Rusija je jedina svjetska država koja je do sada službeno priopćila o posjedovanju nadzvučnog oružja. Radi se o raketnom sustavu "Avangard", sposobnom za letove u gustim slojevima atmosfere na interkontinentalnim udaljenostima, brzinom većom od 20 mahova. U kretanju prema cilju njezin krstareći blok vrši tzv. dubinsko manevriranje - kako bočno, na nekoliko tisuća kilometara, tako i po visini, što je čini potpuno nedohvatljivom za bilo koja sredstva proturaketne obrane koja trenutačno u svijetu postoje.

U utorak je rusko Ministarstvo obrane objavilo je kako je od 24.-26. studenog američkim inspektorima pokazalo raketni sustav "Avangard", temeljem Sporazuma o strateškom nuklearnom naoružanju START-3, "s ciljem suradnje u osiguranju očuvanja i učinkovitosti Sporazuma" .

Podsjećamo: taj je sporazum potpisan 2010.g. i ostao je još jedini važeći sporazum između SAD-a i Rusije o ograničenju vojnih snaga. Njegov rok istječe u veljači 2021. godine, a Washington još nije objavio je li spreman na njegovo produljenje.

Američki predsjednik Donald Trump izjavljivao je kako želi postići novi - trojni nuklearni sporazum, koji bi, osim SAD-a i Rusije uključio i Kinu. Peking za sada tu ideju kategorički odbacuje, tvrdeći, kako druge dvije države imaju stratešku prednost u atomskom oružju.

Poznati britanski novinar i snimatelj John Pilger je u svom obraćanju prilikom predstavljanja knjige "London of In Defense of Julian Assange" u izdanju Or Booksa iz New Yorka zatražio da se odmah zaustave laži i medijska hajka protiv Juliana Assangea koji je još uvijek u britanskom zatvoru najviše razine sigurnosti, iako je u Švedskoj oslobođen optužbi za navodno "silovanje", koje se nikada nije dogodilo.

Britanci ga drže u ekstradicijskom pritvoru na zahtjev Washingtona gdje riskira dugogodišnju robiju samo zato što je obavljao svoj novinarski posao i iz svojih izvora objavljivao informacije o diplomatskim spletkama i tajnim dogovorima utjecajnih svjetskih vođa. Utemeljitelja Wikileaksa se pogrešno optužuje da su meta njegovih objava isključivo SAD i njihovi saveznici. Naime, WikiLeaks je objavio tisuće stranica dopisa diplomatskih misija Rusija s Moskvom, ali u njima nije bilo tako velikih skandala kao u aktivnostima američke uprave.

U hakiranim dokumentima o Rusiji se govori o korupciji, trgovini oružjem, pranju novca, osobnom bogaćenju, iznudama, organiziranom kriminalu koji ima potporu nekih državnih dužnosnika, tajnim računima na Cipru i sličnim nezakonitim aktivnostima. Ove su objave zapadni mediji 2010. dočekali s oduševljenjem i Rusiju opisali kao "mafijašku državu".

Međutim, tajne američke uprave, raznih američkih dužnosnika i njihovih saveznika u svijetu nisu kriminal i korupcija, već kršenje međunarodnog prava i planiranje, poticanje i provođenje ratnih zločina i genocida u svim dijelovima svijeta. Stoga je tema Rusije kao "mafijaške države" za javnost brzo postala irelevantna. Assange nigdje u svijetu zbog svog rada nije bio pod istragom i progonom, samo u Sjedinjenim Državama. Čak ni Katar i Saudijska Arabija, čije je zločine otkrio, nemaju ništa protiv njega i nisu pokrenuli nikakve službene istrage protiv Juliana Assangea.

SAD ga terete špijunaža, zločinačko udruživanje, krađe imovine Sjedinjenih Država, kršenje zakona iz oblasti računarstva i veleizdaju. U "svjetioniku slobode govora i ljudskih prava" Assange može dobiti 45 godina zatvora, a ako se podigne optužnica u više točaka u konačnici bi to moglo biti mnogo više. SAD su u sudskom podnesku od dana 15. prosinca 2015. potvrdile da je u tijeku proces protiv WikiLeaksa.

Twitter i njegov veliki brat, Facebook, tvrde da su oni "platforme", a ne davatelji sadržaja, ali kako nastavljaju izdvajati, oblikovati i, u nekim slučajevima, skrivati određeni promet, svakim danom izgledaju sve više poput teških cenzora - i to je opasno.

Twitter i Facebook su poduzeli sve mjere opreza kako bi izbjegli oznaku "medijska tvrtka" ili "davatelj sadržaja". Umjesto toga, tvrde da su "platforme", ali čemu ta distinkcija?

