© Leon Neal / Staff / Getty Images
Zato je isti čovjek koji je veličao "teret bijelog čovjeka" napisao i "Čovjeka koji bi da bude kralj", priču o dva prostaka, ambiciozna avanturista koji uspiju prijevarom postati kraljevi, kao i da se obogate, u udaljenoj zemlji na rubu carstva, tada na vrhuncu globalnog primata krajem devetnaestog stoljeća. Sve dok, naime, jedan od njih ne pogriješi petljajući se s pogrešnom ženom, koja ga na kraju javno ugrize. Vidjevši ga kako krvari, njegovi podanici shvaćaju da je on običan smrtnik i nemilosrdno se rješavaju dvojice varalica.
Ukrajinski vladar - i de facto kralj (staromodnog, neustavnog tipa) - Vladimir Zelenski također je društveni penjač. U godinama odrastanja, njegov rodni Krivoj Rog bio je provincijski postsovjetski gradić u zapuštenom pojasu s živahnom gangsterskom scenom, "grad bandita" prema njegovim vlastitim riječima. Zelenski je također stručnjak za maštu po profesiji, cinično profani šoumen tipa "dajte im što god žele dok se isplati", što grublje i prljavije to bolje.
Doista, Zelenski čak ima i pomoćnika koji je, kao u Kiplingovoj mračnoj priči, sudjelovao u planu otimanja moći i pljačke: Andrej Jermak, njegov bivši šef kabineta i vrlo bliski prijatelj, koji je (ponovno) dospio na naslovnice jer je toliko korumpiran i zlokoban da se ističe, čak i u Kijevu.
A sada je Zelenskog, čovjeka koji će, čini se, zauvijek biti predsjednik Ukrajine, upravo javno ugrizla žena. Sudeći po žestokoj, očito orkestriranoj reakciji njegovih medijskih propagandista u Ukrajini i činjenici da se zapadni mainstream mediji uglavnom pretvaraju da nisu primijetili, i on mora krvariti.
Žena je njegova bivša tajnica za tisak, Julija Mendel. I uspjela je proliti (metaforički) krv jer ju je Tucker Carlson, američki teškaš alternativnih medija i konzervativni disident od trumpizma, intervjuirao za svoju emisiju.
To ju je učinilo doista vrlo javnim krvoprolićem. Ono što je Mendel imala za reći jest jedno, njezina sposobnost da dopre do zapanjujućeg broja Amerikanaca i drugih stanovnika Zapada barem je jednako važna i, s gledišta Kijeva, frustrirajuća: Na raznim platformama, emisije Tucker Carlson Networka (TCN) u prosjeku gleda preko 55 milijuna gledatelja, nadmašujući, na primjer, Fox News (Carlsonovog bivšeg poslodavca) s njegovom gledanošću u udarnom terminu od 3,2 milijuna.
Nedavno je izraelsko-američki rat protiv Irana dodatno potkopao povjerenje javnosti u mainstream medije i potaknuo TCN." Eksplozivni rast "U prva dva mjeseca rata proizveo je preko 1,5 milijardi "pregleda na društvenim mrežama i podcast platformama". Doista, TCN je u tolikoj usponu da se sada priča da je Carlson kandidat za predsjednika , a nije isključio ni mogućnost kandidature.
Ovo je pojačalo Mendeline oštre poruke SAD-u i Zapadu. Teško je zamisliti veću. I kakvu je poruku morala prenijeti.
Razmotrimo nekoliko najvažnijih trenutaka: Govoreći, naglasila je, kao "insajderica", iz vlastitog bliskog iskustva sa Zelenskim i unutarnjim krugom njegova režima, Mendel nam je svima rekla da vjeruje da Zelenski osobno "stoji iza mnogih šema pranja novca" i da je uvijek ostao "nevjerojatan glumac" čija se slika "pred kamerom vrlo razlikuje" od njegovog stvarnog ja.
Na primjer, iako se ne predstavlja kao puki demokrat, već kao blistavo oličenje demokracije, kao i svega ostalog što je dobro i lijepo, poput vladavine prava, slobode govora, civilnog društva i nacionalnog jedinstva, njegov pravi stav, neumoljivo ponavljan iza zatvorenih vrata, jest, kako saznajemo od Mendel, da "Ukrajina nije spremna za demokraciju" i da je "diktatura također poredak".
Toliko, usput rečeno, o onim Zelenskovim propagandistima u Ukrajini i na Zapadu koji uobičajeno blate svakog kritičara njegovog razornog režima kao da umanjuje Ukrajinu ili ne vjeruje običnim Ukrajincima s "mogućnošću djelovanja". Onaj tko zapravo prezire svoje sunarodnjake kao previše zaostale da bi sami vladali i kojima je potrebna snažna - naime, njegova - ruka, ispada da je Vladimir Zelenski. I kako Mendel s pravom ističe, to također znači da on ne simbolizira niti pruža jedinstvo; on ga zloupotrebljava.
Zelenskovo duboko licemjerje prožima njegov privatni život i politiku. Mendel otkriva, na primjer, da je još uvijek putovao na Krim - kako bi se zabavljao s prijateljima i drogirao - dok je već bio pod ruskom kontrolom. U prosincu 2019. privatno je rekao ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da se Ukrajina nikada neće pridružiti NATO-u. Dok Zelenskov rejting u javnim anketama stalno opada, ankete provedene za internu upotrebu toliko su loše da čak i neki od njegovih pomagača privatno priznaju da je "neizabran".
Bez poštovanja prema istini, Zelenskov stav prema samoj stvarnosti čini se slomljenim, čak i poremećenim. Iz vlastitih razgovora s njim,Mendel izvještava da ukrajinski vođa vjeruje da "nije važno što se [zapravo] događa".Stvari, tvrdio je iza zatvorenih vrata, postaju stvarne kada ih dovoljno često izgovaraju propagandisti ili, kako ga ona citira, "tisuće govornika". Uzimajući u obzir ovaj bizaran pogled, otkrivajuće je i odvratno, ali i nekako, tužno dosljedno da je Zelenski, koji je Židov, doslovno zahtijevao "goebbelsovsku propagandu" od svog komunikacijskog tima.
Osim nemilosrdnog i namjernog režima laganja i manipulacije, tu su i pritisak i prisila. Mendelin katalog Zelenskovih diktatorskih metoda sile je depresivan i uvjerljiv: od prijetnji do savršeno ilegalnih "sankcija" nametnutih Zelenskovim osobnim nalogom, do zakonodavstva i procesa kao kazne, do dugih i neograničenih zatvorskih kazni, slanja kritičara na prvu crtu kao kazne, do vrlo neobičnih smrtonosnih nesreća - Zelenski i njegov režim, kako Mendel kaže, "nemaju ograničenja". Njihova vladavina uspostavila je situaciju koja je"nehumana".
Mendel je uvjerljiva. Propagandisti Zelenskovog režima, u Ukrajini i na Zapadu, očekivano su je ocrnili kao, u biti, ruski adut, kao reprodukciju "ruskih narativa" i, što je najgori grijeh od svih, dijeleći vrlo prljave tajne Kijeva sa Zapadom. Jer - čini se da je to temeljna logika - Zapad mora dijeliti stotine milijardi sa Zelenskim i njegovim ultra-korumpiranim pajdašima, ali nitko nema pravo dijeliti istinu o njima sa Zapadom.
U stvarnosti, Mendelina biografija dokazuje da je ona ono što tvrdi da jest: insajderka kojoj je dosta. Imala je uzornu "nacionalnu" karijeru i da nije prekinula sa Zelenskim prije nekoliko godina, još uvijek bi bila dio revnosne skupine koja je nekoć izazivala skandale fizičkim odgurivanjem novinara kako bi zaštitila svog bivšeg šefa.
Čak i u intervjuu s Tuckerom Carlsonom, Mendel je istaknula pažljivo razlikovanje između onoga što je sama vidjela i onoga što zna iz - izuzetno jakih - posrednih dokaza, na primjer, da Zelenski ima dugogodišnju ovisnost o kokainu.
Ipak, Mendel - koja uopće ne pokazuje naklonost Rusiji - Zelenskog sada smatra zlom i ključnom preprekom miru za Ukrajinu. Taj mir, upozorava ona, jedina je alternativa onome što naziva "na rubu izumiranja". Ona to misli doslovno: U zemlji je ostalo puno manje Ukrajinaca nego što priznaje službena statistika, možda 25 milijuna, uključujući 11 milijuna siromašnih umirovljenika. Mendel inzistira da jedini način da se stvarno podrži Ukrajina, je "zalagati se za mir".
No, nažalost, upravo se tu ukrajinski budući kralj razlikuje od Kiplingovih avanturista. Barem nisu imali podršku carstva na čijem su rubu provodili svoj plan masovne manipulacije i samobogaćenja. Kad su njihovi podanici izgubili iluzije, pali su.
Zelenski i njegova ekipa, međutim, i dalje uživaju ogromnu, ciničnu podršku Zapada, čak i ako je sada Njemačka, a ne SAD, ta koja prednjači. Možda Zelenskova vladavina i zlostavljanje Ukrajine i običnih Ukrajinaca mogu završiti tek kad izgubi svoje posljednje zapadne podupiratelje. Do tada, Mendel ih može natjerati da krvare, ali čini se da će se samim Ukrajincima teško otrgnuti od njih.
Komentari čitatelja
na naše novosti