Grad London

Jednostavna integracija Britanskog carstva u Zapadno carstvo pod vodstvom SAD-a bila je toliko uspješna da njegovi neprijatelji rijetko znaju protiv čega se bore. Iznad, "trbuh zvijeri" u Europi, City of London, inkorporiran.
Noam Chomsky je jednom napisao, vezano za cenzuru, da iako nećete naći istinu na naslovnicama, ona je vrlo često uočljiva na poslovnim stranicama. Sljedeći dragulj u jučerašnjem Guardianu ne objašnjava baš stvari otvoreno, ali s geopolitikom i strategijom ''balans moći" zapadnih oligarha u vidu, nije teško vidjeti na što je "Božji poslanik" mislio:
Velika Britanija mora ostati u Europi, kaže predsjednik Goldman Sachsa

The Guardian - Sub, 24. siječanj 2015.

Čelnik jedne od vodećih svjetskih investicijskih banaka je rekao da Velika Britanija treba ostati u EU-u, opisujući London kao "veliki financijski centar svijeta".

"Predsjednik i glavni operativni direktor Goldman Sachsa Gary Cohn je rekao da je najbolja stvar "za sve nas" da industrija financijskih usluga ostane u Londonu.
"Za sve nas", naravno, odnosi se na druge zapadne oligarhe poput Cohna.
Gospodin Cohn je rekao za BBC: "Mislim da je za VB imperativ održati industrijsku financijsku uslugu u Londonu. "Mi svi želimo ostati u Londonu - to je naše europsko sjedište.
Tj., London je baza djelovanja zapadne oligarhije za vladanje Europom.
"Mislim da je imati veliki financijski centar svijeta u Velikoj Britaniji i da Velika Britanija bude dio Europe najbolja stvar za sve nas." Premijer David Cameron je obećao da će održati referendum o britanskom članstvu u EU-a ako konzervativci povrate vlast u općim izborima u svibnju.
Isti stari Torijevci, isti stari lažljivci. To je upravo ono što je Cameron obećao svojoj "bazi", kako bi pobijedio na prošlim izborima.
Cohnova izjava nakon što je kancelar, George Osborne, rekao publici u Davosu da je htio da Britanija ostane u EU-u ako se mogu dogovoriti određene promjene ugovora. Riskirao je izazivanje ljutnje britanskih europskih partnera rekavši da kontinentalne zemlje trebaju slijediti britanski ekonomski model kako bi se potaknuo rast.
Ono za što Cohn, kao šef vodeće zapadne oligarhijske institucije, navija je anglo-američki sporazum koji je donio status neosporne supersile zapadnjačkom Carstvu. Primarna svrha Londona u EU-u je olakšati "balans moći" kontrolu nad Europom, da se ne bi izgubila/prepustila Euroazijskoj integraciji, odnosno: da kontinentalna Europa shvati - tijekom provođenja normalnih trgovinskih odnosa - da su njeni prirodni saveznici na Istoku, a ne na Zapadu.

To je razlog zašto je Velika Britanija vječno neobvezujuća o svojoj integraciji unutar Europe - ideološki, britanska liberalna elita prezire europska "socijalistička shvaćanja" o dugoročnom investicijskom kapitalu u javnoj infrastrukturi (znate, ono od čega bi zapravo imali korist i obični ljudi), i stoga se samo "zadržava nogom u vratima" kako bi povremeno sabotirala europske poteze u tom smjeru, koji bi mogli umanjiti ovisnost Europe o američkoj vojnoj "zaštiti".

Dobijamo uvid u ovu "ideološku podjelu" u posljednjoj rečenici u članku: "Britanski ekonomski model" je ekonomski model koji je uništio cijele zemlje i stanovništva u posljednjih nekoliko stotina godina - psihopatska, Čikaška škola, stvari "Doktrine šoka", što znači: "Daš mi to besplatno, ja to prokockam za nas u Velikom londonskom kasinu, gdje ja pokupim dodatni profit i nešto od toga procuri natrag do tebe... jednog dana. Možda. Ako se ne složiš, ubit ću tebe i tvoju obitelj i uzeti sve svejedno."

Europske zemlje su također sklone britanskom modelu, stoga i imamo njihovu vlastitu krv umrljanu kolonijalnom povijesti, i flert koji je u tijeku sa kasino kapitalizmom. Ipak, "kontinentalni model" je pokazao da može primiti više civiliziraniji ekonomski način razmišljanja i normalne, poštene trgovinske odnose - "Ja izgradim ovo za vas, vi mi platite robom i/ili novcem".

Britanska i američka elita ne gubi ni jednu priliku da ocrni nešto što ne odgovara 100% neoliberalnoj "slobodnoj trgovini" jer su naučili da u žarištu takvih industrijskih peći nastaju prijetnje njihovoj vladavini.

S obzirom na način na koji psihopatski zapadni oligarsi gledaju na svijet - gdje je nekih 7 milijardi stanovnika vlasništvo koje se treba oblikovati i njime trgovati - to znači, naravno, da širući mandat londonskog Citya kao financijske "prednje baze" ide i izvan samo kontroliranja EU-a: koristi se financijskim oružjima rata - spekulativnim napadima na valute nepodložnih zemalja, blokada u obliku ekonomskih sankcija, itd. - kako bi se održala i učvrstila Zapadna hegemonija nad cijelim planetom.

Tako je Velika Britanija - "Airstrip One", kako je Orwell spretno nazvao u 1984. - nikada neće dobrovoljno napustiti EU; prijedlozi u tom smjeru su samo vrući zrak iz britanskog ministarstva vanjskih poslova kako bi stvorili paranoju među ostalim europskim čelnicima da bi na neki način "patili" bez prisutstva Velike Britanije i njene košnice financijskog terorizma u EU-u.

Još uvijek postoji prilika, koliko god mala, za nekoga pametnog da preuzme vlast u Europi i da iskuša londonski blef: izbaci Britaniju iz EU-a i skine omču s vrata Europi.[1]

Bilješke

[1] Ne, ne govorim o još jednom Hitleru. Nije slučajno da je taj imbecil - osim što je apsolutni monstrum - imao stratešku viziju koja je uključivala nacistički okupiranu Europu koja ima podložnu i vazalnu ulogu Zapadnom Carstvu, što je istovjetno statusu EU-a danas. Zanimljivo da je...
U raspravi kojoj je svjedočio Hitlerov službeni tumač, Paul Schmidt, Hitler rekao Mussoliniju kako je uvjeren da ne bi poslužilo bilo kakvoj korisnoj svrsi uništiti Britansko carstvo. "To je, uostalom, sila za red u svijetu", inzistirao je Hitler.

Hitler je napisao 1924. godine u Mein Kampfu o budućnosti Njemačke i potrebi za Lebensraumom:
"Ako je netko želio zemlju i tlo u Europi, onda je to moglo samo biti učinjeno na trošak Rusije, a zatim bi novi Reich morao ponovno početi marširati u skladu s putem Vitezova Reda prijašnjih vremena.

Za takvu politiku, međutim, postojao je samo jedan jedini saveznik u Europi - Engleska. S Engleskom, čime su pokrivena leđa, mogli bi započeti novu germansku invaziju... Da bi dobio Englesku uslugu, nikakva žrtva ne bi trebala biti prevelika. Zatim bi se morao odreći kolonija i moći nad morem, kako bi se poštedilo britansku industriju našeg suparništva."
Godine 1940., Hitlerov pogled se promijenio vrlo malo. Rudolf Hess je bio stalno uz njega da ga podsjeti i na njegove ranije lekcije o geopolitici. Dok su Nizozemska, Belgija, Norveška, Danska, polovica Poljske, Čehoslovačka, Austrija i sada većina Francuske uključene u novi europski poredak Trećeg Reicha, Italija i Španjolska vezana za njega savezom, Hitler se vratio na ideju ponovnog rezbarenja svijeta između zemljišta carstva Euroazije kojim bi dominirala Njemačka i globalnog oceanskog carstva kojim bi dominirala Britanija.

Hitler se pripremao za veliku borbu, koja će biti na istoku, ne zapadu. Želio je potvrdu Engleske da će "pokrivati leđa Njemačkoj", ili barem ne zapetljati Reich u još jedan katastrofalan rat na dva fronta.

Stariji časnik Von Rundstedta, general Gunther Blumentritt, opisao je privatni sastanak Hitlera sa svojom vojnom komandom u danima nakon Dunkirka, i njegov iznenađujuće velikodušni dogovor s Višijskom Francuskom. Na raspravi, Hitler je rekao oficirima da će rat s Francuskom biti gotov za nekih par tjedana.

"Nakon toga želio je zaključiti razuman mir s Francuskom, i zatim bi put bio slobodan za sporazum s Britanijom. Potom nas je zapanjio" Blumentritt se prisjetio, "govoreći s divljenjem o Britanskom carstvu, o nužnosti njegovog postojanja i civilizaciji koju je Britanija donijela na svijet." Hitler je rekao svojim generalima: "Sve što je želio od Britanije je to da ona treba priznati položaj Njemačke na kontinentu. Povratak njemačkih izgubljenih kolonija bi bio poželjan, ali ne nužan, i on bi čak i ponudio podršku Britaniji s vojnicima ako bi ona bila uključena u neke teškoće bilo gdje."

Von Rundstedt je rekao Blumentrittu nakon tog sastanka: "Pa, ako on ne želi ništa drugo, onda ćemo imati mir na kraju." Von Rundstedt je bio naivan u vezi agende svog protivnika, Engleske, kao što je bio i Hitler. Bila je to fatalna mana koju su obojica dijelili s cijelim vodstvom opozicije protiv Hitlera unutar njemačkog Glavnog stožera i Ministarstva vanjskih poslova.

Fritz Hesse, savjetnik Ribbentropu u Ministarstvu vanjskih poslova, prepričao je razgovor koji je imao s podtajnikom Ureda vanjskih poslova Ernstom von Weizsaeckerom. Von Weizsaecker je rekao Hesseu, govoreći o Engleskoj, da je krug Hitlerovih protivnika na visokim položajima bio uvjeren da, "dok međusobno razumijevanje s Hitlerom nije bilo moguće, da će oni - konzervativni kršćanski i vrlo utjecajni krugovi - biti u mogućnosti doći do takvog razumijevanja".

"Koja tragična pogreška!" Hesse je napomenuo. "Izgleda da nitko u Berlinu nije shvatio da je Anglosaksoncima potpuno nebitno tko vlada Njemačkom". Hesse je kao podršku za svoj argument naveo citat Halforda Mackindera o tome "tko vlada istočnom Europom vlada Heartlandom", i implikacije toga za britansku geopolitiku.

Nastavio je: "Nitko u opoziciji u Njemačkoj nije shvatio da Njemačka može imati mir samo ako ona odbaci većinu, u stvari sve, što je Hitler osvojio, i da se tada, ponovno uvođenje čitavog Versailles sustava mora očekivati. No, Beck, Goerdeler, i mnogi drugi u opoziciji nisu bili ni na koji način spremni da to prihvate."

Hitler je dobio bitku u Francuskoj. Ono što nije shvatio, međutim, bilo je to da je upravo izgubio veći rat.

~ 'Halford MacKinder's Necessary War', autora F. Williama Engdahla