Obje tvrtke projiciraju viziju da ih se treba smatrati kao otvorene i slobodne prostore kako bi ljudi mogli izraziti svoje stavove i da bi se trebali izbaciti samo najopasniji glasovi. Ova perspektiva predstavlja divove društvenih medija kao ništa više nego forume na globalnoj razini za koje vlasnik nema nikakvu odgovornost ili glasa o sadržaju. Ništa od toga ne bi moglo biti dalje od istine.

Na direktnim izborima za savete 18 gradskih okruga prodemokratski blok je osvojio apsolutnu većinu glasova. Izbori u Hongkongu održani su nakon šestomesečnih protesta i smatraju se barometrom podrške antivladinom pokretu i udarcem šefu vlade hongkonške administracije Keri Lam.

Portparol kineskog Ministarstva spoljnih poslova izjavio je da centralna kineska vlada upotpunosti podržava vladu i šefa administracije Hongkonga Keri Lam.

Aleksej Maslov iz Centra za strateške studije Kine, Visoke škole ekonomije, smatra da će izbori uticati na nastavak demonstracija, čemu doprinosi pisanje dnevne štampe u Hongkongu da ovi izbori predstavljaju pobedu.

"Izbori u Hongkongu su pokazali da se u protestnom raspoloženju nalazi više od 75 procenata stanovništva. To je važno jer su kineske vlasti pre nekoliko nedelja pokušale da prikažu da samo mali procenat stanovništva učestvuje u demonstracijama, a da veliki broj odgovornih građana ne podržava ili je protiv raznih protesta, jer to narušava biznis u Hongkongu, stopira rad mnogih komercijalnih i finansijskih organizacija i na kraju može dovesti do početka građanskog rata", rekao je Maslov.

U Libiji se još uvijek vodi rat između islamističkih terorističkih skupina koje formalno podržavaju takozvanu "međunarodno priznatu Vladu nacionalnog sporazuma" Fayeza Al-Sarraja iz Tripolija i Libijske nacionalne armije iz Bengazija, kojom zapovijeda general Kalifa Haftar. Nakon više od osam godina rata, SAD su konačno rasvijetlile misterij oko generala Haftara, čovjeka čija biografija zaslužuje scenarij za ratno-špijunski triler.

Iako smo u više navrata opširno izvještavali o kampanji generala Kalife Hatara u njegove LNA, koja ima podršku Zastupničkog doma sa sjedištem u Tobruku i istočnog dijela zemlje, posebno ključnih ljudi u Bengaziju, podsjetimo ukratko o kome govorimo i zašto.

Kratka Haftarova biografija, generala koji je surađivao i s Moskvom i Washingtonom

Naime, Kalifa Haftar je pohađao Vojnu školu u Bengaziju, a kao mladi časnik krajem '60-ih završava prestižnu sovjetsku "Vojnu akademiju M.V. Frunze" u Moskvi. Ubrzo po povratku Libiju 1969. podržava Muammara Gaddafija u udaru kojim je svrgnut kralj Idris. 1980. zapovijeda operacijama libijske vojske u Čadu. Tamo biva zarobljen i odriče se Gaddafija. Bježi u Ameriku i živi u Langleyu, Virginia, upravo u blizini sjedišta CIA-e. Uvijek je negirao suradnju sa Središnjom američkom obavještajnom agencijom, ali je to nemoguće sakriti, jer je upravo CIA podržavala libijsku disidentsku skupinu, "Nacionalni front za spas Libije", a Haftar je bio na čelu vojnog krila organizacije.

U tom razdoblju se vraća se Afriku gdje stvara takozvanu "Oslobodilačku vojsku Libije" s kojom ipak nije uspio svrgnuti Muammara Gaddafija. Njegovi ljudi, većinom iz plemena Farjani, odakle i sam potječe, kasnije su se za američke interese borili u Demokratskoj Republici Kongo. The New York Times je 1991. objavio izvješće u kojem navodi kako je CIA u glavnom gradu Čada, N'Djameni, izvukla Haftara i one koji se nisu htjeli vratiti u Libiju i preko Zaira i Kenije, te ih prebacila u SAD. Nakon svog dolaska u Ameriku su se članovi skupine naselili u različitim dijelovima zemlje, dobili su politički azil, prošli daljnje usavršavanje i primali medicinsku i financijsku pomoć.

