Bivši makedonski premijer Nikola Gruevski, za kojim je u Makedoniji raspisana potjernica, objavio je danas na Fejsbuku da se nalazi u Budimpešti i da je od vlasti Mađarske zatražio azil.

"U poslednjih nekoliko dana primio sam bezbroj prijetnji po život. Ja sam sada u Budimpešti i zastražio sam azil od mađarskih vlasti", piše na zvaničnoj Fejsbuk stranici Nikole Gruevskog, ali za sada nema nikave potvrde te tvrdnje.

Češka se u srijedu pridružila skupini zemalja članica Europske unije koje odbacuju UN-ov Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama, takozvani Marakeški sporazum.

Proces izrade Globalnog kompakta počeo je usvajanjem Njujorške deklaracije o izbjeglicama i migrantima iz 2016. koju su prihvatile sve 193 zemlje članice UN-a s izuzetkom Sjedinjenih Država koje su se povukle, a trebao bi biti potvrđen u Maroku u prosincu zbog čega se naziva i Marakeškim sporazumom.

Češka vlada rano u srijedu izglasala je da neće pristupiti Globalnom kompaktu, što je i najavljivala.

"Češka je odavna zagovarala načelo razdvajanja legalne od ilegalne migracije", rekao je zamjenik premijera Richard Brabec na konferenciji za novinare.

Prijedlozi koje iznosi Češka i druge europske zemlje teže upravo tome, ali "završni tekst (Globalnog kompakta) ne odražava takve prijedloge", rekao je Brabec.

Time se Češka pridružila vladama desnice u Mađarskoj i Austriji koje su odlučile da neće potvrditi Marakeški sporazum, a istupanje su najavile i Poljska te Bugarska koja bi u srijedu trebala glasati.

Globalni kompakt za migracije prvi je sporazum pripremljen suradnjom više vlada uz podršku Ujedinjenih naroda. Sporazum nije pravno obvezujući i temelji se na vrijednostima kao što su državni suverenitet, nediskriminacija i ljudska prava te na suradnji u poboljšanju uvjeta i koristi migracija.

Sastoji se od 23 cilja za bolje upravljanje migracijama na lokalnim, nacionalnim i globalnim razinama. Prema kompaktu, prvenstveno je potrebno minimalizirati utjecaj faktora koji potiču ljude na migracije. Uz to, očekuje se integrirano i koordinirano upravljanje granicama, etično i sigurno pružanje pomoći svim migrantima, kao i poticaj zajednicama na inkluziju pridošlica.

Na velikoj svečanost u Parizu povodom obilježavanja stote obljetnice završetka Prvog svjetskog rata francuski predsjednikom je rastući nacionalizam nazvao "izdajom patriotizma", aludirajući pri tom na suparnički tabor koji se uoči predstojećih izbora za Europski parlament okuplja oko mađarskog premijera Orbana, potpredsjednika talijanske vlade Salvinija, austrijskog kancelara Kurza i drugih čelnika takozvanih "populističkih" stranka.

Emmanuel Macron se sam nametnuo kao lider globalističke, paneuropske i antinacionalističke struje u europskoj politici, dok su na drugoj strani stranke i pokreti koje se pogrdno naziva "populističkima" i istovremeno im se lijepi etiketa rasista, ksenofoba ili neofašista i neonacista, dok se sustavno izbjegava korištenje termina "suverenistički". Nacionalizam se u svim svojim pojavnim oblicima prikazuje kao negativna pojava, što se jednim dijelom može "zahvaliti" otvoreno neonacističkim strankama, kao što su grčka Zlatna zora, mađarski Jobbik, Švedski demokrati, njemački pokret Pegida i mnogi drugi.

Međutim, sve suverenističke stranke svesti pod zajednički profašistički nazivnik je netočno i riječ je o manipulaciji i zastrašivanju stanovništva povratkom u mračne dvadesete u Italiji i tridesete godine prošlog stoljeća u Njemačkoj.

Ono što se svjesno i zlonamjerno prešućuje je da "suverenizam" mora postati ne samo kao zahtjev za kulturnim i nacionalnim identitetom, nego to mora biti instrument za zadovoljavanje potreba naroda, širokih masa koje su proteklih desetljeća u Europi obespravljene i osiromašene upravo pod sloganom "neizbježne i nužne globalizacije". Skovan je i lukavi slogan "ujedinjeni u različitosti", koji na prvi pogled zvuči humano, da bi se kasnije pretvorio u bezličnu masu potrošačkog krda, unutar kojeg nestaju sve razlike. Ono što globalistička elita nije htjela izreći je budimo jedinstveni, sve zemlje svijeta, čak i ako smo različiti, što ne znači "izmiješajmo se do neprepoznatljivosti".

Kako je "suverenizam" prepoznao da ne može biti samo zahtjev za kulturnim i nacionalnim identitetom, nego mora biti instrument za zadovoljavanje potreba naroda, naišao je na politički otpor snaga koje su već uzurpirale većinu poluga vlasti, kako na nacionalnoj tako i na razini EU. Ali još jednom treba posebno istaknuti kako se u novom političkom kursu, koji u Europi sve više uzima maha, što je zaprepastilo Macrona i sve iz tabora kojeg predstavlja francuski predsjednik, kriju stranke i pokreti profašističkih i neonacističkih stavova i njih iz zdravog organizma treba ukloniti kao bolesno tkivo. Prokazati i odbaciti i odbiti bilo kakvu političku suradnju s njima.

U izvrsnoj knjizi "Čudna smrt Europe: Imigracija - Identitet - Islam", tvrdi ugledni britanski novinar, Douglas Murray, "odlučili počiniti samoubojstvo". Naime, Europa je "u procesu ubijanja sama sebe" budući da je zahvaljujući briselskoj eliti i nacionalnim klonovima u potpunosti "izgubila povjerenje u vlastitu vjeru, tradicije i legitimnost". Današnja europska etika iz koje proizilazi europski identitet i ideologija (europske vrijednosti) proizilazi iz napuhane "ideologije ljudskih prava" (Murray, 12), europski se lideri bave isključivo "poštivanjem različitosti", "snošljivošću", "raznolikošću". I dok takve "plitke definicije o sebi" mogu pomoći da preživimo još nekoliko godina, one nikako ne mogu potaknuti dublju odanost koju europska društva trebaju dosegnuti kako bi opstala. Dok bi dolazak milijuna ljudi iz drugih kultura u jaku i čvrstu kulturu mogao funkcionirati, njihov dolazak u iznurenu i umiruću kulturu Europe, zapravo ne može. Ipak europski lideri i dalje trabunjaju o integraciji milijuna pridošlica, zaključuje Murray.

Marakeška deklaracija ili tzv. Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama, podigla je veliku buru u hrvatskoj javnosti, dokument je postao i razlogom javnih razmirica između predsjednice RH, Kolinde Grabar Kitarović i Vlade, odnosno, u ovom trenutku, isturenog Ministarstva vanjskih i europskih poslova i ministrice Marije Pejčinović Burić. Kako vidimo, predsjednica se, kao sukreatorica vanjske politike RH, naprasno "izvukla" iz protokola pristupanja Deklaraciji, budući da su se "promijenile okolnosti". Promjenjene okolnosti odnose se, vjerujem, na nekoliko dimenzija globalnih migracija:

1. činjenicu da su "ekonomski" ili "prinudni" migranti okupirali Zapadni Balkan i udaraju na granicu Hrvatske;
2. odluku Sjedinjenih Države, Australije, Švicarske, Austrije, Mađarske, Poljske, Češke i Slovačke (posljednje četiri pripadaju u europskim razmjerima sve utjecajnijoj Višegradskoj skupini kojoj je predsjednica preko Inicijative Tri mora sve bliža) da se suprotstave propaloj globalističkoj agendi;
3. pod utjecajem prijepora koje je spomenuti dokument izazvao u javnosti, predsjednica je odlučila ne izazivati daljnje podjele u hrvatskom nacionalnom biću.

Vlada nas uvjerava kako je riječ o neobvezujućem dokumentu, tek političkoj deklaraciji UN-a, koja ne proizvodi nikakve pravne učinke za RH, budući da svaka zemlja pristupnica set preporuka i mjera iz ovog dokumenta (kataloga mjera) može po vlastitom izboru i vlastitoj odluci primijeniti na vlastito zakonodavstvo. Naravno, ovakva formulacija nije ni blizu točna.

Naime, Marakeška deklaracija, pravo na migracije po prvi put definira kao temeljno ljudsko pravo, a vrlo različite kategorije migranata kao ranjive skupine. Kako su izbjeglice (iz ratnih područja) već zaštićene Ženevskom konvencijom, novi set mjera odnosi se na "ekonomske migrante" koji ovih dana čekaju pred vratima RH (Alžirce, Marokance, Pakistance i Afganistance), budući da još uvijek nema onih "klimatskih". Regija očito postaje "hot spot", zbog čega je RH već sada izložena brojnim sigurnosnim ugrozama uslijed ilegalnih migracija. I bez pristupanja ovom "Globalnom kompaktu", a poglavito s njim, Hrvatska se nalazi u nezavidnoj situaciji u kojoj se kontekst migrantske krize nametnuo kao humanitarno pitanje zaštite ranjivih skupina koje snažno opstruira ideju zaštite nacionalnih (time i EU) granica.

Jānis Jurkāns je u intervjuu za ruski list "Politika danas" govorio o rezultatima susreta s Vladimirom Putinom, ruskim tenkovima koje NATO očekuje u baltičkim zemljama i napetostima koje u EU nitko ne treba.

Bivši latvijski ministar vanjskih poslova Jānis Jurkāns je tu dužnost obnašao kada se urušio SSSR. Tako je postao posljednji ministar vanjskih poslova Latvijske SSR i prvi u povijesti moderne Latvije. Napustio je dužnost 1992. godine, ne slažući se sa zakonom o državljanstvu i teritorijalnim pretenzijama Latvije na dio ruske pogranične Pskovske regije. Ipak je ostao u politici i nakon ostavke je izabran za zastupnika u Sejmu. Sada je u mirovini, kako kaže, a njegove stavove u zemlji zastupa stranka "Suglasnot", koja je nedavno pobijedila na parlamentarnim izborima u zemlji.

"Oduvijek sam zagovarao ovakav pristup. Ali, nažalost, danas je drugačije vrijeme u Latviji. Tijekom predizborne kampanje je "Suglasnost" gotovo proglašena "neprijateljem zemlje" i "produženom rukom Moskve". Sada "Suglasnost" ima 23 zastupnika, a ostale stranke dvostruko manje. Ali situacija je takva da postoji mnogo malih stranaka koje se ne slažu i doći će do parlamentarne krize. Mislim da će u sljedećih godinu dana biti novi izbori, osim ako predsjednik ne upita bivšeg premijera, Mārisa Kučinskisa, da opet vodi vladu", rekao je Jānis Jurkāns.

Kako objasniti visok rezultat "Suglasnosti" na izborima?

Jānis Jurkāns: "Suglasnost" ima stalne birače. Uglavnom ruske govornike. Kada je pravo vrijeme, oni izađu na ulice, kao kada je otvoreno pitanje zatvaranja ruskih škola. Jezična pitanja ovdje mobiliziraju ljude, što je prirodan odgovor na najnovije zakone.

Antiruski osjećaj među latvijskim vodstvom nije tajna. A među običnim Latvijcima?

Jānis Jurkāns: Prosječni glasač čita novine i prati vijesti na internetu. Tamo se sve vrijeme govori o Rusiji kao o neprijatelju. Pišu da moramo pomoći našim NATO saveznicima, Sjedinjenim Državama, a Rusiju se predstavlja kao zločinca. Spominju Gruziju, Ukrajinu, a ne ulaze u bit pitanja, kao tko je započeo rat i koje su okolnosti bile na Krimu? Dakle, da, ljudi žive s emocijama: "Što ćeš ići tamo? Ne bojiš li se?". Primitivno, ali primitivizam koji igra visoko.

Portal "Alkiledž" otkriva da saudijski opozicioni blok, koji sebe naziva Savez za dobro upravljanje, zahteva da princ Ahmed bin Abdulaziz preuzme vlast u Saudijskoj Arabiji u prelaznom periodu, rekavši kako su kralj Saudijske Arabije Salman bin Abdulaziz i krunski princ nekompetentni da vladaju državom.

Novi blok je objavio, u svom prvom saopštenju, da "podržava dolazak princa Ahmeda na vlast u prelaznom periodu od godinu dana s ustavnom izjavom sve dok saudijski narod ne odluči o svojoj sudbini". Novi saudijski blok je svoju podršku obrazložio time da "princ Ahmed želi spasiti državu, da je nenaklonjen vlastima i da nikada nije bio strana koja je učestvovala u kršenjima prava koja su se dogodila u prethodnim razdobljima".

Savez za dobro upravljanje smatra da saudijski kralj i prestolonaslednik Muhamed bin Salman nisu kompetentni da vladaju zemljom, te da njihov pristup upravljanju državom izlaže Kraljevinu, njene svetinje, narod i resurse rizicima.

Princ Ahmed, brat saudijskog kralja, vratio se u Saudijsku Arabiju krajem prošlog meseca, nakon nekoliko meseci provedenih u Londonu. U zemlju se vratio nakon što je dobio sigurnosne garancije od Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije.

Princ Ahmed Abdulaziz je poznat po tome da se protivi politikama svog nećaka. U leto 2017. godine, kada je bio jedan od članova Veća odanosti, princ Ahmed je odbio da imenuje Muhameda bin Salmana za prestolonaslednika. Takođe, nije želeo da da zakletvu na odanost svom nećaku kada je proglašen prestolonaslednikom.

Finski premijer Juha Sipila izjavio je da Rusija može biti umešana u situaciju sa kvarovima u radu GPS sistema za vreme NATO vežbi "Trajdent džankčer", prenose finski mediji.

"Ovaj sistem je prilično lako onesposobiti i sasvim je moguće da Rusija stoji iza toga. Ovo je poruka svim zemljama koje učestvuju u vojnim vežbama", izjavio je Sipila. On je objasnio da je rad sistema namerno sabotiran, a prema njegovim rečima, Rusija poseduje sva sredstva za takvu akciju. Sipila smatra da je učešće Finske u vojnim vežbama NATO-a izazvalo nezadovoljstvo u Rusiji. On je istakao da narušavanje rada GPS sistema povećava rizik od avionskih nesreća i upozorio je finske zvaničnike da se dobro pripreme za takve incidente.

Fotografije, za koje se veruje da su snimljene u pustinji Negev i "slučajno" otkrivene na Tviteru, pokazuju "trening" izraelskih oružanih snaga na sistemima Osa i Kvadrat koji su Rusi isporučili Siriji.

Jučer su pripadnici elitnih izraelskih snaga u civilnom vozilu ušli u Pojas Gaze i ubili jednog od zapovjednika palestinskog pokreta Hamas na jugu opkoljene palestinske enklave u gradu Khan Yunis, potvrdilo je vojno krilo te organizacije.

Nakon napada su borci Hamasa krenuli u potjeru za izraelskim vozilom, koji se udaljavao prema graničnoj barijeri, zbog čega je izraelsko zrakoplovstvo, kako bi zaštitilo svoje specijalne snage, provelo zračne udare u kojima je ubijeno najmanje sedmero ljudi, među kojima četvorica boraca, uključujući zapovjednika Hamasa Nura Baraka, prenosi AP.

Lokalni izvori navode kako su izraelske zračne snage provele oko 40 zračnih udara na Pojas Gaze.

Vojska izraelskog režima je kratko priopćila "kako je došlo do razmjene vatre tijekom operacije i da je proturaketni sistem "Iron Dome" presreo dva projektila ispaljena iz Pojasa Gaze, te da su se na jugu Izraela oglasile sirene za uzbunu".

Međutim, izraelski Haaretz većim dijelom potvrđuje palestinsku verziju napada, a prema drugim izvorima se kontingent izraelskih specijalnih snaga infiltrirao u Pojas Gaze kako bi oteo zapovjednika Hamasa. Međutim, kako je došlo do sukoba, umjesto otmice, Izraelci su odlučili likvidirati Nura Baraka i pobjeći na teritorij pod njihovom kontrolom.

Izraelski vojni režim je potvrdio da je tijekom sukoba između Hamasa i izraelskih vojnika poginuo najmanje jedan izraelski vojnik, a još jedan je ranjen.

Hamas je odgovorio na zračne udare i ispalio oko 15 projektila na teritorij pod izraelskim okupacijom, ali projektili nisu probili izraelski proturaketni sustav "Iron Dome".

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji je bio u Parizu na obilježavanju stote obljetnice od potpisivanja primirja u Prvom svjetskom ratu, "nakon što je obaviješten o eskalaciji nasilja", skratio je posjet Francuskoj i vratio se u Izrael.

U međuvremenu je glasnogovornik Uprave zračnih luka Izraela rekao da su zbog sukoba u Gazi promijenjene piste s kojih uzlijeću i na koje slijeću avioni u međunarodnoj zračnoj luci "Ben Gurion" u blizini Tel Aviva.

Ruski predsednik Vladimir Putin smatra prirodnom želju EU da osigura svoju bezbednost sopstvenim snagama.

"Što se tiče alternativnih, evropskih Oružanih snaga, to nije moja ideja. Sada je predsednik Makron rehabilituje, ali o njoj mi je još govorio jedan od ranijih predsednika, Žak Širak. Međutim, i pre njega su bile takve ideje. U principu, Evropa je snažna ekonomska zajednica, jak ekonomski savez, i u celini potpuno je prirodno da oni žele nezavisnost u sferi odbrane i bezbednosti", prokomentarisao je Putin u intervjuu RT inicijativu francuskog lidera Emanuela Makrona o stvaranju evropske vojske.

On je naglasio da je to u celini pozitivan proces sa tačke gledišta jačanja višepolarnog sveta.

"U tom smislu, mi i Francuska imamo isti stav u tome", rekao je Putin.

O odnosima sa SAD

Putin je dodao i da očekuje nastavak pregovaračkog procesa o Dogovoru o likvidaciji raketa srednjeg i kratkog dometa.

Ruski predsednik nije isključio da će razgovarati sa američkim liderom za vreme radnog ručka svetskih lidera.

"U svakom slučaju, mi (Rusija) smo spremni za dijalog, nismo mi izašli iz Sporazuma o raketama srednjeg i kratkog dometa, to planiraju da urade Amerikanci. I oni i mi smo odlučni da nastavimo dijalog. I što je još važnije, ne na najvišem ili visokom nivou, već na ekspertskom nivou. Nadam se da će ovaj pregovarački proces biti obnovljen", naglasio je Putin.

On je podsetio da se Rusija trudi da izvodi velike vojne vežbe u blizini granica zemalja-članica Severnoatlantskog pakta.

Odgovarajući na pitanje o krupnim vojnim vežbama NATO-a, Putin je rekao: "Što se tiče vežbi, mi ih takođe održavamo, međutim, trudimo se da ne izvodimo velike vežbe u blizini granica zemlja NATO-a. Poslednje velike vojne vežbe održali smo na istoku, hiljade kilometara daleko od granica zemalja NATO-a".