Rusija je očekivala da će na zasedanju Saveta bezbednosti UN čuti nešto novo o "slučaju Skripalj", ali je čula "koktel laži", izjavio je stalni predstavnik Rusije u UN Vasilij Nebenzja.

"Veoma smo se nadali da ćemo danas čuti nešto ubedljivo, što rasvetljava ovaj zamršeni incident. Nažalost, naša očekivanja ponovo nisu bila opravdana. U današnjim govorima čuli smo isti skup laži o navodnim dvostrukim agentima kao legitimnim metama ubistva ruskih obaveštajnih službi, o obuci ruskih obaveštajnih službi za upotrebu hemijskih otrovnih sredstava, razvoju bojevih otrovnih supstanci u Rusiji, o sajber-napadima, pokušajima državnog prevrata u Makedoniji i mnogo toga drugog. Neću navoditi čitav ovaj nedokazani lažni koktel", rekao je Nebenzja na zasedanju Saveta bezbednosti UN.

Nije slučajno da najnovije izjave britanskih vlasti o "slučaju Skripalj" prethode provokaciji sa upotrebom hemijskog oružja koja se sprema u Siriji, rekao je Nebenzja.

"Dauning strit (rezidencija britanskog premijera) se ne vodi motivima pravde (u slučaju Skripalj), već drugim motivima. Kakvim - već smo govorili. Incident od 4. marta bio je zgodan izgovor za antirusku histeriju i bio je iskorišćen za pokušaj podrivanja našeg kredibilitet kao države-članice OZHO uoči insceniranja upotrebe hemijskog oružja u sirijskom gradu Dumi", objasnio je stalni predstavnik Rusije u UN.

"Danas vidimo sličnu sliku. Govor (premijerke Velike Britanije) Tereze Mej 5. septembra održan je uoči takoreći nove političke sezone oko situacije u Idlibu, o kojoj se aktivno raspravlja, i hemijske provokacije koju tamo pripremaju militanti zajedno sa 'belim šlemovima' na koju smo više puta upozoravali", dodao je on.

Nebenzja je istakao da London ne namerava da istragu dovede do kraja, jer mu to nije ni potrebno.

"Naše britanske kolege su zauzele veoma povoljan stav: presuda je doneta, proglašen je krivac - Rusija. Prava imena osumnjičenih su nepoznata. Ali navodno je poznato da su oni agenti GRU. Kako se to može odrediti bez imena, za nas je velika misterija", primetio je Nebenzja.

Na današnjem summitu čelnika Rusije Turske i Irana, koji se na kraju ipak održao u Teheranu, ne u Tabrizu, kako je bilo najavljeno, nije postignut nikakav dogovor o sudbini sirijske pokrajine Idlib.

Naime, Vladimir Putin i Hassan Rohani smatraju kako pokrajinu treba očistiti od terorista, dok turski predsjednik Erdogan ne podržava vojno rješenje problema i pokušava izvući najveću korist iz ove situacije.

Turska namjerava ostati vojno prisutna u Siriji sve dok se tamo ne uspostavi mir, izjavio je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan na sastanku o sirijskom sukobu s čelnicima Rusije i Irana u Teheranu.

"Turska će zadržati svoju prisutnost u Siriji sve dok se tamo ne uspostavi mir. Idlib je važan ne samo za budućnost Sirije, već i za mir u cijeloj regiji, kao i za sigurnost i stabilnost Turske", rekao je predsjednik Turske.

Erdogan je također najavio mogućnost povlačenja iz Idliba u druga područja onih militanata koji napadaju rusku zračnu bazu u Hmeymim. No, turski čelnik nije točno odredio gdje bi se mogli povući i pod kojim uvjetima, izvještava Tass.

Ovo je za rusku stranu priznanje da Turska ipak kontrolira skupine koje na rusku zrakoplovnu bazu redovito provode napade dronovima, ali da turska vojska na terenu ne čini ništa da oni prestanu.

Turska je i za održavanje prekida vatre u sirijskom Idlibu, te poziva na okončanje bombardiranja položaja terorista u ovoj pokrajini. Erdogan je predložio da se u konačnom dokumentu summita doda stavka o izbjeglicama u Idlibu.

"Želio bih podići pitanje sirijskog Idliba i bombardiranja ove regije. Predlažem da se vratimo primirju u ovom području, jer su bombardiranja ozbiljna prijetnja civilnom stanovništvu. Ponovno će krenuti val migracija, a na kraju će se ova populacija naći na našoj granici", kazao je Erdogan.

Ambasador SAD-a u Izraelu David Friedman izjavio je da ne može da zamisli da anektirana Golanska visoravan ne ostane "vječno" pod izraelskim suverenitetom.

Izrael je osvojio veći dio strateškog Golana u Šestodnevnom ratu 1967. i anektirao ga 1981. godine, što međunarodna zajednica nikada nije priznala.

"Iskreno ne mogu da zamislim situaciju u kojoj Golanska visoravan neće biti dio Izraela za čitavu vječnost", rekao je Friedman u intervjuu za izraelski dnevnik Izrael Hajom (Izrael danas), dodavši: "Ne mogu da zamislim sutuaciju u kojoj bi Golan bio vraćen Siriji".

On je pomenuo moguće teritorijalne koncesije koje bi, kako je rekao, dovele Izrael u podređenu situaciju u pogledu bezbjednosti, ocjenivši da sirijski predsjednik Bashar al-Assad najmanje zaslužuje takav "poklon".

Friedman očekuje da se status quo nastavi i ne isključuje mogućnost da jednog dana administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa prizna Golan kao izraelsku teritoriju. "To se stvarno može desiti", rekao je ambasador.


Tokom posjete Izraelu u augustu savjetnik za nacionalnu bezbjednost SAD-a John Bolton je izjavio da takvo priznanje nije relevantno u ovom trenutku Izrael i Sirija u kojoj se vodi krvavi međunarodni ratni sukob od 2011. godine su i dalje tehnički u ratnom stanju.

U ofanzivi koju je Velika Britanija pokrenula protiv Rusije vezano za "slučaj Skripalj", zvanični London je još jednom uspeo da u Savetu bezbednosti UN obezbedi podršku SAD, Francuske, Kanade i Nemačke.

Naime, samo dan nakon što je britanska policija objavila nove informacije o istrazi o trovanju bivšeg špijuna, ove zemlje su na sednici SB UN podržale procenu Velike Britanije da ruski oficiri stoje iza napada nervnim agensom na Sergeja Skripalja i njegovu ćerku Juliju, i obećali dalje postupke.

Ovakav razvoj događaja na relaciji London-Moskva nije iznenađenje za istoričara i političkog analitičara Dragomira Anđelkovića, koji za Sputnjik kaže da Britanija, od prve polovine 19. veka pa sve do danas, u kontinuitetu vodi antirusku politiku.

Čak i kada je bila saveznik sa Rusijom, objašnjava naš sagovornik, Britanija je gledala da Rusija iz tog savezništva izađe što oštećenija, sa što više problema i koliko god je moguće više oslabljena.

"Britanija još od 18. veka, odnosno otkad je postala velika sila, prema svakoj drugoj sili koja joj je konkurent za globalnu moć ima neprijateljski stav. Rusija tu nije izuzetak, izuzetak je činjenica da Rusija u kontinuitetu opstaje. Britanija je uspela da Francuska prestane da bude velika sila, uspela je da Nemačka više ne bude velika sila, ali kao što Britanija zadržava status velike sile, zadržava ga i Rusija. Britanija je s vremenom izgubila nekadašnji značaj, ali se postepeno identifikovala sa svojom nekadašnjom kolonijom, Sjedinjenim Američkim Državama, i sada imamo jednu vrstu anglosaksonske policentrične imperije, čiji je Britanija možda čak i mozak. To je naročito slučaj kada se radi o antiruskoj politici", primećuje Anđelković.

Migrantska politika na kojoj Evropska unija već godinama insistira po svoj prilici sve ređe nalazi uporište unutar zemalja-članica, kako među građanima tako i među političkim elitama.

Tome u prilog govore sve češći protesti protiv migranata u zemljama EU, nedavni sukob na relaciji Rim-Brisel povodom prijema izbeglica, ali i poslednja izjava ministra inostranih poslova Mađarske Petera Sijarta, koji je naveo da je "Evropa postigla svoj najveći uspeh zahvaljujući hrišćanskim vrednostima" i poručio da "što se više udaljimo od tih vrednosti, imamo manje šansi da povratimo konkurentnu i snažnu Evropu".

Prema njegovim rečima, Unija je suočena sa izazovima migracije, energetske politike, terorizma i Bregzita. Iako je Sijarto rekao da poštuje različita mišljenja, insistirao je na tome da bi bilo antievropski reći da su oni koji imaju mišljenje protivno preovlađujućem evropskom mišljenju - neprijatelji Evrope.

Na pitanje da li se u Evropi formira svojevrsna osovina zasnovana na antimigrantskim principima i kako bi ona mogla uticati na aktuelnu politiku Brisela po tom pitanju, istoričar Saša Adamović za Sputnjik kaže da ta osovina već postoji.

"Ona je formirana kroz tesnu saradnju zemalja takozvane Višegradske grupe, koje od početka imaju jasan antimigrantski stav i jednostavno ne prihvataju nametnute kvote o prijemu migranata od strane EU. Sa druge strane, posle izbora u Austriji dobili smo vladu u kojoj je jedna izrazito antimigrantska stranka - Slobodarska stranka Hansa Kristijana Štrahea, a i sam kancelar Sebastijan Kurc je zauzeo čvrst antimigrantski stav. Značajne političke promene desile su se i u Italiji, izuzetno važnoj zemlji za EU, gde su danas na vlasti dve antiestablišment partije, od kojih je Liga, koju vodi ministar unutrašnjih poslova Mateo Salvini, izuzetno antimigrantski opredeljena. Ova stranka je, prema poslednjim istraživanjima javnog mnjenja, najpopularnija među italijanskim političkim partijama", napominje Adamović.

Rusija će nastaviti da likvidira teroriste u svim dijelovima Sirije, između ostalog i u Idlibu. U tu zemlju treba da se vrati mir, izjavila je glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Rusije Marija Zaharova.

- Teroriste smo ubijali, ubijamo i ubijat ćemo ih. Zapamtite to. I nije važno da li je u pitanju Halep, Idlib ili druge tačke u Siriji. U Siriju mora da se vrati u mir - rekla je ona na medijskom seminaru UN-a o miru na Bliskom istoku.

Govoreći u sekciji o sigurnosti novinara, Zaharova je istakla "da nije bilo odlučujuće uloge ruskih zračnih snaga, sada u Siriji ne bi moglo da se govori ni o kakvoj odbrani novinara".

- Da prije nekoliko godina Rusija nije donijela odluku koju je donijela, sada tamo ne bi bilo nikoga kome je potrebna zaštita. Tamo bi sada bio samo ISIL. Prava teroristička država. Ne samo na teritoriji Sirije, već i na teritoriji njenih susjednih država. Oni bi jednostavno počeli da ujedinjuju teroristički potencijal i pokrili cijelu teritoriju regiona. A najinteresantnije je to što bi imali i svoje novinare koji bi pokrivali aktivnosti te terorističke države - objasnila je Zaharova.

Tijekom jučerašnjeg dana desila se zanimljiva situacija - izraelski list Jerusalem Post objavio je na svojim stranicama tekst s naslovom "IDF potvrdio: Izrael je davao lako naoružanje sirijskim pobunjenicima". Bila bi to potvrda nečeg što se spekulira već godinama, da Izrael aktivno podupire, a vjerojatno i naoružava, islamističke militante u Siriji. No, nedugo nakon objave cijeli tekst je jednostavno nestao sa stranica lista Jerusalem Post.

Također je zanimljivo i to kako je urednik lista, David Brinn, kasnije pojasnio situaciju u razgovoru za ruski RT - "Vojni cenzor izraelske vojske nam je rekao da uklonimo taj tekst, očito zbog sigurnosnih razloga", rekao je.

Iako je članak brzo uklonjen, sadržaj je ipak "spašen". U njemu se ističe, odnosno isticalo se, kako izraelska vojska redovno šalje lako naoružanje i municiju sirijskim militantima u blizini izraelske granice u sklopu operacije pod prikladnim nazivom "Dobar susjed". Zapravo riječ je o operaciji koju je Izrael prikazivao kao humanitarnu tvrdeći kako Sirijcima šalju hranu, odjeću i gorivo, no čini se kako to nije bilo sve što su slali.

Tekst je također otkrio kako je Izrael aktivno naoružavao najmanje 7 različitih oružanih skupina na prostoru sirijskog dijela Golanske visoravni. Cilj im je bio, kako se tvrdi, spriječiti dolazak Hezbollaha i Irana na ovaj prostor - pod svaku cijenu.

