© CopyrightJavier Milei • Požar u Patagoniji • Zastava Izraela
Ali ovi požari bili su više od ekološke krize. U gradovima od Barilochea do Lago Escondida kružile su glasine da strani akteri, uključujući poznate cioniste, možda iskorištavaju kaos. Autohtone zajednice Mapuchea i lokalni aktivisti počeli su izražavati zabrinutost zbog izraelskih državljana, ponekad identificiranih kao izraelski vojnici, koji se sele u udaljena područja, a njihova prisutnost podudara se s vladinim reformama koje olakšavaju strano vlasništvo nad spaljenim i ruralnim nekretninama.
Ono što je nekada kružilo kao glasina sada je postala neizbježna stvarnost na terenu. Diljem Patagonije - i na argentinskoj i na čileanskoj strani, raste nelagoda dok se stanovnici i posjetitelji suočavaju sa sve vidljivijom i neobjašnjivijom prisutnošću izraelskih državljana, od kojih se mnogi predstavljaju kao obični backpackeri [putnik s ruksakom koji istražuje razne destinacije s ograničenim budžetom, obično noseći sve svoje bitne stvari u ruksaku, op.prev.].
Njihov broj nije sezonska anomalija već konstanta: tisuće dolaze svake godine, u svako godišnje doba. U gradovima poput El Calafatea ili Barilochea, koji je bio izbjeglički grad za naciste nakon Drugog svjetskog rata, znakove je nemoguće ignorirati; hebrejski natpisi dominiraju izlozima trgovina, hostelima i turističkim agencijama, stvarajući neobičan dojam paralelnog kulturnog otiska duboko ukorijenjenog u patagonskoj granici.
Mještani više ne pitaju događa li se nešto, već zašto. Što objašnjava ovu trajnu prisutnost u jednoj od strateški najbogatijih regija Južne Amerike? Zašto sada i zašto ovdje? Dok kriminalni požari pustoše ogromna prostranstva zemlje, a argentinsko političko vodstvo produbljuje svoju povezanost s Izraelom prema Izakovom sporazumu, službena objašnjenja postaju tanja, a ne jasnija.
Prenamjenjuje li se Patagonija tiho u geopolitičko dvorište?
Postaje li Argentina poligon za testiranje ili igralište za strane strateške interese?
Ova pitanja, nekada odbačena kao rubna nagađanja, sve je teže ignorirati. I što se dublje zagleda, to se priča više opire jednostavnim odgovorima.
Mileijevo slijepo usklađivanje i Isaacovi sporazumi
Isaacovi sporazumi predstavljaju najnoviju evoluciju Abrahamovih sporazuma, s ciljem proširenja izraelskih odnosa diljem Bliskog istoka bez potrebe da Izrael poštuje palestinska prava. Nazvani po Abrahamovom biblijskom sinu, Izakovi sporazumi teže sličnoj normalizaciji u Latinskoj Americi. Argentinski predsjednik Milei pokrenuo je ove sporazume u suradnji sa Zakladom Genesis Prize nakon što je zaklada uručila Mileiju "židovsku Nobelovu nagradu", također poznatu kao Nagrada Genesis, u izraelskom parlamentu u lipnju 2025.
Priča o stranom utjecaju u Patagoniji isprepletena je s političkim zaokretom Argentine pod predsjednikom Javierom Mileijem. Njegova administracija njegovala je bliske veze s Izraelom, usklađujući se s njegovom globalnom strategijom konsolidacije utjecaja pokretanjem Izakovih sporazuma u studenom 2025. Premještanje veleposlanstava, obrambena suradnja i angažman s financijerima povezanim s Izraelom poput Eduarda Elsztaina i Joea Lewisa pozicionirali su Argentinu kao ključnog saveznika na južnoj hemisferi.
Za promatrače, ovi događaji ukazuju na više od standardne diplomacije. Godine 2025. fotografije Mileija i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua kako pregledavaju karte Patagonije izazvale su pomutnju. Kritičari su tvrdili da slike simboliziraju strateški interes za resurse regije, njezinu blizinu Antarktike i njezina nedovoljno kontrolirana prostranstva. Sporazumi proizašli iz tih sastanaka uključivali su suradnju u obavještajnim službama, vojnu obuku i programe ekonomskih ulaganja - poteze koji su potaknuli intenzivnu raspravu o suverenitetu, kontroli resursa i dugoročnom strateškom planiranju.
© Movimiento AlternativaIzraelski premijer Benjamin Netanyahu proučava kartu Argentine i čileanske Patagonije, što je izazvalo geopolitičke alarme nakon sastanka s predsjednikom Javierom Mileijem u Jeruzalemu • U lipnju 2025. potpisat će se vojni i imigracijski sporazumi s Izraelom
Ove zabrinutosti pogoršavaju izvješća da su izraelski mediji otvoreno oglašavali zemljište na prodaju u južnoj Argentini i Čileu, često ističući njegovu stratešku vrijednost i blizinu Antarktike. Vrijeme se poklapa s Mileijevom politikom olakšavanja stranog stjecanja zemljišta, postavljajući pitanja o spoju politike, tržišnih prilika i inozemne strategije. Jedan od najzabrinjavajućih rezultata ove agende bilo je ukidanje zakona od strane argentinskog predsjednika kojim je strancima zabranjeno kupovati zemljište u pograničnim regijama, što je u konačnici utrlo put cionističkim milijunašima da steknu zemljište u argentinskoj Patagoniji, koja izravno graniči s Čileom. Ovo predstavlja koordiniranu, tihu, ali opasnu inicijativu koja je čak istaknuta i u izraelskim medijima, gdje se zemljište u Patagoniji prodaje po apsurdno niskim cijenama, primjećuju neki kritičari.
To povlači neke neugodne paralele s Ukrajinom i ukidanjem ograničenja na kupnju poljoprivrednog zemljišta od strane stranaca pod uvjetima koje je postavio sam Zelenski, što je u konačnici otvorilo vrata stranim lešinarskim kapitalistima, uključujući i one poput Blackrocka.
U međuvremenu, lokalno stanovništvo izvijestilo je o viđenjima izraelskih vojnika ili veterana u Patagoniji. Iako nema potvrde o formalnom vojnom raspoređivanju, novinari i stanovnici opisuju mapiranje, praćenje i aktivnosti u skladu s vojnom obukom ili obavještajnim promatranjem. Neke analize sugeriraju da bi te prisutnosti mogle biti povezane s interesom za pristup Antarktiku, strateškim južnim koridorima i zonama bogatim mineralima.
Zemlja i voda pojavili su se kao ključni instrumenti utjecaja. Milijarderi poput Joea Lewisa i Eduarda Elsztaina kontroliraju ogromne površine zemlje u Patagoniji, s privatnim osiguranjem i ograničenjima pristupa koja predstavljaju kvazi-suverenu paralelnu državu. Istodobno, izraelska nacionalna tvrtka za vodu Mekorot potpisala je sporazume o upravljanju rijekama i infrastrukturom u južnim pokrajinama. Kritičari upozoravaju da bi Mekorotove metode u Izraelu, optuženom za vodni apartheid, mogle raseliti autohtone zajednice i ograničiti pristup bitnim resursima, što je posebno izražena briga za Mapuche. Neizbježno je da kontrola nad resursom dragocjenim poput vode služi kao podsjetnik na to kako su izraelske vojne snage postigle znatnu kontrolu nad branom Al-Mantara u seoskom području Quneitra u Siriji, ključni vodni resurs u regiji, što bi moglo imati značajne posljedice i za autohtono stanovništvo Sirije i za susjednu zemlju Jordan. Izraelci su poznati po korištenju vode kao oružja.
Mekorot posluje provedbom projekata u regijama koje karakteriziraju ekstraktivne industrije, ograničen pristup vodi i tekući napori privatizacije. Brojne međunarodne organizacije i lokalni kolektivi dokumentirali su aktivnosti tvrtke u područjima gdje je izraelska tvrtka proširila svoj doseg. U Argentini se pojačava protivljenje izraelskoj kontroli vode, a inicijative poput kampanje Fuera Mekorot predvode otpor. Ovaj pokret dobio je zamah nakon što je argentinska ministrica unutarnjih poslova Wado de Pedro posjetila Izrael 2022. godine, gdje su joj se pridružili guverneri i predstavnici deset argentinskih provincija. Tijekom ovog posjeta sudjelovali su u raspravama usmjerenim na povećanje produktivnosti kroz vodne projekte i učinkovito upravljanje vodama. Na kraju je pokret uspio osigurati šest od dvanaest sporazuma koje je Mekorot potpisao. Ovdje možete pročitati više kako biste saznali što su otkrili.
© Victor Swezey/Al JazeeraProsvjednica Silvia Ferreyra dio je reakcije na izraelsku nacionalnu vodoopskrbnu tvrtku Mekorot i njezin rad u Argentini
Patagonija pod pritiskom: požari, strani utjecaj i marginalizacija autohtonog stanovništva
Šumski požari koji su posljednjih mjeseci opustošili Patagoniju samo su jedan sloj daleko složenije i uznemirujuće priče. Osim plamena, sve veći broj izvješća koja zahtijevaju daljnju provjeru detaljno opisuje vidljivu prisutnost izraelskih državljana u regiji, koji često putuju pod krinkom turista ili backpackera.
U gradovima poput El Calafatea, hebrejski natpisi sada su uobičajeni u trgovinama i hostelima, privlačeći pozornost i lokalnog stanovništva i posjetitelja te postavljajući pitanja o opsegu i svrsi ove trajne prisutnosti. Mapuche zajednice počele su javno govoriti, opisujući ponašanja koja doživljavaju kao agresivna ili neprijateljska. Moira Millán, istaknuta vođa Mapuche naroda, primijetila je da "tamo gdje se nalaze, izazivaju nerede ... prilično neprijateljski način postupanja", dok je Marta iz Zajednice Los Toldos upozorila Argentince da "otvore oči, neće nikoga ovdje ostaviti s terorom". Millán je ove događaje opisala kao doprinos stvaranju "vrste postmodernih feudalnih država" u Patagoniji, aludirajući i na kolonijalne prizvuke i na strateške uloge stranog utjecaja u regiji.
© Mariana ElianoOd 1990-ih, Moira Millán se zalaže za prava naroda Mapuche, koji ima više od tri milijuna članova u Čileu i Argentini
Šira geopolitička dimenzija ne može se zanemariti. Mileijevo nekritičko prihvaćanje Izraela i Izakovog sporazuma, u kombinaciji s puzećim utjecajem na kritičnu infrastrukturu i prirodne resurse, pojačava zabrinutost Argentine. Administracija je potaknula uključivanje izraelskih tvrtki u upravljanje vodama putem inicijativa poput Mekorota, čiji je pristup pravima na vodu u Izraelu izazvao međunarodne kritike zbog promicanja politika isključivog pristupa, što je izazvalo strah od slične dinamike u Patagoniji. Uz sve veću prisutnost stranih državljana i privatnih tvrtki, šume, rijeke i zemljišta u regiji sve su više izloženi i ekološkim i političkim ranjivostima, pri čemu autohtono stanovništvo snosi najveći teret regulatornih i sigurnosnih odluka, dok se pitanja o suverenitetu, kontroli resursa i stranom utjecaju množe.
Plan Andinia? Istina ili moderni strahovi
© Special Ideogram/EJ CentralKarta argentinske Patagonije s izraelskom zastavom u takozvanom projektu Andinia
© CopyrightIzvadak iz brošure Theodora Herzla "Židovska država", prvi put objavljene u travnju 1896. (Izvor: Američka arhiva)
Ljudska cijena i pitanje suvereniteta
Lokalni glasovi naglašavaju ljudsku cijenu ove nove granice. Mapuche zajednice izvještavaju o zadiranju u zemlju predaka, a ekolozi upozoravaju na ekološki kolaps ako se požari i nekontrolirani razvoj nastave. Građani opisuju osjećaj napuštenosti, napominjući da, iako se traže strana ulaganja, lokalne potrebe ostaju neriješene.
Ključno je razlikovati provjerene činjenice od optužbi koje kruže. Tvrdnje koje povezuju požare s određenim stranim operativcima iz Izraela tek trebaju biti potvrđene službenim istragama. Međutim, nije nerazumno pretpostaviti da će Mileijeva administracija učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi svaka neugodna istina ostala izvan kolumni. Pa čak i kada nisu dokazane, ove naracije odražavaju tjeskobu i sumnju regije na sjecištu ekološke katastrofe, političkog usklađivanja i globalne strategije.
Patagonija, nekada doživljavana kao udaljena divljina, sada je laboratorij modernih geopolitičkih intriga, gdje se sijeku požari, strana ulaganja, vojna prisutnost i kontrola resursa. Bilo da su ti događaji slučajni, oportunistički ili strateški koordinirani, rezultat je regija čiji su suverenitet, ekologija i kulturna baština pod neviđenim pritiskom.
Priča o Patagoniji 2026. godine daleko je od završetka. Požari mogu izgorjeti, ali rasprave koje rasplamsavaju o zemljištu, vodi, upravljanju i stranom utjecaju oblikovat će regiju desetljećima. Dok Argentina otvara svoja vrata stranom kapitalu i produbljuje saveze s udaljenim silama poput Izraela, posljednja granica postaje poligon za globalnu strategiju, otimanje zemlje, pljačku prirodnih resursa, lokalni otpor i ograničenja državne kontrole.
Komentari čitatelja
na naše novosti