SOTT
SIGNS
OF THE
TIMES
OF THE
TIMES
Dobrodošli na Sott.net
Svijet za ljude koji misle
Gospodari lutakaS
Najbolje od Weba: Ne, Rusija ne blokira ukrajinske luke i ne, ukrajinski rat nije potaknuo globalnu prehrambenu krizu
Damask je kategorički odbacio izvještaj Pentagona tvrdeći da nije kriv za napad, navodeći da njegovi zaključci predstavljaju "priznanje nemara koji zahtijeva odgovornost."
Pentagon je u utorak objavio izvještaj u kojem se tvrdi da zračni napad 18. marta 2019. usmjeren na logor Islamske države (IS, bivši ISIS/ISIL) u sirijskom Baguzu, za koji se prvobitno vjerovalo da je ubio oko 70 ljudi, nije prekršio pravila angažmana ili zakone rata.
Washingtonova procjena je na kraju tvrdila da su od 56 ljudi za koje je utvrđeno da su poginuli u eksploziji bombe teške 500 funti, samo četiri bili civili. U izvještaju se također tvrdi da je, iako su "civili bili u radijusu eksplozije" što je rezultiralo civilnim žrtvama, odluka da se baci ogromna bomba "pokazala svijest neboraca". Međutim, pri određivanju ko se smatra teroristom, koristio se standard iz Obamine ere koji je klasifikovao sve ubijene vojno sposobne muškarce kao borce prema zadanim postavkama.
Amerika gubi svoje orijentire u Ukrajini i oni iskaču izvan okvira njenih nacionalnih interesa - sve je češća teza pojedinih američkih analitičara, svjesnih opasnosti eskalacije ukrajinskog sukoba aktivnim uvlačenjem SAD-a u isti kroz isporuke golemih količina naoružanja Kijevu tj. neizravno - a da i ne govorimo o davanju obavještajnih informacija o položajima ruske vojske, djelovanju američkih i NATO-ovih vojnih instruktora na terenu, sudjelovanju u pripremi vojnih akcija ukrajinske vojske i td., što se već puno teže može svoditi pod frazu neizravne umiješanosti.
To postupno uvlačenje SAD-a u sukob u konačnici može rezultirati nekontroliranim američko-ruskim vojnim srazom, nakon kojeg ne bi ostalo šanse za izbjegavanje nuklearnog sukoba sa svim njegovim posljedicama.
© Chris Maddaloni / Prozivka / Getty ImagesMarinac s raketnim bacačem Javelin.
Međutim, kada je predsjednica Predstavničkog doma demokrata Nensi Pelosi progurala golem zakon o izdvajanju od 40 milijardi dolara za pomoć Ukrajini, ona je to učinila u jednom danu. Tekst predloženog zakona objavljen je ujutro, "debata" je vođena tokom cijelog dana (u stvari, malo više od niza govora poslanika o tome zašto je ovaj zakon toliko važan), a zatim je provedeno glasanje kojim je prijedlog zakona odobren s razlikom od 368-5
Zatim je poslano Senatu, gdje su i lider demokratske većine, Chuck Schumer i vođa republikanske manjine, Mitch McConnell, bili spremni da na sličan način prate zakon kroz svoj Dom i na stol predsjednika Joea Bidena, koji je nagovjestio da će ga odmah potpisati
Komentar: Još neke razmišljanja od Scotta Rittera:.
- Bombardovali smo Bagdad 40 dana ali NIKADA nismo unaprijed najavili neki udar, Rusi jesu, kaže Scott Ritter
- Scott Ritter: Ukrajina je pokazala da je NATO apsolutno bespomoćan pred Rusijom
- Zna se istina o Buči, ali je možda previše nezgodna da bi se otkrila
- Kako bi izgledao rat s Rusijom
© AFP/Olga MaltsevaBivši njemački kancelar Gerhard Schroeder
Umjesto toga, Europski parlament je sada sastavio rezoluciju - neobavezujuću u ovoj fazi - pozivajući Bruxelles
"da proširi popis pojedinaca na meti sankcija EU na europske članove uprava velikih ruskih tvrtki i na političare koji i dalje primaju ruski novac."Rezolucija ne navodi nikakva imena, ali bi takvo proširenje značilo da bi Schroeder, kao i nekoliko drugih, mogao postati meta zamrzavanja imovine i oduzimanja imovine. Takve mjere se trenutno primjenjuju na ruske "oligarhe", koji su izgubili svoje vile i jahte na teritoriji EU, a sada bi blok mogao da počne da oduzima imovinu sopstvenim građanima.
© APWirephotoJawaharlal Nehru, Kwame Nkrumah, Gamal Abdel Nasser, Sukarno i Josip Broz Tito – osnivanje Pokreta nesvrstanih
I da, nemojmo zaboraviti: ceterum censeo, Rusija je napala Ukrajinu, prekršivši time norme međunarodnoga prava i Povelju Ujedinjenih naroda. Jasno? Jasno! Dobro, onda možemo dalje.
Tada, te daleke godine 1961. svijet je, s izuzetkom Washingtona i Dullesove ocjene o nemoralnosti nesvrstavanja i Hruščovljeve odluke da uoči početka beogradskog summita naredi još jednu sovjetsku pokusnu nuklearnu eksploziju, s nadom i olakšanjem dočekao i pozdravio javljanje nesvrstanih (originalno: neangažiranih). Bila je riječ o skupini zemalja, uglavnom onih iz Trećega svijeta, među kojima je, međutim, Jugoslavija kao evropska zemlja, zahvaljujući ugledu i državničkoj umješnosti svojega Predsjednika, Josipa Broza Tita, ubrzo preuzela vodeću ulogu. U narednim desetljećima Pokret je obuhvaćao, od summita do summita, sve veći broj zemalja, a njegove su se poruke slušale, i to ne samo u Ujedinjenim narodima, nego i u metropolama dviju super-sila, kao i onih država što svoju budućnost nisu nužno vidjele u pristajanju bilo uz Atlantski pakt, bilo uz Varšavski ugovor. Pa je, nazovimo to tako, uz bok Pokreta djelovala i takozvana skupina evropskih NN zemalja. I tu je vodeća bila Jugoslavija, a ono NN značilo je nesvrstane i neutralne (poput Austrije, Finske, Švedske).
Danas na pragu smo konačne mobilizacije Zapada protiv Rusije i brisanja neutralnosti kao poželjne kategorije u međunarodnim odnosima. Da je živ, John Foster Dulles danas bi mirno, ali i imperativno izjavio: 'Neutralnost je nemoralna.' Zapad (mislimo na političke elite i mainstream medije, navodno slobodne, a zapravo strogo kontrolirane i vođene) u pravoj je euforiji zbog toga što se Finska odrekla neutralnosti nakon gotovo osam desetljeća, a Švedska nakon dvije stotine godina. Čak i tradicionalno neutralna Švicarska počinje razmišljati o tome hoće li zadržati taj status. Drži se, za sada barem, jedino Austrija čiji je savezni kancelar izjavio kako odricanje od neutralnosti ne dolazi u obzir. Samo kao podsjetnik: Austriju na trajnu neutralnost (vojnu, što ne znači i političku) obvezuje Državni ugovor kojim su joj sile-pobjednice u Drugom svjetskom ratu, a među njima je bio i Sovjetski Savez, nakon višegodišnje okupacije vratile status samostalne zemlje.
Predsjednik Joe Biden i njegova administracija zapravo podržavaju ove izmjene i dopune kojima bi se u biti prepustio suverenitet SAD-a organizaciji, koja je nedavno objavila dokument pod naslovom "Jačanje spremnosti SZO-a za hitne zdravstvene situacije i odgovor na njih: Prijedlog izmjena i dopuna Međunarodnih zdravstvenih propisa (2005.) ."
Zapravo, amandmane su prvotno u siječnju predložili pomoćnica tajnika za svjetske poslove Loyce Pace i Ministarstvo zdravstva i ljudskih usluga. O ovom skupu amandmana glasat će se na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini u Ženevi, u Švicarskoj, koja je zakazana od 22. do 28. svibnja.
Ljudi su kritični prema amandmanima, koji bi trebali stvoriti opasan presedan koji bi mogao ugroziti zdravstvene slobode. Ako ovi amandmani prođu, glavni ravnatelj SZO-a mogao bi jednostrano proglasiti izvanredne situacije u javnom zdravstvu u bilo kojoj zemlji, čak i ako je to protiv volje ili suradnje njihove vlade. Prije svega, glavni ravnatelj SZO-a može dati takve izjave na temelju mišljenja o tome postoji li ili ne potencijalna ili moguća opasnost od izbijanja u određenim zemljama.