Na europskom energetskom polju bojišnice stanje je i dalje vrlo komplicirano. S jedne strane jača pritisak Washingtona na Bruxelles za povećanje uvoza američkog ukapljenog plina na europsko tržište i odustanak od izgradnje plinovoda "Sjeverni tok 2", koji bi se protezao od ruske obale Baltičkog mora, podmorjem do Njemačke, paralelno s već operativnim plinovodom "Sjeverni tok".

S druge strane, Njemačka i Finska postaju "utvrde" koje brane projekt "Sjeverni tok 2", a sve su države kroz čije teritorijalne vode ili zone isključivog gospodarskog pojasa (Rusija, Finska, Švedska i Njemačka) već dale svoje dozvole za njegovu izgradnju, osim Danske. Zbog kolebanja Kopenhagena (Danska je, inače, velika američka saveznica i jasno je kako upravo ta činjenica ima presudnu ulogu zbog koje tamošnja vlada sada razmišlja o "sizifovom poslu" - na koji se način ne zamjeriti Njemačkoj, o kojoj Danska u gospodarskom smislu puno ovisi, a istodobno SAD-u pokazati odanost) i najave tamošnje vlade kako o svemu ovom još treba razgovarati, operator projekta, "Nord Stream 2 AG", koji vremena za čekanje nema, već je najavio promjenu trase plinovoda, koji bi, prema novoj verziji, zaobišao danske teritorijalne vode, čime bi se njegova duljina produžila za relativno nebitnih 50-ak kilometara, isto kao i rokovi izgradnje. Podsjetimo, cijena projekta iznosi 10 milijardi eura, a konzorcij čine Gazprom (51%), Engie, OMV, Shell, BASF i Uniper.

Međutim, većina političara sa švedske političke scene zalaže se za blokiranje tog plinovoda (o čemu nešto više nešto niže u tekstu), što bi trebalo učiniti kroz zakonske regulative na razini Europske unije (to isto traži i danska vlada, čime bi izbjegla svoju potrebu donošenja neugodne odluke o zabrani ili dozvoli gradnje "Sjevernog toka 2" ).

Ovdje bih najprije podsjetio na nedavne sastanke njemačke kancelarke Angele Merkel s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom, kao i s gruzijskim i azerbajdžanskim državnim vrhom nekoliko dana kasnije, prigodom njene mini-južnokavkaške turneje. I Merkel i Putin ponovo su dali punu potporu izgradnji "Sjevernog toka 2", pri čemu su izjavili kako se tranzit ruskog plina kroz Ukrajinu može nastaviti uz uvjet da to bude na tržišnim (a ne političkim) osnovama. Štoviše, glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert izjavio je slijedeće: "Ukrajina mora učiniti korak naprijed u rekonstrukciji svog plinovodnog sustava, kako bi osigurala okvirne uvjete za dugoročan tranzit (ruskog plina). Njemačka "Sjeverni tok 2" smatra ekonomskim projektom".

Što se tiče kancelarkine turneje po Južnom Kavkazu, vrijedni spomena samo su njeni razgovori s predsjednikom Azerbajdžana Ilhanom Alijevom oko plinskog projekta TANAP i izvoza tamošnjeg plina na europsko tržište. Razgovor s predsjednikom Alijevom za Angelu Merkel nije, što se tiče nužne potražnje za kvalitetnom i stabilnom diversifikacijom opskrbe EU "plavim energentom", urodio plodom: osim spoznaje kako će "Južni plinski koridor" (TANAP+TAP) u svojoj konačnici Europi dostavljati 15 milijardi m3 plina godišnje ("Sjeverni tok 2" 55 mlrd. m3 godišnje, uz minimalni rok eksploatacije od 50 godina), zbog čega riječ "diversifikacija" ima prilično skromne mogućnosti, a da i ne govorimo o mogućnosti otkaza od ruskog plina u dugoročnoj perspektivi, Alijev je upravo tada pozitivno odgovorio i na prijedlog da njegova zemlja postane promatrač u, kolokvijalno rečeno, ruskom vojnom savezu - Organizaciji ugovora o zajedničkoj sigurnosti.

