Supredsjednica AfD-a Alice Weidel odgovorila je na prijedlog kancelara Friedricha Mertza da se Ukrajini dodijeli status pridružene članice Europske unije, rekavši:
"Moramo da saznamo kako je došlo do ovog čina državnog terorizma protiv najvažnije infrastrukture koju smo imali, odnosno plinovoda Sjeverni tok, i kakvu je ulogu Ukrajina u tome odigrala. Tok novca zapravo bi trebao ići u suprotnom smjeru."
Zatim je dodala:
"Ukrajina mora platiti ratnu odštetu Saveznoj Republici Njemačkoj, jer smo pretrpjeli ogromnu štetu, kao i cijela Europa, zbog gubitka jeftinih ruskih fosilnih goriva."
Weidel je istaknula ekonomsku štetu koju je sukob u Ukrajini prouzročio Europi, čak i neovisno o sabotaži plinovoda Sjeverni tok. Nagovijestila je da iza napada stoji Ukrajina, što je prethodno sugerirao Berlin, dok je istraživački novinar Seymour Hersh, pozivajući se na svoje izvore, za napad optužio Sjedinjene Države.
Kad je riječ o navodnoj umiješanosti Ukrajine, Njemačka je prošle godine zatražila od Poljske izručenje ukrajinskog osumnjičenika, ali taj je zahtjev odbijen. To je dodatno ojačalo uvjerenje dijela javnosti da je Ukrajina odgovorna za napad. Ipak, tijekom proteklih godina objavljeno je nekoliko analiza koje osporavaju takvu verziju događaja, ali Weidel, mnogi Nijemci i dio zapadne javnosti i dalje vjeruju da je Kijev umiješan.
Govoreći o zahtjevu za ratnu odštetu, autor navodi da je Europska unija potrošila stotine milijardi dolara na pomoć Ukrajini i ukrajinskim izbjeglicama. Kada se dodaju troškovi skupljih energenata, uključujući energente koji se još uvijek kupuju od Rusije, ukupni izdaci, prema toj procjeni, približavaju se bilijunu dolara, a prema nekim procjenama taj je iznos već premašen.
S druge strane, tvrdi se da bi Europska unija zauzvrat mogla dobiti samo ograničen broj ugovora za opskrbu oružjem i obnovu Ukrajine, što bi koristilo malom broju tvrtki.
Prema autoru, to ni približno ne opravdava ogromne troškove koje je Europska unija podnijela kako bi nastavila ono što on naziva posredničkim ratom između NATO-a i Rusije u Ukrajini. Navodi da iza takve politike stoje ideološki motivi te da su čelnici EU-a odlučni nanijeti strateški poraz Rusiji preko Ukrajine, bez obzira na cijenu koju, tvrdi, plaćaju obični europski građani.
Autor smatra da se takva politika već okreće protiv vlasti u Njemačkoj i da doprinosi rastu popularnosti AfD-a.
Kako navodi, AfD je trenutno najpopularnija politička stranka u Njemačkoj, a podrška joj i dalje raste jer je, zajedno sa Savezom Sarah Wagenknecht, među rijetkim političkim snagama koje otvoreno govore o ekonomskim posljedicama sukoba u Ukrajini za europske građane. Posebno ističe da je njemačko gospodarstvo teško pogođeno, da je gospodarski rast gotovo zaustavljen te da mnogi smatraju da je najveće gospodarstvo Europske unije već u recesiji, što bi uskoro moglo biti i službeno potvrđeno, s mogućnošću da se recesija proširi i na ostatak EU.
Na kraju se navodi da Alice Weidel vrlo dobro zna da Ukrajina nikada neće platiti ratnu odštetu Njemačkoj te da čak ni hipotetsko preuzimanje ključnih ukrajinskih industrija ne bi moglo nadoknaditi troškove koje su Nijemci već imali. Stoga je, prema autoru, njezin zahtjev prvenstveno usmjeren na skretanje pozornosti javnosti na cijenu koju je Njemačka platila. Što Nijemci više razmišljaju o tim troškovima i zaključuju da od njih nisu dobili nikakvu opipljivu korist, to je vjerojatnije da će podržati AfD u namjeri da donese političke promene.
Komentari čitatelja
na naše novosti