© Unknown
Još od 2008. godine na internetu se pojavljuju videosnimke čudnih i jezivih zvukova. Ponekad privuku malu pozornost u medijima, ali općenito se ignoriraju ili objašnjavaju kao 'prijevara', rezultat "tajnih vladinih oružja", "aktivacija HAARP-a" ili "HAARP-u nalik tehnologija", nusproizvod "najtajnijih građevinskih radova na podzemnim bazama", ili kao "djelovanje izvanzemaljaca", i tako dalje.

Razno opisivana kao stenjuća, metalična, sudarajuća, zvečuća i trubljenju nalik, ova (obično glasna i izražena) buka se čini kao da dolazi s neba, no općenito odjekuje na takav način da svjedoci ne mogu odrediti iz kojeg općeg smjera dolazi.

Ovi 'čudni nebeski zvukovi' su zabilježeni diljem svijeta i prvi put su zapravo zadobili pažnju javnosti 2011. godine, kada je niz ovakvih događaja privukao toliko veliku pozornost da se morao uložiti značajan napor u izradu i širenje lažnih snimki kako bi se diskreditirao fenomen.

Neke snimke, zasigurno, jesu prijevara. To je u ljudskoj prirodi; izrugujemo ono što ne možemo shvatiti. No jasan porast u broju događaja 'čudnih zvukova' posljednjih godina, sličnosti (s malim razlikama) između njih, te raznolikost lokacija na kojima su zabilježeni (ponekad i više od jednom), govori da postoji globalna stvarnost ovog fenomena. Tijekom praćenja i izvještavanja o ovim događajima na SOTT-u primijetili smo da češće dolaze u valovima; ponekad nastupi 'tišina' na neko vrijeme, zatim uslijedi 4 ili 5 događaja 'čudnih zvukova' na različitim lokacijama (možda unutar iste regije ili kontinenta) u vremenskom rasponu od jednog ili dva tjedna. I, kako nam se čini, ovaj trend je u porastu.

Ovo je naš video sažetak najupečatljivijih 'čudnih zvukova', koji sadrži neke od događaja iz cijelog svijeta u 2016. Ispričavamo se na povremenom psovanju u video uratku, no stišavanje ili drukčije "rješavanje" glasova svjedoka bi utjecalo i na audiozapis samih 'čudnih zvukova'. Uostalom, slušajući ih kako psuju, dočarava vam njihovu stvarnu iznenađenost!


Naša pretpostavka zasad jest da su ovi zvukovi neka vrsta transduciranih radiovalova ili infrazvuka ekstremno niske frekvencije, koje obično ne bismo mogli čuti da nije bilo nekih relativno nedavnih promjena u okolišu, možda - jednim dijelom - promjena u višim slojevima Zemljine atmosfere. Ovi valovi izgleda međudjeluju s drugim elektromagnetskim faktorima u, na i oko planeta, što rezultira njihovim pojačavanjem i pretvorbom u čujne zvučne valove.
Ako ste zainteresirani za saznati više o znanosti koja stoji iza ovoga, provjerite 'Bonus' na kraju članka - prijevod dijela poglavlja knjige našeg kolege u kojoj obrađuje pitanja o ovim i drugim fenomenima 'zemaljskih promjena'.
Učinci zvukova

Osim što su čuli ove zvukove, bilo je i nekoliko izvještaja o popratnim fizičkim i psihološkim promjenama kod svjedoka.

Jedan čovjek, nakon što je čuo ove zvukove u veljači 2012., tvrdi je imao noćne more danima poslije, među ostalim rekavši:
Ne sjećam se da sam sanjao o izvanzemaljcima, niti o 2012. godini. Ništa takvo. Bilo je to više o okolnostima jučerašnjeg događaja, o tome kako sam osjećao ogromni pritisak od zajednice da održim svoj integritet. Bilo je kao da mi stotine glasova istovremeno postavljaju pitanja - ljudi koji viču u moje uho govoreći mi da sam lagao, ili da su uplašeni i da ne znaju gdje trebaju ići kako bi zaštitili svoju obitelj. Sve to je postalo toliko teško da sam im morao početi uzvraćati vikom. I tada sam se probudio.
U ožujku 2014., jedan svjedok je izvijestio da je počeo osjećati mučninu nakon što je izašao van kako bi poslušao zvukove. Drugi su izvijestili, nakon što su čuli te zvukove u listopadu 2010., da su imali 'izvantjelesno iskustvo' od kojeg su se fizički razboljeli, uključujući i osjetljivost na 'električne šumove'. Učinci na zdravlje ovih osoba su bili takvi da su morali potražiti liječničku pomoć. Jedan čovjek je izvijestio da ga je počela "jako boljeti glava" nakon što je slušao te zvukove u kolovozu 2012., te da je iskusio "valove vrućine" u svom tijelu koji su trajali "gotovo 3 sata". Još jedna svjedokinja je također rekla da ju je glava počela boljeti tijekom događaja kojeg je iskusila u ožujku prošle godine.

Uz shvatljivu tjeskobu i stres izazvan slušanjem tih bizarnih zvukova, ovi svjedoci možda doživljavaju fizičku reakciju na infrazvuk, koji doslovno može ljude učiniti bolesnima (glavobolje, mučnine, vrtoglavice) i koji ima i druge negativne zdravstvene posljedice. Studija iz 2004. je pokazala da osoba koja je izložena infrazvuku može iskusiti glavobolje, osjećati se umornom i uznemirenom; izloženost također može izazvati promjene u krvnom tlaku i otkucajima srca.

Na znanstvenoj konferenciji održanoj 2003. britanski znanstvenici su izvijestili o nekim efektima i reakcijama na zvučne valove niske frekvencije koje su ubacili u glazbu:
Lord i Wiseman su svirali četiri suvremena komada žive glazbe u londonskoj koncertnoj dvorani, uključujući i glazbene dijelove koji su prožeti infrazvukom, te su zamolili publiku da opiše svoje reakcije na glazbu.

Publika nije znala koji dijelovi su sadržavali infrazvuk, ali 22% njih je prijavilo neobična iskustva kada su ti dijelovi svirani.

Njihova neobična iskustva su uključivala osjećaje nelagode i tuge, prolaska trnaca niz kralježnicu, nervoze, odbojnosti i straha.


"Ovi rezultati ukazuju da niskofrekvencijski zvuk može kod ljudi uzrokovati neobična iskustva iako oni ne mogu svjesno detektirati infrazvuk," rekao je Wiseman, koji je predstavio svoje pronalaske na znanstvenoj konferenciji Britanskog udruženja.
Jedan od pionira istraživanja infrazvuka bio je francuski znanstvenik Vladimir Gareau, čije je osoblje iskusilo neobjašnjivu bol u uhu i mučninu dok su radili na istraživanju robotike. Ovo otkriće je dovelo do zlonamjernijeg proučavanja infrazvuka. Možete više o tome pročitati u knjizi Sonic Warfare: Sound, Affect, and the Ecology of Fear.

Novo, ali staro

Ono što zaista znamo jest da postoje povijesni izvještaji koje su zabilježili drevni kroničari 'čudnih nebeskih zvukova', a koji sadrže opise slične onome što ljudi danas čuju diljem svijeta. Na primjer, A Book of Prodigies: After the 505th year of Rome, autora Julija Obsequena, koji je napisao:
Konzulstvo Tiberija Grakha i Manija Juventija - 163. pr. Kr.

U Capui je sunce viđeno po noći. Na Zvjezdastoj ravnici munja je usmrtila dio stada uškopljenih ovnova. U Tarracini su rođene muške trojke. U gradu Formiae dva sunca su viđena po danu. Nebo je bilo u plamenu. U Antiumu je čovjeka zapalila zraka svjetlosti iz ogledala. U Gabiiju je padala kiša mlijeka. Munja je srušila nekoliko stvari na Palatinu. Labud je dojedrio u hram Viktorije i izbjegao rukama onih koji su ga pokušali uhvatiti. U Privernumu je rođena djevojčica bez ruku. U Cephalleniji se truba oglasila s neba. Zemljana kiša je padala. Olujni vjetar je poharao kuće i potpuno polegao usjeve u poljima. Često su munje sijevale. U Pisaurumu je sunce jasno svjetlilo po noći. U Acereu je rođena svinja s ljudskim rukama i stopalima, a djeca su rođena s četiri stopala i četiri ruke. U Forumu Aesiju, vola nije ozlijedio plamen koji je potekao iz njegovih vlastitih usta.
Evo još jednog:
Konzulstvo Gaja Marija i Lucija Valerija - 100. pr. Kr.

Gorući meteor je viđen nadaleko u Tarquiniiju, u naglom poniranju. Pri zalasku sunca kružni objekt nalik štitu viđen je kako leti sa zapada prema istoku. U Picenumu je potres srušio kuće, dok su neke, iščupane iz svojih temelja, ostale stajati ukoso. Zveket oružja se čuo iz dubina zemlje. Pozlaćene četveroprežne kočije u Forumu znojile su se u podnožju. Odbjegli robovi na Siciliji poklani su u bitkama.

~ Iz Plinijeve Naturalis Historia, knjiga II., str. 34. [100.]
Nema sumnje, ovi zvukovi jesu misteriozni. Što se tiče 'prirodnih znanosti', ove pojave "kleče na koljenima" tražeći pravu znanstvenu studiju (kao i mnogi drugi fenomeni, i 'stari' i 'novi'), a ne da ih se jednostavno svrsta pod "šarlatanstvo". Živimo u 'zanimljivim vremenima', u kojima je dominantna javna rasprava često potpuno lažna - to jest, 180° suprotna od realnosti. S ovakvim 'znakovima', Majka Priroda očito traži od čovječanstva da ono ponovno razmotri ne samo svoju vjeru u društveno-političku stvarnost koju diktiraju postojeći autoriteti, već i same granice onoga što jest ili nije 'stvarno'...

Bonus

Ovdje uključujemo izvadak iz 29. poglavlja knjige Earth Changes and the Human-Cosmic Connection, koju su napisali naši kolege nakon obavljenog istraživanja, a u kojem možete detaljnije proučiti 'čudne zvukove':
Ove zvukove smo skraćeno nazvali 'nebeski zvukovi', ali zapravo je nejasno odakle oni dolaze. Svjedoci općenito opisuju da proizlaze 'iz neba' ili 'iz tla', to jest iz podzemlja. Kratki su, traju samo nekoliko minuta kada se pojave; lokalizirani su, no izgleda da se pojavljuju istovremeno ili u skupinama na različitim lokacijama.

Jedan od nekolicine znanstvenika koje se citira na ovu temu u medijima je Elchin Khalilov, azerbajdžanski geofizičar:
Po našem mišljenju, izvor takve snažne i ogromne manifestacije akustičnih valova gravitacije moraju biti energetski procesi vrlo velikih razmjera. Pod te procese pripadaju snažne Sunčeve baklje i ogromni tokovi energije koje one generiraju, koji jure prema Zemljinoj površini i destabiliziraju magnetosferu, ionosferu i ostale slojeve atmosfere iznad troposfere. Stoga, utjecaji snažnih solarnih baklji - udarni valovi u solarnom vjetru, tokovi čestica i izboji elektromagnetske radijacije - glavni su uzroci stvaranja akustičnih valova gravitacije koji uslijede nakon povećane Sunčeve aktivnosti.

S obzirom na porast Sunčeve aktivnosti koja se manifestira kroz veći broj i energiju solarnih baklji od sredine 2011., možemo pretpostaviti da postoji visoka vjerojatnost udara značajnog porasta solarne aktivnosti na generiranje neobičnog brujanja koje dolazi s neba.
I dok je Khalilov zasigurno na tragu nečeg, također vodi čitatelja na pogrešan put kriveći "porast Sunčeve aktivnosti koja se manifestira kroz veći broj i energiju solarnih baklji od sredine 2011." za pojavu ovih čudnih zvukova. Primijetite da Khalilov govori o Sunčevim bakljama, ne o Sunčevim pjegama. Pa provjerimo onda aktivnost solarnih baklji proteklih godina.

© Solar Influences Data Analysis Center
Mjesečni broj Sunčevih baklji, 1994. - 2016.
Kako je prikazano iznad na slici, aktivnost solarnih baklji je (stidljivo i nestalno) rasla od 2011. (desno od zelene okomite linije), međutim, kako smo već vidjeli, nalazimo se u neobično slabom solarnom ciklusu (SC24) kojemu je prethodio još jedan slab ciklus (SC23).

O čudnim zvukovima se izvještava od 2009. godine. Otad se pojavljivalo između 0 i 450 solarnih baklji mjesečno. Ako, kako je ustvrdio Khalilov, porast u aktivnosti baklji uzrokuje čudne zvukove, zašto se o njima onda nije izvještavalo 2000. godine kada je mjesečna aktivnost solarnih baklji dostizala između 400 i 800?

Osim što upire prstom na pogrešan uzrok, Khalilov također čini veliku štetu implicirajući da je Sunce neuobičajeno aktivno u ovom periodu, a upravo je suprotno istina.

Međutim, "destabilizacija magnetosfere, ionosfere i ostalih slojeva iznad troposfere" koju spominje Khalilov, valjano je i korisno opažanje. Čini se da ti 'čudni zvukovi' zaista jesu neki oblik elektrofonskog fenomena.

Oni nisu akustično propagirani zvukovi, poput onih koji se mogu čuti nakon nekoliko sekundi ili minuta nakon viđenja meteorske vatrene kugle. Također, elektrofonski zvukovi se ne trebaju zamijeniti s elektrofonskim sluhom, kojemu je uzrok prolazak električne struje (određene frekvencije i intenziteta) kroz ljudsko tijelo.

Elektrofonske zvukove je prvi opisao astronom Edmond Halley koji je prikupio iskaze svjedoka o velikoj meteorskoj vatrenoj kugli koja je viđena nad Engleskom 1719. godine. Brojni svjedoci su izvijestili o siktavim zvukovima dok je vatrena kugla prolazila, kao da je bila vrlo blizu. No, prema Halleyevim triangulacijskim izračunima, vatrena kugla je prošla na visini od 96 km iznad njih. Na toj visini, zvuku treba oko 5 minuta da dosegne Zemljinu površinu. Prema tome, kako je bilo moguće objasniti činjenicu da su svjedoci istovremeno čuli i vidjeli taj meteor? Halley je odbacio to kao čistu izmišljotinu svjedoka, uzrokovanu njihovom "zastrašenom maštom", i njegov zaključak je postao znanstveni koncenzus stoljećima, unatoč ponavljajućim opažanjima elektrofonskih zvukova koji prate meteorske vatrene kugle.

Tijekom 1940-ih, neki znanstvenici su počeli ponovno razmatrati problem u okviru zakona fizike, a 1980-ih je australski fizičar Colin Keay demonstrirao da vatrene kugle doista mogu proizvesti elektrofonske zvukove. Keay je otkrio da, osim što generiraju svjetlost, vatrene kugle također emitiraju vrlo niske frekvencije (eng. very low frequencies - VLF), koje putuju brzinom svjetlosti, što objašnjava istovremena vizualna i auditorna opažanja svjedoka. Godine 1988., Watanabe (i drugi) je postigao prvu detekciju signala VLF-a iz meteorske vatrene kugle.

Te vrlo niske frekvencije se pojavljuju pri turbulencijama koje stvara magnetski utjecaj vatrene kugle u geomagnetskom polju (to jest, Zemljinom magnetskom polju). Ovo nije mehanički fenomen, već elektromagnetski: vatrena kugla ne samo da stvara turbulenciju u okolnom zraku (to jest, zvučni udar), nego i elektromagnetsku radijaciju, koja stvara turbulenciju u okolnom geomagnetskom polju (VLF-e). Naravno, ljudi ne mogu čuti radio valove VLF-a. Međutim, zvučni valovi VLF-a odgovaraju dijelu normalnog ljudskog raspona sluha.

Elektrofonske zvukove koje proizvode meteori svjedoci obično opisuju kao pištave ili pucketajuće. Međutim, mogu nastati raznovrsni zvukovi i frekvencije. Keay je u svom laboratorijskom eksperimentu demonstrirao kako meteori mogu generirati VLF-e i također kako se te VLF-e zatim može pretvoriti u čujne zvukove. I samo ljudsko tijelo može poslužiti kao transduktor (pretvarač), no vanjska pretvorba koju omogućuje obližnji objekt (na primjer naočale ili antena) je učinkovitija nego pretvorba koja se događa unutar uha.

Ranije spomenuto 'otvaranje' Zemlje može biti izvor elektrofonskih zvukova. Većina Zemljine kore može postati visoko provodljiva ako se izloži mehaničkom stresu/šoku, a ta visoka provodljivost može vrlo lako proizvesti turbulenciju u elektromagnetskom polju Zemlje, i ispod površine zemlje i u atmosferi. Možda kada se stijene 'probude', ne samo da iskre ili sjaje kako je ukazao Freund, nego možda pod pravim okolnostima također i 'pjevaju'?

To bi objasnilo zašto brojna svjedočenja tvrde da je zvuk 'došao iz tla', ili s nekoliko lokacija, ili s obližnje lokacije, ili s neba, ili 'posvuda i nigdje'. Keay također spominje da je osjetljivost ljudi na elektrofonske zvukove varijabilna, što možda objašnjava zašto neki ljudi izvijeste da su čuli elektrofonski zvuk dok drugi ne, unatoč tome što su prisutni na istoj lokaciji.

Neki fundamentalni kršćani poistovjećuju te zvukove s 'jerihonskom trubom'. Zapravo, ovaj zadnji primjer možda i sadrži zrno istine, posebice ako priča o Jerihonu zapravo bilježi mitizirani meteorski događaj. U takvom scenariju, meteorski ili seizmički elektrofonski zvukovi su možda naposlijetku zapamćeni kao 'trubljenju nalik', a uništenje zidina grada koje je uslijedilo zbog potresa i vatre izazvanih kometarnim bombardiranjem se kasnije moglo pretvoriti u biblijsku priču o napadu izraelitske vojske.

Starozavjetni Jerihon nije jedini primjer. Od Ivanovog Otkrivenja, Ovidijevih Metamorfoza, novozavjetnih Djela apostolskih, Homerove Ilijade, kronika drevnog rimskog carstva, do brojnih mitova i legendi, drevni i povijesni zapisi su povezivali zvukove roga i trube s masovnim uništenjem.
"...ali sigurni znaci pokazaše buduće tuge. Oružje zvektaše, kažu, u oblacih crnih i trublje trubiše strašno i rozi s nebesa se čuše - i sve to navijesti grjehotu..."

~ Ovidije, Metamorfoze, knjiga 15. (8. godine n.e.)
"Padoše jedno na drugo uz buku silnu. Zemlja zaječiše, a prostrani nebeski svod zatutnjiše kao u jeke trublji."

~ Homer, Ilijada, knjiga 21.
Često vezane uz takve zvukove su bile slike na kojima bogovi i zmajevi (koji 'bljuju vatru') donose smrt i razaranje sa svojim munjama, kamenjem, vatrom i sumporom. Kao što su pokazali astrofizičari Clube i Napier, među ostalima, to su najvjerojatnije slikovni prikazi i sjećanja na drevne iznenadne susrete s kometima, iz vremena kada su takva nebeska događanja bila mnogo češća i dramatičnija.

Osim jezivih zvukova, elektrofonika također može pokrenuti mutacije u živim bićima, uključujući i ljude, čak i pri odsutnosti mutagenske radijacije, kao što je objašnjeno u sljedećem izvatku iz studije o Tunguskoj eksploziji 1908. godine:
U regiji Tunguske zabilježene su neke genetske anomalije u biljkama, insektima i ljudima. Začuđujuće, povećana brzina bioloških mutacija je pronađena ne samo unutar područja epicentra, nego i duž putanje kojom se kretalo svemirsko tijelo. Pritom nisu pronađeni nikakvi tragovi radioaktivnosti koji bi se mogli pouzdano povezati s Tunguskom eksplozijom. Glavne hipoteze o prirodi ovog svemirskog tijela - kameni asteroid, jezgra kometa ili ugljični kondrit - nedvojbeno razjašnjavaju odsutnost radioaktivnosti, ali ne pružaju objašnjenje o genetskim anomalijama. Biranje između tih hipoteza, barem što se tiče genetskih anomalija, slično je biranju između 'plavog vraga, zelenog vraga i pjegavog vraga', da citiramo pokojnog akademika N.V. Vasiljeva. Međutim, ako razmotrimo jedan drugi misteriozni fenomen, elektrofonske meteore, tada genetska anomalija Tunguske regije postaje manje nejasna.
Zaključno, uz atmosfersku prašinu, udare u površinu, eksplozije nad površinom, elektromagnetske pulseve i zrakom nošene viruse, elektrofonski zvukovi su još jedna dokumentirana posljedica ulaska meteora u atmosferu.

Kao što je rečeno, meteori nisu jedini fenomen koji može generirati elektrofonske zvukove. Potresi, munje i polarna svjetlost (Aurora Borealis) su također dokazani izvori elektrofonskih zvukova. Prilikom njihovog pojavljivanja očitava se snažna elektromagnetska aktivnost koja objašnjava poremećaje u geomagnetskom polju i emisiju VLF-a. Gledajući globalnije, bilo koja značajna promjena u elektromagnetskom okolišu planeta može potaknuti turbulenciju u geomagnetskom polju.

Veza između elektrofonskih zvukova i katastrofa općenito (i naročito kometarne aktivnosti) se često navodila u drevnim tekstovima. Izgleda da ono što trenutno doživljavamo nije ništa novo; samo još jedan val kozmičkih promjena i zemaljskog razaranja koje ih slijedi.

I, vladajuća elita opet pokušava prikazati ovaj fenomen kao smicalicu nekih ljudi, bezopasnim i nepovezanim s ičim važnim, dok su ovi zvukovi zapravo blisko povezani s tekućim kozmičkim promjenama i vrlo razornim prirodnim događajima.
Daljnje gledanje

Za dublji pogled u neke ranije slučajeve, pogledajte naš SOTT izvještaj iz siječnja 2012.: Strange Noises in the Sky: Trumpets of the Apocalypse?