Najmanje 25 ljudi je poginulo, uključujući decu, u vazdušnom napadu koalicije na čelu sa Saudijskom Arabijom na punu pijacu u Jemenu, naveli su bezbednosni zvaničnici i očevici.

U istom napadu povređeno je najmanje 30 osoba u zapadnoj provinciji Taizu, prenosi AP.

Međunarodne grupe za zaštitu ljudskih prava u više navrata su optuživale koaliciju da je bombardovala civilne skupove, pijace, bolnice i stambena područja širom Jemena od početka ofanzive iz vazduha u martu 2015. usmerene protiv pobunjenika Huta koje podržava Iran, podseća AP.

Od tada je ubijeno više od 10.000 civila, a rat je gurnuo Jemen na ivicu gladi.

Tanjug

Američku bazu u sirijskom El Tanfu u potpunosti su blokirale snage sirijske vojske, izjavio je načelnik Generalštaba Oružanih snaga Rusije Valerij Gerasimov.

"Sirijska vojska je blokirala zonu od 55 kilometra (gde se nalazi baza) u El Tanfu (na jugu Sirije). Mi već nekoliko meseci posmatramo kako militanti izlaze odatle", rekao je Gerasimov u intervjuu za "Komsomoljsku pravdu".

Prema njegovim rečima, kada je kontrola oslabila, iz područja El Tanfa je izlazilo i po 350 militanata.

"Postojala je pretnja da grad Karjaten u Siriji bude zauzet. Na vreme smo preduzeli mere... Izvršili smo bombardovanje i te snage su bile uništene. Imali smo i zarobljenike iz tih kampova. Jasno je da je tamo u toku priprema. Tamo se nalazi i izbeglički kamp Rukban, najveći u Siriji", dodao je Gerasimov i istakao da se svakog dana između 60 i 70 ruskih dronova nalazi na sirijskom nebu.

Ruski vojni savetnici se nalaze praktično u svim jedinicama sirijske vojske, kazao je on.

Prema rečima ruskog generala, ministar odbrane Sergej Šojgu jedanput ili dvaput nedeljno lično izveštava predsednika Vladimira Putina o situaciji u Siriji.

"Nekad me vrhovni komandant lično zove, nekad zajedno sa ministrom idemo kod njega sa izveštajem. Predsednik određuje ciljeve, zadatke, on je u toku sa svim borbenim akcijama", istakao je Gerasimov.

Glasnogovornica američkog State Departmenta Heather Nauert je 22. prosinca najavila da će Sjedinjene Države režimu u Kijevu isporučiti obrambeno oružje koje će mu pomoći "da zaštiti suverenitet i teritorijalni integritet zemlje i odvrati daljnje agresije". Međutim, nije odredila kakvo će se oružje isporučiti.
CNN i Associated Press, pozivajući se na neimenovane američke dužnosnike, izvijestili su da će u isporukama oružja biti i protutenkovski projektili "Javelin".

Posljednjih dana ove mučne godine u Bosni i Hercegovini postignuti su »lijepi rezultati« koji garantiraju da će iduća biti još gora. Za ovu tvrdnju dovoljno je puko upoređivanje onoga što imamo danas, sa čvrstim obećanjima lidera države datim lani u ovo doba: Gradit će se autoputevi i nove ceste! Ništa od toga. Povećat će se penzije i plate! Tek usvojenim zakonom, penzije se smanjuju. Policiji posebno. Prikazane »prosječne« plate su podvala jer ih nabijaju isključivo primanja neuporediva s prosjekom u tzv. javnom sektoru i na računima hiljada raznih »funkcionera« što su na državnom budžetu. A odatle se grabi i šakom i kapom, ali samo sebi i svojima. Taman kao uoči sudnjeg dana.

Nepristojno ciničnom je »u raji« odjeknula, recimo, epizodica iz gostovanja Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Dragana Čovića, kod Stankovića u »Nedeljom u dva«. Na pitanje o visini njegove plate, Čović odgovara: »Doista ne znam, ali evo, lupit ću, 5.500 maraka...« (oko 2.800 eura) Čovjek, dakle, ni ne zna. A što bi i znao u državi kakva je ova. No, vratimo se obećanjima od lani. Kazali su, otvorit će se sigurno sto hiljada novih radnih mjesta... Onda su i pokušavali slagati kako se »to« doista ostvaruje. Uhvaćeni su u laži, pa ništa.

Posebna je priča s »evropskim putem«. Nakon trijumfalne predaje zahtjeva za članstvo BiH u EU godinu ranije (15. februar 2016.), »lideri« se neprekidno zaklinju kako će se status kandidata sigurno dobiti »najkasnije do kraja 2017. godine«. Frcaju bučna obećanja o reformskoj agendi, setovima novih zakona koje traži EU, usaglašavanju odgovora na pitanja iz famoznog upitnika, ponavljaju se zakletve MMF-u povodom njihovih uslova, opet napadaju oni što sumnjaju i pitaju o »tehničkim sitnicama« poput ispunjavanja i prevoda upitnika (na koji jezik, može li na hrvatski, pa to je jedan od tri u BiH, a priznat u EU), o NATO-u...

U međuvremenu, država se ispuhuje kao probušeni balon, a za te rupe izmišljaju se čepovi raznih vrsta. U ovoj igri manjak čepova je očigledan. Administracija histerično buja, na leđima budžeta su i javna preduzeća, i demobilizirani borci (?!) su prijeteća socijalna kategorija, u javnim nabavkama volšebno nestaju stotine miliona državnog novca, uredbe i pravilnike kojima se otima od građana (recimo o povećanju cijena za registraciju vozila) donose protivno zakonu entitetski ministri, kao što se o taksi za javni RTV servis dogovaraju interno Elektroprivreda i RTV.... Parlament BiH duboko politički podijeljen to ne želi da uradi. Parafiskalni nameti, javni i prikriveni, kote se na sve strane. Prosječnom građaninu postalo je praktično nemoguće otvoriti firmu. Zemlju napuštaju čak i oni do jučer raširenih ruku dočekivani Arapi, kobajagi investitori, koji su Bosnu doživljavali kao Meku u kojoj su dodatno »poslovno« podržavani kao »braća u svojoj kući...« Idu uglavnom u Srbiju.

Europska unija se raspada pred našim očima. Ništa novo, pomislit će bolje upućeni čitatelji. Pa ipak, vrijeme je da razmislimo o tome kako je ujedinjena Europa počela tonuti i tko joj je u tome pomogao.

Tijekom istrage "Russiagate" je američki posebni tužitelj Robert Mueller pronašao dokaze o sprezi članova izborne kampanje Donalda Trumpa s Izraelom, piše Consortium News. Međutim, kako navodi autor, "američki novinari se jako boje otvoriti ovo pitanje, zbog straha od utjecajnog izraelskog lobija, sposobnog i za osobnu osvetu".
Istražujući mogućnost navodne "ruske intervencije" u američku unutarnju politiku, posebni tužitelj Robert Mueller je pronašao dokaze da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu vršio pritisak na tranzicijski tim Donalda Trumpa kako bi se blokirala rezolucija Ujedinjenih naroda kojom se osuđuje izgradnja ilegalnih naselja na okupiranim teritorijima na Zapadnoj obali, za Consortium News piše Dennis Bernstein.

Pretpostavlja se da se to saznalo nakon što je Trumpov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn pristao surađivati u istrazi.

Predsjednik Gvatemale Jimmy Morales krenuo je stopama američkog kolege Donalda Trumpa najavivši u nedjelju premještaj u Jeruzalem veleposlanstva svoje zemlje u Izraelu, usprkos glasanju o osudi Opće skupštine UN-a.

"Dao sam upute ministrici vanjskih poslova Sandri Jovel za pokretanje postupka" provođenja te odluke, napisao je predsjednik na Twitteru.

Prvi čelnik države koji je donio odluku sličnu Trumpovoj, predsjednik Morales izvijestio je na društvenim mrežama o telefonskom razgovoru koji je prethodno vodio s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom.

"Jedna od najvažnijih tema razgovora s izraelskim premijerom bila je povratak veleposlanstva Gvatemale u Jeruzalem", kazao je Morales ističući "izvrsne odnose" između dvije zemlje otkad je Gvatemala podržala osnivanje države Izrael.

U petak je predsjednik Morales branio podršku svoje zemlje odluci SAD-a da prizna Jeruzalem kao glavni grad Izraela, dan nakon masovnog glasanja Opće skupštine UN-a o osudi te inicijative američkog predsjednika.

"Gvatemala je povijesno proizraelski orijentirana i u 70 godina odnosa Izrael je bio naš saveznik", izjavio je on.

Gvatemala je glasala protiv UN-ove osude zajedno s Hondurasom, Togom, Mikronezijom, Nauruom, Palauom i Maršalskim Otocima, uz SAD i Izrael.

Očuvanje nezakonitog američkog vojnog prisustva u Siriji nakon poraza terorističke grupe DAEŠ otežava politički proces i dovodi u pitanje jedinstvo zemlje, izjavio je ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov u intervjuu za RIA Novosti.

"Sirijska vlada još je mogla da defakto 'toleriše' Amerikance tamo zbog hitnih antiterorističkih zadataka. Ali pokušaji da se pronađe opravdanje za njihovo dalje prisustvo u Siriji posle poraza DAEŠ-a nisu ni za šta. U praktičnom smislu, ilegalni boravak američke vojske stvara realne prepreke za političko rešenje i dovodi u pitanje jedinstvo zemlje" naglasio je Lavrov.

On je podsetio da su u novembru "na marginama" samita APEK-a u vijetnamskom Da Nangu, predsednici Rusije i Sjedinjenih Američkih Država usvojili zajedničku izjavu "u kojoj se potvrđuje zajednička posvećenost očuvanju jedinstva, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i sekularnog karaktera sirijske države".

Ruski ministar je primetio da ruska strana redovno postavlja pred američke partnere pitanje "prvobitne nelegitimnosti sa stanovišta međunarodnog prava o njihovoj oružanoj aktivnosti na teritoriji Sirije".

Ministar je dodao da će Rusija nastaviti da pomaže Sirijcima u normalizaciji situacije i vraćanju reda i mira.

"U radu sa regionalnim i međunarodnim partnerima nastavićemo da podsećamo na potrebu da se poštuje suverenitet, nezavisnost i teritorijalni integritet ove države", istakao je Lavrov.

Odlukom ruskog predsjednika Vladimira Putina o povlačenju glavnine ruskih snaga u Siriji zatvara se jedno mračno poglavlje moderne ljudske povijesti. Samoproglašeni kalifat takozvane 'Islamske Države' (DAIŠ) se urušio, no još uvijek ima snage za sporadične napade na polozaje Sirijske vojske i saveznika. Kako su pripadnici te terorističke tvorevine izbačeni iz svih gradova i naselja u centralnoj i istočnoj Siriji, proći će još neko vrijeme prije nego se i zadnji terorista eliminira.

Prisutnost pripadnika tzv. 'Islamske države' još uvijek se može naći duboko u pustinji južno od grada Deir Ez Zora s obje strane Eufrata, zapadno i unutar provincije Homs, kojima nije preostalo ništa osim nekakvog oblika gerilske borbe. S obzirom na nemogućnost dopreme naoružanja i osnovnih potrepština potrebnih za dugoročnu borbu, preostali pripadnici "kalifata" osuđeni su na propast i samo je pitanje vremena kada ce do kraja biti poraženi. Također, DAIŠ je prisutan u provincijama Dara i u malom području na granici provincija Hama i Idlib, te na području palestinskog izbjegličkog kampa Yarmouk u Damasku.

I sad imamo "otkrivanje tople vode" u vezi naoružanja koje je dospjelo u ruke "kalifata". Naravno slučajno. Slučajno kao i godinama do sada. Britanski tim istraživača pod nazivom Conflict Armament Research (CAR, "Istraživanje naoružanja u sukobima") objavio je izvjestaj na 200 stranica o pronalascima naoružanja koje je pronađeno kod terorista tzv. 'Islamske Države'. Iako većina naoružanja i municije datira iz razdoblja prije 1990. godine porijeklom od članica bivšeg Istočnog bloka, pronađeno je i naoružanje proizvedeno između 2014. i 2017. godine, porijeklom od članica Europske Unije i čak SAD-a. Serijski brojevi otkrivaju da je navedeno naoružanje kupljeno od strane SAD-a i Saudijske Arabije, te je na kraju završilo u rukama DAIŠ-a. Kao sto sam rekao, slučajno.

Politika SAD-a da naoruža tzv. "umjerene pobunjenike" u Siriji bila je hvale vrijedna akcija na najveću radost pripadnika najbrutalnijih dzihadističkih skupina poput sirijskog ogranka al-Qaeda, Fronta al-Nusre i Daiša. Bilo CIA ili Pentagon, ovisno o području djelovanja, godinama su naoružavali određene skupine pod PR (Public Relations iliti propaganda) akronimom FSA (Slobodna sirijska vojska) za koje su znali da će na kraju to naoružanje zavrsiti u rukama al-Qaede i Daiša. No, za takve izjave bili bi ste optuzeni da ste "teoretičar zavjere" od strane razno-raznih novinara i analitičara, koje bi ukratko svrstao u skupinu "teoretičara slučajnosti". Bivši američki državni tajnik John Kerry je sam izjavio da su "gledali kako Daiš raste" i kako je Daiš bio oruđe u vršenju pritiska na sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Tipični primjer "teorije zavjere" i nešto što se desilo sasvim slučajno, zar ne? Istraživanje CAR-a anulira sve optužbe o teorijama zavjere u vezi indirektnog naoružavanja terorističkih skupina, no to je samo kap u moru "teorija zavjere" koje će u narednim godinama biti u potpunosti razotkrivene. Istina se neće moći dugo skrivati.

Sirijske vlasti su tijekom 2011. godine upozoravale na prisutnost al-Qaede u Siriji. Zapadni "novinari" i političari redom su odbacivali takve tvrdnje iako su činjenice upućivale na durgačije stanje. Čak i kada je početkom januara osnovana sirijska podružnica al-Qaede Front al-Nusra, i kada je lider al-Qaede Ayman al-Zawahiri u februaru 2012. godine javno pozvao muslimane cijeloga svijeta da podrže "pobunjenike" u Siriji čiji je cilj svrgavanje Bashara al-Assada, to nije bilo dovoljno da se na Zapadu barem zapitaju da li je podrška "pobunjenicima" legitimna i opravdana. No, desilo se upravo suprotno. Tek tada je počelo masovno naoružavanje "pobunjenika", a priliv stranih plaćenika i vjerskih fanatika u Siriju se brojao u desecima tisuća. Možemo slobodno reći da je Zapad svjesno "sklopio savez sa samim vragom" u nadi da će se plan "smjene režima" ostvariti u Siriji.

Ako je običnim građanima koji su pratili stanje u Siriji bilo kristalno jasno jos 2011. godine tko su "pobunjenici", nije moguće da Zapadne tajne službe nisu znale s kime imaju posla. Posebno je žalosna činjenica da su mnogi novinari stali čvrsto uz projekt "smjene režima" u Siriji, i protivno svake profesionalne etike jednostrano izvještavali romantizirajući najbrutalnije glavosječe i kriminalce, odbijajući pri to sve argumente sluzbenih sirijskih vlasti i najveće većine Sirijaca koji su bili pod zaštitom Sirijske vojske. To je bilo posebno šokantno za većinu Sirijaca koji su u nevjerici promatrali kako Zapad podržava najgori ljudski šljam u Siriji. Još onda je postalo jasno da Zapadu nije u interesu nikakva "sloboda i demokracija" u Siriji, nego slom Sirije i njezinih institucija, postavljanje nekakve kvislinške vlade koja bi sluzila interesima Zapada, te slom snaga Otpora prema Izraelu.

