
© Andrew Wong / Reuters
Da li ambiciozni planovi Evropske unije koji nalažu da Srbija do 2020. godine treba da dobija 27 odsto struje iz obnovljivih izvora mogu da opravdaju zavlačenje ruke u džep građanima, koji će je plaćati nekoliko puta skuplje nego što čine danas, kada se 70 odsto električne energije proizvodi iz uglja. Struja tako dobijena domaćinstva košta u proseku oko 6,5 evrocenti, dok se zeleni kilovati dobijeni iz vetroelektrana naplaćuju 9,2 centa, iz malih hidroelektrana od 5,9 do 12,40 evrocenti, iz biomase od 8,22 do 13,2, iz biogasa od 6,9 do 15,66, a iz solarnih elektrana 20,6 evrocenti.
S druge strane, efekti na život ptica i slepih miševa prilikom gradnje vetroparkova već su vidljivi. Pojedine organizacije za zaštitu identifikovale su veći broj uginulih roda, gusaka, labudova i orlova. Upravo je to razlog zbog koga stalno upozoravaju na štetne posledice korišćenja energije vetra i apeluju na one koji vetrenjače grade da ih podižu van zaštićenih sredina.
Uznemirujući zvuci okretanja elisa na visokim vetroturbinama, manjak sunčeve svetlosti, pa i sama buka tokom njihovog rada, samo su neki od razloga koji već utiču na loše raspoloženje, pa i depresiju stanovnika koji duže vreme žive u blizini vetroparkova. Stoga nije ni čudo što ih razvijene primorske zemlje danas grade kilometrima daleko od obale, na pučini, koju Srbija, nažalost, nema.
Zašto naša zemlja, umesto svega ovoga, ako već mora da prati evropske trendove, ne bi iskoristila novih pet milijardi kubika gasa koji ubuduće treba da godišnje stižu iz Rusije za gradnju gasnih elektrana. Neki bi rekli da ovakva isporuka nije sigurna, tim pre što je Srbija visoko zavisna od uvoza ruskog gasa. Ali bi se, isto tako, mnogi složili da kod nas ne duvaju baš svaki dan tako jaki i "isplativi" vetrovi, a nema baš ni toliko sunca za solarne ploče.
Komentar: Kad se radi o stvarnim lažnim vijestima gotovo svi zapadnjački mainstream mediji bi trebali biti kažnjeni, no onaj tko kontrolira te medije kontrolira i donošenje ovakvih zakona.