
© elvasomediovacio2013.blogspot
"Stara liberalna iluzija" ne može se produžiti jer su njene glavne vrednosti izvrnute naopačke i pretvorene u oruđe za uništenje klasičnog liberalizma
Dugo vremena su naselja i gradovi Evrope (pa i ostatka sveta) organski rasli oko društvenih, ekonomskih i političkih potreba naroda. Rezultat su bili dobro poznati i veoma voljeni oblici drevnih gradova, naselja i sela, podignutih od drveta, cigle ili kamena. Ovaj obrazac ostao je nepromenjen kroz vekove. A onda su došli svetski ratovi... Nakon njih uzdigao se prvobitni, liberalno-globalistički zalet, a istovremeno i bljutavi, dekulturalizovani "internacionalistički stil" arhitekture (kao prethodnica današnje politike zamagljivanja identiteta i roda). Ova dva impulsa bila su povezana: oba su iznikla iz (razumljivog) narodnog sentimenta "nikad više (rat)".
Liberali 19. veka (i posle) mislili su da, jednom kada veliki imperijalni režimi Evrope, nacionalizam i kulturna pripadnost budu zbrisani, svi ćemo mirno živeti zajedno i shvatiti svoju sudbinu na produktivan i utopijski način. Zapadnoevropski liberalizam postao je, kao što je i bio, istovremeno i retorička i bukvalna "valuta" sveta (tj. dolar), a
internacionalistička arhitektura preuzela je neku vrstu prikladne, univerzalističke bezličnosti i homogenosti koja kao da podvlači posezanje liberalizma za ljudskom konvergencijom i kosmopolitizmom. Sve je međutim bilo eksplicitno osmišljeno tako da izbriše kulturu - kao set običaja i način postojanja koji je vredan samim tim što je svoj - iz sveta.
Aerodromi širom sveta izgledali su isto. Hoteli i gradski centri postali su toliko "univerzalni" da je postalo teško setiti se u kom gradu se nalazite. Svuda su prihvatali dolar. Tu je bila i "roba" koju su globalna valuta i globalni narativ sa sobom doneli. To je nametalo utisak da etos prosvetiteljstva sadrži bacil nečega istinski univerzalnog. Međutim, bila je to iluzija - sve što se predstavljalo globalnim
svuda, umesto
negde, davalo je lažni signal. To uopšte nije bio univerzalizam - kao što se ispostavilo - nego efemerno plamsanje evrocentrizma.
Komentar: Ova vijest zasigurno odgovara široj slici svih pokušaja svrgavanja demokratski izabranog predsjednika Bjelorusije u posljednjih nekoliko mjeseci: