"Gaslighting" po Izraelu: Liberalni i ljevičarski cionisti

Andrés Perezalonso
Sott.net
Pon, 22 Sij 2018 19:41 UTC

Postoje neki cionisti u Izraelu i Sjedinjenim Državama koji se smatraju liberalima. Liberalizam se općenito identificira kao politička filozofija koja obuhvaća vrijednosti slobode i jednakosti, kao i "ideje i programe poput slobode govora, slobode tiska, slobode vjeroispovijesti, slobodnih tržišta, građanskih prava, demokratskih društava, svjetovnih vlada, ravnopravnost spolova i međunarodnu suradnju". Cionizam, s druge strane, jest "nacionalni pokret židovskog naroda koji podupire ponovno uspostavljanje židovske domovine na području definiranom kao povijesna zemlja Izraela (otprilike odgovara Kanaanu, Svetoj zemlji ili regiji Palestine)."

Budući da je uspostavljanje židovske domovine učinjeno na račun nežidovskog naroda koji već živi u Palestini, koji moraju prihvatiti, u najboljem slučaju, postati građanima drugog reda (ako se pravilno asimiliraju u Izraelu), iseliti iz svojih domova, stalnu vojnu okupaciju ili genocid u najgorem slučaju (ako žive na Zapadnoj obali ili u Gazi), onda se pojam "liberalni cionizam" pokazao oksimoronom, ako nije logična proturječnost.

Liberalni se cionizam poistovjećuje s europskim srednjim klasama i "slobodnim tržišnim načelima, demokracijom i poštivanjem ljudskih prava". U 2000. godini, nekadašnja izraelska stranka Kadima - koja je bila liberalno cionistička ili 'generalno cionistička' - zagovarala je "potrebu za palestinskom državnošću kako bi se stvorilo demokratsko društvo u Izraelu, potvrđujući slobodno tržište i pozivajući na jednaka prava za arapske građane Izraela. "Drugi izvor govori da, iako liberalni cionistički pogled na "židovsku povijest pokazuje da Židovi trebaju i imaju pravo na vlastitu nacionalnu državu, ta država mora biti liberalna demokracija, što znači da mora postojati stroga ravnopravnost pred zakonom neovisno o vjeri, etničkoj pripadnosti ili rodu". Neki će istaknuti da je otac cionizma, Theodor Herzel, bio liberalni cionist, da je "vjerovao da, iako židovska država treba osigurati prostor za židovsku religiju", to bi trebalo učiniti izolirano od države i politike i da je vidio "da nema mjesta za teološke pojmove da su Židovi imali neko Bogom dano pravo na zemlju Izraelovu".

© Reprodukcija: Emil Salman

Theodor Herzel, otac cionizma

Iako je na prvi pogled ohrabrujuće vidjeti političku ideologiju u Izraelu koja u načelu teži jednakim pravima za ne-Židove, kontradikcija je neizbježna. Ako se država temelji na zakonima koji su strogo neovisni o religiji, onda to može značiti samo da bi Izrael bio "vlastita nacionalna država" židovskog naroda isto koliko recimo Brazil ili Francuska pripadaju židovskim državljanima tih zemalja - upravo na isti način na koji pripadaju svim svojim građanima svih vjera. To bi učinkovito ostavilo 'cionista' izvan jednadžbe - i to bi zapravo bila dobra ideja, jer bi u teoriji moglo otvoriti vrata za jedno državno rješenje u kojem će arapski i židovski stanovnici dijeliti zemlju pod jednakim uvjetima i odrediti preko većine glasova kakvu državu žele. Ako, s druge strane, oni misle da Izrael može biti "židovska nacija" i da dodjeli jednaka prava svojoj arapskoj manjini (ili većini, ako bi trebali pripojiti cijelu Palestinu) umjesto da ih se tretira kao građani druge klase, onda se oni samoobmanjuju, a pojam 'liberalan' postoji samo da se smiri njihova uznemirena savjest.

Rebecca Steinfeld je napisala izvrstan sažetak kontradikcija (konceptualno, povijesno i politički) "liberalnog cionizma". Ona piše:

"Čini se da je ova ideologija [cionizam], koja privilegira jednu grupu na osnovi članstva u etničkoj, vjerskoj ili nacionalnoj skupini, u biti u suprotnosti s političkom filozofijom (liberalizmom) koja se temelji na individualnim pravima i univerzalnoj jednakosti: država koja je osnovana za židovski narod, koji živi unutar i izvan njenog teritorija, ne može biti demokratska država za sve njezine građane unutar teritorijalnih granica. Nije logično tvrditi da su svi jednaki, a neki su jednakiji".

© TheThingsWeSay.com

Liberalni cionisti ne žele žrtvovati pretežno židovski karakter svoje nacije. Ideja dijeljenja nacionalnog identiteta s ne-Židovima u jednoj državi je toliko anatema liberalnim cionistima da Michelle Goldberg, koja je pisala za New York Times, je proglasila liberalnoi cionizam mrtvim s Trumpovom odlukom o premještanju američkog veleposlanstva u Jeruzalem, što ukida rješenje dviju država - jedino koje je prihvatljivo u njihovim očima. U 2016, Daniel S. Abraham Centar za mir, liberalna cionistička lobistička skupina, kupila je cijelu stranicu u NYT pozivajući na segregaciju između Izraelaca i Palestinaca, jer "ne razdvajanje danas znači palestinsku većinu do 2020. ... Razdvajanje danas znači židovsku većinu, državu Izrael sada i za generacije koje dolaze. "

Dio reklama koje je liberalna izraelska lobijska skupina vodila u New York Timesu

Philip Weiss nedavno je citirao Talia Sasson, predsjednika liberalne cionističke skupine New Israel Funda, koji je također bivši dužnosnik vlade i kandidat Knesseta, kazavši kako je rješenje dviju država jedina mogućnost:

Jer je obrnuto jedna država a jedna država... možda postoji mnogo ljudi koji vjeruju u to u Izraelu, ali ja to doista sumnjam i vjerujem da neće dugo trajati u budućnosti. I zato vjerujem da će, ako Izrael nastavi s ovom situacijom, kraj bit - na ovaj ili onaj način - jedna država, s Palestincima na Zapadnoj obali, možda bi u pojasu Gaze imali pravo glasa u Knessetu. Tada bi Izrael promijenio karakter i jednog dana više ne bi bio domaćin židovskog naroda. Po mom mišljenju, Izraelci to nikada neće prihvatiti. I zato vjerujem da je to pitanje cijene, to bi bilo rješenje dviju država. Pitanje je, po kojoj cijeni? Sve dok vrijeme istječe, cijena je veća i veća.

Jasno je da stvarni razlozi za liberalne cioniste zainteresirane za rješenje dviju država nije palestinsko pravo na samoodređenje ili mir, već želja da se zadrži čisto židovski karakter Izraela. Jedna zabrinjavajuća mogućnost je da, ako Palestinci ikada dobiju bilo što slično vlastitoj državi koju su priznali Izrael i međunarodna zajednica, tada liberalni cionisti mogu poduprijeti izbacivanje arapskih Izraelaca iz Izraela u taj politički entitet.

Weiss komentira Sasson:

Sassonine primjedbe podsjećaju na činjenicu da čak i ljevica u Izraelu koristi retoriku Jeruzalem-jeste-glavni grad židovske države, a palestinski otpor prema okupaciji je "teror". I ljevičarski cionisti se suprotstavljaju jednoj državi, jer oni sami očajavaju zbog kraja židovske države ili tvrde da židovski Izraelci nikada neće prihvatiti taj ishod. Ali Abunimah je rekao da židovski Izraelci mogu promijeniti svoje mišljenje o ovom pitanju na isti način na koji su nepopustljivi južnoafrički bijelci promijenili svoje. Što se mene tiče, rekao bih da radim u mojoj zajednici i važno mi je vidjeti da američki Židovi napuštaju ideju židovske države, i podupiru načela koja upravljaju našim postojanjem ovdje i na koja smo inzistirali kroz mnoge borbe - razdvajanje crkve i države; jedna osoba, jedan glas.

Ovo je možda jedan od razloga zašto su izraelski desničari povijesno dali sve od sebe da ubiju rješenje dviju država: jer znaju da čak ni izraelska ljevica neće prihvatiti pošteno jedno državno rješenje za obje strane. To ne ostavlja nikakvu drugu mogućnost nego nastavak sukoba na neodređeno vrijeme, što dobro služi cionizmu, jer Izrael stvara činjenice na terenu kroz uspostavu ilegalnih naselja i vojnih okupacija, učinkovito preuzimajući i etnički čisteći palestinsku zemlju.

Izrael je pretvorio živote Palestinaca u tragediju. No, tragedija samih Izraelaca je sljepilo na to ludilo, do te točke da te ideologije koje bi trebale brinuti najviše za potlačene i marginalizirane (ljevica i liberali) ne vide suštinu stvari. Proživljavanjem mitova da zemlja pripada Židovima - bilo uglavnom ili isključivo, i na štetu onih koji žive tamo već generacijama - i pretvarajući se da je istodobno pravedno društvo moguće, oni samo pomažu u prikrivanju povijesnog zločina. Umjesto da nazovu stvari pravim imenom, ljevičarski i liberalni cionisti će umjesto toga reagovati na međunarodnu kritiku izraelskog etničkog čišćenja Palestine sa slabim zahtjevima za umjerenost ili raspravama ukrašenih pričama o pravu i jednakosti. Njihova signalizacija vrline dok ne uspijevaju riješiti najosnovniju nepravdu čini više štete nego dobra jer zamagljuje problem.

Izraelska "sigurnosna ograda"

Kao što je novinar Joseph Dana stavio u izraelski web časopis +972, "liberalni cionizam, kako se koristi danas, je opasan i, na neki duboki način, nepošten sustav misli". Dodao bih da je to "gaslighting" koje se obavlja na globalnoj javnosti i samima Izraelcima kako bi zaštitili Izrael od dobro zasluženog bijesa - bez obzira da li to liberalni cionisti shvataju ili ne.

Komentar: Gaslighting je pojam koji se u psihologiji i uobičajenom govoru odnosi na manipulaciju čija je svrha stvaranje sumnje kod osobe ili grupe ljudi. Uključuje, no nije ograničeno na nijekanje, laganje, izvijanje i proturječje kako bi se žrtvu natjeralo na preispitivanje svoje percepcije realnosti. Gaslighting vas dovodi u sumnju u vlastitu percepciju, vaše osjećaje i vaše pamćenje. Čini vas da sumnjate u samu stvarnost, a time i u vlastiti razum. Kad sumnjate u svoju percepciju stvarnosti i ne znate jeste li ludi, možete postati ludi, do stupnja da ste odvojeni od stvarnosti.

Temeljna proturječja prožimaju mnogo više od liberalnog cionizma. Želja za zadržavanjem višeg moralnog osnova unatoč činjenicama je ono što Izraelu omogućuje da sebe naziva demokracijom, njenu okupacionu vojsku izraelske "obrambene snage", a betonskim zidom aparthejda koji dijeli zajednice na Zapadnoj obali "sigurnosnom ogradom". Ova priča također stoji iza izraelskog zahtjeva za pravo vlasništva na Palestinom jer "ova zemlja je obećana židovskom narodu od Boga " - "argument" koji često čujemo od najfanatičnijih izraelskih apologa, a koji ne zahtijeva odgovor zbog svoje apsurdnosti.

Samo ovakvo ludo okruženje može proizvesti turističke atrakcije za odrasle i djecu koje se sastoje od "protuterorističkih" trening kampova gdje se ljudi mogu pretvarati da pucaju u palestinske teroriste. Židovsko-američki komičar Jerry Seinfeld, koji vjerojatno dijeli barem neke liberalne i progresivne vrijednosti, nedavno je uživao u upucajte ih vožnji sa svojom obitelji i osmijehom.

Taj "nacionalni duh" omogućava 17-godišnjoj palestinskoj djevojčici Ahed Tamimi da bude neograničeno pritvorena na vojnom sudu dok čeka na suđenje koje bi je moglo staviti u zatvor u trajanju do 14 godina zbog udaranja izraelskog vojnika. Jeremy Ben-Ami, čelnik liberalne cionističke organizacije J-Street, plašljivo je kritizirao politiku koja je vodič IDF politike, ali ponudio je više simpatije za vojnike nego Ahed i zaboravio je spomenuti da se događaj u kojem je sudjelovala dogodio oko sat vremena nakon što su Izraelski vojnici pucali u lice Ahedinog rođaka Mohammeda, ostavivši ga u komi tjedan dana i deformisanog lica i lubanje.

To je također ono što je navelo profesora Asa Kashera, stručnjaka za etiku, da izjavi da je u redu ostaviti Ahed u zatvoru jer je ona "opasnost u smislu da može ošamariti drugog časnika, a i druge". U međuvremenu, ministar obrazovanja Naftali Bennett predložio je da Ahed i djevojke koje su bile s njom "provedu ostatak života u zatvoru", a novinar Ben Caspit, koji piše za liberalni miroljubivo orjentirani medij Al-Monitor, izrazio se kao psihopat kada je predložio u članku napisanom na hebrejskom:

"U slučaju djevojaka, trebali bismo ih pritisnuti u nekoj drugoj prilici, u mraku, bez svjedoka i kamera."

Vjerojatno, Izrael ima pravo na takvu kriminalnu osvetu jer je trajna i međunarodna žrtva par excellence. Doista, kada se pozvao na očiglednu monstruoznu implikaciju onoga što je govorio, Caspit je igrao žrtvu tvrdeći da je bio pogrešno protumačen i pogrešno preveden, te se branio pokazujući svoj "plemeniti" ljevičarski pogled:

"Nitko ne smije pitati sebe samog jeste li ili ne posvetili cijelu svoju karijeru mirovnom cilju, podržali i nastavili podržavati mirovne sporazume i prijedloge, podupirali uspostavu palestinske države pored Izraela, vidjeti projekt naseljavanja koje je prouzročilo više štete nego dobra i smatrati se u Netanyahinom uredu kao jedan od najvećih neprijatelja u medijima ", žali se.

Još jedan ljevičarski izraelski general u mirovini Amiram Levin izjavio je izraelskim medijima da su Palestinci zaslužili okupaciju, a većina njih "su ioanko rođeni da umru, samo im trebamo pomoći". Što se tiče mirovnog procesa:

Dajte [palestinskom vodstvu] mrkvu u obliku države, i ako to ne želi, razdvojit ćemo ga. Također bih želio cijeli Izrael [koji se odnosi na cijelu povijesnu Palestinu]. Mnogo puta sam rekao da ako prekrše sporazume, sljedeći put kada se budemo borili ovdje neće ostati, bacit ćemo ih preko Jordana. Tako se trebate boriti. Bili smo previše fini '67.

Neizbježno, istina dolazi na površinu. Kad donesimo presudu, učinili bismo dobro da najprije pogledamo akcije i tek tada pričamo - uvijek u tom redoslijedu. Stoga, procjenjujući što je država Izrael učinila od svog osnutka, razumijemo da pravi duh cionizma nema nikakve veze sa slobodom i jednakošću, već vjerom u etničku i vjersku nadmoć, osjećaj žrtve i osjećaj prava na ono koje zakonski i moralno pripada drugima.

Komentar: Za više o ovoj temi pogledajte izvrstan članak Joe Quinna iz 2006. godine: Rasizam, a ne obrana, u srcu izraelske politike koja vrijedi i danas.