Izraelska potpora džihadistima u Siriji postala je poznata na Zapadu kada su kružila izvješća o Izraelu koji pruža medicinsku skrb borcima protiv Assada na svojoj spornoj granici sa Sirijom.
Izrael je to prikazao kao načelni humanitarni odgovor, ali je 2015. Wall Street Journal izvijestio da su samo trećina onih koje je Izrael liječio žene i djeca. Electronic Intifada:
Ostali su bili borci za koje izraelski dužnosnici priznaju da nisu provjereni i da vjerojatno pripadaju al-Nusri.Efraim Halevy, bivši šef Mossada, branio je pomoć navodno iz humanitarnih razloga, ali je potvrdio da postoji "taktičko razmatranje". U intervjuu iz 2016., Halevy je odbacio ideju da bi Izrael pretrpio bilo kakav udarac zbog podrške Al-Nusri, sirijskom ogranku Al-Qaide. Iako je odbacio ideju da bi Izrael također mogao ponuditi medicinsku pomoć borcima Hezbollaha iz sličnih humanitarnih razloga, objasnio je da je razlika između Hezbollaha i Al Nusra Fronta u tome što Izrael "nije bio na konkretnoj meti Al-Qaide".
Nakon što je to postalo neporecivo, Izrael je priznao da liječi borce, ali je tvrdio da su umjereni.
Ali nakon što je al-Nusra zarobila i izbacila mirovne snage UN-a na Golanskoj visoravni prošlog kolovoza, više nije bilo sumnje da je al-Nusra bila dominantna snaga među oporbenim borcima u tom području.
Godine 2019. zapovjednik izraelske vojske u odlasku Gadi Eisenkot potvrdio je sumnje da je Izrael osim medicinske pomoći pružao i smrtonosnu materijalnu podršku sirijskim džihadistima. Eisenkot je rekao da je Izrael godinama opskrbljivao lakim oružjem pobunjeničke skupine duž sirijsko-izraelske granice. Eisenkot je također priznao da su "izveli tisuće napada [posljednjih godina] bez preuzimanja odgovornosti i bez traženja zasluga."
Izraelska potpora tim skupinama zapravo je išla daleko dalje od "lakog oružja" koje je Eisenkot priznao. U rujnu 2018., časopis Foreign Policy izvijestio je da je Izrael financirao "najmanje 12 pobunjeničkih skupina u južnoj Siriji", na temelju izvješća "više od dva tuceta zapovjednika i običnih članova tih skupina". Transferi su uključivali:
Jurišne puške, mitraljeze, minobacače i transportna vozila. Izraelske sigurnosne agencije isporučile su oružje kroz tri ulaza koja povezuju Golansku visoravan koju je Izrael okupirao sa Sirijom - iste prijelaze koje je Izrael koristio za dostavu humanitarne pomoći stanovnicima južne Sirije koji pate od godina građanskog rata.Israel je također izveo brojne zračne napade u regiji od kojih su koristi imale isključivo skupine poput fronte Al-Nusra. U jednom incidentu, Izrael je odgovorio na neku pobunjeničku skupinu, koja je ispaljivala rakete na okupiranu Golansku visoravan, zračnim napadima na topničke položaje sirijske vojske.
Izrael je također osigurao plaće pobunjeničkim borcima, plaćajući svakome oko 75 dolara mjesečno, i opskrbio ih je dodatnim novcem koji su grupe koristile za kupnju oružja na sirijskom crnom tržištu, prema pobunjenicima i lokalnim novinarima.
U razdoblju od godinu i pol dana od 2017. do 2018. Izrael je izveo preko 200 zračnih napada u Siriji, uglavnom usmjerenih na iranske snage koje pomažu sirijskoj vojsci. U intervjuu iz 2015., Bashar al-Assad je odgovorio na pitanje o izraelskoj agendi u Siriji:
"Oni podržavaju pobunjenike u Siriji. To je vrlo jasno. Jer kad god mi napredujemo na nekom mjestu, oni izvrše napad kako bi potkopali vojsku. To je vrlo jasno. Zato se neki u Siriji šale: 'Kako možete reći da al-Qaeda nema zračne snage? Imaju izraelske zračne snage.'"Još 2015. godine, visoke izraelske vojne osobe opravdavale su izraelsku potporu Al-Nusra frontu u zapadnim medijima. Michael Herzog, bivši načelnik stožera izraelskog ministra obrane, rekao je za The Wall Street Journal:
"Nusra je jedinstvena verzija al-Qaide. Oni uspijevaju surađivati s neislamističkim i nedžihadističkim organizacijama u jednoj koaliciji ... Potpuno su usredotočeni na rat u Siriji i nisu usredotočeni na nas. Ali kada se Hezballah i Iran i drugi guraju prema jugu, jako su usredotočeni na nas."Isti članak citira Amosa Yaldina, umirovljenog izraelskog generala, koji je zaključio sljedeće:
"Nema sumnje da su Hezbolah i Iran najveća prijetnja Izraelu, mnogo više od radikalnih sunitskih islamista, koji su također neprijatelji...Oni sunitski elementi, koji kontroliraju nekih dvije trećine do 90 posto granice na Golanskoj, ne napadaju Izrael. To vam daje neku osnovu da mislite da oni razumiju tko im je pravi neprijatelj — možda to nije Izrael."Također 2015. godine, Pentagon je priznao da su "umjereni pobunjenici", koje su naoružavali i obučavali Sjedinjene Države i njihovi saveznici, prosljeđivali svoju opremu Nusra Frontu.
