Civil defence teams
© Omar al-Qattaa/AFPTimovi civilne zaštite tragaju za tijelima obitelji Salem ispod ruševina njihove kuće koju su uništile izraelske snage u naselju Sheikh Radwan u gradu Gazi, 7. veljače 2026.
Izvješća o nestaloj djeci i 'isparenim' tijelima otkrivaju sve veći obrazac brisanja u Gazi, gdje se cijele obitelji ubijaju, gube pod ruševinama ili svode na biološke tragove.

Dana 23. travnja, izraelske novine Haaretz izvijestile su da "desetci djece nestaju svaki tjedan" u Pojasu Gaze "na pozadini poslijeratnog kaosa" - neobičan eufemizam, bez sumnje, za genocid koji SAD podržava na palestinskom teritoriju, a koji se ubrzano nastavlja unatoč primirju koje je navodno provedeno prošle godine.

Članak počinje s četverogodišnjim Mohammedom Ghabanom, koji je nestao početkom travnja na sjeveru Gaze: "[Igrao se] sa svojim bratom ispred šatora svoje raseljene obitelji. Ušao je unutra, zatražio zagrljaj, obukao sandale i izašao." I onda je nestao.

Autorica navodi procjenu Palestinskog centra za nestale i nasilno nestale da je 2.900 djece "nestalo tijekom rata", pri čemu se smatra da je 2.700 tijela zarobljeno pod ruševinama, a preostalih 200 jednostavno nestalo.

Takva statistika u skladu je s načinom djelovanja izraelske vojske, koja je, prema službenom broju žrtava, ubila više od 72.500 Palestinaca u Gazi od početka genocida 2023. godine, a tisuće se još uvijek vode kao nestale i pretpostavlja se da su mrtve pod ruševinama.

Posebna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda Francesca Albanese upozorila je još u rujnu da bi pravi broj poginulih mogao biti veći, oko 680 000.


Komentar: Albanesin rigorozan, vjerodostojan i otvoren govor protiv genocida nad stanovnicima Gaze - i činjenica da je pravna znanstvenica i stručnjakinja za ljudska prava - daje dodatnu težinu gornjoj procjeni.


Vrlo malo ih je izašlo i dalo stvaran prikaz užasnog broja mrtvih Palestinaca od strane IDF-a - kako ne bi bili napadnuti i ocrnjeni optužbama da su antisemiti.

Govoreći o nestancima, istraga Al Jazeere Arabic otkrila je u veljači da je najmanje 2.842 Palestinaca "isparilo" u Pojasu Gaze od početka rata - fenomen koji timovi civilne zaštite Gaze pripisuju izraelskoj upotrebi termalnog i termobaričkog oružja američke proizvodnje, koje učinkovito "isparava" ljudska tijela.

Strašni broj brzo je zasjenio poremećeni američko-izraelski rat protiv Irana i šira regionalna katastrofa, koja je monopolizirala vijesti posljednja dva mjeseca. Ali tema ostaje zlokobno relevantna kao i uvijek.

U tadašnjim komentarima za Al Jazeeru, glasnogovornik civilne zaštite Mahmoud Basal opisao je postupak određivanja broja isparenih žrtava u domovima koji su bili meta izraelskih napada: "Ako nam obitelj kaže da je unutra bilo pet osoba, a mi pronađemo samo tri neoštećena tijela, preostala dva tretiramo kao 'isparila' tek nakon što iscrpna pretraga ne da ništa osim bioloških tragova - prskanje krvi na zidovima ili male fragmente poput vlasišta."

Isparena tijela

Nakon objave ovih makabričnih otkrića, izraelska vojska je izdala ljutito priopćenje kako bi navodno ispravila stvari.

Odbacujući Al Jazeerinu "lažnu tvrdnju o isparavanju tijela iz Gaze", vojska je inzistirala da "koristi samo zakonito streljivo" i da "napada vojne ciljeve i ciljeve u skladu s međunarodnim pravom te poduzima sve izvedive mjere kako bi ublažila štetu civilima i civilnoj imovini u najvećoj mogućoj mjeri".

Naravno, nije jasno zašto se vojska koja je optužena za potencijalno ubojstvo gotovo 700.000 ljudi - i koja briše cijele obitelji i susjedstva bez da je i trepnula okom - toliko uvrijedila zbog cijele te priče o "isparavanju".

Istina, nestajanje tijela u zraku prilično je dobar način skrivanja pravog opsega masovnog pokolja.

I dok isparavanje palestinskih tijela možda ne odgovara službenoj pravnoj definiciji prisilnog nestanka, to je doslovno upravo to.

Prema web stranici Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, "prisilnim nestankom smatra se uhićenje, pritvaranje, otmica ili bilo koji drugi oblik lišavanja slobode od strane agenata države ili osoba ili skupina osoba koje djeluju uz ovlaštenje, podršku ili prešutni pristanak države, nakon čega slijedi odbijanje priznanja lišavanja slobode ili prikrivanje sudbine ili mjesta boravka nestale osobe, što takvu osobu stavlja izvan zaštite zakona".

Međutim, s obzirom na izraelski eksplicitni čin nestanka u Gazi, čini se da bi bilo potrebno znatno proširiti tu definiciju.

Pa ipak, Izrael je kriv i za tradicionalnu vrstu prisilnog nestanka. Prošlog kolovoza, stručnjaci UN-a osudili su izvješća da su izgladnjeli palestinski civili - uključujući i dijecu - prisilno nestajali s mjesta za distribuciju pomoći kojima upravlja zloglasna Humanitarna zaklada za Gazu.

Uz podršku Izraela i SAD-a, zaklada se također specijalizirala za masakriranje očajnih ljudi koji su se okupili u potrazi za hranom i drugim potrebnim stvarima za preživljavanje.

U međuvremenu, i u Gazi i na Zapadnoj obali, izraelski prisilni nestanci medicinskog osoblja, novinara i svih vrsta drugih ljudi cvjetali su od početka genocida - ne da to nije oduvijek bilo uobičajeno.

Globalni obrazac

Sa svoje strane, SAD su sudjelovale u prisilnim nestancima na mnogim mjestima diljem svijeta, uključujući pomaganje i podržavanje krvožednih desničarskih režima diljem Latinske Amerike tijekom Hladnog rata.

Deseci tisuća ljudi nestali su u Argentini, Gvatemali i šire dok su SAD i njihovi prijatelji plemenito nastojali učiniti hemisferu sigurnom za kapitalizam.

U Meksiku je nestalo više od 130 000 osoba, velika većina njih nakon pokretanja "rata protiv droga" kojeg podržavaju SAD 2006. godine, a koji bi se prikladnije mogao okarakterizirati kao rat protiv siromašnih.

No, od Meksika do Bliskog istoka, broj nestalih teško da odražava opseg viktimizacije. Obitelji nestalih također su žrtve, osuđene na beskonačni psihološki limb u nedostatku konkretnih informacija o sudbini svojih voljenih - bez kojih je nemoguće započeti proces tugovanja ili postići emocionalni završetak koji je potreban za nastavak života.

U slučaju izraelskog "isparavanja" Palestinaca u Gazi, teško je reći je li spoznaja da je vaša voljena osoba isparena dovoljno konkretna da omogući konačni završetak. Uostalom, nema ništa konkretno u tome da budete prisilno nestali bez traga.

Doista, Al Jazeera citira palestinskog oca Rafiqa Badrana o gotovo nezamislivoj psihološkoj muci koja prati zlokobni novi izraelski obrat na temu prisilnog nestanka: "Četvero moje djece jednostavno je isparilo", rekao je Badran, suzdržavajući suze. "Tražio sam ih milijun puta. Niti komadić nije ostao. Kamo su otišli?"

Sada, kad bjesni regionalni rat dok industrija oružja zarađuje veliki novac, globalnoj publici postalo je još lakše zanemariti jedinstvenu nevolju Palestinaca - što znači da genocid zapravo također nestaje iz središta pozornosti.

Na kraju, naravno, izraelski cilj nije ništa manje nego nasilno nestati samu ideju palestinskog naroda. Ali nažalost za Izrael, njegovo krvlju natopljeno nasljeđe neće se tako lako sakriti.