hillary clinton liar
Stvarno nisam znao kako sam se osjećao u svezi američkih predsjedničkih izbora sve do dana prije, kad sam mislio da bi Hillary stvarno mogla pobijediti. Bio je to težak i uznemirujuć osjećaj. Nije lako objasniti što se sve nalazi iza tog osjećaja, i sumnjam da bi dug odgovor bio dovoljan da uvjerim vatrene 'liberale'. Pitanja u kojima je Clinton igrala vodeću ulogu uključuje intenzivno socijalno programiranje i brdo laži medija, State Departmenta i onih koji bezumno ponavljaju njihove argumente.

Mnogi liberali su izrazili (i dalje izražavaju) svoj šok oko toga kako je Trump mogao pobijediti. Njima Trump predstavlja sve što je loše s našim svijetom. U njihovim očima on je rasist, ksenofob, seksistički homofob koji potiče ono najgore kod ljudi. No svijet nije crno-bijel kako se često predstavlja. Potrebna je iskrena želja da se otkrije istina, a to uključuje sagledavanje naših dugo održavanih uvjerenja, za što je potrebno vrijeme i zahtijeva iskreni napor kako bismo razumjeli svijet. Potrebno je ozbiljno uzeti u obzir mogućnost da smo u krivu, da ne vidimo cijelu sliku, i da možda naša čvrsta uvjerenja nisu toliko opravdana koliko mislimo da jesu. To je teško.

Postoje mnogobrojni načini na koje bi Hillary Clinton bila puno destruktivnija nego Trump. Bila je uključena u više skandala tijekom svog javnog života nego (skoro) bilo koji drugi američki političar (a to puno govori!). Tu je Whitewater, Travelgate, Filegate, Chinagate, misteriozna smrt Vincea Fostera, obiteljske veze njene asistentice Hume Abedin s Muslimanskim bratstvom, i Benghazi. Zatim su tu e-mailovi koji su doveli do još desetak skandala koji uključuju slanje povjerljivog materijala preko nezaštićenih servera, DNC prevaru s glasovima, dobivanje predsjedničkih pitanja za debatu od CNN-a, otkriće da donatori Zaklade Clinton dobivaju specijalni pristup State Departmentu, i milijune i milijune u donacijama od sponzora terorista kao što su Saudijska Arabija, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati. Oh, u slučaju da ste imali sreće pa zaboravili, tu je i ta super jeziva 'spirit-cooking' stvar koja uključuje braću Podesta. Listi nema kraja, ali čak i ovi znakovi duboke korupcije ne opisuju najgore od Hillary Clinton.

Fantomska crvena prijetnja

U njenoj ulozi državne tajnice, Hillary Clinton je uništila vanjske odnose kao i cijele zemlje. Bila je instrument u razvijanju nove i agresivnije politike prema Aziji i naročito nasilnog stava prema Kini. 2011. godine Clinton je napisala članak u magazinu Foreign Policy koji je otkrio "Asian Pivot" [okretanje prema Aziji, op. prev.] Sjedinjenih Američkih Država iliti Američko pacifičko stoljeće, kako je ona to zvala u to vrijeme. U suštini, bila je to politika koja nastoji obuzdati kontinuirani rast utjecaja Kine. Politika koja je puna oholosti, prijezira i tipičnog zapadnjačkog egoizma koje je stvorilo nepotrebno i nesmotreno nazadovanje u američko-kineskim odnosima. Upravo je ova okosnica djelovanja vodila do trans-pacifičkog partnerstva (TPP), od kojeg se Clinton poslije pokušala distancirati.

Lavrov Clinton reset

Hillary Clinton poklanja "reset dugme". Ruska riječ "perezagruzka", napisana pogrešno i uvredljivo latinicom umjesto ćirilicom, trebala je značiti "resetiranje", ali ovako je značila "preopterećenje". Pokazalo se istinitije nego što je bila namjera.
Njena uloga u "resetiranju Rusije" je bila jednako katastrofalna. Nakon započinjanja s neiskrenom gestom dobre volje (pogledaj sliku desno), State Department pod tajnicom Clinton uspostavio je politike i neprijateljstva koja će na koncu resetirati rusko-američke odnose nazad sve do ere Hladnog rata. Trenutna klima histerije neomakartizma seže od agresije Clinton i State Departmenta prema Rusiji. To je počelo još u prosincu 2011. kada su se Clinton i njeno društvo umiješali u ruske izbore.

Rusija prekorava Clinton u svezi njenog kritiziranja izbora
Clinton, koja je prethodno izgrdila izbore za rusku državnu Dumu (Donji dom ruskog parlamenta), pojačala je retoriku dok je govorila na sastanku ministara u Vilniusu u Litvi u četvrtak, u sklopu Organizacije za sigurnost i suradnju (OSCE).

Napomenula je: "Kad državne institucije ne procesuiraju one koji napadaju ljude koji primjenjuju svoja prava ili razotkrivaju zloupotrebe ovlasti, time potkopavaju pravdu i narušavaju povjerenje ljudi u njihove vlade."

Reuters prenosi njenu izjavu: "Kao što smo vidjeli na mnogim mjestima, i nedavno na izborima za Dumu u Rusiji, izbori koji nisu ni slobodni niti pošteni imaju isti učinak."

Međutim, dopisnik Asia Times-a, Pepe Escobar, rekao je za RT da opaske Hillary Clinton ne bi trebale ni za koga biti iznenađenje.

"To je standardna procedura za State Department, miješanje u izbore drugih naroda, ponekad direktno, kao u Arapskom proljeću, ponekad indirektno, kao što je slučaj Rusije."
Uplitanje nije bilo samo glasna podrška slaboj ruskoj opoziciji. Nevladine organizacije State Departmenta (NGO-i) su bile integralne u pokušajima da prikažu ruske izbore kao 'neslobodne i nepoštene'.

SENZACIJA: Sjedinjene Američke Države uhvaćene kako se miješaju u ruske izbore!
Kako se približavaju ruski izbori, novinska agencija AFP je nedavno tvrdila da su nevladine organizacije kao što je Golos, koji je financiran od strane američkog Nacionalnog pokreta za demokraciju i New Times-ov slon.ru, koji redovno objavljuje kolumne od sada zatvorenog i gore spomenutog Khodorkovskog, bile napadnute kako bi se spriječilo razotkrivanje "masovne izborne prevare". Zašto bi opozicijskim grupama i nevladinim organizacijama financiranim izvana, koje imaju direktni interes u prevenciji Putinove stranke Ujedinjena Rusija od ostvarivanja čiste pobjede na biračkim mjestima, uopće trebalo vjerovati da otkrivaju "masovnu izbornu prevaru", AFP nikada zapravo nije objasnila.

Službena stranica NED-a nabraja nevjerojatan broj nametljivih nevladinih organizacija koje provode aktivnosti širom Ruske Federacije što nijedan Amerikanac, pri zdravoj pameti, ne bi dozvolio na američkom tlu. Golos je samo još jedna od mnogih nevladinih organizacija financiranih od strane američke vlade, koju nadzire američka ambasada u Rusiji i koristi kako bi se miješala u suverene unutrašnje poslove ruske nacije.

AFP izvještava, "Premijer Vladimir Putin, čija je stranka Ujedinjena Rusija pobijedila na nedjeljnim izborima no sa smanjenom većinom, osudio je nevladine organizacije kao što je Golos, uspoređujući ih s učenikom Judom koji je izdao Isusa." I doista, Golos provjereno izdaje ruski narod uzimajući strani novac i provodeći agendu stranih nalogodavaca, maskirajući se kao križar "za demokraciju".

Aktivnosti Golosa, zrcaleći one u Arapskom proljeću koje je kreirao SAD, uključuju online "Kartu prekršaja", web stranicu koja detaljno opisuje "tvrdnje" o prevarama širom Rusije, u pokušaju da potkopaju legitimitet nadolazećih izbora predviđajući da će Putin i njegova stranka lako pobijediti. Direktorica Golosa Liliya Shibanova opisuje njihov projekt "Karta prekršaja" kao mjesto na koje ljudi mogu poslati bilo koju informaciju ili dokaz o kršenjima izbornog procesa. Ove tvrdnje, koje su daleko od stvarnog dokaza, ponovo odražavaju iste taktike manipuliranja javnog mišljenja kao kod ustanaka širom svijeta, i podržane su identičnim izvana financiranim organizacijama čije neutemeljene tvrdnje o zlostavljanju, nasilju i kršenju "ljudskih prava" sačinjavaju cjelokupnost optužbi koje zatim koriste zapadne vlade da diplomatski i vojno (u slučaju Libije i sada Sirije) pritišću ciljane nacije.
Nije potrebno biti genije da bi se shvatilo odakle su Hillary i njena neuspješna predsjednička kampanja došli do lažne tvrdnje da se Rusija upetljala u američke predsjedničke izbore. Ona sama se pokušala umiješati u ruske izbore! Grozničava rusofobija njezinog tima i njihov neometani pristup američkim medijima poguralo je poruke paranoje i sumnje preko ruba. Hillarini skandali su postali toliko veliki da su razbili branu washingtonske tajnosti i u tom procesu razotkrili čovjeka iza zavjese. Priča o velikoj i zloj "ruskoj babarogi" se ispraznila i izgubila svoju moć. Da je Clinton pobijedila, Amerikance bi očekivala još veća tenzija, i zveketanje oružja, protiv Rusije. S obzirom na već visoko nabijenu atmosferu, Hillaryno predsjedništvo bi vjerojatno značila katastrofu za svijet.

Međutim, njene pozicije prema Kini i Rusiji kao državne tajnice State Departmenta su samo vrh ledenog brijega.

Pregled američkog carstva

Mainstream izvori i stranice 'najneovisnijih' medija rijetko dubinski pokrivaju internacionalna pitanja. Čak i stranice popularnih američkih alternativnih medija kao što su Young Turks, Raw Story, Alternet, The DailyKos i druge primarno se fokusiraju na domaće događaje. U trenucima kada ulaze u ova pitanja, to bude limitirano i obično uključuje režirane i iskrivljene "brige" u svezi pitanja ljudskih prava. Diskusija je jednostrana i nedostaje joj suštine. Vijesti u stilu glasnog blebetanja su popularnije nego istražne analize. Uznemirujući opisi i izrazi su često dovoljni da se utisnu površne priče na neinformirano stanovništvo. Unatoč življenju u najmoćnijoj zemlji na svijetu - čija moć velikim dijelom potječe iz inozemnih 'avantura' - svijest američkih ljudi o geopolitici je ili jako iskrivljena ili je ozbiljno nedostaje. Doista nesretno stanje stvari.

Amerikanci, kao i drugi zapadnjaci, identificiraju svoju zemlju kao nacionalnu državu. Ipak, ovo je netočan opis zbog američke pozicije globalnog vođe. Štoviše, ova 'izuzetna' pozicija nije ona u kojoj postoji partnerstvo, već autoritativna vladavina kroz primjenu terorizma, prijetnji, špijunaže i ekonomskog, vojnog i tajnog ratovanja.

Dulles Ngo Dihn Diem

Ngo Dinh Diem s Eisenhowerom i Fosterom Dullesom na aerodromu u Washingtonu; postavljen je kao predsjednik Vijetnama s podrškom iz CIA-e i kasnije ubijen 1963. s podrškom CIA-e.
SAD kao nacionalna država je bio točniji opis tijekom i prije Drugog svjetskog rata. Tijekom ere poslije Drugog svjetskog rata, Velika Britanija je "predala baklju" Americi kao svjetskoj glavnoj sili. U prihvaćanju uzdi, moćni utjecaji kao što su braća Dulles shvatili su da su potrebni učinkovitiji načini kontrole. Liberalna maska "slobode i demokracije" je započela oblikovati novi globalni imperijalizam. Takva maska je postala prihvatljiva, sve dok se javno tvrdi da je cilj poraziti različite forme opresije. Izdaja koja leži ispod te maske se aktivno zamagljivala.

Uspostavljanje globalnog carstva se opsežno razvijalo kroz novoformiranu CIA-u i njezine taktike, uključujući ilegalne vojne udare kako bi svrgnuli strane vlade. Sistem kojeg su razvili je korišten na desetke puta u desecima zemalja. To sve govori da Vlada SAD-a nije samo domaći/unutarnji sistem i njeni problemi se ne mogu gledati samo kroz domaći objektiv. Ona je također i međunarodna moć koja proširuje svoj dalekosežni utjecaj kroz destabilizaciju drugih nacionalnih država. Amerikanci su kondicionirani da ignoriraju veće probleme u svijetu i ulogu svoje vlade u tome. Kad Amerikanci gledaju na svoje vođe, trebala bi biti dužnost svakog od njih da razmotri implikacije vanjskih politika koje su stvorile toliko previranja u svijetu, jer to izravno utječe i na njih.

SAD, kao globalni lider, je nanio ogromnu patnju milijardama ljudi diljem svijeta. Resursi su ukradeni i zajednice uništene kroz beskrajne ratove. Sjedinjene Države su postavile diktatore, stvorile države robove kroz ekonomska ratovanja, te koristile terorizam kako bi unaprijedile svoj cilj. Ova nepravda se pogoršava jer su građani SAD-a uvjetovani da ne obraćaju pažnju na te stvari.

U slučaju da je netko sklon mišljenju da ovo 'nije toliko loše', evo liste Williama Bluma o američkoj uključenosti u vojne udare od 2. svj. rata:
Slučajevi rušenja ili pokušaja rušenja stranih vlada od Drugog svjetskog rata od strane SAD-a. (* označava uspješno svrgavanje vlade)

Kina 1949. do ranih '60-ih

Albanija 1949.-1953.

Istočna Njemačka 1950-ih

Iran 1953.*

Gvatemala 1954.*

Kostarika sredinom '50-ih

Sirija 1956.-1957.

Egipat 1957.

Indonezija 1957.-1958.

Britanska Gvajana 1953.-1964.*

Irak 1963.*

Sjeverni Vijetnam 1945.-1973.

Kambodža 1955.-1970.*

Laos 1958.*, 1959.* 1960.*

Ekvador 1960.-1963.*

Kongo 1960.*

Francuska 1965.

Brazil 1962.-1964.*

Dominikanska Republika 1963.*

Kuba 1959. do danas

Bolivija 1964.*

Indonezija 1965.*

Gana 1966.*

Čile 1964.-1973.*

Grčka 1967.*

Kostarika 1970.-1971.

