Slika
Rat protiv terorizma je kampanja, koju je pokrenuo prije 14 godina Džorž Buš, i koja je groteskno iskrivljena. Na suđenju u Londonu, Šveđaninu Bherlin Gildou, optuženom za terorizam u Siriji, sve je propalo od optužnice nakon što je postalo jasno da je britanska obavještajna služba naoružavala iste terorističke grupe za koje je okrivljeni bio optužen da podržava.

Tužilaštvo je napustilo slučaj, kako bi izbjeglo neugodnosti sa obavještajnim službama. Odbrana je tvrdila da će nastaviti jer je ovo bila “uvreda pravde”, i puno dokaza da britanska država pruža veliku podršku oružanoj sirijskoj opoziciji. Ovo nije samo obuhvatalo “ne smrtonosnu pomoć”- hvalila se vlada, nego i trening i logističku podršku i tajno snabdijevanje oružjem za masovnu upotrebu.

Izvještaji navode da je MI6 sarađivao sa CIA na “pacovskom kanalu” prebacivanja oružje sa libijskih skladišta - sirijskim pobunjenicima 2012 godine, nakon pada režima Muamera Gadafija.

Jasno, apsurdno je slati nekoga u zatvor radi onoga što njihove vlade, ministri i sigurnosni službenici u mnogo većoj mjeri rade. Ali ovo je samo najnoviji od niza ovakvih slučajeva.

Manje sreće je imao londonski taksista Anis Sardar, koji je dobio doživotnu robiju dvije nedjelje ranije zbog učestvovanja u otporu okupaciji Iraka 2007 godine od strane američkih i britanskih snaga. Oružano protivljenje ilegalnoj invaziji i okupaciji očito ne predstavlja terorizam ili ubistvo, po Ženevskoj konvenciji.

No, terorizam je danas ono kako ga vidi posmatrač. I nigdje ga nema više nego na Bliskom istoku, gdje su današnji teroristi sutra borci protiv tiranije, a saveznici su neprijatelji - često nas zbunjuje ćud zapadnih stvaraoca politike.

Za proteklih godinu dana američke, britanske i druge zapadne sile su vratile svoje snage u Irak, navodno zbog uništavanja terorističke organizacije Islamska država (poznatije kao Al Qaida u Iraku). To je bilo nakon što je ISIL zauzeo ogroman komad iračke i sirijske teritorije i proglasila samostalni islamski kalifat. Kampanja ne ide dobro. Prošlog mjeseca ISIL je zauzeo irački grad Ramadi dok su sa druge strane sada već nepostojeće granice, njihove snage zauzele sirijski grad Palmira. Al Qaida ogranak Al Nusre, takođe postiže uspjehe u Siriji. Neki iračani se žale da SAD sjede skrštenih ruku dok se sve to događa. Amerikanci navode da oni žele izbjeći civilne žrtve i navode da bilježe značajne uspjehe. Privatno funkcioneri navode, da oni ne žele uništiti sunitska teroristička uporišta u ovom sektaškom ratu, da ne bi rizikovali savezništvo sa svojim sunitskim prijateljima u Golfskom zalivu.


Komentar: Cilj SAD-a i njenih saveznika poput Izraela je "balkaniziranje" zemalja "Bliskog istoka", dok je cijeli scenarij zapravo usmjeren protiv Rusije i Kine.


Ove događaje dodatno nam je osvijetlila nedavno objavljena prepiska tajne američke obavještajne agencije, pisana u avgustu 2012 godine - koja nevjerovatno predviđa i pozdravlja perspektivu “salafističke kraljevine” u istočnoj Siriji i Al Qaidinu islamsku državu u Siriji i Iraku. U oštroj suprotnosti sa zapadno proklamovanim ciljevima, dokument vojne obavještajne agencije identifikuje Al Qaidu u Iraku (koji je postao ISIL), kao i kolege salafiste, kao jake snage za vođenje pobune u Siriji- i navodi se da su zapadne zemlje, zemlje Zaliva i Turska, podrška opozicionom nastojanju da preuzmu kontrolu u Istočoj Siriji.

Sa mogućnosti uspostavljanja “crne salafističke kraljevine”- izvještaj Pentagona dalje navodi - to je upravo ono što opozicione snage u Siriji žele, kako bi izolovale sirijski režim i što se smatra strateškim za sprečavanje šiitske ekspanzije u Siriji i Iraku. Ovo je upravo ono što se dogodilo dvije godine kasnije. Izvještaj nije politički dokument. On je jako redukovan i često nerazumljivo pisan. No posledice su dovoljno jasne.

Godinu nakon pobune u Siriji SAD i njegovi saveznici, nisu samo podržavali i naoružavali opoziciju, iako su znali da među njima dominiraju ekstremne teroritičke grupe, oni su bili spremni na stvaranje neke vrste “islamske države” uprkos “velikoj opasnosti” za cjelovitost i jednistvo Iraka kao i Sirije. Ovo ne znači da US stvorile ISIL, naravno, iako su neki od njihovih zalivskih saveznika sigurno igrali ulogu u tome - Što je Džo Bajden i priznao u izjavi prošle godine. Ali nije bilo Al Qaide u Iraku, dok ga SAD i Britanija nisu napali. I SAD je sigurno iskoristio postojanje ISIL-a protiv drugih u regiji kao sredstvo učvršćivanja zapadne kontrole u regionu.

Račun se promijenio kada je ISIL, počeo odrubljivati glave zapadnjacima i počeli to postavljati po internetu, a zalivske zemlje su sada suočene sa borbom protiv AL Nusre. Ali ova SAD-ova i zapadna navika da se igraju sa džihadističkim organizacijama, koje se potom okreću da ih ugrizu, doseže najmanje u 1980 godinu, iz rata protiv Sovjetskog Saveza u Afganistanu koji je izrodio izvornu Al Qaidu pod tutorstvom CIA. Ovo je urađeno tokom okupacije Iraka, kada su američke snage predvođene generalom Petreusom, sponzorisale u El Salvador stilu prljavi rat sektaških odreda smrti, da bi oslabile irački otpor. I ovo je reprizirano u 2011 godini, orkestriranim ratom u Libiji, gdje je ISIL, preuzela kontrolu nad Gadafijevim rodnim gradom Sirtom.


Komentar: Prema izvješćima, SAD/NATO i saveznici su u Libiju poslali oko 250 000 terorista koje su plaćali za svakog ubijenog čovjeka. Nakon destabilizacije Libije, iste su teroriste poslali u Siriju i Mali kako bi ispunili njihove geopolitičke potrebe i izazvali potpuni kaos.


Zapravo SAD i zapadna politika u požaru koji je zahvatio Bliski istok su se koristile klasičnom imeprijalističkom maksimom podijeli, pa vladaj. Američke snage bombarduju jednu grupu terorista, dok druge podržavaju u Siriji i namještaju i mjere šta je bolje za njih - da se pridruže vojnim operacijama Irana protiv ISIL-a u Iraku, a onda podržavaju Saudijsku vojnu kampanju protiv pro-iranaskih Huta u Jemenu. Međutim zbunjena američka politika, često može biti slaba, i takav pristup podijeliti Irak i Siriju.

Ono što je jasno je da ISIL i njene grozote, neće biti poražene od istih sila koje su ih dovele u Irak i Siriju, i čija je otvorena i prikrivena podrška pomogla njihovo stvaranje godinama unazad. Beskonačne zapadne vojne intervencije na Bliskom istoku, donijele su samo razaranje i podjelu. Samo ljudi u regiji su oni koji mogu izliječiti ovu bolest a ne oni koji su inkubirali virus.