Žalosna je istina da se potvrdjene i vjerodostojne informacije objavljene u alternativnim medijima guraju pod tepih, barem onoliko dugo dok se pojedina informacija više ne može skrivati. Navodni kemijski napadi Sirijske vojske pokazuju koliko se daleko ide u ciljanoj kampanji demonizacije Sirije i njezinog vodstva, kada pojedini službenici UN-a kao i sami OCWP (Organizacija za zabranu kemijskog oružja) ne prihvaćaju niti jedan jedini protuargument i dokaz od strane službenih sirijskih vlasti i Rusije. No, al-Qaeda i skupine blisko povezane s al-Qaedom za njih su vjerodstojni izvori, te ih prihvaćaju bez doze opreza ili sumnje. I kada kažete ovakvu rečenicu optužit će vas da ste "teoretičar zavjere", iako je slučaj "kemijskog napada" u Khan Shaikhunu u aprilu ove godine dokaz da je tomu tako. Skupina Hayat Tahrir al-Sham, rebrandirani Front al-Nusra (sirijski ogranak al-Qaeda) tamo drži vlast. A ako su oni vladaju spomenutim područjem, da li je "teorija zavjere" da su službenici UN-a i OCPW-a prihvatili "dokaze" pripadnika i bliskih suradnika te kriminalne terorističke organizacije?

Takozvane "Bijele kacige" su poseban primjer nemorala Zapadne propagande. Brojni dokazi o bliskoj suradnji te "humanitarne" organizacije s Frontom al-Nusra jednostavno se ignoriraju, i naravno, svatko tko dovodi u pitanje "Bijele kacige" etiketira se kao "teoretičar zavjere". Kako se "Bijele kacige" predstavljaju kao neutralna nevladina organizacija (NGO) te djeluju isključivo na područjima pod kontrolom teroristickih skupina, činjenica da su najviše financirani državnim sredstima SAD-a i Velike Britanije dovodi u pitanje "nutralnost" te organizacije. Svjedočanstva ljudi posebno u istočnom Aleppu koji su nakon oslobođenja progovorili o "Bijelim kacigama", te su direktno optužili pripadnike te organizacije za kriminal, pljačku, pa cak i za sudjelovanje u obojstvima, njihova svjedočanstva su sasvim nebitna Zapadu.

Napomenimo da je ruski Centar za pomirbu u Siriji izdao priopćenje u kojem direktno optužuje "koaliciju" predvođenu SAD-om da stvara tzv. "Novu sirijsku vojsku" sastavljenu od bivših pripadnika Daiša, Fronta al-Nusre i ostalih terorističkih skupina. Nije teško zaključiti da su pripadnici Daiša koji sudjeluju u novom američkom projektu mahom oni koji su se predali toj "koaliciji", posebno u borbama za Raqqu i naftna polja u provinciji Deir Ez Zor. Baza se nalazi na području izbjegličkog kampa u sjeveroistočnoj Siriji 20 kilometara od grada al-Shadadah, te ih se trenira isključivo za borbu protiv Sirijske vojske i njezinih saveznika. Naravno, pripadnici "koalicije" će to negirati i pokušati svrstati takve izjave u rubriku "teorija zavjere", no logika i povijest sirijskog sukoba govori drugačije.

Mnoge informacije se i dalje skrivaju, činjenice se ignoriraju i omalovažavaju, predstavljaju se sulude teorije poput poput one da je Iran vodeći svjetski sponzor terorizma slijedeći pri tom propagandni narativ službene američke administracije.Administracije koja je ionako samo u službi Izraela i cionističke ideologije sa velikim saveznikom Saudijskom Arabijom čija ideologija vlada ne samo najbrutalnijim terorističkim skupinama, nego i cijelom sirijskom "revolucijom".

Primjera je previše da bi se opisali u jednom kratkom tekstu. No, što je u Siriji "teorija zavjere", ili sama zavjera, odgovor na to pitanje sigurno nećete naći kod raznoraznih "teoretičara slučajnosti".

Ruski predsednik Vladimir Putin se zahvalio Donaldu Trampu za pomoć, pri sprečavanju terorističkog napada u Sankt Peterburgu. Podaci koje je obezbedila CIA su omogućili ruskim bezbednosnim službama da pronađu i zadrže teroriste.
Pojedini skeptici će možda sa dobrim razlogom, prvobitno posumnjati u istinitost ovoga, ili pomisliti da je u pitanju neka vrsta zataškavanja. Ovo pak nije slučaj, a evo i zašto.

Jednostavno govoreći, SAD, a naročito CIA, nisu baš popularni u Rusiji, pre svega među bivšim KGB stranim obaveštajcima (PGU KGB SSSR) kao što je Putin.