Bolivija 1971.*

Australija 1973.-1975.*

Angola 1975., 1980-ih

Zair 1975.

Portugal 1974.-1976.*

Jamajka 1976-1980.*

Sejšeli 1979.-1981.

Čad 1981.-1982.*

Grenada 1983.*

Južni Jemen 1982.-1984.

Surinam 1982.-1984.

Fidži 1987.*

Libija '80-ih

Nikaragva 1981.-1990.*

Panama 1989.*

Bugarska 1990.*

Albanija 1991.*

Irak 1991.

Afganistan '80-ih*

Somalija 1993.

Jugoslavija 1999.-2000.*

Ekvador 2000.*

Afganistan 2001.*

Venezuela 2002.*

Irak 2003.*

Haiti 2004.*

Somalija 2007. do danas

Honduras 2009.

Libija 2011.*

Sirija 2012.

Ukrajina 2014.*
Ovo je daleko od kompletne liste. Možete kopati po bilo kojem od tih vojnih udara i naučiti puno iz toga. Toplo vam predlažem da to učinite. Mnoge zemlje su, u to vrijeme, na čelu imale izuzetne lidere koji su stvarali nezavisna društva koja ne samo da su imala za cilj poboljšati mnoge ljude, već su u tome doista i uspijevale.

Puč iz 1953. protiv Irana izložio je početni predložak koji se koristio za postavljanje prijateljskih režima. On također označava poseban prijenos moći iz Velike Britanije u SAD. Velika Britanija i njihova kontrola nad iranskim naftnim resursima s englesko-perzijskom Oil Company (koja će kasnije postati British Petroleum) postala je znak kako se stari načini imperijalne moći i eksploatacije urušavaju. Novi iranski vođa je pronađen u Mohammadu Mosaddeghu, koji se s pravom može opisati kao JFK Irana. Njegova želja da služi iranskom narodu bila je usklađena sa snažnom voljom da se bori za suverenitet i dostojanstvo. Borio se protiv korupcije i izvukao je iransko vodstvo iz pozicije kondicionirane bespomoćnosti. Nakon što je Mosaddegh istjerao sve britanske dužnosnike i britansko veleposlanstvo, Velika Britanija se okrenula prema SAD-u za pomoć. Američka vlada je tada trošila milijune dolara za podmetanje lažnih priča u iranske medije, režiranje prosvjeda i kupovanje korumpiranih vladinih dužnosnika. Mosaddegh je vjerovao i poštivao SAD. To je bila njegova propast. Kako biste dobili uvid u cijelu priču pročitajte knjigu Stephena Kinzera, All the Shah's Men.

Još jedan pokazatelj ekspanzije američkog carstva je bio zapadnjački napad na Jugoslaviju. Dokumentarac Težina lanaca [The Weight of Chains] opisuje društvene napretke postignute u Jugoslaviji i kasnije teško razaranje iskovano iz kampanje NATO-a, koje su mainstream mediji i političari poput trenutnog potpredsjednika Joea Bidena prodali javnosti. Daljnji raspad Jugoslavije je bio prijelazna točka, jer je označavala prvo službeno korištenje NATO-a za komadanje velikih nacionalnih država u interesu širenja američkog carstva.


Hillary ostavlja pustoš za sobom

Period kad je Clinton bila državna tajnica (2009.-2013.) uključuje kritične događaje koji su doveli do trenutnih katastrofa koje se odigravaju na svjetskoj sceni. Arapsko proljeće i destrukcija Libije popločali su put 'terorizmu na steroidima'. Clintoničina povezanost sa Saudijskom Arabijom i njeno korištenje Turske kao transportnog čvora za teroriste su važni faktori koji se odnose i na rast ISIS-a.

Wayne Madsen opisuje listu zemalja na koje su utjecale politike State Departmenta kad je ona bila u Uredu, a neke od njih su povezane s gore navedenim problemima:

Komplet od A do Z nacija uništenih "ohološću" Hillary Clinton
Ono što slijedi je rekapitulacija prije i nakon, od zemlje do zemlje, destabilizirajućih učinaka politike H. Clinton kao državne tajnice:

Abhazija

Prije Hillary: Godine 2009. sve je više nacija počelo prepoznavati nezavisnost ove zemlje koja se odvojila od Gruzije i uspješno se obranila od SAD-om podržane gruzijske invazije 2008. godine.

Nakon Hillary: Clinton je primorala Vanuatu i Tuvalu da prekinu diplomatske odnose s Abhazijom još 2011. State Department je pritisnuo vladu Indije, Njemačke i Španjolske da odbiju priznati valjanost abhazijskih putovnica i, kršenjem Sporazuma između SAD-UN, odbio dozvoliti abhazijskim diplomatima da posjete glavno sjedište UN-a u New Yorku. Clintoničin State Department je također zaprijetio San Marinu, Bjelorusiji, Ekvadoru, Boliviji, Kubi, Somaliji, Uzbekistanu i Peruu s optužbama ako priznaju Abhaziju. Gruzija je bila povezana s Clinton kroz predstavništvo Gruzije kojeg je napravila Podesta Group u Washingtonu, s Tony Podestom na čelu koji je brat Clintoničinog bliskog prijatelja i trenutnog predsjednika kampanje Johna Podeste.

Argentina

Prije Hillary: Pod predsjednikom Nestorom Kirchnerom i njegovom ženom Christinom Fernandez de Kirchner, ekonomija Argentine je napredovala, i radnička klasa i studenti su prosperirali.

Nakon Hillary: Nakon što je bivši predsjednik Nestor Kirchner umro nenadanom smrću 2010., američka ambasada u Buenos Airesu je postala spona za anti-Kirchner aktivnosti, uključujući poticanje političkih i radničkih prosvjeda protiv vlade. U međuvremenu, Clinton je snažno pritisnula Argentinu zbog njezinih dugova MMF-u [Međunarodni monetarni fond, op. prev.], te na taj način oslabila njihovu ekonomiju.

Bolivija

Prije Hillary: Bolivijski progresivni predsjednik Evo Morales, prvi lider ove zemlje iz Aymara naroda, pružio je državnu potporu domaćim uzgajivačima koke kao i rudarima. Morales je također obvezao svoju vladu na zaštitu okoliša. Zadržao je svoju zemlju van Zone slobodne trgovine u Amerikama i pomogao pokrenuti Narodni trgovinski sporazum s Venezuelom i Kubom.

Nakon Hillary: Clinton je dopustila američkoj ambasadi u La Pazu da potakne separatističke pobune u četiri bolivijske provincije nastanjene pretežno europskim doseljenicima, kao i poticanje radničkih štrajkova među rudarima i drugim radnicima na isti način kako se to koristilo u Venezueli.

Brazil

Prije Hillary: Brazilski progresivni predsjednici, Luiz Inácio Lula da Silva i Dilma Rousseff su poveli zemlju u novo doba, s pravima radnika i studenata u prvom planu i sa zaštitom okoliša i gospodarskim razvojem za najsiromašnije kao glavnim prioritetom.

Nakon Hillary: Clintoničino odobrenje masivnog elektronskog špijuniranja iz američkog veleposlanstva u Brazilu i generalnog konzulata u Rio de Janeiru rezultiralo je "ustavnim udarom" protiv Rousseff i vlade Radničke stranke i uvođenjem desničarske, korumpirane vlade podržane CIA-om.

Srednjoafrička Republika

Prije Hillary: Pod predsjednikom Francois Bozizeom, CAR [Central African Republic/Srednjoafrička Republika, op. prev.] je ostala relativno mirna pod mirovnim sporazumom iskovanim pod pokroviteljstvom libijskog predsjednika Muammara Gaddafija.

Nakon Hillary: U 2012. godini, islamistički teroristi iz pokreta Seleka, podržani od strane Saudijske Arabije proveli su ustanak, masakrirajući kršćane i svrgnuvši vladu Bozizea s vlasti. CAR je postala propala država pod Clintoničinim State Departmentom.

Ekvador

Prije Hillary: Ekvador je počeo dijeliti svoje naftno bogatstvo s ljudima, pri čemu se gospodarstvo i stanje siromašnih ove nacije poboljšalo.

Nakon Hillary: 2010. Clinton je odobrila udar Nacionalne policije protiv predsjednika Rafaela Corree. Gospodarstvo je ubrzo potonulo zbog radničkih sporova koji su uništili rudarske i naftne sektore.

Egipat

Prije Hillary: Pod Hosnijem Mubarakom, Egipat je bio stabilna sekularna nacija koja je potiskivala džihadsku politiku u džamijama. Džihadski orijentirano Muslimansko bratstvo je držano pod kontrolom.

Nakon Hillary: Nakon Clintoničinog "Arapskog proljeća" 2011. i rušenja Mubaraka, Egipat je ugledao Mohameda Morsija iz Muslimanskog bratstva kao izabranog predsjednika. Odmah, sekularna zemlja počinje proces islamizacije pri čemu je kršćanska grupa Kopta doživljavala represiju i nasilje, uključujući masakre. Morsijeva vladavina je rezultirala vojnim udarom, čime su prekinuti prethodni koraci Egipta prema demokraciji.

Njemačka

Prije Hillary: Država je bila mirna zemlja u kojoj su njemačka kultura, kao i vjerske slobode i prava žena bili zajamčeni.

Nakon Hillary: Clintoničino "Arapsko proljeće" je na kraju rezultiralo poplavom uglavnom muslimanskih izbjeglica s Bliskog istoka, Afrike i južne Azije koje se srdačno dočekivalo u Njemačkoj. Danas, Njemačka trpi štetu od uličnog kriminala muslimanskih izbjeglica, nehigijenskih i štetnih javnozdravstvenih navika migranata, seksualnog zlostavljanja žena i djece od strane muških migranata, povećanih djela terorizma, te smanjivanja njemačke kulture i religijskih praksi.

Grčka

Prije Hillary: Grčka je bila zemlja koja se pobrinula da vladina sigurnosna mreža socijalnih usluga dođe do svih kojima je to potrebno. Također je ostala vrhunska turistička destinacija za Europljane sa sjevera.

Nakon Hillary: 2010. dužnička kriza je onemoćala grčku ekonomiju, a Clinton je ostala odlučna da se Grčka povine drakonskim ekonomskim mjerama koje diktiraju Njemačka, Europska unija i MMF/Svjetska banka. Da stvar bude još gora, Clintoničino "Arapsko proljeće" je na kraju rezultiralo poplavom, uglavnom muslimanskih izbjeglica, s Bliskog istoka, Afrike i južne Azije koji su prvotno dobro primljeni na grčke otoke, a zatim i na kopneni dio Grčke. Danas, Grčka, osobito otoci Lesbos, Chios, Samos, Symi, Rodos, Leros i Kos su upropašteni zbog kriminala muslimanskih izbjeglica, njihovih nehigijenskih javnozdravstvenih navika, seksualnog zlostavljanja žena i djece od strane muških migranata, djela podmetanja požara i vandalizma, a i smanjivanja grčke kulture i religijske prakse.

Gvatemala

Prije Hillary: Pod predsjednikom Alvarom Colomom, prvim populističkim progresivnim predsjednikom zemlje, siromašni su dobili pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i socijalnoj sigurnosti.

Nakon Hillary: Clinton je ovlastila američku ambasadu u Gvatemali da radi protiv izbora Colomove supruge Sandre Torres za predsjednicu 2011. Coloma je naslijedio desničarski, korumpirani predsjednik koji je i podnio ostavku zbog korupcije, nakon čega je uhićen.

Haiti

Prije Hillary: Haiti se 2011. pripremao ponovno izabrati Jean-Bertranda Aristidea, kojeg su istjerali iz Ureda i u egzil tijekom puča CIA-e 2004. godine. Mogućnost povratka Artistidea na vlast je bio blagoslov za stanovnike siromašnih četvrti u Haitiju.

Nakon Hillary: Clinton je odbila dopustiti Aristideu da se vrati na Haiti iz progonstva u Južnoj Africi sve dok nije bilo prekasno za njega da se kandidira na izborima 2011. Pod nizom preko SAD-a instaliranih predsjednika, svih odobrenih od strane Billa i Hillary Clinton, Haiti je postao virtualna financijska krava muzara za Clintone. Zaklada Clinton je preusmjerila međunarodnu pomoć Haitiju za vlastitu uporabu, a Clintoni su osigurali da njihovim bogatim prijateljima u hotelskim, tekstilnim i građevinskim tvrtkama 'slete' unosni ugovori za projekte na Haitiju, od kojih nikakve koristi nisu imali siromašni u toj zemlji i od kojih su mnogi rezultirali s izrabljivanjem u tvornicama i trgovinama i ekstremno niskim plaćama radnika.

Honduras

Prije Hillary: Pojava višestranačke demokracije s populističkim progresivnim predsjednikom Manuelom Zelayaom. Djeca su dobila besplatno školovanje, siromašna djeca su dobila besplatne školske obroke, kamatne stope su smanjene i najsiromašnije obitelji su dobile besplatnu struju.

Nakon Hillary: Clinton je odobrila vojni državni udar protiv Zelaye 2009. Lanny Davis, čovjek za "popravak stvari" Clinton obitelji postao je agent za odnose s javnošću za vojnu diktaturu. Fašistička diktatura umiješana u ubijanja bez suđenja kojim su odredi smrti 'rješavali' novinare, političare i domaće lidere je uslijedila nakon "ustavnog udara" protiv Zelaye. Tijekom 2012. godine, Clinton je naredila američkom veleposlanstvu u Tegucigalpi da radi protiv izbora Xiomara Castroa de Zelaye za predsjednika 2013.

Irak

Prije Hillary: Pod premijerom Nourijem al-Malikijem Irak je doživio određene napretke prema dogovoru s Kurdima na sjeveru i Sunitima. Iran je pomogao kao upravljačka politička snaga u zemlji koja je zadržala bilo kakve pokušaje Saudijcima podržanih džihadista da poremete središnju vlast u Bagdadu.

Nakon Hillary: Clintoničino "Arapsko proljeće" je rezultiralo usponom sunitske/vahabijske Islamske države u sjevernom i zapadnom Iraku i padom Iraka u status neuspjele države. Šijiti, Kurdi, Jezidi, asirski kršćani i umjereni suniti su masakrirani od strane džihadista u sjevernom, zapadnom i središnjem dijelu Iraka. Irački gradovi Mosul, Kirkuk i Niniva su pali pod snagama ISIL-a pri čemu su nemuslimani silovani, mučeni i pogubljeni i neprocjenjive starine uništene od ruku džihadista.

Kosovo

Prije Hillary: Kosovo, koja je postalo neovisno 2008. godine, u početku je odobravalo srpskoj manjini na sjeveru Kosova i Metohiji neki stupanj samouprave.

Nakon Hillary: 2009., Kosovo sve više postaje država kojom vladaju kriminalna udruženja i teroristi bivše Oslobodilačke vojske Kosova. Prava Srba sve su marginaliziranija i Kosovo postaje glavno tlo za novačenje za džihadske gerile u arapskim zemljama koje su podvrgnute operacijama Clintoničinog "Arapskog proljeća", uključujući Libiju i Siriju.

Clinton je izvršila pritisak na države koje primaju pomoć od SAD-a i druge američke saveznike da priznaju neovisnost Kosova. To uključuje sljedeće zemlje: Pakistan, Palau, Maldivi, Sveti Kristofor-Nevis, Dominika, Fidži, Papua Nova Gvineja, Burundi, Istočni Timor, Haiti, Čad, Gambija, Brunej, Gana, Kuvajt, Obala Bjelokosti, Gabon, Sv. Lucija, Benin, Niger, Gvineja, Srednjoafrička Republika, Andora, Oman, Gvineja Bisau, Katar, Tuvalu, Kiribati, Honduras, Somalija, Džibuti, Vanuatu, Svazi, Mauritanija Malavi, Novi Zeland, Dominikanska Republika, Jordan, Bahrein i Komori. U Prištini, glavnom gradu Kosova, nalazi se 3 metra visok kip Billa Clintona koji je postavljen na Aveniji Billa Clintona. Nedaleko je dućan ženske odjeće pod nazivom "Hillary".

Libija

Prije Hillary: Pod Muammarom Gaddafijem, nakon sankcija Libija je doživjela procvat urbane izgradnje i novu veliku međunarodnu zračnu luku koja je služila kao središnje čvorište za Afriku. Najavljeni su planovi za Afrički dinar, podržan s libijskim zalihama zlata, kako bi služio potrebama Afrike. Svi Libijci su dobili besplatno obrazovanje i zdravstvenu skrb. Postojao je i program za dijeljenje prihoda od libijskog naftnog bogatstva s libijskim narodom.

Nakon Hillary: Clintoničine operacije za promjenu režima protiv Gaddafija 2011., koje su dovele do sodomiziranja, premlaćivanja i pucanja u glavu libijskog vođe od strane SAD-om nadziranih džihadskih pobunjenika, rezultirale su smijehom i komentarom Clinton o incidentu u zloglasnom: "Došli smo, vidjeli smo, umro je." Libija je postala propala država u kojoj se islamistički džihadski teroristi bore za kontrolu nad zemljom, a Gaddafijeve zalihe oružja su poklonjene ili prodane džihadskim teroristima u Siriji, Iraku, Egiptu, pan-Sahel regiji i podsaharskoj Africi. Nakon rušenja Gaddafija, tamnoputi afrički gastarbajteri i njihove obitelji masakrirani su od strane džihadskih snaga.

Malezija

Prije Hillary: Malezija, prije 2009. godine, je bila vjerski tolerantna zemlja u kojoj su budisti, kršćani i hindusi uživali slobodu vjeroispovijesti.

Nakon Hillary: 2009. Najib Razak je postao premijer i počeo je prihvaćati mito od Saudijske Arabije koje je iznosilo oko 2,6 milijardi $ s dodatnim malezijskim javnim novcem na Razakovim osobnim bankovnim računima plus saudijski novac u gotovini u ukupnom iznosu od nekih 3,5 milijardi $. Razak je počeo dopuštati svećenicima pod saudijskim utjecajem da pritišću na uspostavljanje šerijatskog zakona u cijeloj Maleziji, dok su kršćani u Sarawaku, Sabahu i Penangu počeli doživljavati vahabijsku represiju. Clinton je šutjela o malezijskom progonu nemuslimana. Razlog se možda krije u prijavljenih nekoliko stotina milijuna dolara donacije od Razakovog novca za podmićivanje u blagajnu Zaklade Clinton.

Palestina

Prije Hillary: 2012. godine Palestina je dobila status nečlanice promatrača u Ujedinjenim narodima. Goldstone izvješće UN-a iz 2009. otkrilo je da je Izrael prekršio međunarodni humanitarni zakon u svom ratu protiv Gaze 2009. godine. Palestina je dobivala sve veću podršku i razumijevanje na međunarodnoj razini i uspješno je nadjačavala izraelske propagandne dezinformacije.

Nakon Hillary: Hillary Clinton je odbacila Goldstone izvješće kao "jednostrano". Clintoničina oštra podrška širenju izraelskih naselja na Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu i njena šutnja o dehumanizirajućoj izraelskoj blokadi Gaze, ohrabrila je teokratsku desničarsku vladu Izraela na dodatno zadiranje na palestinska područja i cementiranje apartheidu nalik niza palestinskih "Bantustana" u Zapadnoj obali i otvorenom getu u Gazi.

Paragvaj

Prije Hillary: Zemlja pod Fernandom Lugom je počela podizati iz siromaštva ruralne poljoprivrednike i urbane radnike. Paragvaj se također počeo pomicati prema demokratizaciji nakon godina vojne diktature.

Nakon Hillary: Clintoničin "ustavni udar" 2012. protiv Fernanda Lugoa je na vlast vratio vojno-industrijsku oligarhiju dok su domaći poljoprivrednici bili prisiljeni vratiti se natrag u siromaštvo i represivnu vladavinu.

Južni Sudan

Prije Hillary: Prije nezavisnosti 2011. godine, Južni Sudan, iako ispunjen unutarnjim plemenskim sukobima, bilo je relativno miran.

Nakon Hillary: Nakon što je uletio u neovisnost od Sudana 2011. godine, Južni Sudan, poseban projekt Clintonice, Georgea Sorosa i glumca Georgea Clooneya, završio je u građanskom ratu i kaosu. Potukli su sve rekorde u transformaciji od nedavno nezavisne države do propale države.

Sirija

Prije Hillary: Sirija je bila multi-kulturna i multi-religijska sekularna država, prvak koncepta pan-arapskog socijalizma i progresivnih politika koje je unaprijedio Gamal Abdel Nasser iz Egipta. Sirija nije bila sigurno mjesto za džihadizam.

Nakon Hillary: Nakon Clintoničinog odobrenja "Arapskog proljeća", Sirija je postala propala država u kojoj je Islamska država stekla čvrsto uporište. Manjine Alawiti, kršćani, Druzi i Kurdi su masakrirani od strane džihadskih grupa potpomognutih i podržavanih od strane nevladinih organizacija i drugih interesa Hillary Clinton.

Tajland

Prije Hillary: Tajlandski pokret "Crvene košulje" je bio moćna sila koja je zahtijevala povratak demokracije u Tajland i vraćanje bivšeg premijera Thaksina Shinawatre koji je svrgnut s vlasti 2006. u vojnom udaru.

