Vatrenjak (eng. sprite) nastaje na visini od oko 70 km (u mezosferi) kao kratkotrajna svjetlosna pojava u obliku vatrenih plamenova usmjerenih prema dolje.

© CrometeoVatrenjaci

Pojava može dosezati 90 - 100 km visine, dakle sve do ionosfere. To je pojava prvenstveno crvene boje iz čijeg gornjeg dijela se izdvajaju ogranci poput plamenova spuštajući se u niže slojeve atmosfere, čak do 25 - 30 km u stratosferu, i pritom postaju plavkasto obojeni.

Vatrenjake proizvodi grmljavinski oblak izuzetno jakih električnih pražnjenja prema tlu i obično se javljaju zajedno. Vatrenjaci su većinom udruženi sa snažnim pozitivnim električnim pražnjenjima između oblaka i tla, što naglo jača električno polje u srednjoj atmosferi nad oblakom, iznad granične vrijednosti dielektričnog praga za atmosferu.

Drugim riječima, iznad grmljavinskog oblaka nastane ogromna električna iskra (na visini od oko 70 km), čiji se ionizirani kanali, poput snopa niti, šire u više i niže slojeve. Vatrenjaci nisu popraćeni čujnom grmljavinom, ali mogu proizvesti zvučne valove vrlo niskih frekvencija (oko 1 Hz) na koje ljudsko uho nije osjetljivo. Međutim, ti infrazvučni signali mogu se detektirati posebnim prijemnicima čak na stotine pa i tisuće kilometara daleko od izvora.

Vilenjaci (ELVES), nastaju kao svjetlosna pojava crvene boje prstenastog oblika na visini od 90 - 100 km i koja se, dok traje, može širiti do promjera i od nekoliko stotina kilometara.

© YouTube/PrintscreenVilenjaci

Vilenjaci su proizvod izuzetno jakog elektromagnetskog impulsa sa snažnim električnim pražnjenjem u grmljavinskom oblaku. Snažan impuls napreduje prema većim visinama i pritom uzrokuje svjetlucanje molekula u okolnoj atmosferi.

Pojava traje još kraće od vatrenjaka, svega nekoliko tisućinki sekunde, pa ju je nemoguće vidjeti ljudskim okom. Iz satelita je utvrđeno gama-zračenje u atmosferi iznad grmljavinskih oblaka, koje je vjerojatno izazvano međudjelovanjem impulsa elektromagnetskog polja s kozmičkim zračenjem.

Najnovija istraživanja ukazuju na to da ova zračenja iz kumulonimbusa često pogađaju putničke avione.

• Erupcija vulkana Tonga potvrđena kao najveća eksplozija u atmosferi
• Erupcija vulkana u Tongi smatra se događajem koji se događa "jednom u tisućljeću" i mogla bi imati 'učinak hlađenja' na južnu hemisferu
• Erupcija vulkana Tonga stvorila je zbunjujuće valove u Zemljinoj atmosferi
• Valovi tsunamija su pogodili Tongu nakon što je masivna podvodna vulkanska erupcija izbacila krhotine i pepeo 20 km u nebo

Proučavanje MLAZNIH TOKOVA odavno je pokazatelj vremena koje dolazi, a za proučavanje mlaznog toka pozornost se mora usmjeriti na SUNCE.

Kad je solarna aktivnost VISOKA, mlazni je tok uzak i stabilan i on slijedi donekle ravni put. Ali kad je Sunčeva aktivnost NISKA, taj vijugavi pojas zraka koji teče 6 milja iznad naših glava postaje slab i valovit, on se efektno izvija, a hladni polarni zrak preusmjerava na atipično niske geografske širine i zamjenjuje ga toplijim tropskim zrakom.

Mlazni tok skreće iz zonskog toka u meridionalni tok i, ovisno o tome na kojoj se strani mlazne struje nalazite, očekuje vas nesezonski hladno ili vruće vrijeme i/ili razdoblje neobično suhih ili mokrih uvjeta.

Te sile POTPUNO objašnjavaju zašto neke krajnje sjeverne geografske širine (poput dijelova Sibira) regionalno doživljavaju abnomalne vrućine u zadnje vrijeme, dok se u donjim geografskim širinama događaju "mjehuri" rekordne hladnoće.

To je fenomen koji su odavno prognozirali oni koji proučavaju Sunce, i jedna je od prognoza koja će se pojačavati kako se Veliki solarni minimum nastavlja produbljivati.