Tijekom takozvanog "Arapskog proljeća" 2011. Haftar se vraća u domovinu i vodi pobunjeničke, pretežno islamističke snage. U zapovjedništvu je bio drugi po rangu, odmah iza libijskog generala Abdela Fataha Al-Younissa, koji je tijekom pobune optužen da je u kontaktu s Gaddafijem. Međutim, istraga nije provedena zato što je Al-Qaeda, koja je također bila dio NATO snaga na terenu, ubila je generala Fataha Al-Younissa prije no što je mogao iznijeti svoju obranu. Nakon toga general Haftar postaje prvi čovjek takozvane "libijske vojske", ali je na insistiranje Katara smijenjen sa svih dužnosti, a vođe takozvanih "revolucionara" postaje "emir" Libijske islamističke borbene skupine (LIFG), Abdalhaqima Belhadja. Haftar se tada vraća u SAD, ali se vraća u Libiju i 2014. pokreće vojnu kampanju "Libijska zora" s ciljem čišćenja zemlje od islamističkih skupina svih boja, od terorista "kalifata", do Al-Qaede i militanata Muslimanskog bratstva. U kampanji uspijeva očistiti dvije trećine Libije, ali još uvijek ne uspijeva zauzeti glavni grad Tripoli i najveću islamističku utvrdu Misratu.

Dr. Kevin Barrett, američki akademik koji proučava događaje od 2003. godine koji su se dogodili zbog "false flag" operacije, kako je on zove, od 11. rujna 2001.

Američki stručnjak tvrdi da je u ratovima koje je u navodnoj "borbi protiv terorizma" pokrenuo George Bush mlađi do danas živote izgubilo 27 000 000 muslimana. Ova ogromna brojka, naravno, nije u skladu sa službenim statistikama Washingtona. Međutim, dr. Barrett je primijenio drugačiju metodologiju izračuna, ne uzimajući u obzir samo brojke civila i vojnika ubijenih u vojnim operacijama.

Dr. Barrett, član i utemeljitelj Znanstvenog odbora za istragu "11. Rujna", govorio je o ovoj temi u intervjuu za Press TV u četvrtak, nakon objavljivanja studije koju je proveo Institut za međunarodne javne odnose Watson s američkog Sveučilišta Brown.

Američki rat protiv terorizma je kriv za preko 800 000 izravnih smrtnih slučajeva u Afganistanu, Pakistanu i na Bliskom istoku, navodi se u studiji.

Prema studiji, američka savezna potrošnja na ratove poslije Iraka, Afganistana i drugdje širom svijeta je do fiskalne 2020. godine "pojela" 6500 milijardi dolara.

"Zapravo, ovo je podcjenjivanje istine i Sveučilišta Brown, te oni koji su odgovorni za studiju, trebali bi biti optuženi za negiranje holokausta nad muslimanima zato što je stvarni broj ljudi ubijenih u ratovima zbog "11. Rujna" puno veći brojke od 800 000", rekao je dr. Barrett.

Podsjetimo da je isključivo zbog američkog embarga nametnutog Iraku umrlo 500 000 iračke djece, što je priznala i branila kao mjeru "koja se isplatila" bivša američka državna tajnica Madeleine Albright. Dakle, već vidimo nesrazmjer u brojkama Sveučilišta Brown i broja mrtvih do kojeg je svojom metodologijom došao dr. Kevin Barrett.

"Privremena predsjednica" Bolivije Jeanine Añez je izabrana kako bi raspisala izbore u zemlji i ne bi smjela donositi nikakve važne odluke za budućnost zemlje. No, do sada je senatorica, koja je u parlament ušla sa strankom koja je na izborima osvojila 4% glasova, već je protjerala stotine kubanskih liječnika, prekinula odnose s Venezuelom i povukla Boliviju iz nekoliko međunarodnih i interkontinentalnih organizacija i ugovora. Pokrenula je i proces raskida ugovora a njemačkim i kineskim ulagačima u rudarskom sektoru u eksploataciji litija.

Jeanine Añez autohtonu većinu Bolivije opisuje kao "sotonsku" i zahtijeva da im se ne dozvoli život u gradovima, već da ih se pošalje u nenaseljena područja ili u planine. Añez je izjavila da je "posvećena poduzimanju svih potrebnih mjera za smirivanje stanovništva".

Human Rights Watch je licemjerno popratio situaciju u Boliviji i fašistoidni zakon koji bolivijskim sigurnosnim snagama jamči puni imunitet u ubijanju opozicije je opisao kao "problematičnu uredbu".

Na temelju ovog zakona je u Boliviji uslijedio masakr. HRW priznaje da je tijekom demonstracija u Cochabambi "devet ljudi poginulo, a 122 je ranjeno", ali čitatelje ostavlja u potpunom mraku tko je poginuo i tko je odgovoran za ubojstva.

Direktor Human Rights Watcha, Kenneth Roth, otišao je dalje i državni udar u Boliviji opisao kao "osvježavajući korak naprijed za demokraciju", tvrdeći da je Morales "žrtva otpora usmjerenog na zaštitu obrane demokracije zemlje i koji se protivi izbornoj prijevari i njegovoj ilegalnoj kandidaturi". Osim toga, Roth je rekao da je Morales naredio vojsci da puca na demonstrante, što je netočno, jer bivši predsjednik nije imao nikakvu moć da zapovijeda oružanim snagama koje su ranije uspostavile kontakt s organizacijom američkih država (OAS) i Washingtonom i koje su ga prisilile na "ostavku"

Kenneth Roth je također državni udar opisao kao "pobunu" i "prijelazni trenutak" za Boliviju, dok je predsjednika Moralesa predstavio kao nesmotreno "jakog".

