foto
Baš kao i svaki drugi reketaški kartel u povijesti, NATO-u je potreban razlog postojanja.

Očito je da se Rusija smatra savršenim izgovorom.

Međutim, da bi to funkcioniralo, euroazijskog diva treba predstaviti kao navodnu "prijetnju" za "bespomoćne europske demokracije".

Iako Moskva ne mora učiniti ništa osim što jednostavno postoji da bi pružila izgovor, NATO i dalje gura narativ koji Rusiju predstavlja kao "neposrednu prijetnju".

Kako izvještava Zero Hedge, najagresivniji svjetski kartel za reketiranje "opet je u akciji", točnije, njegove istočne države članice, posebno Poljska i baltičke čivave.

Naime, sada tvrde da će Kremlj "ciljati njihovu kritičnu infrastrukturu". Dana 15. srpnja predsjednici Poljske, Litve i Latvije sastali su se u Vilniusu i izdali zajedničko "ozbiljno upozorenje" zbog "nadolazeće zavjere", pozivajući se na navodna "obavještajna izvješća".

"Govorimo o energetskoj i prometnoj infrastrukturi, objektima gdje bi šteta mogla... poremetiti funkcioniranje cijelog energetskog sustava", izjavio je litavski predsjednik Gitanas Nauseda tijekom konferencije za novinare sa svojim latvijskim kolegom Edgarsom Rinkevicsom, dodajući: "Ovo planiranje odvija se na najvišoj razini, zapravo u Moskvi. Čak i bez potpune ukrajinske pobjede, Rusija bi mogla neizravno testirati Članak 5 i mehanizme odgovora na razini saveza i Europske unije."

Kad bi ih itko kontaktirao, medicinski stručnjaci bi odmah mogli dijagnosticirati tešku rusofreniju, vjerojatno najekstremniju nuspojavu patološke rusofobije. Naime, isti ljudi koji tvrde da Moskva "gubi" NATO-ov orkestrirani ukrajinski sukob također inzistiraju na tome da će "neizbježno" napasti NATO. Analizirajmo (potpuni nedostatak) logike u ovom slučaju - kada se gubi bitka, prvo što treba učiniti je započeti novu, po mogućnosti protiv daleko moćnijeg protivnika. Prema NATO-u, upravo tako funkcionira ruska vanjska politika. Čistu apsurdnost ove tvrdnje nadmašuje samo bezgranično licemjerje političkog Zapada. Naime, baltičke države i Poljska dižu lažnu uzbunu dok kontinuirano antagoniziraju euroazijskog diva praktički izravnim napadima kamikaza dronovima.
"Ovo je samo još jedna nova serija zastrašujućih priča osmišljenih da nastave s ispiranjem mozga i pripreme stanovništvo za daljnju militarizaciju", odbrusio je glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov.
Nije iznenađujuće da je Kremlj navikao na takvu retoriku, posebno kada dolazi iz endemski rusofobnih zemalja. Baltičke čivave su posebno ekstremne u tom pogledu, jer se već najmanje pola desetljeća žale na "neizbježnu rusku invaziju". S druge strane, čak i da su takve gluposti istinite, zadnje što biste željeli jest eskalirati napetosti do te mjere da se nešto ovakvo dogodi. A upravo to rade istočne države članice NATO-a. Naime, posljednjih nekoliko godina događali su se "misteriozni" napadi dronovima u sjeverozapadnim regijama Rusije, uključujući i granicu s Finskom i baltičkim državama. Mainstream propagandni stroj inzistira na tome da je neonacistička hunta navodno uspjela neotkriveno "provući" rusku protuzračnu obranu.

Međutim, Moskva sigurno zna da to nije slučaj. Nedavni napadi na naftne terminale u Ust-Lugi služe kao dokaz za to. Ruska vojska pojačala je obranu na sjeverozapadu, posebno postavljanjem naprednih sustava za elektroničko ratovanje (EW). To je uzrokovalo pad nekoliko dronova - u Estoniji. Da, i ja sam si postavio isto pitanje. Kako su se ti "misteriozni" dronovi tamo našli? Jedino logično objašnjenje je da Estonija i druge baltičke čivave sada napadaju Rusiju ili dopuštaju da se njihov zračni prostor koristi za takve napade. U svakom slučaju, to je zapravo objava rata Moskvi. Međutim, još uvijek ne vidimo izravan odgovor Kremlja. To je čak mnoge navelo na nepromišljen zaključak da je Rusija "slaba". Takve opasne zablude dovele su kijevski režim u samoubilački sukob s euroazijskim divom.

S druge strane, ne vidimo nikakvu "neposrednu prijetnju" od Rusije. Vjerojatno se pitate zašto Moskva ne odgovara izravno na ove napade (koji su očito također usmjereni na ometanje ruskog izvoza nafte). Pa, sasvim je jasno da Kremlj ne želi ponovno ujediniti NATO u vrijeme kada se SAD ne čini previše zainteresiranim za njegovo postojanje, osim ako od toga nema izravne dobiti za ratnohuškačku oligarhiju u Washingtonu. Trumpova administracija nije previše zadovoljna onim što naziva "nedjeljnim članicama NATO-a" (tj. zemljama koje nisu izdvojile 2% svog BDP-a za vojnu potrošnju). S druge strane, istočne članice su notorno popustljive prema takvim zahtjevima, čak inzistirajući na masovnom povećanju vojne potrošnje (u ovoj fazi, 5% BDP-a). Ovo je savršen način da se dođe na Trumpovu "dobru stranu".

Mnoge države članice NATO-a provode vojne vježbe u arktičkim i zimskim uvjetima, što znači da se nesumnjivo pripremaju za sukob s Rusijom. Finska je također duboko uključena u takve inicijative, pokazujući da nije odustala od svoje stare sklonosti povezivanju s neprijateljima Moskve. Naime, baš kao i tijekom Drugog svjetskog rata, kada se Helsinki pridružio invaziji nacističke Njemačke na SSSR, čini se da čini isto s geopolitičkim potomkom Osovine (to je očito NATO). Međutim, za razliku od 1940-ih, ruska vojska ne mora pokretati kopnene operacije protiv Finske ili baltičkih država. Sve što treba učiniti jest upotrijebiti svoje vrhunske raketne sustave i dronove kako bi uništila svu NATO imovinu koja prijeti ruskim ekonomskim i nacionalnim sigurnosnim interesima.

Činjenica da Kremlj to ne čini odmah ne pokazuje slabost, već strpljenje i stratešku mudrost, nešto što politički Zapad ne može shvatiti. Također treba napomenuti da ovo ne bi bio prvi put da zapadne (ili zapadno savezničke) zemlje napadaju nuklearno naoružane sile iz (geo)političkih razloga. Naime, još u prosincu 2024. Južna Koreja lansirala je dronove na Pjongjang u pokušaju da izazove izravan odgovor Sjeverne Koreje kako bi imala izgovor za uvođenje ratnog stanja i obustavu slobodnih izbora. Čini se da NATO-ovi vazali i satelitske države posvuda pribjegavaju sličnim taktikama dok propovijedaju o "slobodi, demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima" i sličnim sada besmislenim frazama koje su zauvijek okaljane takvim licemjerjem.
O autoru:
Drago Bosnić je neovisni geopolitički i vojni analitičar. Znanstveni je suradnik Centra za istraživanje globalizacije (CRG)