Slika
Ulaz u zabavni park Jasenovac? Kako nas bezočni ”povjesničari” nastoje uvjeriti.
Voltaire je jednom rekao: ”Povjesničari nisu ništa drugo nego tračeri koji uznemiruju mrtve”. I zaista, povjesni revizionizam ovih dana u Hrvatskoj dostiže sulude i besramne razmjere. Pod pokroviteljstvom Hrvatske udruge Benedikt u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu jučer je održana tribina: "Slom jasenovačkog mita: što se zaista događalo u Jasenovcu u Drugom svjetskom ratu".

Sudionici ove tribine, među kojima i "povjesničar" Stipo Pilić tvrde kako Jasenovac za vrijeme fašističke NDH-nije bilo logor smrti već rekreativno-kreativni centar u kojem su zatočenici skladali operete, organizirali kazališne predstave i sudjelovali u nogometnim turnirima. Da, dobro ste čuli! Jesu li sudionici ove tribine jeli bunike nije nam poznato, iako se radi o marginalnim kvazi akademicima i drugorazrednim novinarima, ovakve izjave pljuska su u lice ne samo hrvatskom nacionalnom dostojanstvu nego čovječnosti uopće.

Revizionizam hrvatske povjesti po svemu sudeći započinje iz predsjedničkog ureda. Hrvatski predsjednici su u posljednjih deset godina redovito išli na komemoraciju u logor smrti Jasenovac, a taj je običaj novoizabrana predsjednica Grabar Kitanović prekinula na samom početku svog mandata. Umjesto toga predsjednica je tajno posjetila Jasenovac i tom prilikom izjavila:
To je mjesto duboke tragedije gdje nema mesta politici.
Ovakva izjava može se protumačiti ili kao rezultat neobrazovanosti i površnosti novoizabrane predsjednice ili kao licemjerni pokušaj revizionizma. Naravno nema nikakve sumnje da je Jasenovac bio poprište jedne od najvećih tragedija hrvatske povijesti. Tragedije u kojoj su stradale desetine tisuća Srba, Židova, Roma te politički nepodobnih Hrvata, uključujući i veliki broj djece. Ali reći da u Jasenovcu nema mjesta politici nije ništa drugo nego apsurdna tvrdnja kada znamo da je Jasenovac u stvari nastao kao posljedica politike etničkog čišćenja i masovnih genocida tadašnjeg ustaškog režima.

Predsjednicina izjava na prvi pogled zvuči politički korektno, međutim odbijanjem da govori o uzroku tragedije ona ne samo da nije iskazala nikakvo poštovanje prema žrtvama nego nam je dala nagovještaj namjere relativiziranja zločina ustaškog režima koji su se uz blagoslov Katoličke crkve dešavali na teritoriju NDH.
Slika
Hrvatski nacionalni komitet za istraživanje zločina okupatora i njihovih kolaboracionista u svom izvještaju od 15. studenog 1945. navodi da je u Jasenovcu ubijeno 500 000 - 600 000 ljudi. Točnu brojku žrtvi teško se može utvrditi jer su evidencijske knjige logora Jasenovac uništene dva puta, uz to svjedoci navode da su vrlo često novopridošli zatvorenici egzekutirani na samom dolasku u logor bez zavođenja u knjige. Kada su na primjer u pitanju pripadnici romske nacionalnosti, u jasenovačkim knjigama spominje se svega nekoliko stotina iako se zna da je za vrijeme NDH u Jasenovcu nestalo i do 35 000 Roma. Do danas je broj žrtava koje su nestale u Jasenovcu predmet debate dok revizionisti povjesti nastoje umanjiti totalnu cifru na svega nekoliko tisuća. Većina međunardnih institucija za poučavanje genocida priznaje brojku od pola miliona ljudi.

Bez obzira na to o kolikom broju žrtava se stvarno radi, smrt je zatočenicima u Jasenovcu isporučivana od 1941. do 1945. na najrazličitije načine. Klanjem pomoću specijalno dizajniranih ustaških noževa, sjekirama i maljevima. Mecima ili vješanjem. Neki su zatočenici živi spaljivani a neki živi uranjani u ključalu vodu, velik broj je udavljen u obližnjoj Savi. Smrt u Jasenovcu je u stvari bila blagoslov u usporedbi sa dotad neviđenim metodama mučenja i masakriranja koje su svakodnevno sprovođene nad zatočenicima.

Slika
Za vrijeme Drugog svjetskog rata jedino u Hrvatskoj postojali su specijalizirani logori za djecu. Od 1941. do 1945. ustaški režim likvidirao je vise od 74 316 djece od kojih su namlađa bila u koljevkama a najstarija imala oko 14 godina.
Nema tog povjesnog revizionizma koji može promjeniti činjenicu da je osnovna svrha logora Jasenovac bila ”pročišćavanje” Hrvatske od ”nepoželjnih elemenata” po uzoru na pročišćavanje nacističke Njemačke. I samo ime Jasenovca - ”Sabirni logor” govori za sebe. Kvazi akademicima i ”wanna be” novinarima teško će poći za rukom sakriti činjenicu da je Jasenovac bio najveće mučilište i koncentracioni logor na teritoriju tadašnje Jugoslavije, a po broju žrtava treći u cijeloj okupiranoj Europi. Za razliku od njemačkih logora u kojima se vršio industrijski genocid, ustaše su u Jasenovcu sprovodile genocid koji se odlikovao svirepom patologijom do tad neviđenom u ljudskoj povjesti.

Čak su i nacistički generali bili preneraženi užasima Jasenovca. Tako je Hitlerov predstavnik u Zagrebu, general von Horstenau napisao u svom dnevniku:
Ustaški logori u Hrvatskoj su otjelotvorenje užasa.
Arthur Hefner, njemački oficir zadužen za radnu snagu u Rajhu o Jasenovcu je 11. Studenog 1942. napisao:
Jasenovac je u stvari više logora međusobno udaljenih nekoliko kilometara a smještenih oko Jasenovca. Bez obzira na bilo kakvu poropagandu ovo je jedan od najužasnijih logora koji se može usporediti sa Danteovim Paklom.
Već je otrcana fraza da ”je narod koji ne poznaje svoju prošlost osuđen da je stalno ponavlja”, nažalost čini se da ovo itekako ide na ruku trenutnom hrvatskom rukovodstvu. Ustaška vlast Ante Pavelića sredinom prošlog stoljeća rasprodala je gotovo cijelu hrvatsku obalu. 74 godine kasnije Hrvatska država je u vlasništvu stranih banaka i korporacija i na jedan korak od potpunog ekonomskog kolapsa i ponovne rasprodaje teritorija. Država je u stvari postala tvrtka i filijala međunarodne financijske oligarhije, a njeni stanovnici zaposlenici, efektivno robovi tvrtke bez ikakvih prava i vlasništva. Iluziju slobode daje im mahanje zastavama i puhanje u nacionalističke trube, revizija povjesti i njeno prekrajanje samo su jedan kotač u cijelom mehanizmu.

Dobrodošli u vrli novi svijet 21.stoljeća!