U slučaju da netko ne razumije zašto možete, ili trebate, biti skeptični o ozbiljnosti navodne prijetnje od korona virusa.

Kako se odigravalo od početka 2009. do kraja 2010. godine, procjenjuje se da je pandemija "svinjske gripe" zarazila do 1,4 milijarde ljudi širom svijeta i ubila negdje između 150 000 i 575 000 ("gripa" gotovo nikada nije zabilježena kao uzrok smrt na smrtnom listu). Dok su tadašnje vlade govorile o prijetnji od virusa, nije postojalo ništa poput razine histerije koju danas vidimo u vezi s korona virusom. Danas mnogi politički čelnici u pretjeranim, emotivnim frazama govore o korona virusu koje su u potpunosti nepovezane sa stvarnim stopama zaraze i smrtnim slučajevima koje je izazvao.

Iračka administracija je saopćila kako je šest osoba poginulo u zračnom napadu kojeg su američke snage izvele tokom noći, javlja agencija Anadolija.

U saopćenju Komande za zajedničke operacije pri Ministarstvu odbrane Iraka navodi se kako je poginulo šest osoba u napadu kojeg je SAD izveo u kasnim satima, usmjerenom na jedinice proiranske grupe Hashd al-Shaabi i vojsku.

Predsjednik Iraka Barham Salih američki napad nazvao je "kršenjem nacionalnog suvereniteta Iraka".

Glasnogovornik Koalicionih snaga usmjerenih protiv ISIL-a predvođenih SAD-om Myles Caggins prije dva dana je saopćio kako je izveden raketni napad na kamp al-Taji, u Iraku, u kojem se nalaze pripadnici koalicionih snaga. Američki mediji su izvijestili da su poginula dvojica američkih vojnika i jedan Britanac, a da je 11 osoba ranjeno.

Potvrda Pentagona

Pentagon je ranije potvrdio da su Sjedinjene Američke Države gađale pet ciljeva proiranske milicije u Iraku, dan nakon napada u kojem su poginula dva američka vojnika, javlja Reuters.

Pogođena su skladišta oružja šiitske milicije Kataib Hezbollah širom Iraka, navodi Pentagon, dodajući kako su "napadi bili proporcionalni" i uništeno je oružje kojim su gađani Amerikanci i njihovi saveznici, prenosi Hina.

"Sjedinjene Američke Države su izvele defanzivne precizne udare protiv položaja Kataib Hezbollaha širom Iraka", navodi se u saopćenju Pentagona.

Liberalizam je kolonizaciju sveta proglasio moralnim imperativom. Danas moralnim impertivom proglašava prihvat migranata koje je ta kolonizacija proizvela
Tvrđava Evropa je iluzija." Ovo piše Fajnenšel tajms u završnoj rečenici svog subotnjeg uvodnika: "Evropa ne može ignorisati krizu sirijskih migranata." FT na sebe preuzima obavezu da poduči Stari kontinent o tome šta je njegova dužnost i šta njegova budućnost nosi: "EU će se suočiti sa tokovima migranata i azilanata širom Sredozemlja u decenijama koje dolaze."

Da li Evropa ne može odbiti ovu neželjenu invaziju na svoju kuću sa globalnog juga? "Iluzorno" je tako razmišljati, piše FT. Evropa mora biti realistična i spremna da "pruži legalne rute za migrante i azilante."

Ono što je inspirisalo ovakav uvodnik bio je tvrdi grčki otpor potezu turskog predsednika Erdogana koji je hiljade sirijskih izbeglica poslao pravo na granicu sa Grčkom.

Erdogan preti da će preplaviti jugoistočnu Evropu sirijskim izbeglicama kako bi izvukao više novca iz EU u zamenu za zadržavanje 3,5 miliona Sirijaca koji se već nalaze u Turskoj, daleko od granica EU.

Drugi Erdoganov cilj je da natera Evropu da podrži njegovu vojnu intervenciju u Siriji kako bi sprečio predsednika Bašara el Asada da osvoji čitavu pokrajinu Idlib i izađe kao pobednik u građanskom ratu.

Egipat i libijski general Haftar ujedinili su se protiv turskog uplitanja u Libiju. Vlada u Kairu je zapravo dala "zeleno svjetlo" novim pomorskim snagama koje će zajedno s Libijskom nacionalnom armijom (LNA) "neutralizirati" turske ratne zalihe u lukama Tripoli i Misrata, koje su tamo u znak potpore islamističkoj izvršnoj vladi Fayeza Al -Sarraja, objavila je u ponedjeljak, 9. ožujka, internetska stranica New Arab

U stvari, pedeset vojnika LNA je kod egipatskih komandosa prošlo posebnu obuku za napade na turske brodove i prošli tjedan su se vratili u istočnu Libiju. Brodice potrebne za operacije osigurat će Ujedinjeni Arapski Emirati, a pod nadzorom egipatskih će biti isporučene jedinicama LNA.

Kao što smo pisali, turski predsjednik Erdogan je 27. studenog s Al-Sarrajem potpisao sporazum o jačanju suradnje između Ankare i Tripolija u vojnoj i trgovačkoj sferi, povećavajući na taj način tursku pomorsku prisutnost u istočnom Sredozemlju, gdje je već u sukobu s Egiptom i Grčkom. Mjesec dana kasnije Erdogan je obećao vojnu potporu "premijeru" vlade Muslimanskog bratstva u Tripoliju, Fayezu Al-Sarraju, poslavši tako trupe i vojne savjetnike u zapadnu Libiju "da spriječe napredovanje LNA".

Osim vojske, Erdogan je u Tripoli prebacio i stotine terorista koji su prije bili korišteni u borbi protiv sirijske vlade u Idlibu. Turska im je obećala 2000 dolara mjesečno za poraz LNA i obećanje da će na kraju kampanje dobiti tursko državljanstvo.

ANALOGIJE IZMEĐU SIRIJE I LIBIJE

Strategija koju je Erdogan implementirao u Tripoliju gotovo je jednaka onoj koja je već provedena u Siriji, naime, s upotrebom turske vojske i islamističkih koji su ideološki povezani s Muslimanskim bratstvom. Jedina je razlika što je u Siriji cilj bio svrgnuti Assada, dok Erdogan u Libiji želi pružiti potporu svom marionetskom režimu u borbi protiv LNA, koju podržavaju upravo one zemlje koje su zabranile Muslimansko bratstvo, odnosno Egipat, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Rusija.

Nije slučajno što su posljednjih dana dolazila izvješća iz Damaska o sastancima egipatskih i sirijskih obavještajnih vođa, kao i sastanku predstavnika Assadove vlade i izaslanika izvršne vlasti generala Haftara. Nije teško zaključiti da je u tim razgovorima ekspanzionizam Ankare bio središnja tema.

Princ kokaina se vratio. Unatoč svojoj mirovini, sedamdesetogodišnji Gérard Fauré ne ostaje bez posla. Nakon prvog opusa iz 2018. godine objavljuje drugi svezak svojih sjećanja, koji su još mračniji, s još više otkrića o drogeraškoj i gangsterskoj sceni.

Sputnik ga je ponovno intervjuirao - intervju koji će vam oduzeti dah.

Tu stiže u potpuno novoj njemačkoj limuzini u gradu prefekture Yvelinesa. "Autorska prava", šali se Gérard Fauré kad nas dočekuje u svom domu. Osim toga, u njegovom stanu se od 2018. godine ništa nije promijenilo, u koji smo prvi put došli The Dealer in Tout-Paris: The Supplier of The Stars Speaks. Nakon 30.000 prodanih primjeraka (neki tvrde da je dvostruko više) i milijuna pregleda na YouTubeu, bivši gangster ponovno je uvrijedio.

Ostatak svojih memoara objavio je u siječnju, The Prince of Coke (Princ kokaina, op. prev). Navodno su još dva opusa u tijeku. Filmska adaptacija je čak zamišljena. I, zasad, nema pritužbe za klevetu, niti odmazda.

Američka baza u Iraku bila je meta raketnog napada, saopštio je zvanični predstavnik Međunarodne koalicije za borbu protiv terorizma Majls Kegins.

On je precizirao da su tom prilikom poginula dva američka i jedan britanski vojnik.

Kako je rekao, na nju je ispaljeno 15 projektila, a pored trojice poginulih vojnika, još 12 pripadnika koalicije je ranjeno.

U pitanju je baza Kemt Tadž koja se nalazi na 27 kilometara sjeverno od Bagdada u kojoj se, pored iračkih, nalaze i američki vojnici.

Za sada niko nije preuzeo odgovornost za napad, prenosi Sputnjik.

Vojno-politički ekspert Jakov Kedmi je prisustvo ruskih trupa u Sirijskoj arapskoj republici opisao kao osiguravanje bezbednosti Ruske Federacije od pretnji koje potiču iz regiona.

Prema stručnjaku, opasnost po Rusku Federaciju pre svega predstavljaju NATO snage smeštene u Sredozemnom moru. Govorimo o raketnom oružju dostupnom Severnoatlantskom savezu, koje može da nanese značajnu štetu ruskom bezbednosnom sistemu.

Na osnovu toga, upravo je neutralisanje ove vrste pretnje jedno od ključnih područja ruske vojne politike u regionu.

"Bilo ko, ko poznaje strateška pitanja, savršeno dobro razume pretnju šeste flote SAD-a iz Sredozemnog mora. Da bi neutralizovala pretnju američke mornarice i njenih raketa, Rusiji je potrebna eskadrila na Mediteranu ", rekao je Kedmi.

Istovremeno, takvoj eskadrili za efikasno rešavanje borbenih misija potrebna je podrška. U tom svojstvu je stvorio sirijski Tartus.

Budući da je logističko središte vazdušna baza Hmeimim, ona omogućava vazdušni štit brodovima ruske mornarice. Ova kombinacija je uklonila pretnju koju predstavlja zapad.

Pored toga, Hmeimim i Tartus omogućavaju Rusiji da stabilizuje situaciju u Siriji.

SAD su započele povlačenje svojih trupa iz Avganistana u okviru dogovora sa talibanima, što bi trebalo da predstavlja put ka uspostavljanju mira u toj zemlji. Vašington je pristao da u roku od 135 dana od potpisivanja sporazuma smanji broj vojnika u Avganistanu sa 12.000 na 8.600, ali malo ko veruje da će taj dogovor biti u potpunosti poštovan.

Dana 6. ožujka, kao grom iz vedra neba stigla je vijest o ruskom povlačenju iz formata OPEC+ (koji samim time prestaje postojati) i najavi ruskog povećanja proizvodnje nafte.

Naime, Rusija je na prošlotjednom maratonskom sastanku te organizacije odbila prijedlog Saudijske Arabije za daljnje smanjenje proizvodnje nafte zbog negativnog utjecaja koronavirusa na potražnju "crnog zlata" u svijetu. Ruski predstavnik - ministar energetike Aleksandar Novak, nakon zanimljivog telefonskog poziva, primljenog tijekom tog sastanka u vrijeme nastale pat-pozicije koja nije davala izgleda za bilo čije skorije popuštanje, demonstrativno je napustio dvoranu, što je kod ostalih sudionika izazvalo šok i nevjericu i - naravno, strah od posljedica koje će uslijediti. A uslijedile su vrlo brzo - i to još kakve! Ali krenimo redom.

Format OPEC+ (osim tradicionalnih država članica OPEC uključivao je i Rusiju), zapravo je po prvi put povezao dva najveća konkurenta u proizvodnji nafte, Saudijsku Arabiju i Rusiju (koje su najveći svjetski proizvođači crnog zlata), u smislu koordiniranja svoje politike vezane uz naftnu proizvodnju, od koje, u konačnici, ovisi svjetsko naftno tržište.

OPEC+ je formiran 2016. g. temeljem dogovora između Moskve i Rijada s ciljem stabiliziranja tržišta kroz formiranje zadovoljavajućih cijena nafte i za proizvođače i za kupce nafte (do tada su od 2014. g. te cijene bile vrlo kolebljive što je izazivalo neizvjesnost na tržištu, a onda i u svjetskom gospodarstvu u cjelini jer s neizvjesnim i promjenjivim cijenama nafte povećavaju se investicijski, bankovni i drugi, s njima povezani rizici), a što se postizalo dogovornim smanjivanjem kvota dnevne proizvodnje. Te je proizvodne kvote OPEC+ razmatrao i po potrebi mijenjao svakih 6 mjeseci.

Tajj je sporazum, koji je cijene nafte proteklih godina prosječno držao na razini između 50 i 60 dolara za barel, Rusiji omogućavao stabilan i prilično velik priljev deviza u državnu blagajnu s obzirom da se uravnoteženost ruskog proračuna osigurava kroz prodajnu cijenu nafte od 40 dolara. Sa Saudijskom Arabijom stvar je drukčija, osiguranje njezine proračunske uravnoteženosti osigurava se s prodajnom cijenom nafte u iznosu od 80 dolara jer saudijski proračun o nafti ovisi u iznosu od 80% (ruski oko 40%). Međutim, Rijad, s obzirom na golemo akumulirano bogatstvo i svoj značajan udio u prodaji nafte na svjetskom tržištu i taj je dogovor smatrao povoljnijim od opasne kolebljivosti naftnih cijena.

Međutim, na prošlotjednom sastanku OPEC+ Saudijska Arabija je tražila novo smanjenje proizvodnje nafte zbog spomenutog negativnog utjecaja koronavirusa. S druge strane Rusija je smatrala kako se time samo još dodatno pogoduje američkim naftnim tvrtkama koje naftu proizvode iz škriljevca i koje su od formiranja OPEC+ intenzivirali svoju proizvodnju na maksimalnu razinu koja iznosi između 12 i 13 milijuna barela dnevno (ruska i saudijska, zbog uvedenih kvota, iznosi od 7-9 milijardi barela), čime su SAD već mjesecima najveći svjetski proizvođač nafte.

Turskoj neće biti isporučeni protivvazduhoplovni raketni sistemi "Patriot", koje je tražila od Amerike, dok ne vrati Rusiji PVO sisteme S-400, izjavio je portparol Pentagona Džonatan Hofman.

"Stav ministra odbrane SAD Marka Espera bio je jasan od dana kada je stupio na dužnost ministra. On glasi da Turska neće dobiti baterije sistema 'Patriot', dok ne vrati S-400 Rusiji", rekao je Hofman.

Diskusija o mogućoj isporuci američkih sistema "Patriot" Turskoj ponovo je zaživela nakon eskalacije tenzija u sirijskoj provinciji Idlib iako je isporuka ruskih S-400, koja je započeta sredinom jula 2019. godine, izazvala krizu u odnosima Turske i SAD.

Podsetimo, turski predsednik Redžep Tajip Erdogan ranije je izjavio da su SAD prilično smekšale stav kada je reč o S-400. Prema njegovim rečima, Amerika sada samo traži da Turska obeća da neće koristiti te sisteme.

Američki ambasador u Turskoj Dejvid Saterfild ranije je rekao je da su SAD izrazile nadu da će pitanje isporuke Turskoj sistema S-400 biti rešeno i upozorile da bi Ankara mogla snositi posledice zbog kupovine tih sistema prema Zakonu o suprotstavljanju američkim protivnicima kroz sankcije (CAATSA).

Istovremeno, turski lider je ranije najavio i da će ruski sistemi S-400 biće uvedeni u upotrebu u aprilu ove godine.