antarctica volcanoes
© corbis.com/WofgangKaehlerViše od 100 vulkana nalazi se ispod površine zapadnog antarktičkog ledenog pokrivača. Zapravo, ono što se čini kao smrznuta pustoš zapravo je najveće vulkanski aktivno područje na Zemlji
Nova studija otkrila je kritičnu vezu između otapanja leda na Antarktiku i povećane vulkanske aktivnosti, što izaziva zabrinutost zbog dugoročnih utjecaja na globalnu razinu mora. Ispod zapadnog antarktičkog ledenog pokrivača nalazi se mreža više od sto vulkana smještenih na aktivnom vulkanskom rascjepu.

To područje, koje je već osjetljivo na kolaps, suočava se s ubrzanim topljenjem zbog novootkrivene povratne sprege između gubitka površinskog leda i podzemnog vulkanizma, pokazalo je navedeno istraživanje koje je objavljeno u časopisu Geochemistry, Geophysics, Geosystems.

mt erebus volcano antarctica satellite view
© NASA Earth/Zuma Press Wire/REX/ShutterstockPlanina Erebus, jedan od preko 1.000 vulkana koji se nalaze na Antarktici
Upozorenje znanstvenika

Znanstvenici upozoravaju da topljenje leda na Antarktiku smanjuje pritisak na magmatske komore ispod ledene ploče, uzrokujući njihovo širenje. Taj proces opterećuje zidove komore i oslobađa plinove zarobljene u magmi, što povećava vjerojatnost erupcija. Te erupcije pak oslobađaju toplinu koja dodatno ubrzava površinsko topljenje i nastavlja se ciklus.

Napredno modeliranje koje su proveli znanstvenici uključivalo je više od 4000 simulacija koje pokazuju da topljenje ledene površine može ubrzati rane faze vulkanskih erupcija za desetljeća ili čak stoljeća. Jedan scenarij simulirao je uklanjanje 1000 metara debele ledene ploče tijekom 300 godina, što je dovelo do značajnog porasta vulkanske aktivnosti.

Katastrofalne implikacije za obalne gradove diljem svijeta

Vulkanske erupcije ispod ledenog pokrova mogle bi otopiti milijune kubičnih metara leda godišnje, neizravno pridonoseći globalnom porastu razine mora. Ako bi se zapadnoantarktički ledeni pokrivač potpuno urušio, razine mora mogle bi porasti za otprilike 58 metara te potopiti velike obalne gradove poput New Yorka, Tokija i Šangaja.
Mt. Erebus
© Smithsonian InstitutionMount Erebus, najjužniji povijesno aktivni vulkan na svijetu, gleda na istraživačku stanicu McMurdo na otoku Ross. To je najveći od tri glavna vulkana koji tvore grubi trokutasti otok Ross
Iako se predviđa da će se potpuni kolaps dogoditi do 2300. godine, povratna sprega između otapanja i vulkanizma mogla bi ubrzati tu vremensku liniju, iako su potrebna daljnja istraživanja kako bi se ta predviđanja poboljšala.

Poziv na akciju

Istraživači su povukli paralele između svojih otkrića i povijesnih podataka iz planina Anda, gdje se vulkanska aktivnost povećala kako se ledeni pokrivač Patagonije formirao prije 18.000 do 35.000 godina. Taj povijesni presedan pojačava vezu između gubitka površinskog leda i pojačane vulkanske aktivnosti.


Komentar: Priroda se sama uravnotežuje. Kako se atmosfera preopterećuje dodatnom vlagom, kišni pojas se pomiče prema sjeveru. Svjedoćite povečanju u poplavama diljem svijeta. Kada se ovaj višak vlage sudari s hladnijim zrakom koji inače zadržava mlazni tok, padat će kao snijeg, i to toliko snijega da se neće imati vremena potpuno otopiti tijekom tople sezone. Dovoljno ciklusa i količina oborina koja se nakupi postat će ledenjaci. Sada smo u prijelaznom razdoblju na takav ciklus. Za stotinu godina veća je vjerojatnost da će razina mora biti niža zbog količine vode koja je sada zatvorena u ledu.


Studija naglašava da se ovaj proces odvija stoljećima, što znači da bi njegovi učinci mogli trajati čak i ako se klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem uspore. Znanstvenici upozoravaju da bi vulkanska povratna sprega mogla igrati značajniju ulogu u gubitku leda na Antarktiku nego što se dosad mislilo te ističu hitnu potrebu za ublažavanjem klimatskih promjena i njihovih kaskadnih učinaka.

Izvor: Daily Mail