Kao što smo ranije izvijestili, u Hondurasu je 13. listopada u organizaciji udruge "Ljudi bez granica" (Pueblo Sin Fronteras), koju vodi Rodrigo Abeja, formirana "karavana migranata" i od tada se kreće prema američkoj granici. Udruga "Ljudi bez granica" već 15 godina organizira masovne ilegalne odlaske iz Latinske Amerike u SAD, ali je to samo jedna od udruga koje financijski i logistički podupire Zaklada Otvoreno društvo.

"Kampanja je organizirana od strane grupe Pueblo Sin Fronteras, a potporu je dobila od strane koalicije Family Detention Pro Bono - CARA, koja uključuje udruge Katoličku mrežu legalne imigracije, (CLIN), Američko imigracijsko vijeće (AIC), Centar za obrazovanje i pravne usluge za izbjeglice i imigrante (RICELS) i Američka udruga odvjetnika za imigraciju (AILA), tako je ova šarolika skupina dobila akronim CARA", izvijestio je WND u travnju.

Američki predsjednik Donald Trump je krajem listopada, uoči srednjoročnih izbora, odlučio na granicu poslati vojsku i Nacionalnu gardu, kako bi spriječio ilegalni ulazak tisuća ljudi u SAD.

Naravno, za taj su slučaj već pripremljeni novinari, koji s velikim simpatijama pokrivaju kretanje "karavane" prema sjeveru još iz Hondurasa. Nije teško zamisliti kako će ovi profesionalci propagande opisati mogući sukob vojnika i migranata na meksičko-američkoj granici. U predizbornoj kampanji za srednjoročne izbore 6. studenog bi premlaćivanje djece i civila na granici donijelo bodove Demokratskoj stranci, ali tisuće ljudi nisu "na vrijeme" stigli do američke granice, iako je ova tema dominirala u predizbornoj kampanji oba tabora, i republikanaca i demokrata.

Zaista, uporaba sile od strane američke vojske protiv žena, djece i muškaraca bi bila glavna tema na naslovnicama američkih dnevnih listova, a glavni krivac bi, logično, bio Donald Trump.

No, upravo je došlo do obrata i prvi koji bi trebali ući u sukob s američkim snagama sigurnosti, budući da su pod svaku cijenu riješili ući u SAD, nisu žene, djeca i muškarci koji čine siromašne obitelji iz Hondurasa i Središnje Amerike.

Jučer posljepodne, nakon 7-osatnog zasijedanja svog užeg kabineta, izraelska je vlada donijela odluku o zaustavljanju svojih vojnih aktivnosti u pojasu Gaze, time prihvaćajući plan o prekidu vatre unutar mirovnog posredovanja Egipta između palestinskog Hamasa i Izraela. Takva je odluka premijera Benjamina Netanjahua bila inicirana prijedlogom najvišeg vojnog vrha zemlje (generala vojske Gadija Eisenkota, člana užeg kabinet Netanjahuove vlade), koji je zaključio, kako je prekid vatre i prihvaćanje egipatskog mirovnog plana najbolje riješenje za Izrael, a takvu su odluku poduprijeli i šefovi svih izraelskih tajnih službi koji su također nazočili toj sjednici. Nakon sastanka je priopćeno kako je odluka donešena bez bilo čijeg protivljenja.

Međutim, iz kabineta izraelskog ministra obrane Avigdora Liebermana stiglo je priopćenje kako se radi o lažnoj vijesti tj.da se ministar Lieberman oštro usprotivio miroljubivoj opciji u odnosu na palestinski Hamas u pojasu Gaze, ili, drugim riječima, on se zalagao za oštru i snažnu vojnu operaciju i riješenje konflikta na način kako to Izrael i najbolje radi. Lieberman je također izjavio kako je premijer Netanjahu "agresivno zastupao ideju svog vojnog zapovjednika i da nije želio prijedlog o primirju s Hamasom dati na glasovanje jer se bojao kako neće dobiti potrebnu većinu. Avigdor Lieberman u srijedu u jutro najavio je zasjedanje kluba zastupnika njegove stranke "Naš dom-Izrael" koje se treba održati danas u podne, nakon čega slijedi posebno priopćenje. Očekuje se da će tom prigodom Lieberman dati ostavku na dužnost ministra obrane.