Iako su SAD javno tvrdile da nisu namjerno podržavale islamiste poput Al-Qaide i ISIS-a u Siriji, procurjeli interni dokumenti opetovano su pokazali da su američki dužnosnici bili svjesni da te skupine dominiraju sirijskom oporbom i da su često bili glavni korisnici njihove pomoći. Na primjer, deklasificirani memorandum iz 2012. Obrambene obavještajne agencije (DIA) otkriva da su od početka Sirijskog građanskog rata SAD vjerovale da su "Salafisti, Muslimansko bratstvo i AQI glavne snage koje pokreću pobunu u Siriji ". AQI je referenca na Al-Qaidu u Iraku, koja se kasnije razvila u ISIS.
DIA je također prognozirala:
"Mogućnost uspostave proglašene ili neproglašene salafističke kneževine u istočnoj Siriji (Hasaka i Der Zor), a to je upravo ono što snage koje podržavaju opoziciju žele, kako bi izolirale sirijski režim".Upravo se to dogodilo kada je regiju preplavio ISIS. DIA je čak istaknula Mosul, buduću prijestolnicu Islamske države i bazu njezine ekspanzije, kao glavno potencijalno mjesto za ovu "salafističku kneževinu".
Wikileaks je otkrio da je sadašnji američki savjetnik za nacionalnu sigurnost, Jake Sullivan, rekao Hillary Clinton 2012. da je "AQ (Al-Qaeda) na našoj strani".
Kad se ISIS pojavio, mnogi su glasovi unutar Izraela to vidjeli kao nešto pozitivno. Dokument iz 2016., koji je izradio izraelski strateški think-tank i koji radi za NATO i izraelsku vladu, zagovarao je protiv uništenja Islamske države jer "stalno postojanje IS-a služi strateškoj svrsi" i moglo bi biti "koristan alat u potkopavanju" izraelskih neprijatelja Hezbollaha, Irana, Sirije i Rusije.
Protiveći se gledištu da bi poraz ISIS-a pomogao stabilizaciji Bliskog istoka, u dokumentu je zabilježeno sljedeće:
Stabilnost nije vrijednost sama po sebi. Poželjna je samo ako služi našim interesima. Poraz IS-a potaknuo bi iransku hegemoniju u regiji, osnažio ulogu Rusije i produžio Assadovu tiraniju.Druge visoke izraelske osobe također su vidjele priliku u rastu ISIS-a. Naftali Bennett, sada bivši premijer Izraela, rekao je na godišnjoj konferenciji u Herzliyi — "godišnjem okupljanju iza zatvorenih vrata najviše političke, sigurnosne, obavještajne i poslovne elite zemlje" — da bi pojava ISIS-a Izraelu ponudila priliku da legitimizira svoju aneksiju Golanske visoravni. Pozivajući na peterostruko povećanje židovske okupacijske populacije na 100.000 u razdoblju od 5 godina, Bennett je tvrdio da kaos u Siriji sada čini izraelsku tvrdnju privlačnijom nego ikad međunarodnoj zajednici:
"Kome žele da damo Golan? Assadu? Danas je jasno da bismo, da smo slušali svijet, odustali od Golana, a ISIS bi plivao u Galilejskom jezeru. Dosta s licemjerjem."Podržavajući džihadiste u Siriji, Izrael je ispunio više strateških ciljeva: oslabio je iranski i ruski utjecaj u regiji, uvukao svog najvećeg neprijatelja Hezbollah u skupu borbu i učvrstio svoju kontrolu nad okupiranom Golanskom visoravni od potraživanja sirijskog režima.
Džihadisti koji vole Židove
Krajem studenog 2024. svijet je šokirala vijest da su pobunjeničke snage u Siriji zauzele drugi sirijski grad Aleppo. Ovo se dogodilo samo nekoliko dana nakon objave prekida vatre između Izraela i Assadovog saveznika Hezbollaha, značajno oslabljenog jednogodišnjim sukobom s Izraelom otkako je Izrael započeo svoj rat u Gazi.