Nakon Hillary: Prosvjed Crvenokošuljaša 2010. godine rezultirao je krvavim gušenjem od strane tajlandske vojske. Clinton je šutjela o ubijanjima tajlandske vojske kojima su 'rješavali' prosvjednike i masovnim uhićenjima lidera Crvenokošuljaša. Američku vojnu pomoć tajlandskoj vladi nastavila je Clinton. Kad je Thaksinova sestra Yingluck Shinawatra postala premijerka 2011. godine, Clinton je počela nju i njezinu vladu potkopavati na način koji se ne razlikuje od Clintoničine lukavštine protiv Rousseff u Brazilu i Cristine Kirchner u Argentini. Kada je riječ o ženama liderima, Clinton tolerira samo one konzervativne koje se klanjanju Sjedinjenim Državama. Pritisak protiv Yingluck je na kraju rezultirao njezinim rušenjem 2014., a ona se kazneno tereti na isti način na koji se to dogodilo Rousseff koja se tereti u Brazilu.

Tunis

Prije Hillary: Tunis je bio jedna od najvažnijih sekularnih zemalja u arapskom i islamskom svijetu. Top destinacija za europske turiste, zemlja je bila više europska po svojim nazorima nego sjevernoafrička.

Nakon Hillary: Poslije Clintoničine "Jasmin revolucije" 2011., "školski" tematizirane revolucije koju je skovao George Soros, prijatelj H. Clinton, Tunis se strmoglavio u islamističku vladavinu i nasilje. Danas, Tunis je na vrhu zemalja za novačenje ljudstva u redove Islamske države.

Turska

Prije Hillary: Turska se postojano kretala bliže europskim standardima o ljudskim pravima i demokraciji. Čak i pod islamski orijentiranim premijerom Recepom Tayyipom Erdoganom, zemlja je ostala vjerna pluralizmu.

Nakon Hillary: Clinton je ovlastila slanje libijskog oružja zarobljenog iz Gadafijeve zalihe oružja turskom posredniku zaposlenom od Erdoganove vlade za prijenos do džihadskih pobunjenika u Siriji. Komplikacija u ovom aranžmanu je rezultirala džihadskim napadom 11. rujna 2012. na skladišni objekt CIA-e u Bengaziju, u kojem je ubijen američki izaslanik Chris Stevens i drugo osoblje State Departmenta. Tursko 'koketiranje' s džihadskim pobunjenicima u Siriji je također rezultiralo s povećanjem islamizacije Turske. Događaji iz 2011. i 2012. godine su doveli do toga da danas u Turskoj vlada islamistički moćnik Erdogan, s gušenjem bilo koje otvorene političke oporbe.

Ukrajina

Prije Hillary: Ukrajina je bila stabilna i neutralna zemlja koja se nije priklonila ni Zapadu/NATO-u, niti Rusiji, pod predsjednikom Viktorom Janukovičem koji je izabran 2009., a inauguriran 2010. godine.

Nakon Hillary: Clinton je pokušala sve moguće kako bi osigurala poraz Viktora Janukoviča 2009. State Department i njegovi prijatelji u kampu Georgea Sorosa su pružili pomoć Juliji Timošenko, omiljenom kandidatu Clinton, kako bi porazili Janukoviča. Upravo je ovo ranije miješanje u izbore 2009. godine u konačnici dovelo do "Euromajdana", tematske revolucije 2014. protiv vlade, što je rezultiralo građanskim ratom, retrocesijom Krima natrag Rusiji, i secesionističkim regijama u istočnoj Ukrajini. Clintoničina politika je izravno dovela do propasti ove europske države.

Venezuela

Prije Hillary: Pod Hugo Chavezom zemlja je pružala osnovne socijalne usluge svojim najsiromašnijim građanima. Venezuela je također pružala snižene cijene benzina nekim karipskim i srednjoameričkim zemljama kroz PetroCaribe konzorcij.

Nakon Hillary: Nakon što je Clinton dozvolila američkoj ambasadi u Caracasu da izazove anti-Chavez radničke i političke prosvjede, zemlja je počela ekonomski posustajati. Nakon što je Chavezu 2012. dijagnosticiran rak u zadnjem stadiju, State Department je pojačao pritisak na Venezuelu, te tako osakatio gospodarstvo i politički sustav ove nacije.

Zapadna Sahara

Prije Hillary: Priznata od Afričke unije i nekoliko zemalja širom svijeta kao Sahrawi Arapska Demokratska Republika (SADR), Zapadna Sahara je uvidjela neku nadu za evakuaciju ilegalnih marokanskih okupacijskih snaga sa svog teritorija.

Nakon Hillary: 2010. godine su marokanski vojnici počeli ulaziti u sahrawijske izbjegličke kampove i napadati stanovnike, čak i u zaštićenom pojasu pod zaštitom UN-a, gdje je marokanskim vojnicima zabranjen ulazak. Clinton je osigurala zastoj razgovora UN-a i predloženog popularnog referenduma o budućnosti Zapadne Sahare. Clinton je pritisnula niz država da povuku svoje priznanje SADR-a, uključujući Sveti Vincent i Grenadine, Paragvaj, Haiti, Gvineju Bisau, Cape Verde, Malavi, Keniju, Mauricijus, Zambiju, Panamu i Burundi. Zaklada Clinton je 2011. dobila donaciju od milijun $ od marokanskog proizvođača fosfata u vlasništvu marokanske vlade, a koji provodi rudarske operacije u Zapadnoj Sahari.

Jemen

Prije Hillary: Jemen je bio uglavnom sekularna država koja se pretvarala u federaciju u kojoj su prava južnog Jemena i Zaidi Hutija sjevernog Jemena bila prepoznata.

Nakon Hillary: Clintoničino "Arapsko proljeće" 2011. i pad Abdullaha Saleha s vlasti doveli su do propadanja države Jemen. Al-Qaida na Arapskom poluotoku i Islamska država stekle su kontrolu nad nekoliko područja sjevernog i južnog Jemena. Pad Saleha je omogućio Saudijskoj Arabiji da sprovede genocidni rat u zemlji s punom potporom gospođe Clinton.
Gore navedeni popis uključuje određena područja na koja se fokusiralo za destabilizaciju, pri čemu Latinska Amerika i Bliski istok čine značajan dio. Također je važno napomenuti da se ovdje ne radi o označavanju Hillary Clinton kao nekakvog genijalnog uma ratnog stroja SAD-a. Radi se više o silama s kojima je ona usklađena i kojima oduševljeno služi.

Pod njenim nadzorom State Department je stvarao destruktivne planove za Siriju, kao i za Libiju i Arapsko proljeće. William Engdahl opisuje kampanju:

Hillarini e-mailovi, zlatni dinari i Arapska proljeća
Državna tajnica Clinton je također bila do koljena duboko u zavjeri da pokrene ono što je kasnije nazvano "Arapsko proljeće" - val SAD-om financirane promjene režima diljem arapskog Bliskog istoka, u okviru projekta Greater Middle East predstavljenog 2003. godine od strane Busheve administracije nakon okupacije Iraka. Prve tri ciljane zemlje tog američkog "Arapskog proljeća" 2011. - akcije u kojoj je Washington koristio svoje NGO-e za "zaštitu ljudskih prava" kao što su Freedom House i Nacionalna zaklada za demokraciju, u dosluhu kao i obično s Otvorenim društvom, organizacijom milijardera špekulanta Georgea Sorosa, uz operativce američkog State Departmenta i CIA-e - bile su Ben Alijev Tunis, Mubarakov Egipat i Gadafijeva Libija.
Libya before after NATO

Libija - prije i nakon NATO-ve agresije
Libijski državni udar i ubojstvo Gaddafija je najistaknutiji primjer izopačenosti Hillary Clinton. Standardni stav State Departmenta je bio da je Gaddafi diktator koji podržava teroriste, te da je NATO uništio tu zemlju po naputku SAD-a jer je on napadao svoje ljude. Mnogi su znali da su to bile laži, a nedavno su priznali u britanskom parlamentu da nije bilo dokaza da je Gaddafi napadao građane. Činjenica je da je Gaddafi držao islamističke ekstremiste blokiranima i stvorio je jednu od najmodernijih afričkih nacija modernog vremena. Njegov sustav je bio spreman za širenje po cijeloj Africi i predstavljao je značajnu prijetnju Zapadnoj dominaciji. Od tada su 'Libijski prosvjednici" razotkriveni kao plaćenici podržani od strane Zapada. Ovo nije teorija zavjere, to je potvrđeno čak i od službenih izvora. Mnogi od pobunjenika u Libiji su krenuli stvoriti Islamsku državu. Pogledajte članak Tonyja Cartaluccija Libijski 'pobunjenici' su sada ISIS (uvijek su i bili).

Napad na Libiju i njeno razaranje poslužili su kao temelj za mnoga previranja u Siriji i Iraku koja danas vidimo. Ima podosta informacija za istraživanje na ovu temu, ali je u najmanju ruku vrijedno razumjeti što se dogodilo u Libiji.

Članak američkog para, Jamesa i JoAnne Moriarty, koji su živjeli u Libiji neposredno prije kampanje NATO-a i jedva izašli živi, zapanjujuće je svjedočenje na mnoge načine: Istina o Gaddafijevoj Libiji, NATO-vom bombardiranju i napadu na 'konzulat' u Bengaziju. Ovdje je isječak, no vrijedno je pročitati cijelu stvar:
Želim napomenuti da Libijci nisu ni na koji način muslimani ekstremisti. Dio Kurana koji je dodao Ayatollah Khomeini, a koji govori o ubijanju nevjernika, iz Libije je izbacio Gaddafi jer je rekao da to nije dio Kurana. Zbog ovoga je preko 20 godina na Gaddafiju bila fetva ili smrtna osuda od strane radikalnih ekstremista muslimana. Sve religijske knjige su bile dopuštene u Libiji. Žene su postale emancipirane '70-ih uz pomoć Gaddafija. Nije se zahtijevala posebna odjeća i sve su žene mogle biti visoko obrazovane ako su to htjele. Takve žene su postajale liječnice, odvjetnice, ministrice, poduzetnice ili obične domaćice, što god su same odlučile.

Libija je dijelila ½ svih svojih prihoda od nafte s 5,5 milijuna stanovnika. Sva medicinska skrb je bila besplatna, a ako niste mogli dobiti skrb koja vam je potrebna u Libiji, mogli ste putovati gdje god je potrebno s članovima obitelji, a svi troškovi i izdaci su bili u potpunosti plaćeni. Obrazovanje je bilo besplatno, a ako ste htjeli ići van na drugo sveučilište i to vam je bilo plaćeno u cijelosti sa stipendijom. Kada bi se libijski par vjenčao dobili su poklon od vlade od 46 000 $ za početak njihovog zajedničkog života. Njihov prvi dom, 230 kvadratnih metara etažnog stana koštao ih je 10% njihove plaće tijekom 20 godina, a zatim je postao njihov. Benzin je bio 44 centa po galonu, sve komunalije su bile besplatne. Ako ste bili gladni i niste imali novac imali su ogromne zalihe hrane gdje ste mogli dobiti rižu, mlijeko, sir, brašno i novac za kupnju mesa. Prosječna plaća u Libiji bila je najviša u Africi, veća nego u Kini ili Indiji, s oko 15 800 $ godišnje. Ako ste imali fakultetsko obrazovanje i niste mogli naći posao, dobivali ste taj novčani iznos dok niste pronašli posao.

Libijci su bili sretni, nije bilo poreza, samo su poduzeća imala neke poreze ali to je bilo minimalno. Vlada je dijelila bogatstvo Libije sa svojim ljudima, nije bilo oporezivanja ljudi kako bi se podržala država. Nije bilo razloga za revoluciju, bilo je nekih nezadovoljnih radikalnih islamista koji su pokušali provesti šerijatski zakon i radikalni islam u Libiji bez uspjeha jer su činili samo oko 3 do 5% ljudi. To su ljudi s kojima su se NATO i SAD udružili kako bi preuzeli Libiju. U travnju 2011. godine bili smo pozvani da putujemo u Tripoli [glavni grad Libije, op. prev.] na saslušanje izvješća nevladine organizacije Fact Finding Commission. Pristali smo i u svibnju 2011. smo otputovati u Tripoli kako bismo sudjelovali u tome. Proveli smo puno vremena s libijskim plemenima učeći o istinama o Libiji i njihovoj vladi. Također smo bili svjedoci NATO-vih ogromnih ratnih zločina počinjenih nad nevinim ljudima Libije.
SOTT.net je također obavio intervju s Moriartyjima, što bi mogla biti jedna od najvažnijih emisija koju smo ikada napravili. Ako budete provjerili samo jedan od izvora u ovom članku, neka to bude ovaj. Odmotava i snažno razbija laži Zapadnih vlada i medija o Libiji i Gaddafiju:

Behind the Headlines: NATO Slaughter - James and Joanne Moriarty expose the truth about what happened in Libya [Članak na hrvatskom možete pročitati ovdje, op. prev.]

Preobrazba američke ljevice

Drastičan porast američkih vanjskih 'intervencija' od 9/11 koje su u početku bile vođene neokonzervativcima, još snažnije se nastavio tijekom Obamine administracije. Dok je Bush bombardirao Irak i Afganistan, Obama je nastavio bombardiranje tih zemalja i bacio se i na Jemen, Pakistan, Somaliju, Libiju i Siriju. Očigledno, ljudi koji stoje iza 'Bushevih ratova' vode istu vanjsku politiku unutar Obamine administracije. To su ujedno i isti ljudi koji su podržavali 'ljevičarsku' predsjedničku kampanju Hillary Clinton, iako su bili istaknuti "neokonzervativci". Današnji 'progresivci' su u stvari nesvjesne pristaše neokonzervativnog pokreta, što je prilično prikladno s obzirom da je američka 'ljevica' usvojila tradicionalne tendencije 'desnice' kako bi opravdala imperijalne agresije počinjene od strane bilo koje administracije.

Trodijelni dokumentarac Robbie Martina, pod nazivom A Very Heavy Agenda, opisuje kako su se neokonzervativci preobrazili tijekom Obamine administracije. Ova promjena nije bila samo radi poboljšanja njihovog narušenog imidža. Težili su postati "nepristrani" i proširiti utjecaj na obje strane političkog spektra. Donji link uključuje i najave za dokumentarce, koji su mučni i razotkrivajući.

Razotkrivanje neokonzervativaca, njihovim vlastitim riječima: Tom Secker recenzira dokumentarac A Very Heavy Agenda
Kako dokumentarac odmiče dalje sadržava sve više i više snimaka koji pokazuju učinak tih izjava i politika na stvarni svijet. Lakoća izgovaranja takvih stvari u unutarnjoj izolaciji TV studija se jasno odražava u svijetu kroz niz brutalnih eksterijera iz različitih NATO-vih ratnih zona. Zastrašujući trenuci iz 'kriza' Sirije i Ukrajine su prikazani dok neokonzervativci artikuliraju svoju psihotičnu viziju svijeta. Ovi prikazi su snažne ilustracije da to nisu samo njihove puke ideje i riječi, nego da - kao što Robert Kagan navodi kao jedan od ključnih principa neokonzervativizma - ideje imaju moć.

Kagan također govori o tome kako se ova politička filozofija razvila iz napetosti u klasičnom liberalizmu. Ideja o individualnim pravima i slobodama, koje su u nekim pogledima i Velika Britanija i SAD prigrlile potpunije nego mnoge zemlje, suočava se s problemom kad se primjenjuje na ostatak svijeta. Treba li 'liberalna' zemlja izvoziti svoje vrijednosti u obliku vojne i paravojne moći? Trebaju li 'liberalne' zemlje inzistirati na tome da se drugi povinuju njihovim vrijednostima? Imaju li oni pravo na to?

Neokonzervativci kažu da imaju, no neokonzervativci kažu puno toga. O tom ključnom pitanju s kojim se suočavaju Zapadne zemlje rijetko se raspravlja, a kamoli u kontekstu informativnih dokumentarnih serija. Rijetka je poslastica vidjeti bilo koji film koji gleda duboko kad su u pitanju ozbiljna pitanja, a kamoli onaj koji to radi s takvom predanošću i strogošću. Za to Martin zaslužuje mnogo pohvala.
...
Ono što Martin radi izuzetno dobro je pokazivanje kako su se neokonzervativci suočili s ozbiljnom neprilikom ususret predstojećim predsjedničkim izborima u SAD-u. U početku su podržavali Donalda Trumpa zbog njegovog čvrstog stava o apsolutno svemu, Trumpova neobična i eksplicitno rasistička retorika je inspirirana i ukorijenjena u istim idejama o američkoj ulozi u svijetu. Međutim, kada je podigao to sve na toliko otvoren način do apsurdnih ekstrema Trump je izgleda udaljio nekonzervativce od sebe, a kada su ga oni počeli kritizirati Trump je počeo koristiti više izolacionistički, te čak i diplomatski jezik (npr. govorio je da bi mogao raditi s Putinom).

To je stavilo neokonzervativce u nezgodan položaj da moraju privremeno 'napustiti' Republikansku stranku u cijelosti i stati na stranu Clinton, naj neo-konzervativnijeg kandidata koji im je preostao. To pokazuje ne samo imperijalne liberalne korijene neokonzervativne filozofije, nego i njihovu sposobnost da se prikažu 'u novom ruhu' kako bi se prilagodili političkoj sceni.
SOTT Radio je također napravio intervju s Robbie Martinom koji je vrijedno provjeriti: Perspektiva istine: Vrlo teška agenda: Rast, pad i uskrsnuće neokonsa, s Robbie Martinom.

Obama yes we can
U proteklih osam godina, 'ljevica' u Americi je išla od protestiranja protiv dva rata Georgea W. Busha do slijepog podržavanja Obaminih sedam kampanja bombardiranja. Budući da je Obama bio blagog izražavanja i tamnoput, odjednom je bilo u redu špijunirati, bombardirati, i slati dronove na bilo koga i bilo gdje. Prepravljanje američke ljevice u ratnu stranku je bio zapanjujuć podvig. Sumnjam da mnogi liberali sebe definiraju kao podržavatelje rata ili da su nužno svjesni zla koje omogućuju, ali njihova nesvjesna popustljivost se prepoznaje u načinu na koji je Obamina administracija bila u mogućnosti počiniti zločine u stranim zemljama nekažnjeno. Možda je istina o američkoj vanjskoj politici od malog značaja u liberalnom umu, ali sigurno nije milijunima i milijunima ljudi koji su bili prisiljeni da pate zbog toga.

Prevarena pozivom ratnih trublji da donesu "slobodu i demokraciju" svijetu, američka ljevica je pozdravila promjenu režima svim raspoloživim sredstvima. Otvorena podrška terorizmu kako bi se 'uklonio Assad' je postala prihvatljiva. Najteža djela protiv čovječanstva su postala podrazumijevajuća. Baš jučer, Obama je naredio da se odustane od ograničenja oružja teroristima u Siriji. Očigledno, dostava oružja i nedopuštena prodaja oružja nisu bile dovoljno učinkovite. Uz ovaj način razmišljanja, nije ni čudo zašto 'pobunjeni liberalci' misle da je jedino ispravno da vrate Bijelu kuću za svog ratohuškačkog vođu. Toliko o demokratskim vrijednostima. Rečeno je da liberalizam promovira jednakost, slobodu govora, suradnju i demokraciju. Neoliberali se pridržavaju doktrine 'humanitarna moć čini dobro' čak i ako milijuni moraju umrijeti u tom procesu. To je suština Zapadne ideologije. Predstavlja narcisoidno stajalište da je 'moj način života bolji od tvog, tako da tvoj način treba nestati'. To je vrsta razmišljanja koja je oblikovala križarske ratove, isto vrijedi i za Napoleonova osvajanja, 'asimilaciju' američkih Indijanaca, Hitlerovo širenje po Europi i širenje 'slobode i demokracije' Sjedinjenih Američkih Država diljem svijeta. Nije važno koliko su lažne i sumanute takve tvrdnje, jer "drugi" se moraju pokoriti ... ili će biti pokoreni.

Ista neoliberalna ideologija koja kaže 'ili na moj način ili nikako', koja je dovela do neizrecive patnje širom svijeta, dovela je i do "sigurnih prostora" [vezano za političku korektnost, op. prev.] za domaću mladež. Liberali su postali toliko zaslijepljeni svojim 'ciljem' da ne mogu vidjeti dalje od njihove samointeresne definicije 'pravde'. Nova američka ljevica vidi gotovo sve kroz spol, rasu, seksualne sklonosti i ljudska prava, iste one 'ideale' koji se često koriste kako bi se opravdala američka vojna intervencija i "promjena režima" u inozemstvu. Ali kao i njihova vlada, njihova selektivna primjena ideala razotkriva njihovo licemjerstvo. Ova pitanja nisu primijenjena u globalnom smislu, nego samo kako bi se odabrale svrhe koje služe prikrivenim i sebičnim ciljevima.

Clinton predstavlja ono najgore od mračnih sila koje djeluju u SAD-u. Ti ljudi su stvorili najdestabilizirajuću silu na svijetu. Ukupna količina patnje koju su prouzročili proteklih godina je nepojmljiva. Trump je rekao prilično mnogo glupih stvari, ali ništa od toga ni približno nije kao što su destruktivna djela Clinton i njezine sorte. Nema usporedbe. Kad se sve uzme u obzir, Clinton je bila daleko destruktivnija prema više naroda i društava nego bilo koja Trumpova retorika.