© Wikimedia CommonsDmitrij Peskov
"Sam Normandijski format formuliran je i formiran za provedbu sporazuma iz Minska. Tada je radio u tu svrhu. Budući da sporazumi iz Minska više ne postoje i više nisu mogući, postavlja se pitanje čemu služi?" Peskov je odgovorio na pitanje može li se ovaj format ponovno oživjeti.Normandijski format, također poznat kao Normandijska kontaktna skupina, skupina je država koje su se sastale u nastojanju da razriješe rat u Donbasu i širi rusko-ukrajinski rat. Četiri zemlje koje čine grupu, Njemačka, Rusija, Ukrajina i Francuska, prvi su se put neformalno susrele tijekom proslave 70. godišnjice Dana D u Normandiji u Francuskoj.
Komentar: Izdvajamo dio iz povijesne, političke i gospodarske pozadine rata u Ukrajini gdje je Jacques Baud, umirovljeni švicarski vojno-obavještajni časnik, dao vrlo korektne komentare na situaciju oko Minskih sporazuma.
Da se vratimo sporazumu iz Minska. Uz Ukrajinu i autonomne Republike bile su prisutne i sile-garanti, poput Njemačke i Francuske na strani Ukrajine, a Rusija na strani Republika. Njemačka, Francuska i Rusija nastupale su tu kao predstavnici Organizacije za sigurnost i suradnju u Evropi (OSZE). Evropska unija tu nije bila uključena, to je bila u potpunosti stvar OSZE. Izravno nakon sklapanja Minska 1 poduzela je Ukrajina antiterorističku operaciju protiv obiju autonomnih Republika. Vlada je u potpunosti ignorirala sporazum i provela je tu operaciju. No, opet je došlo do totalnog poraza ukrajinske armije u Debaltsevu. Bio je to debakl.
Je li to provedeno uz potporu NATO?
Da i čovjek se mora zapitati što su zapravo tamo radili vojni savjetnici NATO, ima li se u vidu da su oružane snage Republika potpuno porazile ukrajinsku armiju. To je vodilo do drugoga sporazuma. Minsk 2 potpisan je u veljači/februaru 2015. Taj je sporazum bio osnova rezolucije Vijeća sigurnosti UN, a time je Minsk 2 postao obvezujući u smislu međunarodnog prava. Njega se mora provesti.
Jesu li Ujedinjeni narodi to nadzirali?
Ne, nitko se nije brinuo o tome i osim Rusije nije bilo nikoga tko bi tražio pridržavanje odredbi Minska 2. Najednom se počelo samo govoriti o Normandijskom formatu, no to je potpuno beznačajno. Riječ je o sastanku prigodom obilježavanja Dana D u lipnju/junu 2014. Bili su pozvani ratni veterani, državni čelnici Saveznika, kao i Njemačka, Ukrajina i predstavnici drugih državja. U Normandijskom formatu bili su samo državni poglavari, autonomnih Republika tamo naravno nije bilo. Ukrajina ne želi razgovarati s predstavnicima Lugaska i Donjecka. No, pogleda li se sporazum iz Minska, onda je jasno kako mora doći do dogovora između ukrajinske vlade i Republika, kako bi mogao biti promijenjen ustav Ukrajine. Riječ je o procesu koji je trebao teći u samoj zemlje, ali ukrajinska vlada to nije htjela.
Pa Ukrajinci su također potpisali taj sporazum . . .
. . . da, ali Ukrajina je problem uvijek gurala u 'rusko dvorište'. Ukrajinci su tvrdili kako je Rusija napala Ukrajinu i odatle izviru svi problem. No, bilo je jasno kako je riječ o unutarnjem problemu. Od 2014. promatrači OSZE nisu (na istoku Ukrajine) vidjeli ni jednu rusku vojnu postrojbu. U oba sporazuma iz Minska jasno je rečeno: do rješenja se treba doći unutar Ukrajine. Radi se o određenom stupnju autonomije unutar zemlje i to može razriješiti samo Ukrajina. To s Rusijom nema veze.
Potrebno je prilagođavanje Ustava.
Točno tako, ali na tome se nije radilo. Ukrajina nije poduzela ni jedan korak u tome smjeru. Ni članice Vijeća sigurnosti UN nisu se zauzele za provođenje sporazuma, upravo suprotno. Pa se stanje uopće nije popravilo.
Kakvo je bilo držanje Rusije?
Pozicija Rusije uvijek je bila ista. Rusija je željela provedbu sporazuma iz Minska i ta se pozicija tokom osam godina nije promijenila. Kroz tih osam godina bilo je, naravno, raznih povreda granice, granatiranja itd, ali Rusija nikada nije dovodila sporazum u pitanje.
Kako je dalje djelovala Ukrajina?
Ukrajina je najprije početkom srpnja/jula prošle godine donijela zakon koji je određivao da ljudi, ovisno o porijeklu, imaju različita prava. Podsjeća to na Nuernberške rasne zakone iz 1935. Sva prava imaju samo 'pravi' Ukrajinci, svi su ostali u svojim pravima ograničeni, zakinuti. Nakon toga napisao je Putin članak u kojemu je objasnio povijesni nastanak Ukrajine. Kritizirao je to što se prave razlike između Ukrajinaca i Rusa itd. Taj je njegov članak bio odgovor na spomenuti zakon. No, u Evropi je to protumačeno kao da Putin ne priznaje Ukrajinu kao državu, da je to članak koji opradava moguću aneksiju Ukrajine. I na Zapadu sve to vjeruju, a da nitko ne zna zašto je Putin pisao taj članak, ni što u stvarnosti iza toga stoji. Očito je kako je na Zapadu postojao cilj stvoriti što je moguće negativniju sliku Putina. Pročitao sam taj članak, apsolutno ima smisla.
© TwitterShireen Abu Aqleh leži mrtva, upucana u glavu odmah ispod svoje zaštitne kacige
Smrt Shireen Abu Akleh mogla bi se pokazati kao značajan događaj u globalnoj reputaciji Izraela, a možda čak i u njegovoj unutrašnjoj politici. Ubistvo prestižne palestinsko-američke novinarke, koja je radila za Al-Jazeeru izvještavajući o Izraelu i okupiranoj Zapadnoj obali, naišlo je na široku osudu na regionalnom i međunarodnom nivou.
Implikacije njene smrti u Dženinu prošle srijede potencijalno su dalekosežne: konkretno, Palestinske vlasti zahtijevaju da okolnosti njenog ubistva ispita Međunarodni krivični sud u Hagu, koji već ispituje moguće izraelske ratne zločine.
Komentar: Izraelska vojska saopćila je danas da neće pokrenuti krivičnu istragu o nedavnom ubistvu novinarke Al Jazeere Shireen Abu Akleh.
- Nije bilo potrebe za otvaranjem istrage vojne policije u ovoj fazi - navodi se u saopćenju izraelske vojske koje je prenio list "Jerusalem Post".
U saopćenju se navodi da "nema stvarne sumnje u krivično djelo" u ubistvu Abu Akleh, dodajući da privremena istraga vojske ne može utvrditi da li je ona ubijena izraelskom ili palestinskom paljbom.
Bajden i Džonson računaju da će iscrpljenost odraditi svoje, pošto se Rusija ipak bori protiv "kolektivnog Zapada". Putin ih je podsetio da ekonomski pokazatelji Rusije stoje odlično
Rat u Ukrajini je u suštini klauzevicijanski sukob. Da bismo shvatili šta to znači, moramo se vratiti Karlu fon Klauzevicu, doajenu savremenog rata, koji je prepoznao da je rat praktično neograničen u svojim varijacijama, "složen i promenljiv" i isticao da svako doba ima svoju naročitu vrstu rata sa "sopstvenim ograničavajućim faktorima i sopstvenim partikularnim percepcijama".
Klauzevicove opservacije o karakteru ratovodstva 19. veka često se pogrešno i zbunjujuće tumače kao njegovo zastupanje teze o nepromenljivoj prirodi samog rata. Ova paradigmatska samouverenost je iznedrila zapadni narativ o sukobu u Ukrajini.
Evidentno je da se ruska strana nije prilagodila zapadnom narativu. A zapanjenost koja je usledila preti da rascepka jedinstvo Zapada. NATO zemlje više ne govore jednim glasom.
Rusija očekuje žetvu žitarica od 130 milijuna tona žitarica, uključujući 87 milijuna tona pšenice - "najviše u povijesti Rusije", kaže predsjednik Vladimir Putin, Moskva, 12. svibnja 2022.
Klauzevicove opservacije o karakteru ratovodstva 19. veka često se pogrešno i zbunjujuće tumače kao njegovo zastupanje teze o nepromenljivoj prirodi samog rata. Ova paradigmatska samouverenost je iznedrila zapadni narativ o sukobu u Ukrajini.
Evidentno je da se ruska strana nije prilagodila zapadnom narativu. A zapanjenost koja je usledila preti da rascepka jedinstvo Zapada. NATO zemlje više ne govore jednim glasom.
Komentar: Pogledajte i: