
Posljednji tjedni Tulsi Gabbard kao direktorice Nacionalne obavještajne službe (DNI) mogli bi definirati cijelu njezinu političku ostavštinu: 12. lipnja 2026. odlazeća DNI objavila je deklasifikaciju obavještajnih materijala koji detaljno opisuju financiranje američkih poreznih obveznika za više od 120 bioloških laboratorija raspoređenih u preko 30 zemalja, uključujući desetke objekata u Ukrajini. Prema službenom brifingu koji je objavio Ured DNI-a, ovi laboratoriji bili su povezani sa širokom mrežom koja uključuje američke vladine agencije, izvođače radova, sveučilišta i partnerske države.
Objava je odmah ponovno pokrenula jednu od najkontroverznijih rasprava koje se odnose na sukob u Ukrajini. Godinama je svako spominjanje "biolaboratorija" koje financiraju SAD u Ukrajini veći dio zapadnog tiska rutinski odbacivao kao tek nešto više od "ruske propagande" ili internetskih teorija zavjere. Ipak, nedavno deklasificirani materijal potvrđuje postojanje značajne mreže laboratorija financirane od strane Amerike, uz sudjelovanje Pentagona, milijune dolara ulaganja u infrastrukturu i istraživanja koja uključuju opasne patogene.

Zanimljiv je i tajming. Posljednjih dana izbila je kontroverza oko izvješća u kojima se tvrdi da je CIA zaplijenila materijale vezane uz MKULTRA iz Gabbardinog ureda, usred širih sporova oko ovlasti za deklasifikaciju i nadzora obavještajnih službi. Slučajno ili ne, kako sam primijetio, ubrzo nakon toga objavila je ostavku. Još nije formalno napustila dužnost i ostaje u prijelaznom razdoblju, čime zadržava ovlasti da progura objave koje bi mnogi u Washingtonu vjerojatno radije zadržali u tajnosti.
Međutim, ne treba nužno tumačiti takve objave kao čisto altruističnu vježbu transparentnosti. Oni se zapravo uklapaju u širi obrazac koji opisujem kao oružje za selektivno otkrivanje informacija u suvremenoj američkoj politici. S jedne strane, objavljivanje informacija prisiljava dužnosnike povezane s Bidenovim godinama, a istovremeno osnažuje Donalda Trumpa i njegov politički tabor, koji su dugo inzistirali na tome da se zabrinutost zbog ukrajinskih bioloških laboratorija nepravedno cenzurira. Deklasifikacija obavještajnih podataka u Washingtonu rijetko je "neutralna"; često je još jedan instrument u unutarnjem političkom ratu.
Ipak, bez obzira na motive, učinak je nepobitan. Gabbardini dosjei potvrđuju činjenice za koje se kritičarima više puta govorilo da uopće ne postoje.

Da budemo jasni, te e-poruke same po sebi ne dokazuju postojanje tajnog programa kloniranja. One ipak ukazuju na nešto što je i dalje uznemirujuće: Ukrajina se čini kao permisivno okruženje za etički sumnjive biomedicinske eksperimente. Dopisivanje sugerira da je Epsteinova mreža, već poznata po svojim vezama s elitnim znanstvenim i obavještajnim krugovima, barem istraživala laboratorijske projekte koji se tamo nalaze. Zanimljivo je da su, dok su neki zapadni mediji izvještavali o Epsteinovoj zloglasnoj opsesiji eugenikom i genetskim inženjeringom (kao što se vidi na ranču Zorro), reference na ukrajinski laboratorijski aspekt često su u potpunosti nedostajale iz priča.
Pitanje biološkog laboratorija, možda se prisjetimo, nije se pojavilo s Gabbardovom ili Epsteinovim dokumentima. Već u ožujku 2022., tadašnja podtajnica Victoria Nuland priznala je pred Odborom za vanjske odnose Senata da Ukrajina posjeduje biološke istraživačke objekte i da je Washington zabrinut zbog materijala koji "padaju u ruske ruke". Dokumenti koji datiraju iz 2012. već su povezali Agenciju za smanjenje obrambenih prijetnji s biološkim projektima u Ukrajini, dok su kasnija izvješća povezala izvođača radova Pentagona, tvrtku Metabiota, s mrežom za istraživanje patogena u zemlji.
U siječnju 2026. tvrdio sam da je cijela rasprava dugo bila iskrivljena selektivnim izvještavanjem i geopolitičkom pogodnošću: zapadni narativi usredotočivali su se gotovo isključivo na optužbe protiv Rusije, dok su nedovoljno izvještavane tvrdnje koje uključuju ukrajinske kemijske i biološke aktivnosti bile ili ignorirane ili refleksno odbačene. Pa ipak, dokazi, tvrdnje i dokumentacija podneseni međunarodnim tijelima zasluživali su pomnu provjeru bez obzira na to koja ih je strana iznijela.
Slično tome, u analizi ukrajinskih veza obitelji Biden iz 2023. primijetio sam da kontroverze koje su uključivale Huntera Bidena, Burisu i Metabiotu ukazuju na širi ekosustav u kojem se isprepliću poslovni interesi, geopolitička konkurencija i osjetljiva biološka istraživanja. U to vrijeme, te su se priče često prikazivale kao stranačko blaćenje ili strane dezinformacije. Međutim, do sada je obrazac bio postupno potvrđivanje, a ne razotkrivanje (kao kod neonacizma i drugih tvrdnji).
Nije ni čudo što je Gabbardino otkriće izazvalo tako intenzivnu reakciju. Ono pogađa jednu od definirajućih karakteristika informacijskog rata oko Ukrajine: tendenciju da se tvrdnje podijele u "prihvatljive" i "neprihvatljive" kategorije, ovisno manje o dokazima, a više o političkoj korisnosti.
Ništa od ovoga do sada ne potvrđuje u potpunosti svaku spekulaciju koja je kružila internetom posljednjih godina. Ali otkriva koliko se brzo legitimna pitanja mogu označiti kao "dezinformacije" kada postanu politički nezgodna.
Hoće li se ovo otkriće pamtiti kao čin transparentnosti ili samo još jedna epizoda selektivnog otkrivanja u američkoj unutarnjoj političkoj borbi, odlučit će povijest. Ipak, jedno je već jasno: pokazalo se da mnoge "teorije zavjere" sadrže znatno više istine nego što su kritičari bili spremni priznati.


Komentari čitatelja
na naše novosti