karta
Karta, koja je nastala prije gotovo 2.000 godina, provela je stoljeća skrivena pod srednjovjekovnim rukopisom
U Tehnološkom naprednom laboratoriju SLAC National Accelerator u Kaliforniji izvršen je nesvakidašnji arheološki pothvat. Koristeći snažne X-zrake, stručnjaci trenutno pokušavaju oživjeti antički kozmos skriven ispod slojeva srednjovjekovnog rukopisa. Riječ je o rekonstrukciji najstarije poznate karte noćnog neba, za koju se stoljećima vjerovalo da je nepovratno izgubljena.

Vjeruje se da je autor mape slavni grčki astronom Hiparh, koji je živio u 2. st. pr. Kr. Iako je stvarao davno prije izuma teleskopa, preciznost njegovih mjerenja fascinira suvremenu znanost. Tajna se skriva unutar rukopisa Codex Climaci Rescriptus iz 6. st., koji potječe iz samostana sv. Katarine u Egiptu.

Budući da je pergament u srednjem vijeku bio izuzetno skup, stari su tekstovi često strugani kako bi se materijal ponovno iskoristio. Upravo se to dogodilo s Hiparhovim radom, koji je ostao zarobljen ispod novijeg zapisa.

Opisi zviježđa Vodenjaka

Analiza koja je započela još 2022. godine dobila je nov zamah uporabom rendgenskih zraka sposobnih razlikovati kemijski sastav tinte bez oštećivanja osjetljivog materijala. Dok noviji tekst sadrži tintu bogatu željezom, izvorni antički zapisi sadrže tragove kalcija, što znanstvenicima omogućuje vizualno razdvajanje slojeva. Do sada su uspješno identificirali riječ "Vodenjak" te opise sjajnih zvijezda unutar tog zviježđa.

Voditelj istraživanja Victor Gysembergh za Daily Mail naglašava važnost ovog otkrića za povijest znanosti: "Cilj je povratiti što je više moguće ovih koordinata. To će nam pomoći odgovoriti na neka od najvećih pitanja o rođenju znanosti. Zašto su se počeli baviti znanošću prije 2.000 i više godina? Kako su postali tako dobri u tome tako brzo? Koordinate koje pronalazimo nevjerojatno su točne za nešto što je napravljeno golim okom."

Trenutno se skenira 11 stranica od ukupno 200, koliko ih broji cijeli kodeks, dok su ostali dijelovi raspršeni po svijetu. Znanstvenici pretpostavljaju da je Hiparh koristio jednostavnu promatračku cijev kako bi satima bilježio položaje gotovo svih vidljivih zvijezda. Njegov rad, koji je do sada bio poznat samo kroz tuđe izvještaje, polako izlazi na vidjelo.

"Red po red, antički grčki tekst astronomskog rukopisa postupno se pojavljuje. Prilika za rekonstrukciju prve karte noćnog neba izvanredno je postignuće za znanost", dodaje Gysembergh.

Proces zahtijeva ekstremne mjere opreza; stranice su smještene u posebno izrađene okvire s kontroliranom vlagom, a osvjetljenje u prostoriji strogo se nadzire kako bi se spriječilo blijeđenje tinte. Istraživači se nadaju da će ove koordinate pružiti uvid u to kako su antički astronomi postizali vrhunske rezultate bez ikakvih instrumenata za povećavanje, oslanjajući se na nasljeđe Babilonaca, Egipćana i svojih grčkih prethodnika.