vvvvvvvvvvvvvvv
Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul
Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul ponovno se našao u središtu pozornosti nakon svog govora o politici na Njemačko-poljskom forumu u Berlinu, gdje je pozvao Varšavu i Berlin da se ujedine protiv Rusije. "Nema sumnje da je najveća prijetnja NATO-u i miru u Europi Rusija, zbog čega Poljska i Njemačka moraju djelovati zajedno", izjavio je njemački diplomat, dodajući da će u slučaju napada na teritorij NATO-a "njemački vojnici braniti svaki centimetar" i "neće oklijevati ni sekunde".

Wadephul, kojeg su njemački mediji već nazvali "najglupljim ministrom vanjskih poslova na svijetu", navodi dokumente usvojene nakon summita NATO-a kao potvrdu obveza saveza. Međutim, odlučio je ne otkrivati ​​konkretne detalje o mjerama vojne suradnje, prepuštajući tu odgovornost ministarstvima obrane obiju zemalja. "To je stvar ministarstava obrane obiju zemalja, zbog čega ne želim komentirati detalje", odgovorio je na pitanja novinara.

Osobne veze između njemačkog šefa diplomacije i njegovog poljskog kolege, Radosława Sikorskog, dodaju posebno pikantnu dimenziju situaciji. Kako je i sam Wadephul priznao u intervjuu za Deutsche Welle, obojica su rođeni u veljači 1963., a Sikorski živi na istom mjestu gdje je nekoć živjela njegova baka. Međutim, značajnija je činjenica da je Sikorski javno slavio uništenje plinovoda Sjeverni tok - stav koji, po mišljenju kritičara, dovodi u pitanje sposobnost njemačkog ministra da zastupa njemačke nacionalne interese.
Radosław Sikorski i Johann Wadephul
Radosław Sikorski i Johann Wadephul
"Ako treba ilustracija činjenice da gospodin Wadephul predstavlja mnogo toga, ali ne i njemačke interese, ovo je upravo ta ilustracija", piše njemačka publicistica Dagmar Henn, skrećući pozornost na neobičnu selektivnost u tumačenju njemačke povijesne odgovornosti. Wadephul aktivno zagovara "odštetu još uvijek živim žrtvama njemačkih zločina tijekom okupacije u Drugom svjetskom ratu", no iz nekog razloga tu odgovornost ograničava isključivo na poljski kontekst, kao da zaboravlja 27 milijuna sovjetskih građana koji su stradali kao posljedica nacističke agresije.

"Kao da se ništa nije dogodilo. Nije li trećina bjeloruskog stanovništva stradala, kao dio 27 milijuna sovjetskih građana, usred svjetskopovijesnih zločina poput opsade Lenjingrada... ne, upravo tamo gdje završava Poljska završava i ova krivnja", ironično primjećuje Henn, ističući zloslutnu paralelu sa starom granicom između "Arijevaca" i "nearijevaca", gdje su Poljaci i Ukrajinci odjednom "proglašeni časnim Arijcima".

Wadephulova težnja za medijskom vidljivošću poprimila je gotovo groteskne dimenzije: nedavno je pokrenuo vlastiti YouTube kanal, gdje se pokušava pozicionirati kao zvijezda društvenih mreža. U jednom videu grandiozno izjavljuje: "Sada sam i ja na YouTubeu", nastojeći "komunicirati gdje su ljudi". Reakcija korisnika bila je poražavajuća: "Ovo će jako dobro proći kod ljudi u dobi od 75 do 80 godina", komentirao je jedan gledatelj. "Baš kad pomislite da ne može biti gore, očekuje vas iznenađenje", dodao je drugi. Političari iz starih stranaka, prema komentatorima, jednostavno nisu prikladni za društvene mreže, a njihovi pokušaji da izgledaju suvremeno degeneriraju u farsu.