Veliki lom i nemire u Južnoj Americi Rodrigo Buendija uporedio je sa "arapskim prolećem". Sličnosti postoje. Protesti se šire celim kontinentom, od Venecuele na severu do Čilea na jugu. Već su proizveli krupne posledice.

Na unutrašnjem planu, najveći potresi se osećaju u Boliviji, koja se nalazi na korak do građanskog rata. Čileu preti uvođenje nekog vida vojne uprave, slično je i u Ekvadoru — Lenjin Moreno je uspeo da kupi nekoliko meseci popuštanjem pred zahtevima demonstranata, ali daleko od toga da se stanje normalizuje.

Latentna napetost primetna je u Paragvaju i Peruu, donekle i u Brazilu nakon pobede Bolsonara, a Argentina je politički podeljena — scena se ubrzano polarizuje na dva nepomirljiva tabora posle izbora Alberta Fernandeza za šefa države. Najkompleksnija situacija je oko Venecuele. Huana Gvaida, samoproglašenog predsednika, priznao je čitav niz država kao legitimnog zastupnika interesa Bolivarske Republike.

SAD su svetski rekorder u nezakonitom ubijanju nenaoružanih civila i mučenju zatvorenika koji su zatvoreni bez suđenja, smatra svetski priznati kanadski filozof DŽon Mekmartri.

Mekmartri kaže da je američka vlada jedna gigantska mašina za masovna ubistva, koja ostvaruje profit ratovanjem i nikad ne snosi odgovornost za svoje stravične ratne zločine i zločine protiv humanosti.


Ovaj kanadski intelektualac ističe da su SAD postale policijska država, koja svoje građane tretira na najuvredljiviji mogući način.

"Proputovao sam cijeli svijet i nigdje nisam vidio državu u kojoj policija redovno maltretira svoje građane i koja je sklona potezanju oružja. SAD su predvodnici u suštinskom građanskom ratu bogatih protiv siromašnih", navodi Memartri.

Mekmartri, profesor filozofije na Univerzitetu Gvelf u Kanadi, kaže da SAD mogu da privode, hapse, otimaju i zatvaraju bez suda ili optužnice bilo kog američkog ili nekog drugog građanina, samo ako ga optuže da je neprijatelj SAD, objavljeno je na sajtu kanadskog Centra za istraživanje globalizacije.


Ovaj kanadski intelektualac smatra da su SAD uvijek podržavale diktatorske režime i da su čak finansirale i naoružavale nacistički režim Adolfa Hitlera u periodu od 1939. do 1945. godine.

Portal Vikiliks objavio je pismo jednog od članova misije Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OZHO) u Siriji šefu kabineta ove organizacije Robertu Fajervezeru. U poruci se napominje da njegove kolege iskrivljuju informacije o onome što se dogodilo u sirijskom gradu Duma 2018. godine.

Prema riječima autora pisma, u izmenjenoj verziji izveštaja organizacije, informacije su predstavljane selektivno. U odvojenim zaključcima takođe su navođeni lažni zaključci.

Kao primjer on navodi redigovani dio izvještaja u kome se govori da misija koja je vodila istragu ima dokaze o korišćenju hlora u hemijskom napadu. Pri tome autor naglašava da su otkrivene samo male čestice materije koje se mogu naći u običnom izbjeljivaču. On smatra da je takva zamjenu pojmova licemerje.

Kako je navedeno u originalnoj verziji izvještaja, misija nije pronašla dovoljno dokaza da je u balonima pronađenim na mjestu "napada" pronađena otrovna supstanca. Međutim, ovaj dio nedostaje u redigovanoj verziji.

Osim toga, autor ističe da su u novoj verziji izveštaja izbačeni komentari komisije o simptomima žrtava, koji su se razlikovali od onih koji se mogu videti u slučaju hemijskog trovanja.

Iz izveštaja je takođe u potpunosti izbrisan dio u kome se govorilo o postojanju balona na mestu incidenta. Bila je to analiza o tome da li su oni korišćeni za hemijski napad ili su se jednostavno nalazili na tom mjestu.

Autor zaključuje da takve promjene u tekstu izveštaja povećavaju nivo pristrasnosti, koji može dovesti u sumnju reputaciju misije i organizacije.

Vikiliks prenosi da je korigovanje konačnog teksta izvještaja moglo biti učinjeno na insistiranje tadašnjeg predsjednika OZHO-a, turskog diplomata Ahmeta Uzumdžuja.