Ovo najnovije napredovanje predvodila je islamistička skupina Hayat Tahrir al-Sham, koja je zadržala kontrolu nad sjeverozapadnom pokrajinom Idlib. HTS je izrastao iz spajanja više radikalnih islamističkih skupina u Siriji, ponajviše Fronte Al-Nusra. Njegov vođa Abu Mohammad al-Julani prethodno je bio član Al-Qaide, ISIS-a i Al-Nusre, kao i drugih džihadskih skupina, a borio se i u iračkoj pobuni i u Sirijskom građanskom ratu, što je dovelo do toga da ga je američki State Department proglasio "Posebno označenog globalnog terorista" i stavio je nagradu od 10 milijuna dolara za informacije koje bi dovele do njegovog hvatanja.
Međutim, sada "Jolani" daje promišljene intervjue za CNN, gdje obećava da će Sirija pod vladavinom HTS-a biti pluralistička zemlja, spremna pridružiti se civiliziranom svijetu. Osim što rade na svom PR-u s liberalno-demokratskim Zapadom, ovaj novi val džihadista također želi poboljšati svoje odnose s Izraelom.
Naime, kada je ISIS jednom stvarno napao izraelske snage — u kratkoj razmjeni vatre na Golanskoj visoravni — odmah se ispričao.
Izraelska državna medijska kuća Kan intervjuirala je neke od džihadista koji su predvodili današnje napredovanje, a koji su bili iznenađujuće zahvalni cionističkoj državi. Oni koji su intervjuirani izrazili su zahvalnost za izraelske udare na Hezbollah i transfere oružja unutar Sirije "što nam je omogućilo povratak i oslobađanje zemlje i države".
The Times of Israel:
"Optužuju nas da surađujemo s vama jer smo bili jako sretni kad ste napali Hezbollah, stvarno sretni, i drago nam je što ste pobijedili", rekao je izvor.S obzirom da Izrael provodi genocid nad njihovom muslimanskom braćom i sestrama u Gazi, mogli biste pomisliti da militantni muslimani u Siriji ne bi bili najveći obožavatelji židovske države. A ipak, izraelski mediji objavili su više članaka o pro-izraelskim simpatijama glavnih prijetnji Assadovoj vladavini. Zapovjednik Slobodne sirijske vojske koju podržavaju SAD uvjerio je izraelski Channel 12 News da:
Obojica su rekli da pobunjenici nemaju problema s Izraelom. "Volimo Izrael i nikada mu nismo bili neprijatelji", rekao je čovjek iz područja Idliba. "[Izrael] nije neprijateljski raspoložen prema onima koji nisu neprijateljski raspoloženi prema njemu. Ne mrzimo vas, jako vas volimo."
"Otvoreni smo za prijateljstvo sa svima u regiji - uključujući Izrael. Nemamo neprijatelja osim Assadovog režima, Hezbollaha i Irana. Ono što je Izrael učinio protiv Hezbollaha u Libanonu nam je jako pomoglo. Sada se mi brinemo o ostalom."Budući da su Assadove snage naizgled pregažene, budućnost Sirije je neizvjesna. Ono što se čini sigurnim je jačanje položaja Izraela. Assad je bio ključni saveznik Irana, čija im je vladavina u Siriji omogućila pristup "autocesti otpora" Teheran-Bejrut, šiitskom polumjesecu koji se proteže preko Bliskog istoka sve do vrata Izraela. Moguće da će se dogoditi to da nakon Assadovog pada uslijediti će godina rata protiv Hezbollaha i Hamasa koji će značajno oslabiti oba. Tko ili što će zamijeniti Assada i hoće li Sirija kao entitet uopće preživjeti tranziciju ili će se biti balkanizirana ili će propasti u godinama sektaškog sukoba, ostaje za vidjeti. Ali izraelski su čelnici uvjereni da ono što slijedi neće pružiti isti otpor njegovoj hegemoniji kao što je to učinila Sirija koja se svrstala uz Iran.
Kada je prvi put objavljena izraelska potpora džihadističkim skupinama, zvučalo je previše ludo da bi bilo istinito, nešto što se može čuti od voditelja Infowarsa koji senzacionalizira kompliciranu dinamiku regije. Sada znamo da to nije bilo samo stvarno, već i daleko veće nego što se sumnjalo. Dok se njegov dugogodišnji neprijatelj Bashar al-Assad sada naizgled suočava sa svojim krajem, a iranska osovina otpora gubi ključnu kariku u svom lancu, čini se da je hladna logika izraelskog vojnog vodstva, naklonjenog džihadu i njihovim rođacima u Pentagonu, urodila plodom.
Komentar: