Gospodari lutakaS


Tornado2

U Ukrajini i Poljskoj imaginarni strah od Rusije dosegao je neviđene razmjere

Lov na vještice
U Ukrajini su imenovali pet područja koja bi se mogla pridružiti Rusiji. Kao nepouzdane regije su u Kijevu proglašene Herson, Odesa, Nikolajevska oblast, Harkov i Zakarpatje.

Vlasti u Kijevu smatraju kako će se, ako Ukrajina prihvati gubitak Donbasa, Herson, Odesa, Nikolajevska oblast, Harkov i Zakarpatje vjerojatno pridružiti Rusiji.

"Vjerujem da je gubitak Donbasa apsolutno neprihvatljiv. S moje točke gledišta, to je vrlo opasno, jer postoji takva stvar kao što je vektor sile. Sada je taj vektor od strane Rusije usmjeren upravo na Donbas, ali ako dođe smanjenja napetosti na tom području, to nije kraj. To je potpuno pogrešan pogled. Ova sila će biti usmjerena na druga područje naše zemlje", rekao je novinarima zamjenik ministra Ukrajine za privremeno okupirana područja i interno raseljene osobe, Georgij Tuka.

Čini se da političari u Kijevu ne oklijevaju izmišljati nove laži i neprestano traže crnu mačku u mračnoj sobi, koje, usput rečeno, tamo nema.

"Isti ljudi su rekli da je cijela Ukrajina preplavljena s ruskim špijunima i agentima, da oni mogu biti bilo gdje, čak i na najvišim razinama vlasti", izjavio je ruski politolog Aleksandar Asafa.

"Ako uspoređujemo njegove bivše izjave o špijunima i trenutnoj tezi o "vektoru sile" i "pet bjegunaca" među regijama, možemo zaključiti da u Kijevu nisu svi pri sebi. Ozbiljno. Ovo se ne može izliječiti. Postoji još jedan faktor. U Ukrajini je u tijeku cijela politička sezona na visokoj razini. To će se promijeniti. I svi političari se žele nametnuti, a priče o moskovskoj agresiji su najbolji su način za postizanje političkih bodova", dodaje Aleksandar Asafa.

No, neki politički znanstvenici su sigurni da i sama Ukrajina čini puno stvari da regije u Kijevu ne vide spas.

Evil Rays

Plan Vašingtona: Sankcije ruskim oligarsima kao snažan instrument protiv Putina

Američke vlasti nameravaju da do februara naredne godine objave spisak ruskih biznismena koji se nalaze u užem okruženju Vladimira Putina, kojima bi se uvele sankcije sa ciljem da se isprovocira svojevrsna unutrašnja pobuna koja bi dovela do toga da se ruski oligarsi okrenu protiv ruskog predsednika.
Plan Vašingtona: Sankcije ruskim oligarsima snažan instrument protiv Putina
© Pixabay
Naime, želja američke elite je da se ovim merama najbogatiji Rusi isključe iz finansijskog sistema SAD, da im se ukine pristup kapitalu u Americi, sa ciljem da ih pretvore u svojevrsne "radioaktivne" oligarhe i to uoči predsedničkih izbora u Rusiji koji su najavljeni za mart 2018. godine.

Prema mišljenju Denijela Frajda, nekadašnjeg visokog zvaničnika Stejt departmenta u vreme kada je Hilari Klinton bila državni sekretar i trenutnog stručnjaka za borbu protiv ruskog uticaja u "Atlantskom savetu", upravo takve sankcije izuzetno su snažan instrument da se na unutrašnjem planu Rusija uzdrma.

USA

Američki planovi za Siriju ostaju isti: Svrgavanje vlasti i stvaranje "nove Sirije"

Sirija
© AP Photo/ Hussein Malla
Šta stoji iza najave SAD da žele da učestvuju u posleratnom uređenju Sirije i preokreta u politici Bele kuće da će dozvoliti sirijskom predsedniku Bašara el Asadu da ostane na vlasti do sledećih izbora 2021. godine, pitanja su koja su pokrenuta u ruskoj javnosti nakon što su obelodanjene takve namere Vašingtona.

Ruski analitičari smatraju da će Amerika ostati verna svojim starim zahtevima i da je samo pitanje vremena kada će ponovo tražiti smenu vlasti u Siriji, a ruski zvaničnici kažu da će SAD svrgavanje Asada pokušati da sprovedu organizovanjem "novog Majdana" u toj zemlji, ako najavljeni izbori ne donesu promene.

Konstantin Kosačov, šef Komiteta Saveta Federacije za međunarodne poslove, upozorava da je Vašington spreman ne samo da podrži svaku opozicionu snagu u Siriji, već i da "vaspitava" takve snage.

On smatra i da su poslednji signali iz Vašingtona o pristanku Trampove administracije da Asad ostane na vlasti do sledećih izbora deo unutrašnjih američkih igara protiv samog predsednika SAD.
S druge strane, potpredsednik Komiteta Saveta Federacije za odbranu i bezbednost Franc Klincevič kaže da se Moskva već navikla na činjenicu da SAD sebe smatraju "gospodarom sveta".

Komentar: U Washingtonu naravno nitko ne razmišlja o tome što sirijski narod želi, nego samo pokušavaju nametnuti svoju volju toj državi.


Komentar: Pogledajte također: S obzirom na trenutnu situaciju na Bliskom istoku, jako teško da će SAD uspjeti ostvariti svoje namjere i bilo bi najbolje da jednostavno odustanu, ali izgleda da to za njih nije opcija.


Bizarro Earth

Snaga pobjednika - Nürnberg i Haag: NATO pobjednici sude poraženima, a kod nas su to svi

Snaga pobjednika - Nürnberg i Haag: NATO pobjednici sude poraženima, a kod nas su to svi
Jučer je u prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu održana komemoracija za hrvatskog generala Slobodana Praljka, koji je pri izricanju pravomoćne presude u takozvanom "Međunarodnom sudu za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije" popio bočicu s cijankalijem i izvršio samoubojstvo.

Slobodan Praljak je proveo 13 godina u zatvoru i sudnicama u Haagu, da bi na kraju bio osuđen za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i takozvani "udruženi zločinački pothvat".

No, bilo bi dobro podsjetiti da je još prije dvije godine general Praljak napisao pismo u kojem je objasnio kako treba izgledati njegov posljednji ispraćaj. Naveo je kako ne želi nikoga na sahrani, osim užeg kruga obitelji, te da želi da mu se nakon kremiranja pepeo raspe po Mirogoju i da se ne obilježava nikakvo mjesto ukopa.

No, netko je, unatoč jasno izraženoj želji generala Slobodana Praljka, odlučio da od svega napravi spektakl u kojem je, uz one iskrene, bilo puno lažnih suza i licemjerja.

Praljak je 29. svibnja 2013. osuđen na 20 godina zatvora, ali je tada ostao bez odvjetnika, jer je sud ocijenio kako ima dovoljno novaca da sam plaća svoju obranu. Navodno je generalova imovina procijenjena na 6,5 milijuna eura, pa mu je sud naložio da vrati 2,8 milijuna eura, koliko je Haški sud platio za njegovu obranu. Već do sredine kolovoza 2014. je Praljak sudu morao uplatiti oko 280 000 eura. Kasnije je sam financirao svoju obranu, a Žalbeno vijeće Haškoga suda je u ožujku ove godine pozvalo Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu da pomognu u lociranju imovine generala Slobodana Praljka, kako bi sud mogao naplatiti 2,8 milijuna eura koliko je potrošio na obranu generala. Dvjema državama dan je rok do 5. travnja 2017. do kada trebaju napisati koje mjere mogu poduzeti kako bi se vratila sredstva koja od Praljka potražuje ICTY, posebno u smislu mogućnosti zapljene njegove nelikvidne imovine.

Komentar: Povezano: "Misija izvršena": Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju završio s radom


Gold Seal

SOTT Fokus: Glavna urednica Margarita Simonyan: "Zašto se američka elita toliko boji RT-a?"

Slika
© Vasily Maximov/Agence France-Presse via Getty ImagesLjudi šetaju moskovskim Crvenim trgom, sa kremljskim Spasiteljskim tornjem (desno) i katedralom Sv. Basilije (lijevo)
Sve je krenulo poput šapata, no sada je poput urlika. Članak Davida Kramera je još jedan udarac u naizgled beskranoj anti-RT baraži u određenim sekcijama američkih medija i političkih tijela.

To se manifestiralo u različitim formama, od Johna Kerryja koji je nazvao RT "propagandnim megafonom", do Andrewa Lacka, kratkotrajnog predsjedavajućeg Upravnog odbora za radiodifuziju (Board of Governors - BBG), koji je ovu mrežu bacio u isti koš s ISIS-om nazivajući je američkim "izazovom" jer je bio zabrinut našim određenim "stajalištima", što je dovelo do brojnih manje-negoli-rigoroznih publikacija koje su jednostavno izmišljale "činjenice" o RT kanalu.

Prije nekoliko dana u Washington Postu je Kramer iz John McCainovog istoimenog Instituta za međunarodno rukovodstvo pokrenuo tiradu žestokih antiruskih kritika. Prikazao je osobit prijezir prema RT-u, veličajući vrline zamrzavanja njene imovine. Očekivano, to je trebalo kazniti Moskvu s skladu s dvije sudske presude "koje uključuju multimiljunsku naftnu kompaniju Yukos oil". Dvije muhe jednim udarcem.

Komentar: Dodatno o ovoj temi zahvaljujući The Sakeru, gdje možete naći kompletan transkript jednosatnog intervjua Margarite Simonyan za rusku TV o američkim napadima na RT:


MIB

Saudijska Arabija potaknula okupaciju Jeruzalema: Katar otkriva tajne veze Rijada i Tel Aviva još od 1966

Saudijska Arabija potaknula okupaciju Jeruzalema: Katar otkriva tajne veze Rijada i Tel Aviva još od 1966
© al-sharq.com
Otkriveni dokumenti koje je objavio katarski dnevni list Al-Sharq pokazuju da je Saudijska Arabija održavala tajne veze s Izraelom još 1966. godine i tražila od izraelskog režima da zauzme Sinajski poluotok i sirijsku Golansku visoravan.

Katarski dnevnik Al-Sharq je u subotu izvijestio kako su bilateralni odnosi saudijskog i izraelskog režima održavani u vrijeme kada su odnosi između Kaira i Rijada bili napeti zbog različitih stavova o regionalnim pitanjima.

Prema podacima objavljenim od strane izvora, Saudijska Arabija je također zatražila da 1966. izraelski režim provede potpunu kontrolu nad Pojasom Gaze i Zapadnom obalom.

Dana 5. lipnja 1967. je započeo Šestodnevni rat, kada je Izrael započeo okupaciju istočnog dijela Palestine, koja se nastavlja i danas. Pojas Gaze je pod nemilosrdnom blokadom godinama, nakon odlaska izraelske vojske 2005.

Al-Sharq je nazvao Anwara Majida Eshkija, predsjednika Centra za strateške studije Bliskog istoka, za najistaknutiju osobu u normalizaciji odnosa između Saudijske Arabije i Izraela.

Anwar Majid Eshki, dodaje izvješće, bio podržan od pet saudijskih institucija - Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva unutarnjih poslova, obavještajne agencije, Ministarstva kulture i Ministarstva trgovine i industrije.

Komentar: Povezano: Arapska liga, koja je pod velikim utjecajem Saudijske Arabije, odbila prijedlog uvođenja sankcija SAD-u zbog Jeruzalema


USA

Američki režim i da li se Njemačka budi iz dogmatskog sna?

Krim
"Nikada nećemo prihvatiti okupaciju i pokušaj pripajanja Krima", kazao je američki državni tajnik Rex Tillerson prošlog tjedna u Beču.

"Sankcije će ostati sve dok Rusija ne vrati potpunu kontrolu nad poluotokom Ukrajini", dodao je i nekoliko sati kasnije odletio u Pariz, gdje je upoznao libanonskog premijera Saada Haririja, koji je povukao ostavku koja je dana prije pod ucjenom Saudijske Arabije potpisao u Rijadu.

Tillerson je "potaknuo libanonsku vladu i druge države da agresivnije djeluju kako bi ograničile destabilizirajuću aktivnost Hezbollaha u regiji, što će Libanon učiniti jačim i stabilnijim".

Uopće nije bila važna nesporna istina da je Hezbollah tijekom Haririjeve otmice od strane saudijskog režima djelovao kao sila koja je jamčila stabilnost u Libanonu. Dakle, sada je jasno više nego očito da je Bijela kuća čvrsto usredotočena na sukob s Iranom i njegovim saveznicima.

U Beču, na sastanku Europske organizacije za sigurnost i suradnju (OESS), Rex Tillerson je odbacio Putinov prijedlog za rješavanje krize u Donbasu, kojeg su oprezno prihvatili Njemačka i Francuska.

Putin je predložio da mirovna misija Ujedinjenih naroda bude raspoređena na liniji razgraničenja kako bi se osigurala provedba Sporazuma iz Minska. Međutim, novi je prijedlog sadržavao zamjenu "promatračke misije OESS-a", koja ne promatra baš ništa, mirovnim snagama Ujedinjenih naroda u "separatističkim područjima", kako bi se omogućilo praćenje i održavanje slobodnih izbora koji će Donbasu osigurati status u budućoj federalnoj Ukrajini.

Attention

Novi specijalni rat SAD-a: Izbrisati Rusiji sve povijesne pobjede

Berlin
© Sputnik/ Vladimir Grebnev
Istorijske činjenice kažu da je i uloga Sovjetskog Saveza i SAD u svetskim ratovima značajna i može se meriti ili žrtvama i određenim doprinosom u borbi, ali u suštini jedni bez drugih ne bi mogli da dobiju ni Drugi svetski rat, a ni u Prvom svetskom ratu evropski saveznici ne bi mogli da se izbore sa Nemačkom da nije bilo ulaska SAD.

"Mi (Amerikanci) smo nacija koja je prokopala Panamski kanal, pobedila u dva svetska rata, poslala čoveka na Mesec i bacila komunizam na kolena", rekao je, između ostalog, američki predsednik Donald Tramp u govoru na Floridi. Amerika je, dodao je tom prilikom Tramp, za vreme vladavine Baraka Obame "demonstrirala slabost, ne prelazeći crvene linije", pa istakao da, da SAD jeste prestupila crtu - "Rusija i Iran ne bi ušli u Siriju".

Veliki ne vole da hvale druge

Iz Moskve su odmah odreagovali na tvrdnju američkog lidera da su SAD bile pobednik u oba svetska rata. Prvo je zamenik predsednika komiteta Saveta Federacije za odbranu i bezbednost Franc Klincevič posebno naglasio:

"Teško je reći čega je više u Trampovim rečima - neukosti ili hvalisavosti. Čudo da još nije obavestio svet i da su Sjedinjene Države najzaslužnije za pobedu nad Napoleonom". Klincevič je uporedio ulogu SAD sa muvom koja je bila na leđima vola dok je vukao plug, pa na kraju rekla: "Ne bi vo ovo uzorao bez mene!".

Komentar: Pogledajte: Great game of politics: Book review of Hidden History, The Secret Origins of the First World War

Čak i prije Trumpove izjave, imamo pokušaje Zapad da umanji ili izbriše ulogu Rusije u povijesnim događanjima: Restoration of Historical Truth: Russia Won World War II.


Cult

Arapska liga, koja je pod velikim utjecajem Saudijske Arabije, odbila prijedlog uvođenja sankcija SAD-u zbog Jeruzalema

Ministri vanjskih poslova su u subotu u Kairu održali izvanrednu sjednicu Arapske lige na kojoj se raspravljalo o odluci američkog predsjednika da Jeruzalem prizna za glavni grad Izraela.
Arapska liga
© EPA / MOHAMED HOSSAM / AAPSjedište Arapske lige u Kairu
Nakon cjelodnevnog sastanka je na kraju, kano u subotu, Arapska liga pozvala SAD da odustane od svoje odluke o statusu Jeruzalema, rekavši kako će taj potez povećati nasilje diljem regije.

Blackbox

Rat u Siriji privremeni predah ili put ka miru? - Analiza

Rat u Siriji, koji bi mogao označiti najveću prekretnicu u novijoj povijesti, nakon poraza "Islamske države" i promjene ravnoteže snaga u korist sirijske vojske i vlade, još uvijek nije gotov. Iako uvelike marginalizirane, sile poput Sjedinjenih Američkih Država, Izraela, Saudijske Arabije i Europske unije još uvijek ne odustaju od svojih planova.

ANALIZA: Rat u Siriji – Privremeni predah ili put ka miru?
Na bojnom polju je primjetno zatišje, ali je samo zbog činjenice da se ne vode vojne operacije velikih razmjera. Međutim, još uvijek se vode borbe čišćenja istoka Sirije od preostalih militanata propalog "kalifata", dok dijelovi vladinih snaga vode teške borbe u području Istočne Goute u blizini Damaska.

Vladine snage oprezno, takozvanom puzajućom ofenzivom, osvajaju područja sjeverno od Hame, a pokušava se očistiti i džep terorističkog otpora u južnoj pokrajini Quneitra. Dakle, možemo govoriti o svemu, samo ne o definitivnom povratku mira u Siriju.

Osim toga, čak i ako se ravnoteža snaga promijenila u Assadovu korist, ciljevi većine aktera su ostali isti. Sirija se kao suverena država pokušava uništiti od proljeća 2011. godine. Do danas je teritorij zemlje podijeljen na zone vojnog i političkog utjecaja vanjskih i unutarnjih aktera "za" i "protiv" slobodne i ujedinjene Sirije.

Od samog početka sukoba rusko vodstvo je tvrdilo da pomaže sirijskoj vladi, prvo pružajući tehničku, a zatim i čistu vojnu pomoć. Međutim, unatoč smanjenja opsega neprijateljstava u Siriji, interesi velikih političkih aktera su ostali su isti. Možda s izuzetkom Katara, čiji se emir Tamim bin Hamad Al-Thani odlučio odmaknuti od sukoba.

Rusija sada djeluje u dva strateška pravca. Pomaže uništiti preostale teroriste i djeluje kao neformalni posrednik između Irana i Izraela, budući da vodstvo židovske države pod svaku cijenu želi pokrenuti rat protiv Islamske Republike, ali samo s američkom podrškom.