© Sputnik/ Vladimir Pirogov
Dvomjesečnika je objasnio zašto Washington nema nikakav interes u pobjeđivanju u sukobima koje potiče širom svijeta.
Iznio je dvanaest motiva unutarnjih stranica koje su na dobitku ako nastave vođenje ratova diljem svijeta, posebno kada sukob nije na američkom "pragu".
"Osvajanje ili gubljenje ima malo trenutnih posljedica za SAD, jer ratovi koje počnemo nisu od vitalnog nacionalnog interesa; gubljenje ne znači okupaciju niti uništenje naših gradova ", navodi se i onda objašnjava tko ima koristi od tekućih sukoba.
Prvo, magazin pojašnjava da "rat održava (vrlo) profitabilne log-roling ugovore za opskrbljivače iz ključnih kongresnih izbornih oblasti, omogućuje sredstva za fakultete da izučavaju strategiju, nova sredstva za nova oružja".
Tko se tijekom rata usuđuje da pita za svaki Pentagonov trošak namijenjen "obrani Amerike"?
Zatim, "nastavljajući sukob odlažu se teške odluke o smanjenju troškova obrane, kao što je zatvaranje viška baza, ukidanje duplih sustava i fokusiranje na ogromne troškove".
"Pokretanje ratova je povijesni put za kraljeve (i predsjednike) da steknu popularnost i izbjegnu rad na teškim domaćim reformama i problemima koji vape za rješenjima".
Još jedna stranica koja ima koristi od ratovanja su privatni poduzetnici, koji "nemaju redovita primanja u miru kao obični vojnici, već profitiraju od rata, ili u krajnjem slučaju od toga što Amerika ima više neprijatelja od kojih je potrebno obraniti je".
"U Iraku i Afganistanu smo imali stotine tisuća njih, vrlo dobro plaćenih (često bivših vojnika), a sada uglavnom i u manje plaćenim poslovima", navodi se.
Kako se ispostavilo, zajednica Washingtona je još jedna strana koja profitira.
"Trust mozgova dobiva dosta prostora za TV izlaganja i predavanja, nova sredstva otvaraju nova radna mjesta i državne fondove, omogućavaju putovanja do mjesta dešavanja sukoba, ili na kraju krajeva, središnjem stožeru da na miru proučava 'neprijatelja'."
"Kongresmeni dobivaju više vremena na TV-u; kritičari mogu biti osuđeni za povredu ratne politike ili čak pomaganje neprijatelju. Svatko se osjeća važnim. Članovi Heritage fondacije su regrutirani da pomognu oko Iraka, i dok skoro svaki rat ne proizvodi i posao za njih, novac ipak teče svuda ".
TV kanali također profitiraju od ratova i konflikata, "umjesto dosadnog, beskrajnog izvještavanja o starom događaju, mislim na Si-En-enove izvještavanje o nestalom malezijskom avionu tjednima, ratovi su uzbudljiviji i donose 24-satnu pokrivenost i gledatelje".
Izgleda da i časnici također imaju koristi, sve dok mnogima od njih dugi, beskrajni ratovi omogućuju "da dođu na red". Časnika u SAD koji žele malo "ratnog" iskustva u svojim životopisima ima na desetke.
Još jedan razlog za vođenje ratova je i to da kontinuirani sukob štiti SAD od suočavanja s brojnim gubicima i od teškoća uspostavljanja vlasti u osvojenim (oslobođenim) zemljama. Niti se suočavaju s potrebom da se "provedu životi proučavajući plemena, religije i običaji u opskurnim, dosadnim i neugodnim regijama svijeta".
Prirodni resursi, kao što su "nafta i plin diljem Perzijskog zaljeva" još su jedan cilj.
"Još jedan beskrajni rat je vjerojatniji i može se lako proširiti na dizanje u zrak resursa nafte i plina diljem Perzijskog zaljeva", navodi magazin.
Američkoj "unutarnjoj sigurnosti, koja košta stotine milijardi - trebaju prijetnje".
Komentar: Komunizam, Al Kaida, ISIS, Rusija. Prijetnja koju su sami stvorili se stalno mijenja, ali nam uvijek ostaje imperijalizam SAD-a.
Imperijalni nacrti
"Razmislite o tome koliko često FBI distribuira lažne bombe i oružje mladim teroristički nastrojenim mačo muškarcima koji žele biti teroristi, sanjajući da dožive svoje fantazije. Beskrajni ratovi ispunjavaju ovu potrebu. Ako Amerika stvarno 'pobijedi', mnoga od njihovih (dobro plaćenih) radnih mjesta će biti suvišna ".
I konačno, SAD su "veoma ranjive na operacije pod lažnom zastavom i plaćene inozemne propagande", tvrdi magazin.
"Različiti strani narodi ili pobunjenici žele od nas da bombardujemo i / ili okupiramo njihove lokalne neprijatelje".
Komentar: Većinom se radi o tome da SAD želi okupirati druge zemlje i zbog toga izvršava operacije pod lažnom zastavom.
Former U.S. Intelligence officer: 'Every terrorist attack in the U.S. was a false-flag or egged on by the government'
53 cases of admitted false flag attacks by governments
Časopis stoga daje primjere: nedavni napad na Libiju je zasnovan na lažnim informacijama, koje su širili američki saveznici. Ispostavilo se da je Saudijska Arabija željela da oni unište Iran, Turska je željela napasti Asada u Siriji, izraelski (i neokonzervativni) jastrebovi željeli su da "pocjepaju" Irak.
Kuvajtski šeici, navodi se, platili su milijune za pi-ar kampanju da Amerika prvi put napadne Irak, i tako dalje.
Ipak, SAD zapravo i ne gubi ratove, navodi se u magazinu.
"Amerika ne gubi ratove, samo gubi interes da se povuče iz borbe".
Komentari čitatelja
na naše novosti