Britanski propagandisti, financirani od strane države, stvorili su "zviježđe medijskih kuća" u Siriji i proizveli toliko sadržaja da ljudi "više nisu znali kome ili u što vjerovati", otkrio je interni pregled neuspjele operacije.

Detalje Sirijske propagandne kampanje u Siriji, čiji je cilj podržavanje takozvane 'umjereno naoružane opozicije', bliskoistočni Eye (MEE) objavio je u veljači. Taj rad, koji je započeo 2012. godine, uključivao je uspostavljanje mreže antivladinih građana-novinara, kako bi se oblikovala percepcija rata, utvrđeno je u istraživanju.

Sada je MEE otkrio sadržaj "nestašnog" pregleda unutar vlade, koji je utvrdio da su programi, koji su zajednički nazvani "Operacija Volute", lagano i neučinkovito vođeni te su čak i kršili britanske zakone. Revizija je također zaključila da su neki projekti "osmišljeni kako bi impresionirali američku vladu", navodi se u izjavi.

FUNDAMENTALNI NEDOSTACI

Ta je slika Britanije, kao plodonosnog pokretača propagande, u izrazitoj suprotnosti s glavnim medijskim prikazom Zapadnih sila, putem kojih se Zapadne sile želi prikazati kao jedine izvore istinitih informacija, nasuprot svih ostalih koji su izvori "loših informacija", o kojima su Britanci naviknuli slušati.

Izvještaj MEE rasprsnuo je taj mjehurić, otkrivajući da su komunikacijske tvrtke, koje su sklopile ugovore sa britanskom vladom, koristile "novinske agencije, društvene medije, kampanje za plakate, pa čak i dječje stripove" kako bi prikrile jačanje sirijske opozicije i srušile Assadovu vladu, kao i Islamsku državu (IS). Napori su "dramatično" pojačani 2013. godine, nakon što je britanski parlament nezgodno glasao protiv vojne intervencije u zemlji.

Međutim, pregled obavljen 2016. godine, pokazao je da veliki planovi Londona nisu baš tako učinkoviti kao što je bilo predviđeno te je i dokazano kako inicijative imaju "fundamentalne nedostatke", uključujući činjenicu da nisu napravljene analize sukoba, kao ni analize ciljane publike. Ne iznenađuje da se rad eufemistički nazivao "strateškim komuniciranjem", a ne propagandom.

Knjiga iz 2007. godine Virus Mania Torstena Engelbrechta i Clausa Kohnlein-a predstavlja tragičnu poruku koja će, nadamo se, doprinijeti ponovnom uključivanju etičkih vrijednosti u sprovođenje istraživanja virusa, politike javnog zdravlja, medijske komunikacije i aktivnosti farmaceutskih kompanija. Očigledno je da su elementarna etička pravila u veoma opasnoj mjeri zanemarena u mnogim od ovih oblasti, već alarmantan niz godina.

Kada je američka novinarka Celia Farber hrabro objavila, u časopisu Harper's Magazine (mart 2006.) članak "Izvan kontrole - AIDS i korupcija medicinske nauke", neki čitaoci su vjerovatno pokušali da se uvjere da je "korupcija" izolovan slučaj.

To je veoma daleko od istine što je tako dobro dokumentovano u ovoj knjizi Engelbrechta i Kohnlein-a. To je samo vrh ledenog brijega.

Korupcija u istraživanju je raširena pojava koja se trenutno nalazi u mnogim glavnim, navodno zaraznim zdravstvenim problemima, u rasponu od AIDS-a do hepatitisa C, spongiformne encefalopatije goveda (BSE ili "bolest ludih krava"), SARS-a, ptičjeg gripa i trenutnih praksi vakcinacije (humani papiloma virus ili Vakcinacija protiv HPV-a).

U istraživanju svih ovih šest različitih javnih zdravstvenih pitanja, naučna istraživanja virusa (ili priona u slučaju BSE) skliznula su na pogrešan trag u osnovi istim sistematskim putem.

Nije tajna da nova globalna pandemija koronavirusa izaziva ekonomsku krizu bez presedana, ali čini se da ova kriza ne može imati iste efekte na sve. Bez sumnje, postoje oni koji profitiraju od globalne krize i prikupljaju sve više i više novca, dok veći dio stanovništva postaje sve siromašniji i ranjiviji, što pogoršava scenarij globalne nejednakosti i stvara mala očekivanja za postkoronavirusni svijet. Koncentracija prihoda kreće se ka gotovo apokaliptičnoj situaciji, gdje mala finansijska oligarhija akumulira ogroman iznos kapitala, dok se broj siromašnih eksponencijalno povećava.

Prema podacima iz Wall Street Journala, američke banke su u prvom kvartalu 2020. registrovale 1 bilion dolara od kompanija i potrošača. Paralelno sa tim, Sjedinjene Države postaju globalni epicentar pandemije, sa više od 60 000 mrtvih. Većinu novca primile su četiri najveće američke banke: JP Morgan Chase & Co., Bank of America Corp, Wells Fargo & Co. i Citigroup Inc. Očigledno da se moć najvećih američkih banaka samo povećava. Ove četiri banke prikupile su više od 590 milijardi dolara, što je praktično duplo više od prethodnog tromjesečnog rekorda (oko 313 milijardi dolara).

Svaka od ovih banaka već je premašila jedan bilion dolara kredita od marta.

Suprotno onome što se dogodilo u krizi 2008. godine, ljudi i kompanije žele da štede svoj novac u bankama, umjesto da ih izbjegavaju. Zanimljivo je da pandemija i svjetska kriza dolaze u tačnom trenutku nestabilnosti u bankarskom sistemu.

U Italiji je prije pandemije bankrotiralo više od 100 banaka. U Njemačkoj ozbiljna kriza Deutsche banke i Commerzebank više nije mogla biti sakrivena. Sve ovo bili su simptomi završne faze finansijskog kapitalizma i doba neproduktivne dobiti.

Sada kada je izraelski premijer Netanyahu oformio vladu jedinstva sa svojim prethodnim rivalom Bennijem Gantzom, svijet, zadržavajući dah, čeka da se njih dvojica obavežu na aneksiranje dijelova okupirane palestinske Zapadne obale.

Američki ambasador u Izraelu David Friedman najavio je da je Trumpova administracija spremna priznati suverenitet Izraela nad 30% Zapadne obale, kaže Israel Hayom. U intervjuu je gospodin Friedman rekao da izraelski premijer Benjamin Netanyahu mora biti spreman da uđe u pregovore s predsjednikom Palestinske uprave Mahmudom Abbasom o stvaranju palestinske države.

"Primarni zadatak pripada izraelskoj strani, jer oni moraju smisliti ono što je najbolje za državu Izrael. Prevladavajući zahtjev je da izraelski dio površine C neće prelaziti 50% površine C što je 30% Zapadne obale ", rekao je Friedman.

Prema sporazumu Oslo II potpisanom 1995. godine, pregovaranim između tadašnjeg izraelskog premijera Yitzhaka Rabina i predsjedavajućeg Oslobodilačke organizacije Palestine (PLO) Yassera Arafata pod pokroviteljstvom predsjednika SAD Bila Clintona, područje C trebalo bi da predstavlja 61% Zapadne obale i bilo bi "postepeno preneseno u palestinsku nadležnost".

Ambasador Friedman je takođe predložio vremenski okvir za potez, rekavši da "svi razumiju da se bliži juli, sigurno, ljudi sa izraelske strane žele da budu spremni da krenu 1. jula".

Sve dok ne postanu svjesni svoje snage, neće se pobuniti. A sve dok se ne pobune, neće postati svjesni svoje snage.
(G. Orwel)

U danima globalne pandemije koronavirusa, dobro je ponešto znati čime se bave pojedine ugledne i moćne globalne institucije i osobe, s obzirom na to da se njihove odluke izravno ili posredno primjenjuju i na nacionalne države, uključujući Hrvatsku.

