
© Public Domain
Kako raste uzbuđenje oko mogućeg potpisivanja novog takozvanog 'Iranskog sporazuma',
počinje se pokazivati svojevrsni jaz između Trumpa i Netanyahua koji je sve teže ignorirati. Trump ne samo da je odbio dopustiti Bibiju i njegovoj vladi da pogledaju konačni nacrt sporazuma, već je Trump nedavno na sastanku G7 u Francuskoj bacio bombu spomenuvši da misli da bi Sirija bila u boljoj poziciji za suočavanje s Hezbollahom u Libanonu, nego s IDF-om. Ta poruka stigla je u dva dijela.
Prvo, Trump vjeruje da postoji velika vjerojatnost da se sporazum neće održati, jer
Bibi nije pokazao nikakve znakove okončanja neprijateljstava u Libanonu sa svojim IDF snagama. Drugo, Trump se već priprema za pogoršanje odnosa između ova dva svjetska čelnika. Ako Bibi ne može prestati boriti se protiv Hezbollaha nakon potpisivanja sporazuma, tada će se Trump osjećati ugroženo i poniženo te će morati reagirati i kako bi spasio obraz i kako bi potvrdio svoju svemoć u regiji. To bi moglo doći do točke u kojoj će se potpuno posvađati s Bibijem i pokušati stvoriti zavjeru sa židovskim lobijem u SAD-u kako bi ga uklonili s dužnosti, možda čak i obustavili ogromnu vojnu subvenciju Izraelu od 3 milijarde američkih dolara iz Amerike.
Čini se nategnuto? Možda, ali nije ništa nevjerojatnije od izvanrednih događaja u posljednja tri mjeseca, gdje je Trump započeo rat s Iranom koji je oduzeo utjecaj SAD-a u regiji, dao Iranu kontrolu nad Hormuškim tjesnacem i učinkovito učinio Teheran četvrtom supersilom u nastajanju. Povratni udarac koji je proizašao iz doslovnog shvaćanja Izraela s njegovim tvrdnjama o promjeni režima u Iranu bio je kolosalan i predstavlja jedan od najvećih američkih vojnih poraza ikada, ostavljajući Trumpa zabrinutim kako će povjesničari to opisati, a on će iz toga izaći izgledajući kao tinejdžer, nesigurni muškarac koji je gotovo uništio cijelo globalno gospodarstvo samo da bi Obami dokazao poantu.
Trump će biti zabrinut zbog svog nasljeđa, ali kratkoročno je također zabrinut zbog tržišta, koja se nisu oporavila kako se možda nadao. Još uvijek postoje mnoge prepreke na putu do uspjeha sporazuma, a mnogi skeptični analitičari tvrde da je Iran već toliko toga osvojio da će s njim biti teško nositi se u roku od 60 dana kako bi se osigurao brzi dogovor o nuklearnom oružju koji je Trumpu potreban. Sam američki predsjednik tražit će druge načine za vraćanje kredibiliteta, posebno kod elita arapskih zemalja Perzijskog zaljeva koje se ovih dana pitaju jesu li uopće više saveznici Washingtona. Jedan od načina za to bio bi osnažiti Siriju i iskoristiti njezinog novog bivšeg terorističkog glavosječu kao korisnog posrednika u regiji za napad na Hezbollah, pa čak i na sam Izrael - koji je oduvijek održavao odnose sa sirijskim predsjednikom na srdačnoj razini, iako
Izrael gaji ambicije da proguta Siriju svojim planom "Velikog Izraela" jednog dana. Al Sharaa, ili Al Jolani - ili kako god se već danas naziva - uvijek je mudro držao Izrael na distanci, istovremeno pazeći da ne postane njegov neprijatelj.
Međutim, postoji nekoliko problema s Trumpovom idejom, jer nije doista promišljena, što neke navodi na nagađanja da je to možda bila samo poruka i ništa više Izraelu. Glavni je taj što sirijska vojska nije sposobna za nešto posebno, a većina analitičara predviđa da ne bi bila nimalo ravan borcima Hezbollaha u Libanonu. Drugi problem je taj što Iran i svi njegovi posrednici u regiji - posebno u Iraku - očajnički žele pokušati srušiti režim u Damasku, protiv kojeg su se godinama borili u Siriji tijekom cijelog sirijskog rata kada je Assad imao podršku i Hezbollaha i Irana. I tako,
ako bi sirijski vođa dobio naredbu da napadne Hezbollah, to bi izazvalo reakciju Irana da uzvrati udarac, što bi zapalilo regionalni rat, vjerojatno uništavajući svaki mirovni sporazum za koji se Zapad nada da će ga postići s Iranom i ostaviti tjesnac otvorenim.Trumpova ideja o korištenju regionalnih posrednika - tradicionalno sunitskih ekstremista koji bi mogli biti stavljeni na američki platni spisak, što je Amerika oduvijek koristila u prošlosti za obavljanje svog prljavog posla - naravno, teško da je nova. Amerika i Velika Britanija to rade desetljećima, tako da plaćanje glavosječa da se bore u regiji kako bi svrgnuli skupine koje su problem Zapadu teško da se čini kao kršenje ikakvog kalupa. Ali ono što Trump ne shvaća jest da bi ovakva vrsta previranja bila upravo ono što bi Bibi želio, jer bi je tada mogao iskoristiti da skrene krivnju sa sebe i da se njegovi postupci identificiraju kao pravi uzrok raspada iranskog sporazuma. Pazite što želite.
Pravi rat koji Trump vodi kako bi održao svoj mirovni sporazum na životu nije čak ni s Iranom, već s dva moćna lobija u SAD-u koji će očajnički pokušavati upotrijebiti sva sredstva kako bi osigurali da regija ponovno padne u kaos i da se mogu sklopiti novi poslovi s oružjem:
židovski lobi i američki industrijski vojni kompleks. Potonji jednostavno ne može preživjeti bez vlade u Washingtonu koja mu osigurava unosne ugovore i za saveznike za vođenje ratova i za američke trupe. JFK je ubijen jer je želio da se okonča Vijetnamski rat, čime je vojni kompleks godinama lišen milijardi dolara, pa se Trump predstavlja kao netko tko također predstavlja istu prijetnju, jer davanje Iranu toliko nove moći u regiji ne znači prodaju oružja. Jedna priča koju američki novinari ne gledaju jest kako američki proizvođači oružja planiraju izaći na kraj s time da zemlje GCC-a [Vijeće za suradnju arapskih zemalja Zaljeva, op.prev.] u potpunosti napuste SAD kao zaštitnika i dobavljača oružja.
Komentari čitatelja
na naše novosti