terorist
Od terorističkih napada u Parizu 13. studenog, vidjeli smo da je Francuska proglasila izvanredno stanje dopuštajući vlastima čvršću kontrolu nad svojim građanima kako bi mogla izdati naredbe za napad na svaki "sumnjivi" dom (sigurnosne snage više ne trebaju zahtijevati naloge za uhićenja i pretrese kada istražuju "neposrednu prijetnju"), te da bi zaklonila slobodu u domu navodne "Liberté" (Slobode, op. prev.).

Iako službena priča ostavlja puno želja u zraku, ima više rupa nego što je zidova stanova Saint Denisa u kojima se obavljao pretres i nikako ne dokazuje da su napadači bili samo "islamski" teroristi, po medijima ne čujemo mnogo o tome kako ovo utječe na muslimansko stanovništvo u Francuskoj i drugim zemljama.

U Francuskoj živi pet milijuna muslimana, što je oko osam posto od ukupnog broja stanovništva, i oni danas pate od posljedica napada koje je počinila šačica psihopata, bez obzira što su ti isti muslimani desetljećima mirno živjeli u Francuskoj kao svi drugi obični građani "bijelci".

Vlasti, islamofobija i "greške"

Provedeno je više od 1000 pretresa od kada je Francuska proglasila izvanredno stanje, u večer 13. studenog, a teško je znati koliko je tih pretresa bilo iole opravdano ili "uspješno". Neke od tih operacija su bile toliko neprofesionalne, neopravdane i nasilne da su ogorčeni građani pokrenuli kampanju na društvenim mrežama s hashtagom #PerquisitionnezMoi (PretresiMene), pokušavajući ismijati nedostatke kriterija po kojima su vlasti temeljile svoje odluke o tome koga će pretresti. Na primjer, u ovom članku (na francuskom jeziku), saznajemo da:
Prošlog četvrtka je interventna policija ušla u stan koji se nalazi u zgradi u ulici Rue Merceau pucajući sačmaricama. U to vrijeme otac s dvije kćeri je spavao u sobi pored ulaza u stan. Jednu od djevojčica je policija pogodila jer je spavala pored vrata od sobe. Srećom, sačma ju je samo lakše povrijedila po vratu i uhu. Oca su prvo vezali lisicama, a nakon toga su ga polegli na pod, na koncu je dobio ispriku od policije koja je pokušala platiti odštetu za napravljenu štetu. Vlasti su zapravo tražile njegovog prvog susjeda u susjednom stanu.
Mala djevojčica ima tek šest godina, ali policija se ispričala, tako da je sve u redu...

U istom tekstu saznajemo sljedeće:
U okrugu Gard, interventna jedinica je posjetila kuću u kojoj se nalazio 56-godišnji muškarac islamske vjeroispovjesti, a koji je u njoj živio 14 godina. Događaj [...] je traumatizirao obitelj koja živi u toj kući:
Moju ženu, moju 16-godišnju i 12-godišnju djecu i mene je probudila buka. [...] Kad sam otvorio prozor vidio sam da se ispred kuće nalaze žandari. Ispred kuće je bilo barem 50 žandara, neki od njih su nosili maske, a neki su nosili kacige. Opkolili su cijelo susjedstvo. Prozor u sobi moje kćer je pogodio metak. Čuo sam je kako govori, "Tata, tata, pucaju na mene!" [...] Zatražili su da moja žena i djeca legnu na pod trbuhom prema dolje. Zatim je otprilike 30 žandara sve pretražilo, stvarajući ogroman nered. Tretirali su me kao da sam terorist. Nekoliko puta sam tražio da mi se kaže što se događa, ali nitko nije odgovorio. Otišli su oko 3 sata i 45 minuta ujutro. Sigurno im je bilo neugodno jer su se ispričali. Ali bilo je prekasno, šteta je već bila učinjena.
21. studenog je također pretresena nakladnička tvrtka koja izdaje islamske knjige. Operacija pretresa je trajala 10 sati, knjige su skenirane, čak su ih njušili policijski psi. Još jednom, nakon što nisu ništa našli, policijske i gradske vlasti su se ispričale tvrdeći da su "naredbe došle sa samog vrha".

Džamija u Aubervilliersu je pretresena u noći 16. studenog. Operacija je trajala od 00:30 do 2:00, te je rečeno da je ista naređena od strane gradskog prefekta. Članovi džamije su izrazili svoju šokiranost vidjevši prouzročenu štetu: "razbijeni prozori, slomljeni vrata, izokrenut namještaj, vjerske knjige razbacane po podu, isključeni elektronski uređaji, slomljen strop... šteta u iznosu od nekoliko tisuća eura." Još jednom (!!) se ponovilo, bila je to "pogreška". Vlasti su obećale isplatiti nanešenu štetu, a prefekt Philippe Galli je tvrdio kako će izdati nalog da policija "poštuje bogomolje" tijekom budućih PRETRESA. A da se razmisli o tome da ih se uopće NE pretresa?

Restoran u Val d'Oisu u kojemu je tada 50 ljudi sjedilo za stolovima i uživalo u lijepim obrocima sa svojim najmilijima, pretreslo je 40 policijskih službenika. Ovdje možete pogledati neke slike njihove "prijateljske posjete":


Vlasnik je bio iznimno susretljiv i čak je ponudio da će im posuditi svoje ključeve kako bi mogli otvoriti sva vrata koja žele otvoriti, umjesto da nastave razbijati sve po restoranu. Kao što možete vidjeti po slikama, na žalost vlasnik nikada nije dobio odgovor. U međuvremenu, mušterijama se reklo da šute i da drže ruke na stolu. S obzirom da nisu bili u stanju pronaći ništa, policajci su pokazali vlasniku prefektov nalog (bolje ikad nego nikad!), te su otišli.

Ovo su samo neki od primjera. Dobivaju li ti policajci i agenti interventne policije i žandarmerije stvarno "naredbe sa samog vrha", koje čine da se tako sramote, samo kako bi se vlasti pretvarale da studiozno pretražuju svaki kutak Francuske u pokušaju pronalaženja zlih terorista koji se skrivaju pod stolovima ili u ormarima (kao što su SAD "pokušavale naći" Osamu bin-Ladena koji se navodno skrivao u udobnoj špilji u Afganistanu, samo da bi potom iscenirali njegovu "smrt")? Moguće. Također je moguće da je jedan drugi cilj novcem poreznih obveznika aklimatizirati stanovništvo na ovakvu vrstu traume, a naročito muslimansko stanovništvo.

Islamofobija je "zakon"

Prestala sam brojati napade na muslimanske građane koje su počinili nemuslimanski francuski građani. Nacionalni opservatorij za praćenje islamofobije je objavio kako se tijekom ovog tjedna dogodilo 32 antimuslimanska incidenta, za razliku od "uobičajenih" 4-5 pritužbi na tjedan. Pretpostavljam da je bilo više napada od toga jer jedna druga muslimanska organizacija, Kolektiv protiv islamofobije u Francuskoj (CCIF), tvrdi kako su preplavljeni izvješćima:
CCIF-ov glasnogovornik Yasser Louati je rekao da je njegov ured bio preplavljen izvješćima i pritužbama muslimana, kao i pozivima u kojima se traži savjet o tome je li sigurno djecu poslati u školu.

"Muslimani su postali unutrašnji neprijatelj." rekao je Louati, dodajući da je medijska pozornost na incidente neujednačena.
Zaista, nekada je bilo dovoljno imati "vanjskog" neprijatelja za opravdavanje invazije, pljačkanja i osvajanja drugih "zlih" zemalja. No, danas imamo i neprijatelje koji se slobodno šeću "unutra", što je idealno tlo za sijanje paranoje, straha i podjele.

Ovdje možete pročitati sažetak o najnovijim napadima koje su počinili nemuslimanski francuski građani protiv muslimanskih francuskih građana:

musulmane marseille
© France3
1. [...] muškarac je u srijedu u Marseilleu udario mladu ženu koja je nosila veo, te joj je razrezao odjeću kućnim skalpelom, nazivajući ju teroristicom - ovaj incident su naširoko medijski pokrili.

2. No, Louati je rekao da je još jednu ženu pokrivenu velom kolicima gurnuo i udario napadač u trgovini u predgrađu Lyona taj isti dan, te da taj incident nije dospio na nacionalne vijesti.

3. Dan nakon pariških napada, šest prosvjednika se odvojilo od protumigrantskog okupljanja u bretonskom gradiću Pontivyju u sjevernoj Francuskoj, kako bi pretukli mladića sjeverno afričkog podrijetla koji je bio u prolazu.

4. [...] još jedan incident se dogodio prošle nedjelje ujutro kada se pored ćevabdžinice u Cambraiju u sjevernoj Francuskoj iz automobila na kojem se vijorila francuska zastava pucalo u leđa Turčinu, iako njegove ozljede nisu bile opasne.

Lauati je napomenuo: "Oni su u potrazi za ljudima tamnije boje kože."

5. Grafiti protiv muslimana se pojavljuju na mnogim mjestima. Na gradskoj vijećnici i na drugim objektima u Everuxu u sjevernoj Francuskoj su osvanuli grafiti s porukama "smrt muslimanima" i "(s) kofer(om) ili (u) lijes(u)" - odnosi se na prosvjedničku poruku muslimanima da napuste grad.

6. Ima nekoliko izvješća o svastikama na vanjskim zidovima džamija na pariškom području i u Pontarlieru u blizini švicarske granice. Nakon što se u petak saznalo o pariškim napadima, društvene mreže su bile preplavljene antimuslimanskim i rasističkim komentarima.
Ima toga još:
7. Džamija u Sahaba de Créteil (Val-de-Marne) označena "krvavim crvenim križevima".
8. Na ulazna vrata džamije u Pontarlieru bačena svinjska šunka i mast.

9. Molitveni centar i halal mesnica u Oloron-Sainte-Marieu (Pyrénées-Atlantiques) označeni grafitima na kojima piše "Francuska, probudi se!" i "Nek' vječno živi slobodna Francuska".

10. Kamenovanje ćevabdžinice u Barentinu (Seine-Maritime) i dostavnog vozila koje je bilo parkirano ispred nje.
kebab
11. Snimljena je žena u pariškom RER vlaku kako vrijeđa muslimanku s velom, govoreći: "tvoja me odjeća vrijeđa" [...] ne možeš to nositi [...] Stvari će se uskoro promijeniti [i nećeš nas više moći vrijeđati nošenjem vela]."
Napadnuta žrtva je pokušala najbolje što može ostati mirna, objašnjavajući da je uzorna građanka koji radi za državu, te da živi u slobodnoj zemlji u kojoj može nositi što god želi. Musliman (da, s bradom i svim ostalim! Bježite!) koji je sjedio do napadnute žene je ustao u njenu obranu, i osjetio potrebu objasniti kako "mi nemamo ništa s terorističkim napadima". Činjenica da je to uopće potrebno reći je zapanjujuća.

I lista se nastavlja ... ne samo u Francuskoj, već također u drugim zemljama. A prominentne lutke političari poput Donalda Trumpa prave spektakle od sebe s ovakvim stvarima. Naravno, i izbjeglice su postale nove mete.

Strah, panika i mržnja

Dakle, tko od ovoga ima korist? Poznato nam je da su dionice vojne industrije skočile, da je Bliski istok u kaosu zahvaljujući našim dragim zapadnjačkim ratnim huškačima koji obučavaju, financiraju i stvaraju čudovišta. Poznato nam je da službena priča o napadima u Parizu ne drži vodu. Poznato nam je da se europskim građanima uskraćuju njihova najosnovnija prava. Što dolazi sljedeće?

Louati, kojeg smo već citirali, također kaže:
"Francuska je objavila rat terorizmu, ali su izabrali pogrešnog neprijatelja. Muslimani su prve žrtve terorizma po cijelom svijetu."

Uz izvanredno stanje koje će biti na snazi tri mjeseca, predsjednik Francois Hollande je prošlog tjedan pozvao na usvajanje dodatnih "ustavnih amandmana" tvrdeći kako je Francuska u "stanju opsade".

Među tim amandmanima su mjere koje uključuju oduzimanje državljanstva osuđenim "teroristima" koji imaju dvojno državljanstvo i protjerivanje stranaca koji, po obavještajnim službama, predstavljaju "prijetnju".
Dinah PoKempner, generalni konzul Human Rights Watcha, je dodao:
"Pouzdajemo se u naše vođe ne za raspirivanje straha, već zbog procjena hladne glave o tome koje su nužne i odgovarajuće mjere za zaštitu. [...] U narednim tjednima, [mi] očekujemo mnogo prijedloga diljem svijeta za smanjivanjem prava i proširenjem nadzora u ime borbe protiv terorizma."
Ne znam što vi mislite, ali ja se bojim da nam najgore tek slijedi. Neki političari, poput Nicolasa Sarkozyja, predlažu briljantne ideje poput elektronskog praćenja svakog "osumnjičenoga terorista". Prijedlozi zakona uključuju stvaranje koncentracijskih "zadržavajućih" logora za osumnjičenike. Koliko daleko će se dopustiti vlastima da idu? Koliko će se "pogrešnih" uhićenja dogoditi? Naravno, možda će potrajati, ali ne vidim baš neku nadu da će se stvari biti išta bolje.

Ne mogu si pomoći, a da ne mislim da je ovo barem dio bolesnog plana onih koji kontroliraju naše društvo, ili u najmanju ruku, da je to sretan splet okolnosti koji će oni iskoristiti.

Vidimo da se isto dogodilo u SAD-u nakon napada 11. rujna 2001. godine, te nedavno tijekom odvijanja drame u Fergusonu. Vrlo je lako sijati podjele, strah i paniku među stanovništvom, tako da se ljude lakše kontrolira i da ignoriraju PRAVU postojeću podjelu. No, ta podjela nema nikakve veze s rasom, religijom ili narodnosti, radi se o vrlo dubokoj razlici između psihopata - ljudskih bića koji nemaju mogućnost empatije - i onih koji su u stanju osjećati prema drugima.

Svakoga se može lako izmanipulirati da prihvati psihopatski svjetonazor, ako ne razumije što oni rade njegovom umu i kako mogu njime upravljati putem njegovih strahova. Ti sam ne moraš biti psihopat. Dovoljni su pasivna pokornost i pristanak, te u biti NE briga. Nadam se da to nećete dopustiti.