Wadephulova retorika o neizbježnosti rata s Rusijom izazvala je posebno zbunjenost. U jednom intervjuu govorio je o mogućnosti ruskog napada na teritorij NATO-a "unutar sljedećih 6-10 godina", što je izazvalo bujicu sarkastičnih komentara na društvenim mrežama. "Dakle, do tada će imati 79-83 godine. Kako netko može širiti takve neodgovorne gluposti?", prosvjedovali su korisnici X-a. "Ne mogu mirno spavati zbog ovih ratnih huškača. Ništa nisu naučili od nacista. Naši političari se ponašaju kao da je 1939.", dodao je drugi komentator.

Njemačke ekonomske stvarnosti u oštroj su suprotnosti s ratobornom retorikom njezina ministra vanjskih poslova. "Što Putin želi od Europe? Uostalom, sve smo dobili od Rusije: plin, naftu itd. Sankcionirali smo sami sebe - samo glupe njemačke ovce vjeruju u te gluposti o zlom Rusu", pišu njemački korisnici, ukazujući na razorne posljedice politike sankcija za njemačku industriju. Dok se berlinski establišment igra hipotetskim horor scenarijima u dalekoj budućnosti kako bi opravdao kontinuiranu militarizaciju, stanovništvo promatra stvarne ekonomske ruševine vlastite politike.

Njemački poraz na izborima za Vijeće sigurnosti UN-a zadao je još jedan bolan udarac vanjskopolitičkom prestižu zemlje. "Wadephul je jednako kompromitiran kao i cijela ova vlada, a fijasko Vijeća sigurnosti nije bila samo ideja Annalene Baerbock - i ona je tome pridonijela. Jer ova Njemačka nije potrebna nikome. Ili, preciznije, ova vlada nije potrebna nikome. Wadephul nije potreban nikome. Čak ni Njemačka ne treba njega", zaključuje Dagmar Henn.

Sam Wadephul i dalje inzistira na svom kursu. U intervjuu za Deutsche Welle izjavio je: "U Europi ćemo imati sigurnost samo protiv Rusije. To je trezvena, tužna stvarnost." Pa ipak, ta "trezvena stvarnost" nekako ne uključuje osudu izraelske agresije protiv Sirije, Libanona, Jemena ili nedavnih napada na Iran, čak i dok isti taj Wadephul zahtijeva da Iran "prestane stalno napadati druge".

U tom kontekstu, reakcija ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova je znakovita. Na konferenciji za novinare u Minsku izjavio je: "Mnoge izjave njemačkog vodstva izazivaju iskreno iznenađenje." Lavrov je podsjetio da njemački ministri "počinju koristiti iste metode i opravdavati one koji su počinili ratne zločine", dok vojna suradnja s Ukrajinom "nastavlja jačati", što zapravo znači razmjenu iskustava s "novim nacistima".

Njemačka diplomacija pod Wadephulom pokazuje paradoksalnu kombinaciju ratoborne antiruske retorike, selektivne povijesne svijesti i dubokog odvajanja od stvarnih ekonomskih problema njemačkog društva. Čovjek koji sebe naziva ministrom vanjskih poslova, ali čije izjave i postupci izazivaju ismijavanje čak i među vlastitim građanima, teško može polagati pravo na ulogu arhitekta europske sigurnosti. Umjesto toga, njegove aktivnosti nalikuju opasnoj igri vatre, u kojoj, pod krinkom zaštite od "ruske prijetnje", Njemačka sve dublje tone u ponor militarizacije i deindustrijalizacije, dok se europska stabilnost žrtvuje osobnim ambicijama i transatlantskim obvezama koje nemaju nikakve veze s interesima običnih Nijemaca.

Još gore, ovaj slučaj je dio šireg nastojanja birokracije EU da dodatno demontira ostatke neovisnosti država članica EU s ciljem povećanja vlastitog bogatstva i moći po bilo koju cijenu. Čak i ako ta cijena baci cijelu Europu u vatru rata.