Međutim, i izraelska javnost, poglavito ona u graničnoj zoni s pojasom Gaze, ne miri se s odlukom vlade o primirju. Tako su već jučer izbile, a nastavile se i danas u jutro, velike demonstracije stanovnika grada Sderot i drugih pograničnih gradova i mjesta. Ljudi su ogorčeni namjerom vlade za slanjem humanitarne pomoći stanovništvu Gaze, a umjesto toga oni traže odlučne vojne mjere. Stanovnici Sderota blokirali su i cestu koja vodi u pojas Gaze.

Bez preuveličavanja, niti jedna odluka izraelske vlade do sada nije bila toliko nepopularna u stanovništvu kao ova, a sve to još i uoči izbora za Knesset koji se održavaju iduće godine. Pa što je onda bio uzrok takve odluke i priklanjanju vlade mirnom riješenju krize s Hamasom?

Vojni i obavještajni vrh zemlje u donošenju ove odluke rukovodio se slijedećim elementima:

Zahvalni za oslobađanje iz kandži terorista, stanovnici sirijske provincije Suvejda su na zvaničnom prijemu kod Bašara el Asada podigli predsednika na ramena.

Asad se juče sastao sa oslobodiocima i njihovim porodicama. Teroristi Islamske države su ih držali u zarobljeništvu više od tri meseca.



Na snimku koji je objavio Vatan vidi se kako nekoliko muškaraca podiže Asada, dok ga jedan od njih diže na ramena. U toj euforiji, Asad samo što ne udari glavom u luster.

Saudijski princ Mohammed bin Salman pokušao je ubijediti izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da započne konflikt sa Hamasom u Gazi, kao dio plana da se skrene pažnja sa ubistva novinara Jamala Khashoggija, tvrde izvori iz Saudijske Arabije za portal Middle East Eye.

Informaciju je objavio glavni i odgovorni urednik ovog portala David Hearst, novinar koji je godinama bio šef vanjskopolitičke redakcije uglednog Guardiana. Kako piše Hearst, konflikt u Gazi bio je jedna od mjera i scenarija koji je predložila hitna radna grupa, uspostavljena sa zadatkom da ublaži štetu zbog informacija o ubistvu Khashoggija koje dolaze od turskih vlasti. U grupi su zvaničnici Kraljevskog suda, ministri vanjske politike i odbrane, obavještajci, a princa moraju brifirati svakih šest sati.

Potkupiti Erdogana

Oni su poručili Salmanu da bi konflikt u Gazi skrenuo pažnju američkog predsjednika Donalda Trumpa i fokus Washingtona prebacio na ulogu koju Saudijska Arabija igra kada je riječ o strateškim interesima Izraela.

Salman je također savjetovan da neutralizira Tursku "na sve moguće načine" - uključujući pokušaje da se turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan podmiti ponudom da se kupi tursko oružje i da princ dâ izjavu o približivanju odnosa Riyadha i Ankare. Nedavno je Salman, u izjavi koju je dao tokom prošlomjesečne Future Investment Inicijative, kazao kako se ubistvo koristi kao alat razdora odnosa Saudijske Arabije i Turske. Naglasio je da se to neće desiti "dok je njega".

Khashoggi je brutalno ubijen u saudijskom konzulatu u Istanbulu 2. oktobra, tokom operacije koju je, tako vjeruju turske vlasti, sproveo tim plaćenika među kojima su bili Salmanovi lični tjelohranitelji. Saudijski zvaničnici demantirali su da princ ima bilo kakva saznanja o ubistvu Khashoggija.

Neke od preporuka gore navedene radne grupe otkrivene su bliskom prijatelju bin Salmana, Turkiju Aldakhilu, glavnom direktoru kanala Al Arabiya. On je otkrio više od 30 mogućih kontramjera koje je Riyadh spreman poduzeti ako Washington uvede sankcije Saudijskoj Arabiji. Među njima su one da se cijene nafte mogu uvećati dva ili tri puta, ponuda Rusiji da uspostavi bazu na sjeveru Saudijske Arabije, te odabir Rusije i Kine za glavne dobavljače oružja. Aldakhil je poslije pokušao reći da su to samo "njegove ideje", ali prvi članak na portalu Al Arabiya citira izvore "bliske uskom vladajućem krugu kraljevstva". Ovo je, otkriva MEE, upravo radna grupa čiji je zadatak krizni menadžment situacije.

Bivši makedonski premijer Nikola Gruevski, za kojim je u Makedoniji raspisana potjernica, objavio je danas na Fejsbuku da se nalazi u Budimpešti i da je od vlasti Mađarske zatražio azil.

"U poslednjih nekoliko dana primio sam bezbroj prijetnji po život. Ja sam sada u Budimpešti i zastražio sam azil od mađarskih vlasti", piše na zvaničnoj Fejsbuk stranici Nikole Gruevskog, ali za sada nema nikave potvrde te tvrdnje.

Češka se u srijedu pridružila skupini zemalja članica Europske unije koje odbacuju UN-ov Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama, takozvani Marakeški sporazum.

Proces izrade Globalnog kompakta počeo je usvajanjem Njujorške deklaracije o izbjeglicama i migrantima iz 2016. koju su prihvatile sve 193 zemlje članice UN-a s izuzetkom Sjedinjenih Država koje su se povukle, a trebao bi biti potvrđen u Maroku u prosincu zbog čega se naziva i Marakeškim sporazumom.

Češka vlada rano u srijedu izglasala je da neće pristupiti Globalnom kompaktu, što je i najavljivala.

"Češka je odavna zagovarala načelo razdvajanja legalne od ilegalne migracije", rekao je zamjenik premijera Richard Brabec na konferenciji za novinare.

Prijedlozi koje iznosi Češka i druge europske zemlje teže upravo tome, ali "završni tekst (Globalnog kompakta) ne odražava takve prijedloge", rekao je Brabec.

Time se Češka pridružila vladama desnice u Mađarskoj i Austriji koje su odlučile da neće potvrditi Marakeški sporazum, a istupanje su najavile i Poljska te Bugarska koja bi u srijedu trebala glasati.

Globalni kompakt za migracije prvi je sporazum pripremljen suradnjom više vlada uz podršku Ujedinjenih naroda. Sporazum nije pravno obvezujući i temelji se na vrijednostima kao što su državni suverenitet, nediskriminacija i ljudska prava te na suradnji u poboljšanju uvjeta i koristi migracija.

Sastoji se od 23 cilja za bolje upravljanje migracijama na lokalnim, nacionalnim i globalnim razinama. Prema kompaktu, prvenstveno je potrebno minimalizirati utjecaj faktora koji potiču ljude na migracije. Uz to, očekuje se integrirano i koordinirano upravljanje granicama, etično i sigurno pružanje pomoći svim migrantima, kao i poticaj zajednicama na inkluziju pridošlica.

Na velikoj svečanost u Parizu povodom obilježavanja stote obljetnice završetka Prvog svjetskog rata francuski predsjednikom je rastući nacionalizam nazvao "izdajom patriotizma", aludirajući pri tom na suparnički tabor koji se uoči predstojećih izbora za Europski parlament okuplja oko mađarskog premijera Orbana, potpredsjednika talijanske vlade Salvinija, austrijskog kancelara Kurza i drugih čelnika takozvanih "populističkih" stranka.

Emmanuel Macron se sam nametnuo kao lider globalističke, paneuropske i antinacionalističke struje u europskoj politici, dok su na drugoj strani stranke i pokreti koje se pogrdno naziva "populističkima" i istovremeno im se lijepi etiketa rasista, ksenofoba ili neofašista i neonacista, dok se sustavno izbjegava korištenje termina "suverenistički". Nacionalizam se u svim svojim pojavnim oblicima prikazuje kao negativna pojava, što se jednim dijelom može "zahvaliti" otvoreno neonacističkim strankama, kao što su grčka Zlatna zora, mađarski Jobbik, Švedski demokrati, njemački pokret Pegida i mnogi drugi.

Međutim, sve suverenističke stranke svesti pod zajednički profašistički nazivnik je netočno i riječ je o manipulaciji i zastrašivanju stanovništva povratkom u mračne dvadesete u Italiji i tridesete godine prošlog stoljeća u Njemačkoj.

Ono što se svjesno i zlonamjerno prešućuje je da "suverenizam" mora postati ne samo kao zahtjev za kulturnim i nacionalnim identitetom, nego to mora biti instrument za zadovoljavanje potreba naroda, širokih masa koje su proteklih desetljeća u Europi obespravljene i osiromašene upravo pod sloganom "neizbježne i nužne globalizacije". Skovan je i lukavi slogan "ujedinjeni u različitosti", koji na prvi pogled zvuči humano, da bi se kasnije pretvorio u bezličnu masu potrošačkog krda, unutar kojeg nestaju sve razlike. Ono što globalistička elita nije htjela izreći je budimo jedinstveni, sve zemlje svijeta, čak i ako smo različiti, što ne znači "izmiješajmo se do neprepoznatljivosti".

Kako je "suverenizam" prepoznao da ne može biti samo zahtjev za kulturnim i nacionalnim identitetom, nego mora biti instrument za zadovoljavanje potreba naroda, naišao je na politički otpor snaga koje su već uzurpirale većinu poluga vlasti, kako na nacionalnoj tako i na razini EU. Ali još jednom treba posebno istaknuti kako se u novom političkom kursu, koji u Europi sve više uzima maha, što je zaprepastilo Macrona i sve iz tabora kojeg predstavlja francuski predsjednik, kriju stranke i pokreti profašističkih i neonacističkih stavova i njih iz zdravog organizma treba ukloniti kao bolesno tkivo. Prokazati i odbaciti i odbiti bilo kakvu političku suradnju s njima.

U izvrsnoj knjizi "Čudna smrt Europe: Imigracija - Identitet - Islam", tvrdi ugledni britanski novinar, Douglas Murray, "odlučili počiniti samoubojstvo". Naime, Europa je "u procesu ubijanja sama sebe" budući da je zahvaljujući briselskoj eliti i nacionalnim klonovima u potpunosti "izgubila povjerenje u vlastitu vjeru, tradicije i legitimnost". Današnja europska etika iz koje proizilazi europski identitet i ideologija (europske vrijednosti) proizilazi iz napuhane "ideologije ljudskih prava" (Murray, 12), europski se lideri bave isključivo "poštivanjem različitosti", "snošljivošću", "raznolikošću". I dok takve "plitke definicije o sebi" mogu pomoći da preživimo još nekoliko godina, one nikako ne mogu potaknuti dublju odanost koju europska društva trebaju dosegnuti kako bi opstala. Dok bi dolazak milijuna ljudi iz drugih kultura u jaku i čvrstu kulturu mogao funkcionirati, njihov dolazak u iznurenu i umiruću kulturu Europe, zapravo ne može. Ipak europski lideri i dalje trabunjaju o integraciji milijuna pridošlica, zaključuje Murray.

Marakeška deklaracija ili tzv. Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama, podigla je veliku buru u hrvatskoj javnosti, dokument je postao i razlogom javnih razmirica između predsjednice RH, Kolinde Grabar Kitarović i Vlade, odnosno, u ovom trenutku, isturenog Ministarstva vanjskih i europskih poslova i ministrice Marije Pejčinović Burić. Kako vidimo, predsjednica se, kao sukreatorica vanjske politike RH, naprasno "izvukla" iz protokola pristupanja Deklaraciji, budući da su se "promijenile okolnosti". Promjenjene okolnosti odnose se, vjerujem, na nekoliko dimenzija globalnih migracija:

1. činjenicu da su "ekonomski" ili "prinudni" migranti okupirali Zapadni Balkan i udaraju na granicu Hrvatske;
2. odluku Sjedinjenih Države, Australije, Švicarske, Austrije, Mađarske, Poljske, Češke i Slovačke (posljednje četiri pripadaju u europskim razmjerima sve utjecajnijoj Višegradskoj skupini kojoj je predsjednica preko Inicijative Tri mora sve bliža) da se suprotstave propaloj globalističkoj agendi;
3. pod utjecajem prijepora koje je spomenuti dokument izazvao u javnosti, predsjednica je odlučila ne izazivati daljnje podjele u hrvatskom nacionalnom biću.

Vlada nas uvjerava kako je riječ o neobvezujućem dokumentu, tek političkoj deklaraciji UN-a, koja ne proizvodi nikakve pravne učinke za RH, budući da svaka zemlja pristupnica set preporuka i mjera iz ovog dokumenta (kataloga mjera) može po vlastitom izboru i vlastitoj odluci primijeniti na vlastito zakonodavstvo. Naravno, ovakva formulacija nije ni blizu točna.

Naime, Marakeška deklaracija, pravo na migracije po prvi put definira kao temeljno ljudsko pravo, a vrlo različite kategorije migranata kao ranjive skupine. Kako su izbjeglice (iz ratnih područja) već zaštićene Ženevskom konvencijom, novi set mjera odnosi se na "ekonomske migrante" koji ovih dana čekaju pred vratima RH (Alžirce, Marokance, Pakistance i Afganistance), budući da još uvijek nema onih "klimatskih". Regija očito postaje "hot spot", zbog čega je RH već sada izložena brojnim sigurnosnim ugrozama uslijed ilegalnih migracija. I bez pristupanja ovom "Globalnom kompaktu", a poglavito s njim, Hrvatska se nalazi u nezavidnoj situaciji u kojoj se kontekst migrantske krize nametnuo kao humanitarno pitanje zaštite ranjivih skupina koje snažno opstruira ideju zaštite nacionalnih (time i EU) granica.

Jānis Jurkāns je u intervjuu za ruski list "Politika danas" govorio o rezultatima susreta s Vladimirom Putinom, ruskim tenkovima koje NATO očekuje u baltičkim zemljama i napetostima koje u EU nitko ne treba.

Bivši latvijski ministar vanjskih poslova Jānis Jurkāns je tu dužnost obnašao kada se urušio SSSR. Tako je postao posljednji ministar vanjskih poslova Latvijske SSR i prvi u povijesti moderne Latvije. Napustio je dužnost 1992. godine, ne slažući se sa zakonom o državljanstvu i teritorijalnim pretenzijama Latvije na dio ruske pogranične Pskovske regije. Ipak je ostao u politici i nakon ostavke je izabran za zastupnika u Sejmu. Sada je u mirovini, kako kaže, a njegove stavove u zemlji zastupa stranka "Suglasnot", koja je nedavno pobijedila na parlamentarnim izborima u zemlji.

"Oduvijek sam zagovarao ovakav pristup. Ali, nažalost, danas je drugačije vrijeme u Latviji. Tijekom predizborne kampanje je "Suglasnost" gotovo proglašena "neprijateljem zemlje" i "produženom rukom Moskve". Sada "Suglasnost" ima 23 zastupnika, a ostale stranke dvostruko manje. Ali situacija je takva da postoji mnogo malih stranaka koje se ne slažu i doći će do parlamentarne krize. Mislim da će u sljedećih godinu dana biti novi izbori, osim ako predsjednik ne upita bivšeg premijera, Mārisa Kučinskisa, da opet vodi vladu", rekao je Jānis Jurkāns.

Kako objasniti visok rezultat "Suglasnosti" na izborima?

Jānis Jurkāns: "Suglasnost" ima stalne birače. Uglavnom ruske govornike. Kada je pravo vrijeme, oni izađu na ulice, kao kada je otvoreno pitanje zatvaranja ruskih škola. Jezična pitanja ovdje mobiliziraju ljude, što je prirodan odgovor na najnovije zakone.

Antiruski osjećaj među latvijskim vodstvom nije tajna. A među običnim Latvijcima?

Jānis Jurkāns: Prosječni glasač čita novine i prati vijesti na internetu. Tamo se sve vrijeme govori o Rusiji kao o neprijatelju. Pišu da moramo pomoći našim NATO saveznicima, Sjedinjenim Državama, a Rusiju se predstavlja kao zločinca. Spominju Gruziju, Ukrajinu, a ne ulaze u bit pitanja, kao tko je započeo rat i koje su okolnosti bile na Krimu? Dakle, da, ljudi žive s emocijama: "Što ćeš ići tamo? Ne bojiš li se?". Primitivno, ali primitivizam koji igra visoko.

Portal "Alkiledž" otkriva da saudijski opozicioni blok, koji sebe naziva Savez za dobro upravljanje, zahteva da princ Ahmed bin Abdulaziz preuzme vlast u Saudijskoj Arabiji u prelaznom periodu, rekavši kako su kralj Saudijske Arabije Salman bin Abdulaziz i krunski princ nekompetentni da vladaju državom.

Novi blok je objavio, u svom prvom saopštenju, da "podržava dolazak princa Ahmeda na vlast u prelaznom periodu od godinu dana s ustavnom izjavom sve dok saudijski narod ne odluči o svojoj sudbini". Novi saudijski blok je svoju podršku obrazložio time da "princ Ahmed želi spasiti državu, da je nenaklonjen vlastima i da nikada nije bio strana koja je učestvovala u kršenjima prava koja su se dogodila u prethodnim razdobljima".

Savez za dobro upravljanje smatra da saudijski kralj i prestolonaslednik Muhamed bin Salman nisu kompetentni da vladaju zemljom, te da njihov pristup upravljanju državom izlaže Kraljevinu, njene svetinje, narod i resurse rizicima.

Princ Ahmed, brat saudijskog kralja, vratio se u Saudijsku Arabiju krajem prošlog meseca, nakon nekoliko meseci provedenih u Londonu. U zemlju se vratio nakon što je dobio sigurnosne garancije od Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije.

Princ Ahmed Abdulaziz je poznat po tome da se protivi politikama svog nećaka. U leto 2017. godine, kada je bio jedan od članova Veća odanosti, princ Ahmed je odbio da imenuje Muhameda bin Salmana za prestolonaslednika. Takođe, nije želeo da da zakletvu na odanost svom nećaku kada je proglašen prestolonaslednikom.