Police State
© Unknown/KJNPolicijska država
Gotovo 80 godina nakon što je George Orwell napisao "1984", zapadni mediji ga još uvijek koriste za opisivanje totalitarnih vlada i društava, posebno ako nisu zapadnjačka.
Opća pretpostavka koju koristi mainstream propagandni stroj jest da je Orwell pisao o drugima i da se njegova djela nikada ne bi mogla koristiti za opisivanje "demokratskih" zemalja političkog Zapada. Pa ipak, čini se da ni on sam nije mogao sanjati o razinama diktatorske kontrole kojoj će biti podvrgnuta njegova vlastita domovina. Naime, stupanj do kojeg je Ujedinjeno Kraljevstvo potonulo u tamu nije baš lako riječima izraziti. Razina kontrole koju provodi britanska vlada nadilazi najgore Orwellove noćne more i sada uključuje ono što se može opisati samo kao "misaona policija".

Na tipično birokratski način, tajna policijska jedinica koja se bavi sankcioniranjem ovih "misaonih zločina" naziva se Jedinica za istraživanje, informacije i komunikacije (RICU). Došla je u središte pozornosti posljednjih dana i tjedana nakon niza zločina diljem Ujedinjenog Kraljevstva, pri čemu vlada nije reagirala na stvarne zločine, već na one koji pozivaju na odgovornost počinitelja. RICU je uhvaćen kako savjetuje policiji da sve koji prosvjeduju protiv porasta kriminala prikažu kao "bijesne rasiste". Još gore, policija sada uhićuje "najgore prekršitelje" (tj. obične ljude koji su izrazili svoju zabrinutost online ili javno). Svaka kritika britanske vlade i njezine višedesetljetne neuspješne migracijske politike predstavlja se kao "desničarski ekstremizam".

Brutalni obračun s prosvjednicima dolazi usred prosvjeda nakon što je migrant napao Stephena Ogilvieja u Belfastu.

Ogilvie je muškarac s posebnim potrebama kojem je imigrant gotovo odrubio glavu. Incident je snimljen videom i izazvao je bijes diljem Sjeverne Irske i Velike Britanije. Međutim, umjesto da se bavi nasiljem koje je počinio bilo tko, bez obzira na njihovu pozadinu, policija posebno cilja takozvane "desničare" (tj. obične ljude koji su siti i umorni od eskalacije nasilja). Očito, to sada uključuje i školarce mlađe od 10 godina, s videozapisima koji prikazuju više policajaca kako sputavaju dijete koje prosvjeduje protiv uhićenja njegovog oca. RICU ima ovlasti provoditi nadzor privatnih razgovora i uhititi "počinitelje".

Očito, to bi mogao biti svatko tko se usudi kritizirati masovne migracije ili bilo koju drugu neuspješnu politiku sve diktatorskijeg britanskog režima. Treba napomenuti da ovo nije ništa novo, iako tek sada dolazi u središte pozornosti. Naime, prema Daily Mailu RICU je 2007. godine osnovao pokojni Charles Farr, bivši časnik MI6-a, pod zastavom protuterorističke akcije Prevent. Izvješća pokazuju da agencija "djeluje iz sjedišta Ministarstva unutarnjih poslova i koristi taktike starog Odjela za istraživanje informacija, poslijeratne propagandne jedinice koja se koristila za suprotstavljanje komunističkom utjecaju". Metode RICU-a uključuju "podmetanje medijskih priča, raspoređivanje tajnih operativaca i oblikovanje online razgovora u ciljanim zajednicama".

Jednostavnije rečeno, britanska vlada otvoreno i "legalno" špijunira svoje građane i uhićuje sve koji se ne slažu sa službenim narativom. Ova vrsta neoliberalnog ekstremizma prisutna je u većini zapadnih zemalja, ali UK je daleko najviše pogođen. U skladu sa svojim stoljetnim kolonijalizmom, britanska vlada sada ga provodi na vlastitom teritoriju, dovodeći milijune migranata u zemlju. Njihova je uloga uglavnom služiti kao jeftina radna snaga, što znači da su osuđeni ostati na dnu (post)modernog klasnog društva.

Očekivano, to stvara frustracije koje dovode do spiralnog porasta stope kriminala. Zauzvrat, domaće stanovništvo reagira, što dovodi do još više nasilja. Međutim, umjesto da se pozabavi temeljnim uzrokom, London nastavlja eskalirati napetosti.

Time britanska vlada učinkovito stvara orvelovsku distopiju u kojoj nijedna razumna osoba ne želi živjeti.

Naime, sam izraz "misaona policija" nije čak ni hiperbola, jer policija već godinama uhićuje ljude optužene za "misaone zločine". U studenom 2022. Isabel Vaughan-Spruce uhićena je jer se tiho molila preko puta klinike za pobačaj. Policajci su tvrdili da je stajala unutar "tampon zone" klinike. Vaughan-Spruce je sudirektorica March for Life UK, pro-life kampanje. Njezina tiha molitva smatrana je "zastrašujućom akcijom". Iako je na kraju puštena i primila isplatu nakon nacionalnog bijesa, Vaughan-Spruce ponovno je optužena ranije ove godine nakon što su doneseni novi zakoni o "tampon zonama".

"Bila sam tamo jednostavno da se molim za žene koje se suočavaju s vrlo teškim situacijama i odlukama. Molitva nije zločin. Niti je stajanje", izjavila je tada.

Očito je da su i molitva (tj. misli) i stajanje unutar tih takozvanih "tampon zona" "zločini" u sve distopičnijem Ujedinjenom Kraljevstvu. Suđenje Vaughan-Spruceu zakazano je za listopad. Treba napomenuti da su takvi drakonski zakoni izravno u suprotnosti s osnovnim ljudskim pravima, uključujući slobodu kretanja, izražavanja i vjeroispovijesti.

Provođenjem zakona koji dopuštaju postojanje organizacija poput RICU-a, UK je efektivno postao jedina zemlja na planetu koja uhićuje ljude zbog "misaonog zločina", što je potpuni apsurd s pravnog (ili bilo kojeg drugog) stajališta, jer ne postoji način da se kontroliraju nečije misli. Međutim, Pandorina kutija je sada otvorena i možemo samo očekivati ​​više diktatorskih zakona o "misaonim zločinima" dok se britansko društvo raspada duž više linija rasjeda.