Čini se da bitka u Libiji, koja se godinama vodi između vojske generala Haftara i takozvane Vlade nacionalnog sporazuma iz Tripolija i njezinih islamističkih saveznika, ne jenjava. Međutim, sada ima dva ratišta. Jedno stvarno, u južnim predgrađima Tripolija, a drugi virtualno, na društvenim mrežama prije svega na Facebooku i Twitteru.Facebook kao "multiplikator sile"

The New York Times u piše kako se na Facebooku, takoreći u realnom vremenu, objavljuju podaci s bojišta, o položajima za napad ili obranu, ciljevima koje treba gađati, prijetnje protivnicima i podrška svojim jedinicama. Ovom praksom se koriste obje strane.

Facebook, piše The New York Times, "nije samo ogledalo kaosa, nego može djelovati kao multiplikator sile". Podsjeća kako ovakvo korištenje društvene mreže znači vojnu uporabu platforme.

Čelnici društvenih mreža su rekli da su intervenirali i zatvorili stranice i profile izvan registra, ali su neke još aktivne. Čini se da će zbog toga morati odgovarati pred posebnom komisijom američkog Senata, pred koju su pozvani rukovoditelji Facebooka i Twittera.

Međutim, malo je vjerojatno da su predstavnici kompanije u Senat pozvani iz humanitarnih motiva i da se smanji razina nasilja.

Kontroverze su vjerojatno nastale kada je Facebook, slučajno ili ne, postao mjesto gdje su se počele širiti vijesti koje mogu stvoriti neugodnost za sustav i one koje su sustavno zanemarivane u glavnim medijima.

Rezultat pregovora s američkim zakonodavcima će vjerojatno biti da će se odavno angažiranim timovima koji određuju što je "ispravno" i koje su to "točne vijesti" koje treba prenijeti, a što su takozvane "lažne vijesti". Samo je ovaj put na redu libijski slučaj.

No, iza polemika se ne mogu sakriti dva teksta o Facebooku "koji je pomogao Libijcima da se 2011. ujedine protiv pukovnika Muammara Gaddafija".

U tom se članku otkriva kako su društvene mreže korištene za "podizanje ustanka", što su kasnije detaljno opisali razočarani "revolucionari" koji su i sami bili dio "brigade cyber-kolaboracionista" koje je za poticanje Arapskog proljeća u Tunisu formirala CIA.

Nakon višemjesečne "istrage", britanska policija je priopćila kako ima podatke o osumnjičenima za navodno trovanje Sergeja i Julije Skripal ranije ove godine u engleskom gradu Salisburyu. Naravno, riječ je o "dvojici Rusa" koji su se koristili lažnim imenima - Aleksandru Petrovu i Ruslanu Boširovu.

Vijest je objavio Scotland Yard i izvijestio "kako postoji dovoljno dokaza za optužbe protiv Aleksandra Petrova i Ruslana Boširova za napad nervnim plinom Novičok u Salisburyju u ožujku ove godine".

Međutim, dvojica muškaraca su navodno koristili pseudonime i obojica su mlađi od 40 godina. Protiv njih je izdan europski uhidbeni nalog, a policija je objavila i fotografije dvojice muškaraca.

"Nećemo tražiti od Rusije njihovo izručenje, jer ruski ustav ne dopušta izručenje njihovih građana", rekla je Sue Hemming iz britanskog tužiteljstva.

London podsjeća kako je navodno trovanje Skripala i njegove kćeri "bio je prvi napad kemijskim oružjem u Europi još od Drugog svjetskog rata".

Optužbe Velike Britanije protiv dvojice ruskih državljana će vjerojatno uzrokovati dodatno zahlađenje u odnosima između Moskve i Londona, piše Financial Times.

Prema premijerki Theresi May, tijekom istrage o događaju od 4. ožujka ove godine, vlada je zaključila da su Rusi koji su osumnjičeni za korištenje kemijskog oružja na britanskom tlu zaposlenici ruske obavještajne službe GRU.

"To nije bila samo kriminalna operacija. Najvjerojatnije je odobrena izvan službe GRU, na najvišoj razini ruske vlade", rekla je Theresa May.

Britanska premijerka je rekla kako GRU predstavlja prijetnju "svim saveznicima i svim građanima Velike Britanije".

"S tim u vezi, Velika Britanija i njezini partneri će koristiti čitav niz alata nacionalne sigurnosti kako bi se suprotstavili ruskoj vojnoj obavještajnoj službi, poznate kao GRU.