© Iranian Foreign Media Department/APPripremaju se grobovi za žrtve, uglavnom djecu, onoga što su iranski dužnosnici nazvali izraelsko-američkim napadom 28. veljače na osnovnu školu za djevojčice u Minabu, Iran, 2. ožujka 2026.
Napad je pogodio osnovnu djevojačku školu Shajareh Tayyebeh u Minabu, na jugu Irana, usred bijela dana, dok su djeca bila u školi. U bombardiranju je ubijeno i četrnaest učiteljica. Bombardiranje se dogodilo u sklopu američko-izraelskih napada sadistički nazvanih 'Operacija Epski bijes', napada koji su do sada bili usmjereni na škole, bolnice, stambena područja i drugu civilnu infrastrukturu.
Bio je to prizor itekako poznat Palestincima: shrvani roditelji koji se ruše jecajući na mjestu ubojstva svojih kćeri, držeći krvave ruksake, izvlačeći školske knjige i osobne stvari svojih ubijenih kćeri. Dječje klupe prekrivene krhotinama od bombardiranja. Dječja cipela u ruševinama. Smrt tamo gdje je život cvjetao.
Ništa od ovoga ne prenose zapadni tradicionalni mediji - samo jezivo likovanje zbog američko-izraelskog bombardiranja Irana i ubojstva ajatolaha Alija Hamneija, iranskog vrhovnog vođe, te njegove unuke i djece.
Dana 2. ožujka, iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi objavio je fotografiju grobova koji se kopaju, napominjući na X:
"Ovo su grobovi koji se kopaju za više od 160 nevinih djevojčica koje su ubijene u američko-izraelskom bombardiranju osnovne škole. Njihova tijela su rastrgana u komadiće. Ovako u stvarnosti izgleda "spašavanje" koje je obećao gospodin Trump. Od Gaze do Minaba, nevini hladnokrvno ubijeni."U vrijeme pisanja ovog teksta, 69 ubijenih djevojčica i dalje je neidentificirano.
Međunarodna reakcija: Tišina
Da je bombardirana škola bila u Izraelu ili Ukrajini, vijesti o tome bi danima bile na naslovnicama zapadnih medija, s raširenim zahtjevima za odmazdom ili barem za pravdom i odgovornošću. Još 2016. godine zapadni mediji tvrdili su da su sirijski ili ruski zrakoplovi ozlijedili dječaka iz Alepa, Omrana Daqneesha. Njegova fotografija postala je viralna tjednima, čak i godinama. Voditelj CNN-a lažno je jecao za dječakom. Godine 2017., u njegovom domu, njegov otac mi je rekao da njihova kuća nije pogođena u zračnom napadu, već da su je teroristi granatirali i iskoristili dječaka u ciničnoj i učinkovitoj foto-sceni.
Snimke podijeljene na Telegramu i X- u jasno pokazuju strašne scene nekih od djevojčica rastrganih u američko-izraelskom bombardiranju njihove škole. Ali baš kao i nebrojene tisuće palestinske djece koju je ubio Izrael, kao i pola milijuna iračke djece ubijene američkim sankcijama, životi ove iranske djece ne zaslužuju ogorčenje zapadnih medija. Umjesto toga, oni proizvode cinična izvješća koja ne samo da nemaju nikakav privid empatije, već sugeriraju da Iran ili laže o ubojstvima ili je kriv za njih.
Uzmimo za primjer BBC- jevo izvješće, koje opisuje masakr kao "prijavljeni" napad na školu, za koji je "Iran okrivio SAD i Izrael". Bacanje sumnje standardno je za tradicionalne medije koji uljepšavaju američke i izraelske zločine. SAD "istražuju izvješća". Izrael "nije svjestan". Samo jedan od tih misterioznih nepoznatih napada.
BBC je zatim otvoreno okrivio iransku vladu kao nepouzdanu, napisavši:
"Duboko nepovjerenje prema iranskom režimu, međutim, mnogima otežava prihvaćanje službenih izvješća, a neki Iranci izravno su okrivili režim za napad."BBC je 2014. u Damasku radio slično nepošteno i obmanjujuće novinarstvo nakon što su teroristi u istočnoj Guti granatirali osnovnu školu, ubivši jedno dijete i ranivši preko 60. BBC je kasnije izvijestio: "Vlada je također optužena za pokretanje [minobacačkih napada] na naselja pod svojom kontrolom." BBC je lako mogao saznati o putanji minobacača i odakle je dotični napad mogao doći: od "umjerenih" terorista istočno od Damaska.
New York Times je također objavio dopis, na isti način izostavljajući Izrael iz naslova i implicirajući da Iran laže. Ali kada je riječ o okrivljavanju Irana za njegovu odmazdu, NYT nema problema s navođenjem čiji je to bio raketni napad. I nema nikakvog "Izrael kaže".
