Sirijska vojska
Sirijska vojska je uputila veliki vojni konvoj s opremom i ljudstvom u južnu provinciju Dara'a, gotovo sigurno u pripremi velike ofenzive u regiji.

U jednom od konvoja prikazanih na You Tubeu se vide deseci tenkova, vojnih vozila, višecijevnih raketnih bacača, kamiona s teškim oružjem i vojnom opremom, kao i elitne jedinice sirijske vojske.

Tijekom protekla dva dana je na tisuće vojnika prebačeno je iz Istočnog Qalamouna i Damaska ​​u pokrajine Dara'a i Quneitra.

Kao što smo ranije izvijestili, cilj najveće operacije će biti oslobođenje pokrajine Dara'a i uspostavljanje potpune kontrole nad granicom s Jordanom. Vojni analitičari pretpostavljaju da će operacija biti proširena u pokrajinu Quneitra, kako bi se uklonila prisutnost terorista u jugoistočnoj i jugozapadnoj Siriji.

Podsjetimo da je ruski centar za pomirenje zaraćenih strana u Siriji već upozorio na planove terorista u pokrajini o prekinu primirja u pokrajini Dara'a i da se Al-Nusra Front i ostale frakcije spremaju na provokacije, moguće i insceniranim napadom kemijskim oružjem, kako bi osujetile napore u pokušaju mirnog povratka tog područja pod kontrolu vlade.

VIDEO - Dio pojačanja sirijske vojske na putu prema pokrajini Dara'a


U međuvremenu su se "niotkuda" pojavile jedinice terorista "Islamske države" u jugoistočnoj pokrajini Suwayda. Sirijska vojska je morala poslati pojačanja kako bi uništila ove skupine, koje su uspjele zauzeti nekoliko sela u ruralnom pustinjskom području na sjeveru pokrajine.

ISIL je iznenada pojačao napade na gradove Al-Bukamal i Al-Mayadeen, te na području crpne stanice T-3. Vladine snage su uspjele uništiti ISIL u sjeveroistoku Suwayde, gdje su teroristi uništeni u selima pod planinom Tal Sa'd i gradu Al-Musharifah. Područje Ben Aure je očišćeno ranije.

Slično je bilo i na sjeveru zemlje, gdje je ISIL iznenada pokrenuo napade na Al-Bukamal i Al-Mayadeen. U prvom napadu, kada se bombaš samoubojica raznio na punktu sirijske vojske, ISIL je uspio ući u južnu četvrt Al-Bukamala, ali se za 48 sati situacija stabilizirala i teroristi koji su prodrli u grad su likvidirani. Prema vojnim izvorima, sirijska vojska je tijekom prvog dana borbi izgubila 26 vojnika u Al-Bukamalu i na granici s Irakom. ISIL je na bojnom polju ostao bez 40 militanata, a sva su tijela ostavili prilikom povlačenja iz tri sela u jugoistočnom dijelu pokrajine Deir Ez-Zor.

Uz ofenzivu od strane sirijske vojske u području sjeveroistočne Suwayde, ISIL pokreće očajničke napade samo kako bi odgodio operaciju vlade.

U samoj pokrajini Dara'a su se frakcije islamističkih skupina ujedinile i prikazale propagandnu snimku u kojoj prokazuju oružje i spremnost "da kolijevku revolucije brane do posljednje kapi krvi".

Zapovjednici terorističkih skupina u pokrajini Dara'a su poručili vladi da nisu zainteresirani za pomirenje. Prema vojnim izvorima, teroristi su počeli napadati mirovne delegacije koje je poslala vlada i plaše lokalne stanovnike koji pokušavaju prihvatiti ponudu. Trojica predstavnika lokalnog stanovništva su ubijena u zasjedi dok su išli na pregovore sa zapovjednicima skupine Shabab Al-Sunna, koja je 26. svibnja izdala upozorenje "kako će kazniti sve koji dođu u kontakt s vladom iz Damaska ​​i budu pregovarali o sporazumu o pomirenju". Kao odgovor, sirijska vojska je povukla ta izaslanstva i počela s bombardiranjem područja Busra Al-Sham, na jugozapadu glavnog grada istoimene pokrajine.

Istovremeno se u pokrajini Quneitra rasporedila 4. oklopno-mehanizirana divizija, brigade Republikanske garde i druge sirijske provladine milicije.

Prema inozemnim izvorima, 11. oklopna divizija sirijske vojske je zamijenila Hezbollah na granici s Libanonom.
Hezbollahova televizija Al Mayadeen je potvrdila dolazak ove divizije, dodajući kako se iz tog područja povlači ruska vojna policija. Prema zapadnim i izvorima zaljevskih monarhija, ruska vojna policija je neko vrijeme bila u tom području kako bi pratila povlačenje Hezbollah snaga i spriječila sukob između sirijskih i libanonskih boraca i Izraela.

Ekspert za u sukob u Siriji, Elijah J. Magnier, kaže se da prema njegovim kontaktima i izvorima na terenu nijedna jedinica Hezbollaha nije povukla s granice.

Govoreći na summitu Šangajske organizacije za suradnju, ruski predsjednik Vladimir Putin je imenovao zemlje zahvaljujući čijim su se naporima u borbi protiv terorizma u Siriji uspjeli postići važni rezultati.

Putin je na proširenom sastanku SCO summita rekao da su ozbiljni rezultati postignuti "kroz usklađeno djelovanje Sirije, Rusije, Irana, Turske, kao i drugih partnera, uključujući Kazahstan".

"Zahvaljujući tim zemljama je bilo moguće značajno suzbiti terorističke aktivnosti", rekao je Vladimir Putin.
Ruski predsjednik je naglasio "kako Damask ​​u potpunosti ispunjava svoje obveze i pokazuje spremnost za politički dijalog". Prema riječima ruskog predsjednika, "sada je na redu oporba".

Je li sukob Rusije i Irana u Siriji stvaran ili propaganda gubitnika?

No, kao što vidimo, za rješenje problema na jugu Sirije ipak nema druge opcije osim vojne. U tom smislu, obzirom da govorimo o jugu zemlje, gdje su blizu izraelske postrojbe na okupiranom Golanu, proteklih tjedana traje propagandna oluja, koje je dio napisa o odlasku Hezbollaha sa sirijske granice s Libanonom samo mali dio svega onog što se čulo u medijima.

Kao što smo vidjeli, brojna izvješća i snimke potvrđuju spremnost sirijske vojske na ofenzivu na jugu zemlje za povrat pokrajina Qunietra i Dara'a, kao za vraćanje kontrole nad kontrolnom točkom Nassib na granici s Jordanom. Međutim, piše se i o navodnim pozivima za povlačenjem iranskih snaga i libanonskog Hezbollaha iz ove regije od strane Rusije, što je, prema nekim izvorima, odgovor na zahtjeve Izraela. Potom se spominju nesuglasice između Teherana i Moskve glede daljnje prisutnosti Irana na sirijskom teritoriju i potrebi za konačnim povlačenjem iranskih snaga iz zemlje.

Po mišljenju priznatog stručnjaka za bliskoistočna pitanja, novinara i publicista Abdela Barija Atwana, priče o rusko-iranskim neslaganjima su uvelike pretjerane. Glasine o njima se šire namjerno, a za to postoji nekoliko razloga. Prerano je razgovarati o ovom pitanju, jer rat na području Sirije još uvijek traje, a okolnosti koje su dovele do iranske vojne prisutnosti, bilo na razini savjetnika ili vojnog kontingenta, nisu se promijenile.

Iranci nemaju problema s povlačenjem vojnika ili savjetnika sa sirijskog teritorija. Podsjetimo i da se njihova intervencija u sirijskom sukobu, zajedno sa snagama Hezbollaha, nije se dogodila s dopuštenjem Izraela ili Rusije. Oni su branili svog strateškog saveznika kojem zbog oružanih skupina koje su podržavale SAD i zaljevske monarhije. Te su frakcije uspjele preuzeti kontrolu nad više od 70% područja Sirije i na tom području stvoriti islamski emirat s poštivanjem svih šerijatskih normi, koje su odavno odbačene čak u većini islamskih zemalja, osim Saudijske Arabije.

Ako se vratimo u povijest rusko-iranskih odnosa, potrebno je podsjetiti da je strateško partnerstvo između dviju zemalja počelo davno prije sirijske krize i traje do danas, što je bilo posebno vidljivo tijekom upravo održanog summita Šangajske organizacije za suradnju.

Glasine o nesuglasicama između dvije zemlje su se počele objavljivati nakon izjave ruskog predsjednika Vladimira Putina nakon sastanka sa sirijskim predsjednikom Basharom Al-Assadom u Sočiju 17. svibnja. Tada je Putin najavio potrebu za povlačenjem svih stranih trupa s teritorije Sirije. On je u prvom redu mislio na američke snage, što isključuje iranske i ruske snage, koje su intervenirale u sirijskom sukobu na službeni zahtjev sirijske vlade. Iako je kasnije tajnik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov pojasnio da se povlačenje odnosilo na nelegalno raspoređene trupe u Sirijskoj Arapskoj Republici, to nitko nije prenio. Čak ni neki liberalni mediji u Rusiji ili tvrdolinijaški u Iranu.

Drugo, ruski predsjednik je povlačenje stranih snaga povezao s početkom političkog rješenja sirijske krize. Politički proces još nije počeo, čak i ako je formalno pokrenut, a još uvijek više od 20% područja Sirije nije pod nadzorom vladinih snaga.

Mnogi griješe, neki namjerno, kada Iran prikazuju kao ruskog suparnika u regiji. Njihovi interesi se mogu razlikovati u nijansama, što je sasvim logično i očekivano, ali situacija još nije dosegla razinu sukoba. To su snovi onih koji u Siriji nisu ostvarili svoje ciljeve, a potrošili su milijarde dolara. Stoga ne čudi da se vijesti o iransko-ruskim nesuglasicama i sukobu šire iz propagandne mašinerije tih zemalja. Na primjer, Sjedinjene Države su u Siriji, prema Trumpu, izgubile 70 milijardi dolara.

Vladimir Putin je vrlo dobro svjestan činjenice da ove rezultate u Siriji nije mogao postići bez prisutnosti Irana i njegovih vojnih saveznika predvođenih snagama Hezbollaha. Kad je misija Hezbollah bude završena, Iran će u dogovoru s Beirutom odlučiti hoće li ih i u kojoj mjeri povući. To nikako neće biti odgovor na do sada nepotvrđene pritiske Rusije ili zbog želja i strahova Izraela.

Osim toga, čak i ako se povuku, ne postoji ništa što bi u bilo kojem trenutku, moglo spriječiti njihov povratak a možda čak i s velikim potencijalom, ako bude bilo ozbiljne potrebe za njim.
Zone za de-eskalaciju sukoba u Siriji

Zone za de-eskalaciju sukoba u Siriji
Svakim danom se povećava broj poziva za povlačenjem iranskih snaga s juga Sirije kako bi se izbjegao sukob s Izraelom ili se šire glasine o ruskom pritisku. Ali u ovom trenutku tamo iranskih snaga uopće nema.
Kad je već tako, The Wall Street Journal je upravo objavio članak "kako sirijske jedinice koje će biti uključene u kampanju zapravo nisu sirijski vojnici, nego Iranci koji su obukli sirijske uniforme".

Ovu infantilnu propagandu su prenijeli izraleski YnetNews, Haartez, Times of Israel i saudijska Al-Arabiya, te još neki manji portali, uglavnom izraelski i iz zaljevskih monarhija. Europske medijske kuće su uglavnom ignorirale ovu vijest, što više nego dovoljno govori o vjerodostojnosti ove tvrdnje.

Južna regija je uključena je rusko-američki sporazum o de-eskalaciji sukoba. To je točno i taj je sporazum na snazi nekoliko mjeseci. Ali to neće spriječiti kampanju i napredak sirijske vojske u vraćanju kontrole nad tim teritorijem. Istočna Gouta je također bila uključena u sporazum, a tko je sada kontrolira? Kakva je sudbina zatekla frakcije koje su prethodno kontrolirale Istočnu Goutu, prvenstveno Jaysh Al-Islam, li i Faylaq Al-Rahman, Ahrar Al-Sham i druge? Rastanska enklava je također bila područje de-eskalacije, a sada je u rukama vlade iz Damaska. Teritorij zone za de-eskalaciju sukoba Idlib, koja je obuhvaćala dijelove pokrajine Hama i Aleppo, prepolovila se i vladine snage su izbile na liniju Aleppo - Abu Duhur - Hama.

Rusi su sposobni i lukavi u postupnom provođenju politike i ostvarivanju svojih ciljeva. Iranci također. Bilo bi smiješno tvrditi da i oni ne pokreću lažne glasine i dobro osmišljene informacije iz sirijske arene. Prije svega su to glasine o Ruskim nesuglasicama s Iranom. Vođe u Teheranu su toga svjesne i za pretpostaviti je da i Iranci igraju istu igru. Konačno, jednima i drugima je cilj da se Sirija oslobodi i da iz zemlje, prije svih, odu američke trupe. U nadolazećim mjesecima će se potvrditi koliko je istine bilo u napisima američkih, izraelskih i medija zaljevskih monarhija i hoće li se potvrditi očekivanja Sirije, Irana i Rusije o oslobađanju juga zemlje.