To se posebice odnosi na Ujedinjene narode (Hrvatska je članica), »Zakladu Rockefeller«, Svjetsku zdravstvenu organizaciju (Hrvatska je članica), »Zakladu Bill & Melinda Gates« i »Svjetski ekonomski forum«.

Svijet je već dva mjeseca pod Covid-19 'lockdown-om' [zatvaranje (eng. lockdown), op.prev.], zahvaljujući našim vođama koji šire strah, koji uspoređuju pandemiju koronavirusa s ratnim situacijama i očito se natječu jedni s drugima da vide tko može podvrgnuti svoju populaciju što većim drakonskim mjerama. I oni tvrde da je sve to potrebno kako bi se spasili životi.

Bez obzira na to da će kao posljedica zatvaranja, vjerojatno umrijeti VIŠE ljudi nego što bi to inače bio slučaj, zbog različitih problema, a ne najmanje zbog zatvaranja primarne zdravstvene zaštite - posebno u 'žarišnim točkama Covid-19', poput Velike Britanije. Dakle, odvija se neobičan "rat" u kojem su ljudi prisiljeni sjediti kod kuće i neprestano gledati Netflix, dok ih se plaši do stupnja podčinjenosti putem jako pretjeranih tvrdnji medija o sumnjivo pribavljenim brojevima slučajeva / smrti, dok starije i ranjive osobe plaćaju najvišu cijenu. Zbog toga se čini da kada se opravdavate "spašavanjem života", možete se izvući s doslovno svime - poput ubijanja hrpe ljudi. Ne trebamo biti iznenađeni jer je u samo posljednjih 20 godina, nekoliko ratova koje su vodile zapadne vlade u kojima je doslovno ubijeno više od 1,5 milijuna ljudi, opravdano potrebom za 'spašavanjem ljudi'.

Na kraju 2. svjetskog rata, SAD su bacile dvije nuklearne bombe na japanske gradove - Hirošimu i Nagasaki - usmrtivši oko 200.000 civila. Službeno je to učinjeno "kako bi se spasili životi". Bez obzira na to kakvi nemoralni zločini su učinjeni protiv čovječnosti, to je racionalizirano kao nužno za neko veće dobro - čak i ako to znači raznijeti stotine tisuća ljudi oružjem za masovno uništenje.

Ako se ljude moglo navesti da vjeruju da je bacanje nuklearnih bombi na Japan učinjeno kako bi se spasili životi, ako se ljude moglo navesti da vjeruju da je invazija i okupacija Iraka i ubijanje 1,5 milijuna Iračana učinjeno da ih se 'spasi', onda sigurno nije težak zadatak da ih se uvjeri da će podvrgavanje trećine globalnog stanovništva kućnom pritvoru i riskiranje uništenja globalne ekonomije, također 'spasiti živote'.

Uvijek postoje bajke za djecu i teške istine za odrasle. Bajka se nudi kako bi se ljudi osjećali ugodno i sigurno. Istina je, s druge strane, ono što jest - nije nešto što se može oblikovati i iskriviti da bi se stvorio 'pravilan osjećaj'. Odrasli koji ostaju kao djeca, vjerujući u bajke, opasni su jer poduzimaju ili podržavaju akcije koje mogu imati vrlo ozbiljne posljedice za njih i za društvo u cjelini.

Danas se ulagači na burze očajnički nadaju da će hiperinflacija u Weimar stilu povećati cijene dionica do vrtoglavih visina u onome što neki nazivaju "crack-up boom". Što se tiče stvaranja novca, još nismo tamo, ali takve bi se razine tiskanja fiat novca mogle dogoditi u sljedećoj godini. Nažalost za ulagače, ovaj "boom" dionica možda se neće ponoviti. Zapravo, to se već dogodilo tijekom proteklih nekoliko godina, ali sada je zabava gotova. U posljednjih nekoliko mjeseci američki dolar ušao je u masivnu krizu likvidnosti, i usprkos svim očekivanjima, pokušaji Fed-a [Federalne rezerve, op. prev.] da nadoknade poticajne mjere učinili su malo kako bi ojačali tržišta natrag u svoju prethodnu slavu.

1924. godine u njemačkom Weimaru dionice su porasle do epskih razmjera, sve dok se nisu srušile, a zatim se to dogodilo ponovo 1927. Pojam beskonačnog tržišta 'bull market' upravljan fiat novcem laž je koju održavaju središnji bankari i njihove navijačice.

Kao što sam upozoravao u prošlim člancima, kad je Fed napokon odlučio stupiti u "zaustavljanje pada", to je bilo nakon što je već bilo prekasno. Fed nema namjeru zaustaviti pad, oni ŽELE pad; stvorili su sve uvjete potrebne da se dogodi kolaps mjehura napunjenog svime. Njihov je sada cilj samo da izgledaju kao da su "učinili sve što su mogli" kako bi spasili ekonomiju dok su inscenirali kolaps konačnog 'mjehurića': američki dolar i njegov status globalne rezervne valute.

Konzorcijum snažnih interesa koji uključuje Visa i MasterCard, Međunarodni monetarni fond, milijardera Bill Gatesa i američku blagajnu polako je lobirao da se gotovina ukine širom svijeta i zamijeni samo digitalnim valutama.

Norbert Haring je doktorirao ekonomiju i suosnivač je i ko-direktor Svjetske asocijacije za ekonomiju, druge najveće asocijacije ekonomista širom svijeta. Dr Haring je finansijski novinar, bloger i autor popularnih knjiga o ekonomiji.

Njegove dvije najnovije knjige pokrivale su kampanju za ukidanje gotovine. Posljednja "Schones neues Geld" (Hrabri novi novac) objavljena na njemačkom jeziku 2018. upravo je izašla i na kineskom.

Dr Haring je pokrenuo parnicu 2015. godine za pravo da plati naknadu javnim emiterima u gotovini, koja je od tada stigla do Evropskog suda pravde (CJEU). Datum usmenog saslušanja u CJEU je 15. jun 2020. godine.

Sputnik: Molim vas objasnite - za one koji o temi ništa ne znaju - o čemu se zapravo radi u kampanji za ukidanje gotovine i ko su glavni akteri.

Norbert Haring: Počevši od 2005. godine, "rat za gotovinu", kako su ga nazivali, bila je samo deklarirana poslovna strategija Visa i MasterCard da se povuku upotrebe gotovine, jer je vide kao glavnog konkurenta za svoj novac kreditne kartice. Otprilike 2011. godine su ovakvi razgovori potpuno prestali.

Umjesto toga, stupili su u koaliciju sa američkom vladom, Fondacijom Bill and Melinda Gates i Citibank i formirali Savez bolje od keša da bi se borio za eliminaciju gotovine. Ali sada to rade pod pretpostavljenim ciljem da pomognu siromašnim njihovim finansijskim uključivanjem.

Američki medij The Wall Street Journal objavio je, sinoć, 7. svibnja, članak o smanjenju vojne nazočnosti SAD-a u Saudijskoj Arabiji. Jedan od najvažnijih razloga za taj potez Pentagona je smanjenje ugroza od strane Irana i njegovih saveznika na Bliskom istoku, navodi WSJ, koji se poziva na svoje izvore u američkom Ministarstvu obrane.

Smanjenje američke vojne nazočnosti u najmoćnijoj arapskoj monarhiji odnosi se i na dislokaciju četiriju baterija proturaketnog sustava "Patriot", koji su u toj zemlji razmješteni prošle godine.

Geopolitka News podsjeća kako je taj korak uslijedio nakon što su 14. rujna raketama (nikada, zapravo, nije precizno utvrđeno tko je i od kuda te rakete lansirao, iako Washington svoj "prst krivnje" za to upire u Teheran, dok su odgovornost za napad službeno jedino preuzeli jemenski šijtski pobunjenici huti, koji od 2015.g. ratuju na svom terenu protiv saudijske vojne koalcije i koji uživaju otvorenu iransku potporu) napadnuta najveća saudijska naftna postrojenja na istoku zemlje, što je izazvalo novu veliku napetost u regiji.

Nakon toga, Pentagon je u listopadu prošle godine izvijestio o slanju dodatnih 3 tisuće vojnika u Saudijsku Arabiju, dviju eskadrila lovačkih zrakoplova, ekspedicijskih zračnih snaga, dviju baterija sustava "Patriot", kao i sustava PRO THAAD.

Izvori medija WSJ navode kako je američko vojno zapovjedništvo iz bliskoistočne regije već povuklo dvije lovačke eskadrile, kao i nekoliko desetaka vojnika iz Saudijske Arabije. Pentagon će u nadolazeće vrijeme također razmotriti pitanje smanjenja broja vojnih brodova u Perzijskom zaljevu.

Ovi se potezi temelje na analizi trenutačnog stanja u regiji i zaključcima o smanjenoj neposrednoj ugrozi, koju, s američkog gledišta, predstavlja Iran po njihove strateške interese. Također se u obzir uzima i promjena geopolitičkog stanja u svijetu, ponajviše zbog pandemije COVID-19. Osim toga, Pentagon smatra glavnim prioritetom usmjeriti pozornost na vojnu nazočnost Kine na azijskom prostoru. Tim više, što se i prije pojave pandemije američki vojno-politički vrh spremao za strateško pregrupiranje svojih snaga s ciljem fokusiranja na navodne ugroze sa strane Rusije i Kine.

Usred najdublje ekonomske kontrakcije za gotovo 100 godina, predsednik Si Đinping je već veoma jasno dao do znanja, prošlog meseca, da bi Kina trebalo da bude spremna za neumoljive promene u inostranstvu, bez presedana. Nije mislio samo na moguće razdvajanje svetskih lanaca snabdevanja i neprekidnu demonizaciju svakog projekta vezanog za Novi put svile, tačnije Inicijativu pojas i put. U navodno procurelom internom dokumentu, tajnom i nevidljivom unutar Kine ali pribavljenom od strane nekog opskurnog izvora povezanog sa Zapadom, navodi se čak da je igra prebacivanja krivice za virus na Kinu u suštini klon Tjenanmen hajke.

Prema ovom tajnom, nevidljivom dokumentu, Kina bi morala da se "pripremi za oružanu konfrontaciju između dve svetske sile" - što je aluzija na SAD. Ispada kao da je Kina prva počela sa agresivnom strategijom, a ne da odgovara na masivnu eskalaciju hibridnog rata 2.0, vođenog od strane američke vlade. Histerična demonizacija Kine širom Beltveja (misli se na centar Vašingtona, odnosno američku političku i ekonomsku elitu, prim. prev.) je u svakom smislu preuzela ulogu prethodne histerije, one kojom je demonizovana Rusija.

Danas je gotovo s onim što je Peking nekada definisao kao "period strateške prilike". U obaveštajnim krugovima se šuškalo da je rukovodstvo Komunističke partije Kine verovalo da će prostor za strateške prilike biti otvoren bez smetnji do ključnog datuma, odnosno 2049. godine - do kada bi "nacionalno podmlađenje" trebalo da bude uspešno okončano. Na to sada mogu da zaborave. Sada se čitava igra vrti oko hibridnog rata 2.0 kojem su SAD pribegle kako bi obuzdale nastajuću supersilu, po svaku cenu. A to znači i da čitava lepeza kineskih planova dobija turbo pogon.