CNN je objavio naslov "U Iranu je pogođena osnovna škola za djevojčice. Evo što znamo." U video izvješću ne samo da se ne spominju SAD ili Izrael, već se insinuira iranska krivnja: U taktici sličnoj Izraelu (podsjetimo se Izraela koji je tvrdio da je bolnica Shifa u Gazi bila "Hamasova baza" i da je oružje postavljeno kao "dokaz"), CNN tvrdi da bi dječja škola mogla biti povezana s bazom Iranske revolucionarne garde (IRGC). No, The Cradle je primijetio da je škola djelovala neovisno kao civilna institucija više od desetljeća, s odvojenim ulazima, igralištima i učionicama.
CNN-ovo izvješće je, barem, opovrgnulo online tvrdnje da je školu pogodilo neuspješno lansiranje rakete od strane Irana, napominjući da je fotografija podijeljena online kao "dokaz" tvrdnje zapravo snimljena više od 1.000 kilometara od Minaba. Ali, halo? Ako nije bila neuspješna iranska raketa, očito postoji jedno preostalo objašnjenje: učenice su ubijene američko-izraelskim bombardiranjem.
Većina zapadnih medija citira Središnje zapovjedništvo američke vojske (Centcom) koje je izjavilo da "istražuje izvješća o incidentu", te izraelsku vojsku koja je izjavila da "nije svjesna ikakvih operacija IDF-a u tom području". Ah da, krivci će sami istražiti. Tako je.
Čak i ako zanemarimo stvarnog krivca za bombaški napad na školu, izvješća starih medija lišena su ikakve brige za pobijenu djecu: nema detalja, nema empatije, nema spomena da su ubijeni u muslimanskom svetom mjesecu ramazanu. Ton bi bio radikalno drugačiji da su djeca izraelska, ukrajinska ili američka. Vidjeli bismo imena, dob, priče o njima. Bili bi humanizirani - samo kad ne bi bili Iranci (ili Palestinci, ili Libanonci, ili Sirijci).
Od masakra u školi Minab 28. veljače, američko-izraelski napadi napali su još više civilne infrastrukture, ubivši i ranivši više iranskih civila.
Jedan je čovjek ispričao za RT kako je nakon bombardiranja središnjeg teheranskog trga Enghelab vidio obezglavljenu osobu ispred svog kafića. Šetajući okolo i pokazujući razaranje, šef teheranskog ureda RT-a, Hami Hamedi, pokazao je stambene zgrade, automobile, trgovine oštećene i uništene u nedavnim bombardiranjima, među kojima je bila i policijska postaja.
To je bila ista taktika koju je Izrael koristio 27. prosinca 2008., kada je gotovo istovremeno ispalio preko 100 bombi na Gazu, ciljajući policijske postaje, policijske akademije, sveučilišta i drugo, uništavajući i oštećujući trgovine i stambene zgrade oko njih.
U to sam vrijeme bio u Gazi i vidio neposredne posljedice početnih bombardiranja, kaos i razaranje u svim smjerovima. Bolnica Shifa, glavna bolnica u Gazi, bila je beskrajan krug automobila i kola hitne pomoći koji su prevozili mrtve i ozlijeđene.
To je bilo prije 17 godina, a Izrael je ovu brutalnu taktiku ponavljao iznova i iznova u Gazi, Libanonu, a sada i u Iranu. Vidjeli smo ovu američko-izraelsku strategiju teroriziranja naroda širokim napadima na civilnu infrastrukturu u Gazi, Libanonu, Iraku, da nabrojimo samo neke od ciljanih regija - kao i da ih kijevski režim ponavlja u Donbasu. Namjera je uvijek destabilizacija i poticanje straha u nadi da će se narod okrenuti protiv svoje vlade. To nikada ne uspije, ali neizbježno ubija bezbroj nevinih civila i uništi infrastrukturu.
Da bi uvreda bila još veća, nekoliko dana nakon masakra u djevojačkoj školi, Melania Trump predsjedavala je sastankom Vijeća sigurnosti UN-a o djeci u sukobima. Ovu ludost ne možete izmisliti. Supruga američkog predsjednika koji sudjeluje u ratu protiv djece u Iranu glumi zabrinutost zbog djece u sukobima.
SAD i njihovi kupljeni mediji toliko malo cijene iranske živote da se čak ni ne trude objasniti, a kamoli ispričati za ubojstva 168 učenica. Nečuveno je da za zapadne medije to jednostavno nikada nije ni postojalo.
Ali istina je da svaki ratni zločin, svako ubijeno dijete, potiče podršku ne samo njihovoj vladi već i otporu općenito. I I Iran se opire i osvećuje na načine koji će natjerati SAD da požele da nisu zajedno započele ovaj rat protiv iranskog naroda.
Komentari čitatelja
na naše novosti