Slika
© Internet
"Ja nisam Charlie Hebdo"
7. siječnja 2015. godine izvršen je oružani napad na redakciju francuskog satiričnog časopisa Charlie Hebdo. Napad su navodno izveli "islamistički teroristi". Postoje mnogi problemi s pričom koju čujemo u medijima.
  1. Imena trojice napadača su se najprije pojavila na Twitteru i Facebooku prije nego što su francuske vlasti potvrdile da su napadači identificirani.
  2. Jedan od napadača je navodno ostavio osobnu iskaznicu u automobilu kojim su bježali. Isto se dogodilo tijekom napada na WTC 11. rujna 2001. godine kada je pronađena neoštećena putovnica jednog od navodnih otimača zrakoplova u ruševinama zgrade. Najvjerojatne je da je osobnu iskaznicu ostavio netko tko je želio optužiti napadače za zločin, odnosno podmetnuti navodnim napadačima.
  3. Treći osumnjičenik, koji je bio na fakultetu tijekom napada, sam se predao policiji nakon što je primijetio da njegovo ime kruži društvenim mrežama.
  4. Nakon pokolja u redakciji časopisa Charlie Hebdo, napadači su navodno vikali: "Osvetili smo proroka!", "Allah je najveći!", "Ubili smo Charlie Hebdoa". Naravno, morali su cijelom svijetu promovirati da su "sljedbenici islamske vjere".
  5. Osumnjičeni su bili dobro poznati vlastima, na primjer jedan od njih je 2008. optužen za terorizam jer je navodno slao borce u Irak.
  6. Svjedok je rekao da su napadači bili tako proračunati da ih je najprije zamijenio za članove francuskih elitnih protuterorističkih snaga.
  7. Nakon što su izašli iz zgrade, na ulici su ubili policajca koji je zapravo musliman.
  8. Dok su bježali od policije, napadači su iskoristili svaku priliku kako bi se reklamirali, na primjer kada su otimali auto za svoj bijeg, rekli su vozaču da javi medijima da je napad izvršila "Al-Qaida iz Jemena". Treba istaknuti da je Al-Qaida u Jemenu, kao i mnoge druge "islamističke terorističke grupe", proizvod izraelske vlade i njezinih tajnih službi.
Jemenski predsjednik Ali Abdullah Saleh izjavio je da su sigurnosne službe uhitile skupinu navodnih islamističkih militanata povezanih s izraelskom tajnom službom.
Operacija Gladio B i "islamistički terorizam"

Napad u Parizu ima sve oznake takozvane operacije "Gladio". Operacija "Gladio" je tajni projekt CIA-e i NATO-a pokrenut nakon Drugog svjetskog rata navodno da se spriječi buduća Sovjetska invazija Zapadne Europe. U svim zemljama "saveznicama" osnovani su ogranci tajne vojske kako bi se spriječila ta moguća "prijetnja". Ali zapravo, tajna vojska je korištena za organiziranje napada pod lažnom zastavom uključujući ubijanje stotina građana Europe. Za ta djela su onda optužili Sovjetski savez. Napadi i atentati su korišteni od strane NATO-a kako bi izmanipulirati percepciju javnosti i preokrenuli percepciju političkih skupina koje djeluju izvan NATO-ve kontrole. To je bio Gladio A.

Prema FBI "zviždačici" Sibel Edmonds, Gladio B označava prijelaz korištenja "tajne vojske" na korištenje "islamističkih terorista". "Islamistički terorizam" je samo najnovija prijetnja koju je stvorio SAD sa svojim saveznicima kako bi održali kontrolu nad određenim državama, te kako bi terorizirali građane i držali ih u strahu.

Tko ima najveću korist od napada?

1. Izrael - Odmah nakon napada, službenici izraelske vlade su počeli izjednačavati palestince s "islamističkim teroristima" kako bi dobili potporu za svoju neprekidnu okupaciju Palestine. Treba također spomenuti da je Francuska nedavno glasala za priznanje države Palestine, unatoč prijetnjama predsjednika vlade Izraela Benjamina Netanyahua da bi to bila "velika pogreška".

2. SAD/NATO - Francuski predsjednik Hollade se neočekivano sastao s ruskim predsjednikom Putinom, te je zatražio kraj sankcija protiv Rusije. Približavanje Francuske Rusiji sigurno ne odgovara američkim vlastima koje su prisilile mnoge europske zemlje da okrenu leđa Rusiji i da se pridruže pokušajima SAD-a da izolira Rusiju.

Tko najviše gubi napadom na Charlie Hebdo?


Muslimani - Izostavljeno iz medija, nakon napada na Charlie Hebdo, prijavljeno je preko 50 slučajeva u kojima su muslimani bili meta, uključujući prijetnje, pucnjave i napade granatama. Kao što je to slučaj s ostalim "islamističkim terorističkim napadima", muslimani su ti koji na kraju postanu žrtve.