Assad
© SANA
U intervjuu za iransku televiziju Al-Alam je sirijski predsjednik Bashar Al-Assad potvrdio da se sirijski jug suočava s dvije opcije, pomirenjem ili oslobođenje tog područja silom, što znači da u ovom trenutku ne postoje konkretni rezultati iz jednostavnog razloga što izraelska i američka strana prave smetnje, jer vrše pritisak na teroriste u tom području kako bi se spriječilo postizanje bilo kakvog kompromisa ili mirnog rješenja.

Assad je dodao kako strateški odnos Sirije i Irana nije posljedica nekog posla ili dogovora, nego je povezan sa sadašnjošću i budućnošću regije, potvrđujući da niti Sirija niti Iran ne prenose taj odnos u međunarodnu političku arenu, koliko god bio podvrgnut raznim interpretacijama.

Predsjednik Bashar Al-Assad je potvrdio da od početka rata Izraelci, posebno na jugu, napadaju sirijske snage, čime pružaju izravnu potporu teroristima. Izraelsko topništvo i zrakoplovi su istovremeno topništvo i zrakoplovi terorista. Unatoč izraelskoj potpori teroristima, Sirija je radila svoj posao, a sirijska vojska se bori na jugu, gdje je oslobodila niz područja uz granicu. Dakle, sa ili bez izraelskog odobrenja, odluka je sirijska. To je nacionalna dužnost koju će vlada i vojska provesti.

Intervju sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada za televiziju Al-Alam kojeg je vodio poznati novinar i ratni reporter Hossein Mortada.


Al-Alam: Gospodine predsjedničke, postoji mnogo pitanja o kojima ćemo pričati, ali u svjetlu pobjeda koje ste postigli, glavni fokus ostaje jug Sirije. Što se točno događa ili što se događa na jugu Sirije?

Bashar Al-Assad: Nakon oslobođenja Goute je upravo to predloženo i da se moramo kretati na jug. Bili smo suočeni s dvije mogućnosti, kao što je to slučaj u svim drugim područjima u Siriji - pomirenjem ili oslobađanje silom. U ovom trenutku su Rusi predložili mogućnost pomirenja, slično onome što se dogodilo na drugim područjima, kako bi se vratila situacija koja je prevladavala prije 2011. Drugim riječima, da se sirijska vojska rasporedi na tom području, što je područje suočavanja s cionističkim neprijateljem. Naravno, teroristi bi trebali napustiti to područje. Ovaj prijedlog nama odgovara. Do sada, nema konkretnih rezultata iz jednostavnog razloga što imamo izraelsko i američko uplitanje, jer vrše pritisak na teroriste na tom području s ciljem sprečavanja postizanje kompromisa ili mirnog rješavanja. Tako sada stoje stvari.

Al-Alam: Dakle, nije odlučeno hoće li se ići na vojnu operaciju ili pomirenje?

Bashar Al-Assad: Ne, kontakti između Rusa, Amerikanaca i Izraelaca su još uvijek u tijeku. Nitko ne komunicira s teroristima, jer su oni puki alat i provode ono što na kraju odluče njihovi gospodari. To se dogodilo, to jest, postojala je mogućnost postizanja pomirenja, ali su američka i izraelska uplitanja spriječila tu mogućnost.

Al-Alam: Naravno, to je stvarnost tamo. No, s druge strane, postoje i oni koji govore o mnogim stvarima koje se događaju na jugu. Postoji li određeni dogovor, kakva je cijena? Postoji li stvarna cijena za zaključivanje ovog posla na jugu? Dopustite mi da otvoreno govorim o pitanju izlaska iranskih snaga iz južne regije u zamjenu za Al-Tanf, na primjer. Što su Amerikanci tražili ili, recimo, koja je cijena koju su Amerikanci tražili da odobre proces pomirenja na jugu?

Bashar Al-Assad: Za Amerikance postoji opći princip kojeg slijede u rješavanju svih problema u svijetu. Jedina cijena koju traže je apsolutna hegemonija, bez obzira na pitanje i mjesto. Naravno, nikada nećemo platiti tu cijenu, inače ne bismo ratovali godinama. Borili smo se za neovisnost Sirije, za sirijsku domovinu i za jedinstvo sirijskog teritorija. Što se tiče Irana, neka bude jasno: sirijsko-iranski odnos su strateški i nemaju veze s dogovorom na jugu ili na sjeveru. Taj odnos, u smislu njegovih implikacija i rezultata na terenu, povezan je sa sadašnjošću i budućnošću regije. Prema tome, ne mogu biti prodani u poslu na međunarodnoj tržnici. Ni Sirija ni Iran nisu uspostavili ovaj odnos na međunarodnom političkom bazaru, kako bi se podvrgnuli ponižavanju. Izraelski navodi za cilj imaju provokaciju i izazivanje neugodnosti u Iranu. Istodobno, sve to je u skladu s međunarodnom propagandnom kampanjom koja je protiv Irana pokrenuta u vezi s nuklearnim programom. To nije zaseban problem, jer sve što se sada događa s Iranom je povezano s time kako bi se stvorilo međunarodno protivljenje prema toj zemlji. Što se tiče nas u Siriji, odluka o našoj zemlji je isključivo sirijska odluka. Vodimo istu bitku, a kad budemo odlučivali o Iranu, o tome ćemo razgovarati s Irancima, a ne s nekom drugom strankom.

Al-Alam: Naravno, više ćemo govoriti o Iranu i detaljnije, ali budući da govorimo o južnoj fronti, istražimo je dalje. Praktično, postoji Međunarodni operativni centar (MOC) koji osam godina nije prestao s radom, od početka napada na Siriju. Djeluje i još uvijek je aktivan, izravno povezan s Izraelcima. No nedavno smo primijetili da je ponovno aktiviran, da postoji više komunikacije. Znači li to da se sirijska država praktički kreće ka vojnoj akciji na jugu, bez obzira na posljedice?

Bashar Al-Assad: Ne, MOC nema nikakve veze s tom odlukom. MOC je povezan s prisutnošću i ulogom terorista od početka rata na Siriji. Zato je postojao, kako bi ih vojno vodio. Slijedom toga, nastavak postojanja ovog Međunarodnog operativnog centra znači nastavak uloge dane tim teroristima, da ih se opremi i da budu spremni provesti više terorističkih akata. MOC je povezan s teroristima, a ne s ulogom sirijske države. Mi nemamo nikakve veze s tim. Naša je odluka bila jasna od početka: oslobodit ćemo sve sirijske teritorije. Kada ćemo se kretati prema jugu, sjeveru, istoku ili zapadu, to je čisto vojno pitanje. Ali, bez obzira na MOC, krenuli smo prema jugu, a pružamo priliku političkom procesu. Ako to ne uspije, nemamo druge mogućnosti nego osloboditi jug silom.

Al-Alam: No, na jugu je sukob, a pitanje u širem političkom smislu geografski nije ograničeno na Siriju. Postoje Amerikanci, Rusi, Iranci, Izraelci i Hezbollah. Sve te stranke su na tom području. Što to znači? Kako ćete se nositi s tim?

Bashar Al-Assad: Govorite o dvije osovine. Jedna podržava terorizam i čine je SAD, Izrael i neki pljačkaši u regiji, uključujući neke arapske i nearapske države. Druga je antiteroristička osovina. Prva podupire terorizam i traži hegemoniju, dok druga traži neovisnost. Dakle, može postojati samo jedan rezultat u ovom sukobu, pobjeda jedne od ovih osovina. Barem, što se tiče antiterorističke osovina, ona neće odustati od procesa čišćenja Sirije i regije od terorizma i neće odustati od jedinstva sirijskog teritorija. Što se tiče druge, hoće li se promijeniti zbog realnosti na terenu? Čekajmo i vidjet ćemo. No, u smislu sadržaja i uvjerenja, ona se neće mijenjati, a u smislu političkih praksi koje moraju uzeti u obzir stvarnost i činjenice na terenu, to bi se moglo dogoditi.

Al-Alam: Hoće li Amerikanci napustiti Al-Tanf?

Bashar Al-Assad: Amerikanci kažu da su spremni, ali svi znaju da su Amerikanci u politici povijesno profesionalni lažljivci. Pa zašto im onda vjerovati? Također, moramo čekati i vidjeti.

Al-Alam: Gospodine predsjednice, što se sada događa u Jordanu? Je li to povezano s onim što se događa na južnom frontu i je li povezano s onim što se planira u toj regiji?

Bashar Al-Assad: Zapravo, jedine informacije koje imamo su ono što čujemo u medijima. U svakom slučaju, želimo Jordanu stabilnost, a ne kaos, jer bi kaos negativno utjecao i na nas.

Al-Alam: Budući da govorimo o jugu, zatvorimo ovo pitanje. Kako bi se Izrael dogovorio o povratku sirijske vojske do granica, odnosno na situaciju koja je postojala početkom 2011. godine, nakon sedam godina ponovljenih cionističkih pokušaja, izravno i neizravno, da potkopaju sirijsku državu i stabilnost u Siriji. Zašto bi se sada složili s povratkom sirijske vojske do granica i okupiranog Golana?

Bashar Al-Assad: Sigurno je da nikakvo moralno uvjerenje ili međunarodno pravo Izraelcima ne znače ništa. Od početka rata, naročito kada je poprimio jasnu vojnu prirodu na jugu, Izraelci su kontinuirano napadali sirijske snage i time pružali izravnu podršku teroristima. Izraelsko topništvo i zrakoplovi su terorističko topništvo i zrakoplovi. To se odnosi, naravno, na Al-Nusra Front. Ništa neće promijeniti ovaj izraelski pristup. Što se nas tiče, odobrenje Izraela ne igra nikakvu uloge. Unatoč izraelskoj podršci teroristima, mi radimo svoj posao, a sirijska vojska se bori protiv takozvanog Južnog fronta i unutar granica svojih mogućnosti je oslobodila brojna područja. Dakle, sa ili bez njihovog odobrenja, odluka je sirijska. To je naša nacionalna dužnost koju ćemo provesti.

Al-Alam: Dakle, je li povratak sirijske vojske bolji od Otpora na Golanu, na primjer?

Bashar Al-Assad: Za Izraelce?

Al-Alam: Da.

Bashar Al-Assad: Mislim da su obje opcije loše za Izraelce. Sayyed Hasan Nasrallah je više puta govorio o sirijskoj vezi s Otporom i sirijskoj ulozi u Otporu. Dakle, kako bi Izraelci birali između dvije loše stvari za njih?

Al-Alam: Kao što ste rekli, Izrael je financirao, podržavao i opasno mogao utjecati na veliki broj Sirijaca, od kojih su neki bili obučavani u okupiranoj Palestini. Razgovarali smo o tome. U budućnosti, kako ćete se nositi s ovim velikim brojem izraelskih agenata?

Bashar Al-Assad: Ovo je istina, ali ne možemo staviti sve u istu košaru. Postoje različiti razlozi za skretanje u tom pogrešnom smjeru. Ti su ljudi pogriješili prema domovini, a svi su sirijski državljani. Naposljetku, oni su djeca ove domovine, a svi smo odgovorni za ovaj problem, ne samo oni koji su pogriješili. Kada, primjerice, zločin postane široko rasprostranjen u određenoj zemlji, cijelo društvo je odgovorno za taj zločin, a ne samo sigurnosne agencije ili sami kriminalci. Prva stvar koju treba učiniti jest prići tim ljudima. Drugo, moramo se pozabaviti temeljnim uzrocima koji su doveli do slučaja slabog patriotizma. Razlozi su vrlo složeni, a opseg ovog intervjua ne dopušta da se svi spominju.

Al-Alam: Dok govorite o obnovi sirijskih sustava protuzračne obrane i suočavanju s cionističkom okupacijom, izjave izraelskog entiteta su da će ih uništiti na dubini sirijskog teritorija. Kako biste se nosili s ovom situacijom, posebno od kada je nedavno postignuta ravnoteža između izraelske agresije i sirijskih odgovora?

Bashar Al-Assad: Uglavnom, mi nismo prestali reagirati. Prije svega, nismo se prestali boriti protiv terorista, a istovremeno nismo prestali reagirati na izraelske agresije u mogućnostima koje su nam na raspolaganju, vojno i tehnički. Štoviše, što više poboljšavamo ove sposobnosti, odgovor će biti bolji i veći. No, zapravo, najsnažniji odgovor Izraelu sada je udariti na izraelsku vojsku koja postoji u Siriji, a koja se praktički sastoji od terorista.

Al-Alam: Smatrate ih izraelskom vojskom?

Bashar Al-Assad: Naravno, oni djeluju jasno i oštro u interesu Izraela. Prve radnje koje su proveli su bili napadi na sustave protuzračne obrane. Kakva je veza između sustava protuzračne obrane i terorista koji djeluju kao bande na terenu? To je bio izraelski plan ili izraelsko-američki plan, jer je to ista stvar. Dakle, oni su izraelska vojska u Siriji. I prvi udar protiv Izraela, politički, vojno i svakom drugom smislu, je udariti izraelske teroriste u Siriji, bilo da su oni ISIL, Al-Nusra ili druge skupine, sve su povezane s izraelskim planom i strategijom.

Al-Alam: Ako Izrael eskalira, jeste li spremni reagirati snažnije?

Bashar Al-Assad: To se već događa. Imamo eskalaciju, a mi odgovaramo. Konačno, borimo se u ratu u okviru raspoloživih mogućnosti i to radimo najbolje što možemo. Odgovor ne traži političku odluku. Naglašavam da reagiranje ili ne reagiranje nije politička odluka. To je bila nacionalna odluka, donesena prvog dana. No, provedba ove odluke ovisi o tome što možemo učiniti vojno, a ne politički.

Al-Alam: Što se tiče sposobnosti, u medijima uvijek pratimo pitanje ruskih sustava S-300. Rusija kaže: "Mi ćemo isporučiti ove rakete", a zatim kaže: "Nećemo ih isporučiti", što znači da problem nije jasan. Što se točno događa? Zašto je postoji rusko oklijevanje, po vašem mišljenju, oko isporuke sustava S-300 Siriji, dok neke druge zemlje traže S-400, to jest, one su ispred nas u tom smislu.

Bashar Al-Assad: Znate da su vojna akcija i vojna razmatranja dio političkih razmatranja. Slijedom toga, izjava, čak i ako je riječ o vojnoj prirodi, istovremeno je i politička poruka. Zašto su Rusi rekli da žele poslati ili ne poslati? Ovo je izjava za koju trebate pitati Ruse, jer bi to moglo biti dio njihove političke taktike. Što se tiče vojnog aspekta izjave, koja se odnosi na Siriju, nije naš običaj da govorimo o oružju koje će biti isporučeno ili neće biti isporučeno. Dokaz je bio da vrsta oružja koje se koristilo kao odgovor na posljednje dvije agresije, tripartitnu agresiju i nakon toga izraelsku, nije objavljeno od strane Sirije. Mi tradicionalno ne objavljujemo slučajeve tehničke i vojne prirode.

Al-Alam: Dakle, čak ni priroda odgovora nije povezana s problemom sustava S-300?

Bashar Al-Assad: Ne. Čak i ako bude projektila S-300 mi nećemo reći da su isporučeni Siriji. Koristit ćemo oružje kada se bude moralo koristiti.

Al-Alam: Postoji li mogućnost da ste sami razvili određeno oružje?

Bashar Al-Assad: Postoji mogućnost. U svakom slučaju, rezultat je isti. O oružju ne treba govoriti sve dok se ne koristi. Oružje se najavljuje samo kada se koristi.

Al-Alam: Vratimo se na politički aspekt, budući da govorimo o južnoj fronti. Što se tiče opće situacije, u svjetlu svega što je postignuto u sirijskoj areni, danas je najistaknutiji akter tripartitni savez. Mislim na Siriju, Iran i Rusiju. Kakva je priroda ovog saveza? Je li to privremeni savez, u smislu da je povezan s borbom protiv terorizma ili određenim zbivanjima na sirijskoj areni? Nedavno su se neki usredotočili na određene točke kako bi pokazali određeni lom u ovom savezu. Koja je stvarna priroda ovog saveza?

Bashar Al-Assad: Ako govorimo o sirijsko-iranskom dijelu, on traje 40 godina i u različitim okolnostima kroz koje je prošla regija Bliskog istoka. Taj savez je ostao čvrst. Dakle, nema razloga reći da je privremen ili na neki drugi način. Novi element u ratu u Siriji je ruski element i zato je nastao taj tripartitni savez. Naš odnos s Rusijom je star oko sedam desetljeća. Unatoč oscilacijama i raspadu Sovjetskog Saveza, vladavine predsjednika Jeljcina i tada propadanja tih odnosa za nas u velikoj mjeri, nikada se nije dosegla razina pogoršanja odnosa sa Sirijom. Rusija se i dalje bavila Sirijom kao prijateljskom državom. Sve smo uvozili iz Rusije, uključujući oružje, tijekom različitih faza sankcija nametnutih Siriji. Kod Rusa nije priroda graditi privremeni savez ili samoposlužujući savez. Odnos s Rusijom je definitivno strateški, no neke političke izjave su omogućile takva nagađanja.

Te izjave imaju za cilj i slanje poruka u različitim smjerovima. Možda, ponekad, jezik ili odabir određene terminologije možda neće biti od pomoći i mogu se tumačiti izjave u drugačijem smislu od pravog sadržaja izjave. To se događa s vremena na vrijeme. Međutim, ove izjave se ne bi trebale izvlačiti iz konteksta: Ruski pogled na odnose s Iranom je strateški. Što se tiče Sirije, Rusi se ne miješaju u sirijske poslove. Ako imaju određeno mišljenje, oni to podijele s nama i kažu da je na kraju odluka na sirijskom vodstvu i sirijskom narodu. Ovo je stalno načelo za Rusiju. Dakle, savez je strateški jedan, a ako postoje razlike, takve razlike imate i unutar sirijske države, a vidite razlike i unutar iranske države i ruske države. Prirodno je da se razlikujemo u svakodnevnim taktičkim pojedinostima. Zašto vodimo dijalog ako bi se slagali o svemu? Opsežno se susrećemo kako bismo postigli dogovor.

Al-Alam: Dakle, taj tripartitni savez je konsolidiran.

Bashar Al-Assad: Naravno. To je uvjetovano stvarnošću, interesom i međunarodnim promjenama koje su bile neophodne za konsolidaciju ovog saveza. Sve dok druga osovina podržava terorizam, dokle god smo zajedno s Iranom i Rusijom, osjetimo opasnost od terorizma, ne samo u Siriji, nego u svim tim zemljama i cijelom svijetu, dokle god Sirija, Iran i Rusija shvaćaju važnost pridržavanja međunarodnog prava, postojanje ovog saveza je neophodno.

Al-Alam: Ali postoje oni koji kažu da će Sirija dobiti nagradu ako Iranci napuste sirijski teritorij. Postoji li određena politička, moralna ili vojna cijena u tom smislu?

Bashar Al-Assad: Kao što sam rekao u početku, sve dok ovaj odnos nije kupljen na međunarodnom bazaru, ne mogu nam ponuditi cijenu i odgovor će biti jasan. Zato se nitko ne usuđuje nuditi tu cijenu. Ovo pitanje su otvorile razne zemlje, uključujući Saudijsku Arabiju, na primjer, na početku rata. Ali ne samo na početku, nego u različitim fazama. Prijedlog je bio da ako Sirija prekine veze s Iranom, situacija u Siriji će biti normalna. U principu smo odbacili ovo načelo.

Al-Alam: Dakle, iz Saudijske Arabije je bilo inicijative u tom smislu.

Bashar Al-Assad: Za vrijeme rata?

Al-Alam: Da.

Bashar Al-Assad: Naravno, više puta i na jasan način.

Al-Alam: Izravno?

Bashar Al-Assad: Izravno. Odnos s Iranom je bio temelj svakog prijedloga i stav Saudijske Arabije o tom pitanju je javan. Ne otkrivam nikakvu tajnu.

Al-Alam: U Siriji, Iranu ili Libanonu se postavlja pitanje o prirodi iranske prisutnosti u Siriji. Neki ih nazivaju iranskim savjetnicima. Čak je i sirijski ministar vanjskih poslova koristio isti termin. U isto vrijeme primjećujemo da postoje poginuli iranski vojnici. Iskreno, kakva je priroda iranske prisutnosti u Siriji?

Bashar Al-Assad: Pojam savjetnik se ponekad koristi široko, to jest, ti savjetnici su bili s nama, kroz dugogodišnje odnose s Iranom, čak i prije rata, jer je vojni odnos blizak. Kada se vojna formacija pretvori u borbenu, savjetnik postaje borac. Dakle, riječ se može koristiti na različite načine. U Siriji su svakako iranski savjetnici, a tu su i skupine iranskih dragovoljaca koji su došli u Siriju, a vode ih iranski časnici. Iran se borio i branio sirijski narod. Ponudio je krv. Zato kada kažemo "savjetnik", to je općenit pojam, ali to ne znači da se sramimo iranske prisutnosti. No, koristimo riječ "savjetnici" jer nema redovnih iranskih borbenih jedinica u Siriji.

Al-Alam: Punih vojnih formacija.

Bashar Al-Assad: Točno. Nema bataljuna, brigada ili divizija. Prvo, ne možemo ih sakriti, a zašto bismo se stidjeli toga? Kad smo pozvali Ruse da dođu u Siriju nismo se sramili toga. A da ima iranskih formacija, mi bismo to objavili, jer takvi odnosi se moraju definirati sporazumima između dviju država i biti potvrđeni od strane parlamenata. Takvi se odnosi ne mogu skrivati.

Al-Alam: Ali pozvali ste iranske savjetnike da dođu?

Bashar Al-Assad: Naravno, od početka smo pozvali Irance, a onda smo pozvali Ruse. Trebali smo podršku ovih zemalja, a one su odgovorile na poziv.

Al-Alam: Gospodine predsjedniče, više puta ste rekli da nema iranskih baza u Siriji.

Bashar Al-Assad: Tako je.

Al-Alam: Zašto nema iranskih baza, dok primjećujemo da postoji niz ruskih baza?

Bashar Al-Assad: Ne postoji ništa što sprečava postojanje takvih baza, sve dok nam je Iran saveznik kao što je i Rusija.

Al-Alam: To znači da ako Iran zatraži takve baze, složit ćete se?

Bashar Al-Assad: Ako pitamo, tražit ćemo od njih pristanak. Mislim, možemo tražiti postojanje takvih snaga da nas podrže. Iran to nikada nije tražio i nema nikakvog interesa, osim za borbu protiv terorizma. Ali razvoj rata je stvorio potrebnu da se razvije priroda ove nazočnosti.

To se dogodilo sve do Rusije. U početku je ruska podrška, poput iranske podrške, bila je drugačija od one kakva je danas. Potpora terorizmu se razvijala na međunarodnoj i globalnoj razini i kada se sirijska vojska suočila s tim teroristima, uz to je uslijedila ruska i iranska vojna nazočnost. Na određenom stupnju smo, naravno, dogovorili s Rusima da je postojanje zračnih baza bilo neophodno kako bi se pružila zračna podrška sirijskoj armiji. A sada, ako vidimo da u suradnji, koordinaciji ili dijalogom s Irancima postoji potreba za iranskim vojnim bazama, nećemo oklijevati. Ali za sada, iranska podrška je u svom sadašnjem obliku dobra i učinkovita.

Al-Alam: Zašto do sada niste posjetili Iran, iako ste posjetili Rusiju više puta?

Bashar Al-Assad: Tako je. Zapravo, bio je planiran posjet Iranu prije nekoliko mjeseci. Odgođen je i nije otkazan. Odgođen je zbog izvanredne situacije u Siriji u vezi s razvojem bitaka. Svakako nema razloga za sprečavanje takvog posjeta, a uskoro ću posjetiti Iran i nadam se što je ranije moguće. To je prirodno, ali pitanje je logističko, ni više ni manje.

Al-Alam: Pređimo na drugu temu. Prošli je tjedan bio Međunarodni dan Al-Qudsa, Jeruzalema, a palestinsko pitanje prolazi kroz najteže razdoblje. Govorimo o "dogovoru stoljeća" i premještanju američkog veleposlanstva u okupirani Jeruzalem. Što imate reći o Palestini? Je li Sirija još uvijek sposobna podupirati palestinsko pitanje? Uglavnom, nije li jedan od najvažnijih ciljeva rata protiv Sirije bio da se Sirija izbaci iz Osovine otpora i kako bi se spriječilo da podržava Otpor, bilo u Libanonu ili Palestini?

Bashar Al-Assad: Palestinski kontekst, od 1948. do danas, bio je kompliciran, jer je regionalni kontekst kompliciran. Naravno, to je komplicirano jer je kolonijalni Zapad, koji posebno podržava Izrael, uvijek stvarao elemente koji za cilj imaju jednu stvar. Prvo, dovesti do očaja arapske građane koji su povijesno vezani za pitanje Palestine, koje je uvijek smatrano panarapskim i koji ih dira na nacionalnoj razini.

Drugi cilj je bio preusmjeriti arapske narode, zajedno s državama ili društvima u cjelini, na marginalne uzroke, tako da oni nemaju vremena razmišljati o Izraelu. I oni su uspjeli u velikoj mjeri. U posljednje vrijeme kroz takozvano Arapsko proljeće, kojem je cilj uništavanje političke, vojne i psihološke infrastrukture arapskih društava.

Ipak, nedavni razvoj događaja je dokazao da su arapski narodi još uvijek povezani s pitanjem Palestine. Što se tiče Sirije, budući da je dio tih planova bio potkopati arapsku državu u cjelini, prvo, jer Sirija podržava Palestinu, prije svega treba uništiti izraelsku vojsku u Siriji. Vraćanje stabilnosti u Siriji, uništenje terorizma i uništenje izraelskog plana u Siriji je ujedno i podupiranje Palestine. Potpora bi mogla biti neizravna s izravnim posljedicama, ali su izravne posljedice povezane s unutarnjim palestinskim pitanjem. Ne treba zaboraviti da su Palestinci podijeljeni između skupina koje pružaju otpor Izraelu i istinski su povezane s pitanjem Palestine i ostalih skupina koje su protiv Osovine otpora i podržavaju predaju i takozvanu pobjedu mira. Postoje i druge skupine koje koriste Osovinu otpora kao alat za postizanje svojih političkih ciljeva pod sloganom religije. To je, naravno, pristup Muslimanskog bratstva.

Al-Alam: Jeste li spremni ponuditi bilo što otporu, bilo u obliku političke, vojne ili bilo kojeg drugog oblika podrške?

Bashar Al-Assad: Politički se nismo promijenili. Palestinsko pitanje za nas je isto kao prije 10 godina i prije nekoliko desetljeća. Nije se promijenilo. Što se tiče onoga što možemo ponuditi, tu moramo u obzir uzeti dvije stvari. Prvo, trenutne sposobnosti Sirije, a nema sumnje da se sada daje prioritet čišćenju Sirije od terorizma. Drugo, to ima veze sa stanjem u Palestini i strankama s kojima se možemo nositi u palestinskoj areni.

Al-Alam: Budući da govorimo o otporu, postoji druga strana. Osim nekih zemalja koji su stajale uz Siriju u borbi protiv terorizma, tu je i uloga otpora u Libanonu, osobito Hezbollaha, koji pruža veliku podršku borbi protiv terorizma. Što poručujete borcima otpora i obiteljima mučenika i ranjenika?

Bashar Al-Assad: Kada su sve te skupine zajedno došle braniti Siriju, uključujući i libanonski pokret i braću koja su došla iz Iraka, od kojih su mi neki govorili da ih ne spominjem po imenu, ja ću iskoristiti ovu priliku da naglasim da postoje braća iz Iraka koja su dala istu snagu u borbi kao i oni koji su došli iz bilo koje druge zemlje.

Postoje i obitelji boraca koji su došli iz Irana i žrtvovali su krv u Siriji. Svi su oni uz sirijske mučenike, borce i njihove obitelji. Za njih kažem da sve riječi, rečenice i čitava literatura vrijede puno manje od jedne kapi krvi. Stoga, riječi su puno manje od onoga što su oni ponudili. Ono što je još važnije je ono što će povijest pisati o njima.

Zapravo, kada govorimo o pisanju povijesti, moramo naglasiti da povijest treba strategiju i treba taktiku, ali ostaje činjenica da strategija bez provedbe na terenu nema nikakvu vrijednost. Ostaje puka misao koju možemo uključiti u knjige i eseje. Ali stvarnost je ta da ti pojedinci, ova skupina boraca, ne piše politiku, piše povijest. Želim iskoristiti odgovor na ovi pitanje i izraziti im svu svoju ljubav, poštovanje i zahvalnost, moje poštovanje prema borcima, ranjenicima i mučenicima, svim njihovim obiteljima koji su utjelovili hrabrost i koji su poslali ove pojedince u Siriju da je brane i bore se protiv terorizma, kako bi te obitelji postale model morala i načela za sadašnje i buduće generacije.

Al-Alam: Jeste li zatražili od Hezbollaha odlazak iz Sirije? Prije nekoliko dana je Hasan Nasrallah govorio o ovom pitanju i rekao da ih nitko ne može istjerati iz Sirije, osim ako sirijsko vodstvo to ne zatraži.

Bashar Al-Assad: Bitka je duga i traje. Kada govorimo o tom tripartitnom savezu, a to je četverostruki savez, kada dodamo Hezbollah, govorimo o tripartitnom savezu u smislu država, ali je na kraju Hezbollah osnovni element u ovom ratu. Bitka je duga i potreba za tim vojnim snagama će biti duga. Kada ne bude potrebe i kada Hezbollah, Iran ili drugi budu uvjereni da je terorizam uklonjen, oni će nam sami reći da žele otići kući. Kao što je Sayyed Hasan rekao, oni imaju obiteljske i dnevne interese, što je normalno, ali još je rano razgovarati o ovoj temi.

Al-Alam: Do sada su još uvijek neka područja pod kontrolom terorizma i pod okupacijom. Istodobno, što je žalosno, neke arapske zemlje, posebno govorim o Saudijskoj Arabiji, najavljuju da su spremni poslati kriminalce u Siriju. S druge strane, prije nekoliko dana su se formirale narodne plemenske jedinice kako bi se oduprle okupaciji. Jesu li ove jedinice dio otpora? Dobivaju li podršku od sirijske vlade? Znači li to da vojska ne može osloboditi ta područja i zbog toga traži pomoć plemena? Koja je priroda ovog problema?

Bashar Al-Assad: Postoje razni oblici otpora koji su se pojavili prije nekoliko godina. U početku su se borili protiv ISIL-a, a onda protiv okupatora. Bili su protiv ISIL-a u središnjim i istočnim regijama, a bilo je slučajeva kada su se pojavljivali u drugim regijama koje nisu bile medijski pokrivene i o kojima tek ponekad nešto čujemo.

Sada se ta situacija počela širiti. Dakle, to nije jedini slučaj. Postoji nekoliko slučajeva, ponekad u obliku malih grupa koje nisu povezane s nijednom organizacijom. U svakom slučaju, naša je pozicija kao države od početka bila da treba podržati svaki čin otpora, bilo protiv terorista ili protiv okupacijskih snaga, bez obzira na njihovu nacionalnost, bili to Amerikanci, Francuzi, Turci ili Izraelci. Podržavamo ove snage na temelju naše uloge kao nacionalne vlade.

Al-Alam: Što je sa Saudijskom Arabijom i slanjem saudijskih snaga u Siriju?

Bashar Al-Assad: Prvo, kada govorimo o državi, trebali bismo pretpostaviti da takva država samostalno donosi odluke. Zato nećemo razgovarati o ulozi Saudijske Arabije. Bolje me pitajte o američkoj odluci o ovom pitanju.

Al-Alam: S druge strane, postoji niz arapskih zemalja o kojima govorimo, koja igraju ulogu ili doprinose uništenju Sirije. Ove zemlje sada pokušavaju doći do Sirije kroz proces obnove. Što kažete na to, osobito jer te zemlje imaju kapital i ogromnu financijsku moć? Kako ćete se s time nositi?

Bashar Al-Assad: Rekonstrukcija Sirije za nas nije uzrok zabrinutosti. Potrebna su dva čimbenika. Prvo, ljudski faktor je važniji od financijskog faktora. Kada zemlja poput Sirije ima ljude, financijski trošak će biti manji, kada govorimo o rekonstrukciji. To je očigledno, a mi imamo sve ove čimbenike, unatoč činjenici da su mnogi kompetentni i kvalificirani Sirci odselili zbog rata. Ali još uvijek imamo mogućnost započeti rekonstrukciju. A dokazi su jasni, jer država napreduje i obnova počinje. Sirijski narod ima i financijske mogućnosti. Postoji glavni grad koji čeka početak rekonstrukcije, pa će početi ulaganja. S druge strane, postoje prijateljske zemlje koje imaju želju da sudjeluju u obnovi, tako da će i one imati koristi, a mi u Siriji ćemo imati koristi od ovog procesa. Dakle, ne trebamo te zemlje koje ste spomenuli i nikada im nećemo dopustiti da budu dio obnove.

Al-Alam: Nikada?

Bashar Al-Assad: Apsolutno. Financijski izvori nisu sve. Kao što sam rekao, postoje različiti izvori u svijetu i Sirija ima svoj kapital.

Al-Alam: U ovim teškim godinama govorimo o legendarnoj izdržljivosti sirijske vojske i sirijskog naroda. Ako želite razgovarati o dva slučaja, najtežem slučaju ili incidentu koji ste proživjeli tijekom ovih godina, a s druge najljepšem.

Bashar Al-Assad: Prirodno je da su mi u srcu vojne bitke. Ako kažem da su najgori slučajevi bili kada su teroristi zauzimali određena područja, to je očigledno, no povezano je s određenim bitkama, pogotovo kada je područje strateško ili ako je grad velik i ima veliku populaciju. Slijedom toga, učinak je veći, psihološki i moralno. No, postoji i trenutna situacija u kojoj još živimo i moramo razmišljati kad nam pogine vojnik ili skupina vojnika, a to se događa svaki tjedan. Moramo misliti da je obitelj izgubila dragu osobu koju joj nitko može nadoknaditi. Može se nadoknaditi postizanjem pobjede na određenom polju, ali na obiteljskoj, psihološkoj i ljudskoj razini, ne možete nadoknaditi dragog čovjeka kojeg je izgubila neka obitelj ili možda prijatelj. Ovo je vrlo bolna situacija koju smo živjeli i nastavljamo živjeti. To se neće zaustaviti sve dok se rat ne zaustavi.

Ali bilo je bolnih slučajeva na početku rata, kada ste vidjeli taj ogroman nedostatak patriotizma. Oni su možda bili manjina, ali znatna manjina pojedinaca koji su bili voljni prodati domovinu i trgovati njome u zamjenu za novac ili određeni interes, uz određenu dozu ekstremizma.

S druge strane, bilo je pobjeda, pogotovo kada su pobjede počele u gradu Al-Qussayru 2013. godine i kulminirale u Aleppu 2016. godine, to je bio početak glavnih pobjeda. Slijedi Deir Ez-Zor, a danas živimo radost oslobođenja Damaska ​​i okolice. Ovo je situacija u kojoj smo svi živjeli, a ti si bio s nama i siguran sam da osjećaš istu radost.

Al-Alam: Jeste li se osjećali umorom u određenom trenutku? Jeste li se osjetili neodlučnim u donošenju odluka koje ste poduzeli. Jeste li ikada, na trenutak, mislili o odlasku? Zar niste rekli sami sebi: da spasim svoju obitelj i odustanem, kao što su neki ljudi i učinili?

Bashar Al-Assad: Ovo pitanje se može podići na osobnoj razini. Kad se suočim s osobnom situacijom kao pojedinac, mogao sam osjetiti očaj nakon nekoliko mjeseci. Mogu se osjećati umorno ili dosadno ili bih se htio staviti u drugu situaciju ili odustati. To je moguće.

Al-Alam: Kao pojedinac?

Bashar Al-Assad: Kao pojedinac, ali ovo nije osobno, to je nacionalno i govorimo o milijunima Sirijaca. Kada vidite da žrtve pate bilo gdje u Siriji, osjećate se frustrirano. Ali kad vidite da se nakon jednog sata život vraća, vaše se psihološko stanje mijenja. Kad vidite da radnik, naftaš, učitelj, zaposlenik idu uz borce, nema očaja i umora. Kako se možete osjećati umorno? Ovo je kolektivno stanje koje nema veze sa mnom kao osobom. Kako živimo zajedno, kao društvo? Ovo je očigledno.

Al-Alam: Hvala vam puno, gospodine predsjedniče za ovu priliku i iskrenost u odgovoru na ta pitanja. Puno vam hvala.

Izvor: SANA