© Amnesty InternationalJi-hyun Park
Domovinu je napustila krajem '90-ih kada je zbog velike gladi pomrlo oko 4 milijuna ljudi. I danas se sjeća tog trenutka, kada je u potrazi za boljim životom, napustila oca na samrti. Ostavila ga je u hladnom sobičku, uz zdjelicu riže i par odjeće koju će promijeniti. Zajedno s bratom i ostalim izbjeglicama otišla je u Kinu.
Nakon dva tjedna, bila je prisiljena udati se za Kineza jer su zaprijetili da će joj deportirati brata. Prodana je za 5.000 juana (oko 5.100 kuna). U međuvremenu je zatrudnjela i rodila sina. Šest godina kasnije, vlasti su doznale da je ilegalno u zemlji i deportirale je natrag u Sjevernu Koreju. Sina je morala ostaviti.
S obzirom da je uhićena u Kini, klasificirana je kao ekonomski dezerter te je strpana u radnički kamp.
"Radili smo kao životinje. Dan nam je započinjao u 4:30 ujutro. Okopavali smo zemlju golim rukama. Ljeti, kad se brao krumpir, nekolicina zatvorenika jela ga je sirovog, dok je još zemlja bila na njemu. Ljudi su bili gladni. Bilo je užasno", rekla je.
"Cijela Sjeverna Koreja je jedan veliki zatvor. Ljudi žive u stalnom strahu. Izrabljuju ih u kampovima, izgladnjuju, tuku sve dok ne umru", rekla je Park. Park su nakon nekog vremena dijagnosticirali tetanus, a stanje joj se toliko pogoršalo da više nije mogla hodati ni pričati. Režimu je bila beskorisna pa su je otpustili iz kampa. Bolesna i napuštena, vratila se u Kinu po sina. Odlučili su prebjeći u Mongoliju.
"Svi su uspjeli prijeći granicu osim mene i mog sina. Učinilo mi se da su iza nas vozila kineske policije i da će nas ponovno uhvatiti. No u tom trenutku se stvorio nepoznati muškarac. Stavio je mog sina na rame i uhvatio me za ruku, počeli smo trčati. Uspio je prerezati žicu i ušli smo u Mongoliju", kazala je. Park se zaljubila u misterioznog muškaraca. Sada žive u Manchesteru i uskoro planiraju vjenčanje.
Komentari čitatelja
na naše novosti