Razan al-Najjar
Dok Palestinci tuguju zbog smrti 21-godišnje liječnice Razan al-Najjar, Izrael nastavlja bombardiranje Pojasa Gaze

Razan je bila 21-godišnjakinja iz Khuzaae, malog palestinskog sela koje se nalazi u blizini Khan Yhunis u južnom pojasu Gaze.
1. lipnja pogođena je u srce od strane snajperista IDF-a, dok je pomagala drugima na koje su pucali snajperisti IDF-a na maratonskim prosvjedima održanim duž obrambene ograde koncetracionog logora Gaze od kraja ožujka. Njena priča - a time i priča o tome što se događa u Gazi - dobila je neznatnu pokrivenost u zapadnim medijima. A kad se pokriva, pokriva se samo sentimentalno, bez ikakvog stvarnog konteksta.

U srpnju 2014. Izrael je pokrenuo još jedan barbarski napad na pojas Gaze. Opravdano otmicama i ubojstvom tri izraelska tinejdžera, na medije je postavljena gagova zapovijed (sudačka direktiva koja zabranjuje javno objavljivanje informacija o određenom pitanju, op.pr.) kako bi ih spriječili da detaljno navedu sudbinu dječaka, dok je IDF pokrenuo masivnu kampanju terora prema palestinskom narodu, a vjerski čelnici pretvorili su izraelsko javno mnijenje u pomamu za krvlju.

Tisuće je poginulo, a gotovo 100.000 kuća ostalo je ozbiljno oštećeno. Max Blumenthal opisao je dejstvo na mali grad Khuzaa kao "prozor u pakao". Svaki bombardirani dom, svaka kraterirana ulica i svaka vandalizirana škola bila je prikladna za viziju "apokaliptičkog zaborava".

U 2009. godini, kada je Razan imala 11 godina, IDF je ciljala njezinu četvrt u "Operaciji Lijevano olovo". U krugu pokolja 2014. godine, "Operacije Zaštitnog ruba", IDF je uništio kuće Khuzaa s civilima koji su još bili uvijek unutra - pod izgovorom "sprječavanja raketne vatre" i "okončanja krijumčarenja oružja". IDF je započeo kratkotrajni, prekid vatre od nekoliko sati, koji je postao 10-dnevna opsada koja je grad odvojila od ostatka svijeta. Oni koji su pokušali pobjeći mašući bijelim zastavama su ubijeni, a oni koji nisu pobjegli do 25. srpnja doživjeli su 'nasilni kraj'. Mrtvi su ostavljeni da trunu gdje su pali dok IDF nije okončao opsadu u kolovozu, a preživjeli su se vratili kako bi pokopali svoje mrtve i obnovili uništeno.

U intervjuima koje je dala od početka Velikog ožujskog povratka, Razan nije pokazivala znakove ožiljaka njezine prošlosti. Umjesto toga, bila je odlučna. Jedan od razloga zašto može se naći u poruci koju je Blumenthal otkrio, a koja je napisana u školi Khuzaa. Ona glasi:

Uvijek se čini nemogućim dok se to ne ostvari

Ostanite živi

Gledajte u budućnost

Ne dopuštajte negativne misli

U tako malom gradu zamišljamo da je Razan pronašala nadahnuće u tim i sličnim porukama. Unatoč užasu koji ju je okružio, njezin san je bio da postane medicinska sestra. Ona će pomoći drugima da prežive.
Uništena kuća u Khuzaa, rujan 2014.
© Anne Paq ActiveStills
Uništena kuća u Khuzaa, rujan 2014.

Ostanite živi

Njezina obitelj, kao i većina onih u pojasu Gaze, suočila se s velikim financijskim teškoćama. Tako je Razan bila prisiljena napustiti školu za medicinske sestre i umjesto toga se osloniti na programe obuke. Po završetku, morala je dobrovoljno obavljati svoje usluge zbog nedostatka stalnog rada. Dobrovoljno se prijavila za Palestinsko društvo za pomoć u medicini i, kada je započeo Veliki ožujski povratak, ona je sa entuzijazmom volontirala u pomoći onima koji su ranjeni od strane IDF-a.

I ona nije bila jedina. Većina medicinskog osoblja u pojasu Gaze radi bez prave plaće. Oni nemaju dovoljno kreveta za liječenje svih ranjenika. Čak i ako bi imali, oni imaju nedostatak struje i opreme da adekvatno njeguju ranjene ljude.

Kao da to nije dovoljno, medicinski volonteri i sami su redovito ciljani. Od prvog dana, Razan je izvijestila da je taj posao najteže što je ikada doživjela, suočavajući se s konstantnim suzavcem i snajperskom vatrom:
"Danas sam bila gotovo ustreljena, ali, zahvaljujući Božjem milosrđu, bila sam sigurna. A jučer sam se gušila od suzavca, pa sam izgubila svijest oko sat vremena, osvijestila sam se u hitnoj pomoći i napustila je. Poludjela sam, jer sam željela nastaviti svoj posao i putovanje. Došla sam njegovati, a ne uzimati njegu, sa svim ponosom želim nastaviti "do posljednjeg dana".
U drugom intervjuu rekla je:
"Svjedoci smo mnogih napada izraelskih snaga - ciljani su bolničari i novinari, pozivam svijet da pogleda i vidi zašto nas izraelske snage napadaju. Ne radimo ništa. Samo spašavamo ozlijeđene ljude i liječimo im rane."
Njezin posljednji post na Facebooku navodno glasi: "Vraćam se i ne povlačim. Pogodite me svojim metcima, ne bojim se."

Prije nego što je njezina smrt dodana na popis, 223 liječnika su ozlijeđena i jedan je ubijen. Zvao se Mousa Jaber Abu Hassanein, a ubijen je sat nakon što je spasio kanadskog liječnika. 1. lipnja, pokušavajući spasiti muškarca koji je vapio za pomoć, Rahan je ustreljena u prsa. Nosila je bijelu medicinsku uniformu s podignutim rukama, daleko od bilo kakvih "legitimnih" vojnih ciljeva. Umrla je nekoliko trenutaka kasnije.


Razanin krvlju obojen bijeli medicinski prsluk bio je nošen pokraj njezina tijela na njezinom sprovodu. Tisuće ljudi sudjelovalo je u izljevu žalosti. Ako je njezino ubojstvo bilo namjerno, bilo je bez sumnje namjenjeno još jednom demoralizirati palestinski narod i potaknuti daljnje nasilje. Bijesni, prosvjednici su ostavili sprovod kako bi jurišali na sigurnosnu ogradu, bacajući kamenje na vojnike. Kasnije je ubijeno još 5 osoba.

Svijet vjerojatno neće nikada znati tko je ubio al-Najjar, niti lica koja su odgovorna za smrt 120 drugih prosvjednika, niti tko je odgovoran za zlostavljanje tisuća drugih. Ovo je nekažnjivost izraelske kulture koju podupiru Sjedinjene Države.

Kao što sam rekao u prethodnom članku, službena izraelska politika prema pojasu Gaze, od trenutka kada su ukrali zemlju od Egipta do danas, uključivali su ciljanje svakog pojedinca kroz "gušenje i zatvaranje". Kako je premijer Levi Eshkol izjavio:
"Upravo zbog gušenja i zatvaranja, možda će se Arapi preseliti iz pojasa Gaze. Možda, ako im ne damo dovoljno vode, neće imati izbora, jer će voćnjaci biti žuti i usahli."
Gaza je upravo dobila to gušenje i zatvaranje, ali se njena dva milijuna zatvorenika ne smiju kretati. Zato Norman Finkelstein može opravdano reći da je njihov tretman moralni ekvivalent nacizma. Zato nije bitno da li je njezina smrt i smrt drugih prosvjednika bila potpuno namjerna, potpuno nenamjerna, čin prirode ili čin Jahvea. Ovdje je vizualni pojas Gaze, zajedno s "ogradama", ljubaznošću Ujedinjenih naroda:
Gaza
"Stanovnici" Gaze ne mogu čak ni da napuste službeno priznate ribolovne zone bez ubojstva.

Kao i u prošlim epizodama, izraelski mediji izvješćuju da je Izrael prvi "napadnut", čime je "opravdao" povećano izraelsko bombardiranje pojasa Gaze. Globalni mediji zatim vjerno kao papagaji prate ovu liniju. Iz nedavnih izvješća:
Izraelski zrakoplovni mlaznjaci bombardirali su nekoliko vojnih postrojenja i objekata u pojasu Gaze koji pripadaju Hamasu, nekoliko sati nakon što su rakete ispaljene na teritoriju Izraela.

Izvori sigurnosti i lokalni mediji izvijestili su kako su izraelski mlaznjaci i dronovi izvršili napade na tri vojna objekta koji pripadaju islamističkom pokretu u gradovima Rafah i Khan Younis u južnom pojasu Gaze i u istočnom dijelu Gaze u subotu. Nisu prijavljeni ozljeđeni.

Napadi su se dogodili nekoliko sati kasnije nakon što su nepoznati militanti ispalili dvije rakete i četiri minobacačke granate iz Gaze u Izrael, prema izraelskim medijima, u kojima se kaže da nema štete ili ozljeđenih.
Razan al-Najjar je dala svoj život do posljednjeg dana kako bi pomogla onima koji su ranjeni u Velikom ožujskom povratku. Baš kao i kod ubojstva američke volonterke Rachel Corrie, Razanino ubojstvo otkriva hladnokrvnu nekažnjivost koja je preplavila izraelsku kulturu: "Učinit ćemo sve što želimo i ne postoji ništa što vi ili bilo tko drugi možete učiniti u vezi s tim".