Nova analiza sfera IM1 laboratorija Berkeley (primjeri na slici) sada pokazuje da je objekt vjerojatno bio gotovo u cijelosti sastavljen od željeza, za što je astrofizičar s Harvarda i osnivač Galileo projekta Avi Loeb primijetio da nije nalik niti jednom meteoru ili asteroidu poznatom čovjeku
Sitne željezne sfere iz dubina Tihog oceana, za koje se navodno smatra da su ostaci međuzvjezdanih letjelica, otkrio je fizičar iz Harvarda Avi Loeb.
Pripadaju li ove sitne sferule pronađene na dnu oceana izvanzemaljskoj letjelici?
Loeb ove neobične fragmente povezuje s vatrenom kuglom viđenom u siječnju 2014. godine. Ovaj meteor, kojeg su snimili senzori američkog Ministarstva obrane, putovao je brže od prosjeka i raspao se iznad južnog Tihog oceana blizu Papue Nove Gvineje.
Komentar: Više o ovoj temi:
Dvojac s Harvarda pronašao je 50 neobičnih željeznih kugli nakon što je prošlog tjedna pronašao neidentificirani objekt, poznat kao IM1, u blizini obale Papue Nove Gvineje u sklopu misije podvodne potrage vrijedne 1,5 milijuna dolara.
Nova laboratorijska analiza metalnih kugli otkriva da su 'anomalne' i jače od bilo kojeg opaženog meteora proizvedenog u prirodi, prema profesoru Aviu Loebu, bivšem predstojniku odjela za astronomiju na Harvardu koji je vodio istraživanje.
Profesor Loeb - koji je nazvan ' lovcem na izvanzemaljce s Harvarda' - rekao je za DailyMail.com: 'Ovaj sastav je anomalan u usporedbi s legurama koje je napravio čovjek, poznatim asteroidima i poznatim astrofizičkim izvorima.'
NASA kaže da je IM1 gotovo sigurno došao iz svemira - što ga čini prvim poznatim međuzvjezdanim posjetiteljem Zemlje - i da se srušio u ocean 2014., ali su ga otkrili tek profesor Loeb i harvardski istraživač Amir Siraj u retrospektivnoj analizi.
Par s Harvarda tvrdi da njihovi novi rezultati podupiru vjerojatnost da je IM1 'umjetnog porijekla' - i odbili su isključiti da je bio dio 'međuzvjezdane letjelice' koju su napravili izvanzemaljci.
Centar NASA-e za proučavanje objekata bliskih Zemlji (CNEOS) posjeduje podatke o meteoru, službeno nazvanom CNEOS 20140108 ili IM1 (međuzvjezdani meteor). Loebove tvrdnje, međutim, zahtijevaju značajan znanstveni skok. A kako bi rekao Carl Sagan, iznimne tvrdnje zahtijevaju iznimne dokaze. Ostaje vidjeti je li profesor Loeb pronašao iznimne dokaze koji bi potkrijepili njegovu teoriju o izvanzemaljskoj letjelici.
Ipak, ovo je možda jedno od najvećih traganja za NLO-ima koje je znanost vodila u posljednjih nekoliko desetljeća. I svi mi koji smo toliko zainteresirani za temu NLO-a trebali bi proslaviti ovo istraživanje.
Sitne sferule, fragmenti izvanzemaljske letjelice?
Postoji presedan za međuzvjezdane posjetitelje, poput komete 'Oumuamua. Ovaj objekt, službeno nazvan 1I/2017U1, imao je neuobičajenu putanju, različitu od gotovo svih orbita planeta i eliptičnih orbita kometa. Znanstvenici su na temelju njegove putanje i obrasci refleksije svjetlosti zaključili da potječe izvan našeg solarnog sustava.
Loebov članak iz 2018. godine nagađao je da bi 'Oumuamua mogao biti umjetni proizvod izvanzemaljske civilizacije. Pozvao je na nastavak pretraga međuzvjezdanog otpada u našem solarnom sustavu.
Otkrivanje IM1 i potencijalnog otpada
Loebov tim pronašao je CNEOS 20140108 pretražujući bazu podataka CNEOS-a za objekte s neobičnim orbitalnim karakteristikama. Predložili su njegovo međuzvjezdano podrijetlo zbog njegove visoke brzine. Loeb je potom identificirao specifično područje južnog Tihog oceana gdje bi se vjerojatno smjestio otpad od IM1.
Otkrivene metalne sferule svaka su otprilike pola milimetra u promjeru. Takve su sferule ranije pronađene na morskom dnu, uključujući one za koje se smatra da su izvanzemaljske. Međutim, njihovo identificiranje postalo je izazovnije zbog onečišćenja.
Međuzvjezdani materijal na Zemlji
Suprotno Loebovim tvrdnjama, već imamo međuzvjezdani materijal na Zemlji. Dio njega sigurno leži na morskom dnu, ali ne u obliku u kojem ga je Loeb sakupio. Međuzvjezdani materijal uključuje molekule iz međuzvjezdanog medija i čestice iz drevnih zvijezda.
Loebovi artificijalni izvanzemaljski dokazi uglavnom su te metalne sferule. Međutim, dokazivanje da su te sferule izvanzemaljske zahtijeva rigorozne analitičke dokaze. Početna analiza pokazuje da su uglavnom željezne sa tragovima drugih metala, i zanemarivim količinama nikla.
U potrazi za neodgovorenim pitanjima
Uvjerljivi dokazi za nešto značajnije uključivali bi datiranje sferula u doba starije od Sunca. Iako bi ga to učinilo međuzvjezdanim, to ne bi nužno potvrdilo umjetno podrijetlo. Konačno pitanje jesu li te sferule doista s izvanzemaljske letjelice ostaje otvoreno.
Komentar: Vrijedno je napomenuti da je Američko svemirsko zapovjedništvo držalo podatke o ovom međuzvjezdanom objektu povjerljivima, što je spriječilo znanstvenike da verificiraju otkriće 3 godine. Tko zna koji su još podaci ili materijali držani pod ključem.