Albert Camus je napisao da samo umjetnik po svojoj prirodi može prepoznati vlastite granice, granice koje duh povijesti, umjesto toga, prezire. Sama ideja, zamišljena od tajne organizacije poput "Gladio", da preoblikuje svijet na svoj vlastiti način odražava u stvari ovaj prezir prema grčkim vrijednostima koje je Camus toliko volio,
piše u svom eseju za Counter Punch Gaither Stewart."Kad mi je početkom '70-ih jedan talijanski novinar s desnog političkog spektra ispričao priču o tajnoj vojsci u planinama, u početku ga nisam pretjerano ozbiljno shvatio, misleći da mi prenosi tračeve nekog novinara koji traži pažnju. Ali moje raspoloženje se počelo mijenjati kad mu je dao ime "Stay Behind Army" i objasnio da je to tajna paravojna struktura stvorena da spriječi sovjetske snage koje bi uskoro ušle u zapadnu Europu. Tada mi je ostavio ime člana ove tajne organizacije koji bi pristao razgovarati sa mnom", piše Gaither Stewart i nastavlja svoju pripovijest.
Nekoliko dana kasnije, na uglu ulice u blizini rimskog sveučilišta "Sapienza", sreo sam Romana, čovjeka u ranim dvadesetima i šljokičastog izgleda, u pratnji prijatelja. Oboje su nastavili gledati uokolo, kao da provjeravaju da ih nisu pratili. Njihovo ponašanje bilo je ponašanje muškaraca u bijegu, ali istovremeno i ljudi koji određuju sudbine. Govorili su brzo. I ja sam, ne shvaćajući dobro, predstavljen potpuno novom svijetu. Govorili su meko, s jasnim jezikom s rimskim naglascima i rekli su mi da su tek završili vojnu obuku u obližnjim planinama Abruzza, nakon završene osnovne obuke na Sardiniji. Ponovno su ponovili pojam "tajne vojske", spuštajući glas i osvrćući se oko sebe svaki put kad su izgovarali te riječi. I rekli su da organizatori neće dopustiti posjete novinarima i da je tajna vojska bila dobro opremljena i spremna za akciju.
Godinama kasnije, krajem osamdesetih ili početkom devedesetih, slučajno sam u baru jednog hotela u Rimu sreo Amerikanca koji je znao neke detalje te tajne operacije. Sjedio sam na stolici za pultom luksuznog "Hotela Grand" i čekao sastanak s poznatim piscem, kad je taj čovjek sjeo na stolici pored moje. Williama Colbya sam prepoznao s fotografija u novinama u kojima se najavljuje njegova prisutnost u Rimu na konferenciji bivšeg ravnatelja CIA-e. Kimnuo sam glavom i počeli smo čavrljati dok se neobvezni razgovor nije pretvorio u kratki intervju kojeg sam kasnije objavio u europskom tisku. Rekao sam mu da znam tko je on, i dok smo razgovarali, pitao sam ga iz vedra neba o tajanstvenom odjelu "Stay Behind Army".
Na moje iznenađenje, Colby se gotovo pohvalio da je to
tajni operativni odjel CIA-e, te da je on u njemu bio '50-ih, te ugradio ono što se u obavještajnim zemljama zapadne Europe nazivalo mreže "Stay Behind", a da su u Italiji uzeli ime "Gladio", sa sjedištem u Rimu. Nakon rata je Colby bio mladi tajni službenik dodijeljen u sjedište CIA-e u američkoj ambasadi u Rimu. Službeno, mreža je radila u podzemlju, rekao je, spremna da se aktivira u sabotažama u odgovarajuće vrijeme, baš kao što su mi rekla dva rimska agenta. Colby mi je rekao da ga je 1951. šef CIA-e u zapadnoj Europi naredio da se brine za uspostavljanje mreže "Stay Behind" na terenu.
Komentar: Ako se utvrdi da su se znanstvenici za bio oružje u Fort Detricku petljali s virusima u cjepivima koji su mutirali i 'podivljali', trebamo li ovu epidemiju nazvati "američkom gripom"?
Pogledajte i: