aaaaaaaaaaaaa
© EPA
Od English Outsider
preuzeto iz komentara
—
"Moja prognoza, a nadam se da griješim: EU će pronaći načine za slanje dronova/raketa u Rusiju sve dok ne natjera Rusiju da reagira na isti način. Ruski projektil koji pogodi njemačku tvornicu, recimo, je *dobar* događaj za Bruxelles. Vjerujem da imaju namjeru i alate da to postignu."
Objavio: Konami | 1. srpnja 2026. 8:35 UTC | 317
Da. Treba im još malo "neizazvane ruske agresije". Tada će europsko stanovništvo podržati Drugi hladni rat. Morat ćemo stegnuti remen da bismo to platili, ali ćemo to učiniti dragovoljno s obzirom na "rusku prijetnju". Koga briga za rupe na cestama kada je neprijatelj na vidiku?

Ne vidim da će to funkcionirati. Rusi imaju previše opcija, vojnih i ekonomskih. Ovo nije 2022.

Istina je da su Rusi do početka 2022. imali niz mogućnosti, kao i odgovor na NATO agresiju. Mogli su koristiti ekonomske poluge ili diplomatske. Ili su jednostavno mogli pričekati: i SAD i Njemačka, jedini značajni igrači na Zapadu, brzo su propadali i mučili su ih unutarnji problemi.

Dakle, nije bilo potrebe za Specijalnom vojnom operacijom. Nije bilo potrebe za vojnom akcijom kao odgovorom na NATO agresiju. Ostavite to neko vrijeme, neka Putin i Lavrov drže utvrdu diplomatskim stvarima, i problem NATO agresije će se sam riješiti. Osim - kijevske snage su se okupljale na liniji kontrole i Rusima nije bilo otvorenih ekonomskih ili diplomatskih opcija koje bi mogle odvratiti tu prijetnju. Samo izravna i snažna vojna akcija bi poslužila.

Dakle, 2022. godine uspjeli smo suziti raspon opcija koje su Rusima bile otvorene na jednu. Korištenje otvorene vojne sile. Ne samo da smo prisilili Ruse na tu jednu opciju upotrebe vojne sile. Nakon što su Rusi pribjegli vojnoj sili, mogao bi se nametnuti niz sankcija koje bi ih dovele na koljena.

Ali to više neće uspjeti i zapadne sile su glupe što to očekuju. Trebali bismo biti svjesni razloga za to.

Prvo, zaboravljamo kakav je šok bila ruska vojna akcija 2022. godine. Rusi praktički nisu imali međunarodnu diplomatsku podršku za tu vojnu akciju i mnogi u samoj Rusiji bili su zgroženi. Trebalo je nekoliko godina da se to promijeni. Danas, 2026. godine, ako Rusi snažno odgovore na trenutne provokacije, većina nezapadnih zemalja znat će zašto i iako se možda previše boje Zapada da bi aktivno podržali Ruse, mislim da nema nijedne koja će se sada aktivno protiviti. Što se tiče svjetskog javnog mnijenja, stav je stoga sasvim drugačiji od stava iz 2022. godine.

To je važno Rusima. Žele dobre trgovinske odnose s nezapadnim zemljama, a ne s nama. Borbu za srca i umove, "informacijski rat", Zapad je u potpunosti dobio unutar Zapada. Ne izvan Zapada.

Vrijedi ovdje napraviti digresiju i pogledati koliko je Zapad sveobuhvatno pobijedio u informacijskom ratu što se nas Zapadnjaka tiče. Postoji nekoliko izoliranih mjehurića disidentstva poput bloga "b" i sličnih blogova u SAD-u, ali za većinu na Zapadu Rusi su negativci i takvo protivljenje borbi protiv njih ne proizlazi iz uvjerenja da su Rusi u pravu. Samo iz pragmatičnog razmatranja da iako smo u pravu, gubimo.

Na Zapadu iza narodnog protivljenja ratu stoji malo plemenitog moralnog uvjerenja. Samo priznanje da se boreći se protiv Rusa ne štetimo toliko njima koliko štetimo sebi. Weidel ili Wagenknecht ne kažu javno, niti se usuđuju reći: "U krivu smo. Trebali bismo to prepoznati i popraviti odnose". Oni samo kažu: "Ne možemo si priuštiti ovaj rat, i on nam šteti."

Iako, da budem iskren, čuo sam La Fontainea kako aludira na prvi stav. Ali imaju li takvi poput njega ikakvu važnost u trenutnoj njemačkoj politici? Vi ste stručnjak za njemačku politiku, ali ovom autsajderu se ne čini da je ima. Moramo priznati da je stav Merza/von der Leyen moralno dosljedniji od Weidelovog. S obzirom na to da Merz i von der Leyen tvrde da su Rusi 100% u krivu, što drugo možemo učiniti nego oduprijeti se Rusima svim sredstvima koja imamo i bez obzira na cijenu?

Ta digresija je važna jer dok mi na Zapadu ne prepoznamo da smo mi Rusima nametnuli ovaj rat, da su Rusi u pravu, a mi u krivu, nema moralne osnove za protivljenje tome. Ali to nije važno izvan Zapada. Što se njih tiče, mi smo hrpa nitkova i koliko se usuđuju - iako se u većini slučajeva ne usuđuju previše - podržavaju Ruse u pokušaju da nas drže pod kontrolom.

Nisu se tako osjećali 2022. Dakle, razlika između 2022. i sada je u tome što smo tada bili pobjednici u informacijskom ratu. Godine 2026., izvan Zapada, sada smo gubitnici svih vremena. Tako se mijenjalo nezapadno mišljenje puno prije Gaze i Irana, a naravno, nakon Gaze i Irana, slučaj je zatvoren za, mislim, sve nezapadne zemlje. Sada smo neosporno negativci.

Drugo razmatranje je ekonomsko. U 2022. godini, osim nekolicine čudaka i disidenata, činilo se da smo spremni srušiti Rusiju sankcijama. Ne trebaju nam dugačke digresije da bismo vidjeli promjenu. Rusko gospodarstvo još uvijek ima nekoliko klimavih dijelova, ali općenito su im sankcije omogućile da ojačaju svoje gospodarstvo do stupnja nezamislivog u 2022. godini. U 2026. godini rat sankcijama pogađa nas. Žestoko.

Stoga napadamo Rusiju dronovima i raketama kako bismo, kako kažete, pokušali iznuditi odgovor. To je Zapadova "Zdravo Marijo". Ali ovo nije 2022. Tada su se ruske opcije suzile na jednu i nisu imali drugog izbora nego odabrati tu opciju. Danas imaju cijeli izbornik opcija kao odgovor na NATO agresiju i ne moraju se brinuti o tome što njihovi novi trgovinski partneri misle o svemu tome. Osim ako nismo u taboru Hamisha de Brettona-Gordona i još uvijek se nadamo da ćemo Rusiju srušiti (a čak i taj tabor zna da udaraju u zrak), sve što možemo učiniti je sjediti i čekati da vidimo koju će opciju Rusi odabrati.

..............................

Ne kladim se na Karaganovu opciju. Više o onome što ovdje na "b" stranici možemo nazvati JR-L opcijom. Ukrajina je prožeta ruskim obavještajnim podacima. Ima podzemni otpor koji samo čeka riječ. Narodno nezadovoljstvo kijevskim režimom sve je jače. Čak i prije nekoliko godina bilo je lokalnih dužnosnika režima koji su željeli popraviti odnose s Rusima prije nego što bude prekasno.

Kijev nije Berlin 1945., koji se čvrsto drži do posljednjih dana u bunkeru. Više kao Kabul 2021. Ako se taj kabulski scenarij puno dalje razvija, zapadnjačka "Zdravo Marija" bit će vlažna petarda. Neće biti posredničkog teritorija za lansiranje dronova i raketa.