Bruxelles je degradiran da radi podršku Trumpu, moleći da Zelenskom dopusti da ima ikakvu riječ u rezoluciji o ratu između Rusije i Ukrajine.

Europska unija je cvilila o "transatlantskom jedinstvu" prije nego je američki predsjednik Trump u petak sjeo za pregovarački stol s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na Aljasci - bez njih. Zvučali su kao kad dijete lupa nogama jer im je tata pustio ruku u trgovačkom centru, a sada su izgubljeni između Cinnabona i Burger Kinga.

Mnogo im je dobra do sada donijela njihova dogmatska retorika. Da se Bruxelles nije opijao vlastitom propagandom transatlantske solidarnosti i jedinstva, možda se trenutno ne bi nalazio u ekonomskoj i političkoj teškoj situaciji. U onakvoj kada pokušavate ponovno zalijepiti svoje gospodarstvo preskupim američkim plinom.

Mogli su zacrtati drugačiji put prema Rusiji. Možda onaj koji bi uključivao predvođenje diplomacije, a ne marširanje u koraku iza parade NATO-vih oružja i boraca predvođenima SAD-om na ruskoj granici s Ukrajinom, što je u početku pomoglo pojačati sukob. Mogli su inzistirati na zadržavanju svoje jeftine ruske energije umjesto da sankcioniraju vlastiti uvoz kao da se natječu za Nobelovu nagradu za mazohizam.

Niall se vratio na NewsReal kako bi podijelio neke dojmove koje je stekao o životu u Rusiji, koju je nedavno posjetio i proveo je vrijeme u Moskvi i Sankt Peterburgu. Nešto od onoga što zapadni mediji govore o Rusiji je točno, u mnogo toga nedostaje nijanse, a većina onoga što vam govore je čista fikcija. Ukratko: Rusija cvjeta, a Rusi, uglavnom nepogođeni ratom i uglavnom ga podržavaju, prosperiraju i nastavljaju živjeti.

U međuvremenu, Putin je, naravno, odletio na Aljasku, prije poznatu kao "Ruska Amerika", kako bi se prvi put sastao s Trumpom na američkom tlu, što je očito bio iznenađujući potez potaknut od strane Trumpa, neobičnog američkog predsjednika koji i dalje zbunjuje sve sa svojim "rokovima". Jasno je da žurba oko završetka rata dolazi sa Zapada, a ne iz Rusije, koja može nastaviti voditi ovaj spori posrednički rat u Ukrajini godinama koje dolaze ako bude potrebno, pa što onda prisiljava SAD da ga što prije okončaju?

Je li to početna spoznaja da će SAD cijelom svijetu izgledati kao da su izgubile od Rusije ako Ukrajina nastavi gubiti teritorij i ako se njezin marionetski režim sruši? Je li to zato da bi se oslobodili vojni resursi za sljedeći 'vojni teatar', možda povratak 'udaranju po Iranu' za Izrael? Ili je to jednostavno zato što Trump stvarno, stvarno želi tu Nobelovu nagradu za mir?!


Trajanje: 01:40:34

Download: MP3 — 92.1 MB

SAD su glavni protagonist u ovom posredničkom ratu i stoga su Sjedinjene Države te koje ga moraju okončati.
Summit na Aljasci između američkog i ruskog predsjednika bio je velika, ključna pobjeda za diplomaciju. Na njegovu zaslugu, američki predsjednik Donald Trump dočekao je Vladimira Putina s toplinom i poštovanjem - na veliku žalost zapadnih (američkih i europskih) ratnih huškača i njihovog ukrajinskog posredničkog režima.

Putin je uzvratio prijateljstvom i ljubaznošću. Osmijesi i rukovanja bili su znakovi istinske predanosti prijateljstvu i suradnji kroz diplomaciju kako bi se riješio višestruki sukob u Ukrajini koji bi opasno mogao eskalirati u nuklearnu katastrofu.

Dvojica čelnika izašla su iz svojih predsjedničkih aviona u zajedničkoj zračnoj bazi Elmendorf-Richardson u Anchorageu i ljubazno su se međusobno pozdravili. Da se dvije nuklearne supersile vide u takvom osobnom odnosu, to je bila snažna simbolika.

"S isprikom zbog izravnosti, glavni mediji su zabrljali, sada glavni mediji to saznaju." — Matt Taibbi

Već bi sada trebalo biti prilično očito da je gospodin Putin iz Rusije namješten da izgleda kao demon radi koristi Hillary Clinton — što je rezultiralo desetljećem deformiranih američkih vanjskih odnosa koji nas je gurnuo na rub trećeg svjetskog rata. Lijep posao, Demokratska stranko!

Ponudit ću vam jednu oštru istinu: najbolji ishod u Ukrajini bio bi da Rusija što brže pobijedi u ratu, neutralizira i razoruža područje, smijeni njezinu nelegitimnu vladu i pusti je da se vrati u stanje rubne provincije kakva je bila osam desetljeća prije, kad nije predstavljala problem drugim državama u regiji.

Gospodin Putin je s nevjerojatnim strpljenjem podnosio psihotične gluposti naše zemlje. Ideja da on želi osvojiti zapadnu Europu bila je smiješna izmišljotina neokonzervativnih luđaka iz našeg State Departmenta i obavještajne "zajednice".

Dugoročni plan neokonzervativnih luđaka bio je koristiti NATO kao instrument za razbijanje Rusije i preuzimanje kontrole nad njezinim resursima. To je bilo nakon što je državni tajnik James Baker 9. veljače 1990. Mikhailu Gorbačovu rekao, u raspravama o njemačkom ujedinjenju, da "ni jedan centimetar sadašnjeg vojnog jurisdikcijskog prostora NATO-a neće se širiti prema istoku". Počevši od 1999. s Češkom, Mađarskom i Poljskom, još šesnaest država ušlo je u NATO, približavajući se ruskim granicama s novim vojnim bazama i raketama. Bila je to glupa igra.

Rusija i Sjedinjene Američke Države bliski susedi, uprkos tome što ih razdvaja okean, rekao je Putin istaknuvši da je ova savezna američka država povezana sa značajnim delom zajedničke istorije
Naši pregovori su prošli u konstruktivnoj atmosferi punoj uzajamnog poštovanja, kao temeljni i korisni, izjavio je šef ruske države Vladimir Putin.

"Kada smo se sreli i izašli iz aviona, ja sam mu rekao: 'Dobar dan, dragi komšija. Veoma mi je drago što Vas vidim u dobrom zdravlju i živog'. I to, po mom mišljenju, zvuči baš komšijski, prijateljski. Nas deli samo Beringov prolaz, a i tu se nalaze dva ostrva - između ruskog i američkog ostrva svega četiri kilometra. Mi smo bliski susedi, to je činjenica", istakao je Putin.

On je napomenuo da je važno i to što je sa Aljaskom povezan značajan deo zajedničke istorije Rusije i SAD, i to kroz mnoga pozitivna dešavanja. Ovde se i danas čuva ogromno kulturno nasleđe iz doba Ruske Amerike: pravoslavni hramovi, kao i više od 700 geografskih naziva ruskog porekla.

Dakle, prijevara je napokon službeno priznata. "Russiagate" - mainstream priča - sada je od strane američkih obavještajnih čelnika opisana kao izmišljotina koja je smišljena s ciljem da se preokrenu rezultati predsjedničkih izbora u SAD-u 2016.

Tulsi Gabbard, trenutna direktorica Nacionalne obavještajne službe (DNI), i direktor CIA-e John Ratcliffe oboje su optužili bivšeg predsjednika Baracka Obamu za sudjelovanje u "izdajničkoj zavjeri" radi podrivanja ustavnog procesa. Nije samo Obama taj koji je upleten u ovaj težak zločin. I drugi bivši visoki dužnosnici njegove administracije iz razdoblja 2013.-2017., uključujući bivšeg DNI Jamesa Clappera, direktora CIA-e Johna Brennana te šefa FBI-a Jamesa Comeyja, također su upleteni. Ako se pravda dopusti, političke posljedice zaista su potresne.

Potencijalni utjecaj nije ograničen samo na kršenje američkih zakona i demokratskog procesa - što je već dovoljno loše. Afera Russiagate koja je započela 2016. ima dugotrajan i štetan učinak na odnose SAD-a i Europe s Rusijom. Strahovito opasan NATO-v proxy rat izazvan u Ukrajini, koji prijeti da preraste u svjetski rat punih razmjera, djelomice je potaknut neprijateljstvom generiranim lažnim tvrdnjama o ruskom miješanju u američke izbore.

Optužbe da je ruski predsjednik Vladimir Putin nadgledao kampanju subverzije protiv izbora u SAD-u 2016. i surađivao s Donaldom Trumpom kako bi mu pomogao da bude izabran, oduvijek su bile sumnjive. Afera je temeljena na lošim obavještajnim tvrdnjama koje su navodno objašnjavale kako je Trump pobijedio svoju demokratsku suparnicu, Hillary Clinton. Poslije, skandal su američki obavještajni čelnici u suradnji s tadašnjim predsjednikom Barackom Obamom hiperbolizirali u prividno vjerodostojan narativ, kako bi delegitimizirali Trumpovu prvu predsjedničku administraciju.

Godinama prije nedavnih objava obavještajnih službi, mnogi neovisni novinari, uključujući Aarona Matéa i bivše obavještajne analitičare poput Raya MacGoverna i Williama Binneyja, uvjerljivo su opovrgli službene tvrdnje o Russiagateu. Ne samo da su te tvrdnje bile lažne, već se znalo da su lažne. Dakle, radilo se o lažima i svjesnim iskrivljavanjima. Rusija nije hakirala emailove Demokratskog nacionalnog odbora kako bi diskreditirala Clinton. Clintoninu korupciju razotkrilo je interno curenje iz DNC-a prema Julianu Assangeu i njegovoj WikiLeaks stranici za zviždače. Zbog toga je Assange i progonjen dugogodišnjim zatvaranjem.

Dovoljan broj glasača jednostavno je prezirao Clinton i njezinu sklonost ratovanju, kao i njezinu izdaju američkih radnika zbog Wall Streetove darežljivosti.

"Budući da više ne mogu razlikovati fantaziju od stvarnosti, previše su ludi da bi vodili ovu zemlju, a Amerikanci to znaju".

— Sasha Stone o Demokratskoj stranci

Ako se pitate zašto je Demokratska stranka u smrtonosnoj spirali, to je proporcionalan odgovor na štetu koju su nanijeli američkoj kulturi i politici. Možda mislite da su slučajno upali u pogreške, no njihov okret prema marksističkom idealizmu bio je maska za mrežu prevara i muljaža, nadomjestak za nedostatak bilo kakvog razumnog političkog programa.

Ulaskom u 21. stoljeće, naša zemlja bila je suočena s nadolazećim padom. Naša industrijska osnova je nestajala, a s njome i milijuni dobro plaćenih radnih mjesta za radničku klasu, bazu Demokratske stranke. Zamijenila ju je takozvana "financijalizirana ekonomija", što je bila sterilna sintagma za skupove prevara i muljaža koje su mogle funkcionirati u dereguliranom bankarskom sustavu, zajedno s politiziranom Federalnim rezervama i korumpiranim kongresnim interesima — zapazite koliko je političara, plaćenih 175.000$ godišnje, nekako steklo višemilijunska bogatstva?

U tom razdoblju najviše je rastao državni sektor i ono što se njime hranilo — ratne industrije, računalna tehnologija vezana uz obavještajne agencije, te posebice svemir sve brojnijih vladom sponzoriranih nevladinih organizacija za zagovaranje raznih ciljeva, koji su postali "program zapošljavanja" za inače nezaposljive diplomante visokih škola, muljaža koja je živjela od saveznih jamstava na studentske kredite. Upravo u tom ekosustavu muljaža milijarderi poput Georgea Sorosa i Billa Gatesa mogli su koristiti svoja bogatstva za ostvarivanje svojih osobnih opsesija putem mreže nevladinih organizacija (NGO-ova) za utjecanje na javne poslove.

Rusko-američki summit mogao bi preoblikovati rat u Ukrajini - i ostaviti Europu po strani.

U petak će se Vladimir Putin i Donald Trump sastati na Aljasci. Ovo će biti prvi veliki rusko-američki summit od lipnja 2021. u Ženevi, i prvi službeni posjet ruskog predsjednika američkom tlu od posjeta Dmitrija Medvedeva 2010. na vrhuncu politike "resetiranja" odnosa.

Bit će to i prvi put da se lideri Rusije i SAD-a sastaju na Aljasci, najbližoj američkoj saveznoj državi Rusiji, koju od nje dijeli samo uski Beringov tjesnac, a nekoć je bila dio Ruskog Carstva. Simbolika je jasna: što dalje od Ukrajine i zapadne Europe, ali što bliže Rusiji. I ni Zelenski, ni čelnici EU-a neće biti u toj prostoriji.

Poruka ne može biti jasnija - Moskva i Washington donijet će ključne odluke o Ukrajini, a ostale će obavijestiti naknadno. Kao što je Trump rekao, "oni drže sve karte."

Sve oči uprte su u Aljasku. Sučeljavanje Medvjeda i Orla dio je zapanjujućeg ubrzanja povijesti tijekom ljeta 2025.

Dva tjedna nakon Aljaske održat će se godišnji summit Šangajske organizacije za suradnju (SCO) u Tianjinu, Kina. Indijski premijer Narendra Modi i iranski predsjednik Masoud Pezeshkian pridružit će se, među ostalima, Xi Jinpingu i Vladimiru Putinu za istim stolom. BRICS/SCO stol.

3. rujna, u Pekingu, obilježava se 80. obljetnica službene pobjede "Kineskog narodnog rata otpora protiv japanske agresije i Svjetskog antifašističkog rata". Putin je gost-prvak, a generalna proba, s 22,000 sudionika, održana je prošlog vikenda na Trgu Tian'anmen.

Istoga dana u Vladivostoku u Rusiji počinje Istočni ekonomski forum, koji raspravlja o svemu vezanom uz rusku inicijativu za razvoj Arktika i istočnog Sibira — ekvivalent kineskom programu "Go West" započetom krajem 1990-ih. Ključni igrači Euroazije bit će prisutni. Putin se obraća plenarnoj sjednici 5. rujna.

Vodeći BRICS lideri Kine, Rusije, Brazila i Indije, paralelno, intenzivno koordiniraju zajednički odgovor na carinske ratove — dio hibridnog rata koji Imperij Kaosa vodi protiv BRICS-a i Globalnog juga.

Predsjednik Trump i predsjednik Putin sastat će se u petak na Aljasci kako bi razgovarali o prekidu vatre u Ukrajini
Američki potpredsjednik J. D. Vance izjavio je 10. kolovoza da Washington više neće financirati kupnju oružja za Ukrajinu u znak podrške njezinu ratu s Rusijom, istovremeno zahtijevajući da zemlje NATO-a igraju veću ulogu.

"Završili smo s financiranjem rata u Ukrajini. Želimo postići mirno rješenje za ovu stvar", rekao je Vance za Fox News u nedjelju.

"Mislim da su Amerikanci siti toga da im i dalje šalju svoj novac, svoje porezne dolare za ovaj konkretni sukob, ali ako Europljani žele istupiti i zapravo kupiti oružje od američkih proizvođača, to je u redu, ali više to nećemo sami financirati", nastavio je potpredsjednik.

Vance je to izjavio uoči sastanka planiranog za petak na Aljasci između predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina.