Već četiri godine su Ujedinjeni Arapski Emirati bili ključni vojni saveznik Saudijske Arabije u genocidnoj kampanji Rijada u Jemenu, osiguravajući oružje, novac i tisuće kopnenih postrojbi za kampanju protiv jemenskih Huta. Snage Emirata su vodile gotovo svaku značajniju ofenzivu koalicije. Sada su odlučili da ne mogu dalje.

Emirati ubrzano povlače svoje snage, što isključuje daljnji napredak na terenu, ali i zakašnjelo priznanje da brutalni rat koji je ubio tisuće civila i pretvorio Jemen u humanitarnu katastrofu više nije moguće voditi.

New York Times piše kako se Emirati nisu odazvali pozivu Saudijaca da odustanu od povlačenja iz Jemena.

Ove novine su potvrdile da su Emirati, usprkos pozivu njihovih saudijskih saveznika, odlučili povući svoje snage iz Jemena u mjeri koja ne dozvoljava njihovo učešće u bilo kakvom novom napadu na siromašnog arapskog susjeda.

New York Times citira zapadne i arapske obaviještene diplomate da su Emirati znatno smanjili vojno prisustvo u Jemenu do potpunog povlačenja iz rata koji je postao vrlo skup, što ove novine smatraju korakom ka zakašnjelom priznanju da u tom ratu ne postoji mogućnost pobjede.

Četiri obaviještena izvora su potvrdila da su Emirati smanjili broj svojih snaga u okolini luke Al-Hudayda do 80% i od prošlog mjeseca do danas je ostalo samo 150 vojnika. Također su povukli svoje ofenzivne helikoptere i tešku artiljeriju.

Međutim, odluka Emirata je, po riječima spomenutih diplomata, uzrokovala veliko razočarenje kod Saudijaca, a jedan dobro obaviješteni zapadni diplomat je otkrio za NYT da su "visoki dužnosnici iz kraljevskog dvora lično intervenirali nastojeći da uvjere emiratske vođe da odustanu od povlačenja".

Neki ljudi koje su informirale vođe Emirata su rekli da nisu javno obznanili svoju odluku kako ne bi uzrokovali još veće razočarenje Saudijaca.

Evo iz Washingtona krenuli otvorenije nego do sada i na kapitalce iz »stare Evrope« s domaćim zadacima za njih na Bliskom istoku. Ne bi uskoro iznenadilo da »stratezi« uz gazdu počnu izmišljati sankcije i po samoj Americi. Valja održavati novu doktrinu vladanja

Puno je priča ovih dana u Bosni i unaokolo povodom kojih valja koju prozboriti. Prva je i opet najbolnija Srebrenica, ali i sve više onoga povodom nje danas. Jer priča o Srebrenici, uz sve ostalo, priča je i o tome dokle smo svi skupa dobacili kao ljudi u elementarnom civilizacijskom smislu. Šta kazati za realnost u kojoj je čak i onaj zombi Vojislav Šešelj nekome tamo »referenca« u dokazivanju ne samo da genocida nije bilo, već bezmalo ni Srebrenice uskoro neće biti. Riječ je o užasnom zločinu proizvodnje (samo)ubilačkih »vrijednosti« za nove generacije sutra, bilo gdje. I navikavanju na to.

U svijetu se nastavljaju politički skečevi (da nisu zlo) koje proizvode oni uvjereni da mogu sve i svakoga kupiti, svakoga koga hoće kazniti, proglasiti neprijateljem ko god je »protiv njihovog interesa«. Evo iz Washingtona krenuli otvorenije nego do sada i na kapitalce iz »stare Evrope« sa domaćim zadacima za njih na Bliskom istoku. Ne bi uskoro iznenadilo da »stratezi« uz gazdu počnu izmišljati sankcije i po samoj Americi. Valja održavati novu doktrinu vladanja. Bez dokazivanja apsolutne dominacije sile i samo sile ne može se hraniti ni novi sistem, sve interesantniji medicinskim naukama.

Tema je ovdje u Bosni minule sedmice bio i povratak Erdogana u za njega malu, skrajnutu pograničnu avliju u kojoj može ponovo zatražiti što hoće, pa i da uhapsi i izručuje ovoga ili onoga, temeljem njihovih tamošnjih skaski i obračuna knjiženih na urote i neposluh, kako već sami žele. Zna kome je došao i od koga je poslušnost zatražio - »braća« vječito ostaju braća i iznad su svega drugog. Ipak, pomalo drugačija postaje realnost i u Stambolu.

Posebno pikantna lokalna tema minulih dana bila je još jedna, u Mostaru, po nečemu slična ovoj sa sultanom, samo u malom. Narod kaže, »došla cica na kolica.« Višedecenijski lokalni heroj borbe za »jednakopravnost« morao je u svoj ured branjen policijom. Istina dolazi po svoje: nejednakopravnosti jeste bilo, ali ne one kojom se branila njegova politika (i mnogih sličnih po Bosni), već nejednakopravnosti u pumpanju džepova jednih i pražnjenju drugih. Da je neko koliko minule sedmice rekao da će tisuće ljudi uzvikivati ovih dana »Dragane lopove« usred njegovog (tzv. Zapadnog Mostara), rekli bi mu da je lud, ili bezbožnik, pa bi u takvom nevjerniku na ulici ubili boga...

Poseban, po fikcijama i tužno nerealnim nadanjima, bio je onaj sarajevski skup o saradnji u Jugoistočnoj Evropi. To se zove SEECP, gdje su se mnogobrojni učesnici saglasili u Deklaraciji, reklo bi se nježno optimistički, kako »samo potpuna integracija cijele regije u Evropsku Uniju služi najboljim interesima Evrope.« Nerealnost optimizma je u goloj i gorkoj evropskoj stvarnosti. Ne znaju oni u ovom času ni šta će i kako će sa sobom, a kamo li sa nama. Osim u slučajevima striktno njihovih interesa. Ne samo da ne razmišljaju o rokovima »za nas« u iole opipljivim kategorijama, već se po raznim ćoškovima Unije i o unutrašnjim interesima EU šuška na sasvim različite načine. Mnoge nekad velike zajedničke ideje danas su doživljavane prevaziđene pa i smiješne.

Kako će SAD odgovoriti na tursku kupovinu ruskog sistema S-400? Da li je to početak erozije južnog krila NATO-a? O tome su u ovonedeljnom izdanju emisije "Na nišanu Lazanskog" sa poznatim spoljnopolitičkim komentatorom razgovarali Milan Mišić, bivši dopisnik "Politike" iz Vašingtona, i politikolog Aleksandar Pavić.

Lazanski je konstatovao da je za njega iznenađenje to što su Turci uopšte pristali da kupe ruske rakete, jer su se već jednom debelo predomišljali u vezi sa kineskim raketama: na kraju su čak otkazali narudžbinu, iako su već bili dali depozit.

Mišića je pitao kakve su, prema njegovo mišljenju, šanse da SAD na ovaj potez Ankare zaista odgovore i kako bi mogle da odgovore, s obzirom na to da su već pretile Turskoj sankcijama, izbacivanjem turskih pilota, otkazivanjem isporuke aviona F35.... Upitan da li će Donald Tramp zaista ispuniti najavljeno, Mišić je konstatovao da je oštar odgovor SAD opcija koja je već duže vreme na stolu.

Prema vojnom diplomatskom izvoru, kampanja klevete ponavlja Panamagateov scenarij, iz 2015. godine, kada su zapadni mediji objavili dosjee o poreznim oazama koji upućuju na više političkih vođa.

Britanske i američke obavještajne službe trenutno su u aktivnoj fazi antiruske kampanje, čiji je cilj diskreditiranje pojedinaca iz unutarnjeg kruga ruskog predsjednika, kao i vodstva Ministarstva obrane, otkrio je vojni diplomatski izvor.

"Kao dio neprikrivenih provokativnih akcija, stručnjaci iz američkih i britanskih obavještajnih agencija izmišljaju lažne vijesti o ruskom vodstvu", navodi izvor.

Lažne informacije završit će u medijima, koje kontroliraju zaklade, koje su osnovali utjecajni financijeri poput Georgea Sorosa i Williama Browdera, navodi se u izvješću. Izvor je rekao da će kampanja za klevetu uključiti i novinske agencije koje su američke vlasti otvoreno financirale, a među ostalima to su Radio Freedom i Current Time.

Kampanja će, kako se izvješćuje, slijediti predložak Panamagate-a i očekuje se da će pristrane informacije biti distribuirane putem nekomercijalnih organizacija povezanih sa State Departmentom.

Izvor je naglasio kako krivotvorene informacije o ruskom vodstvu predstavljaju izravno uplitanje u unutarnje poslove Rusije.

"Kao i u slučaju s Panamskim dosjeom, unatoč apsurdnosti optužbi, Bijela kuća predvidljivo koristi lažne informacije kako bi opravdala sankcije. Takve radnje predstavljaju izravno uplitanje u unutarnje poslove Ruske Federacije s ciljem destabilizacije zemlje i slabljenja gospodarskog potencijala Rusije, dodao je izvor.

Milijuni dokumenata, poznati kao Panamski papiri, procurili su 2016. godine iz panamske odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca. Podaci koji su procurili, otkrili su veliki broj offshore operacija i lažnih tvrtki, te su uključivale više visoko rangiranih pojedinaca iz cijelog svijeta.

Ministar vanjskih poslova Velike Britanije, Jeremy Hunt, optužen je za licemjerstvo nakon što je predstavio inicijativu kojoj je cilj očuvanje slobode tiska, dok istovremeno drži zatvorenim Juliana Assangea, jednog od najpoznatijih svjetskih novinara.

Koalicija za slobodu medija, pokrenuta zajedno sa kanadskom ministricom vanjskih poslova, Chrystiom Freeland, namijenjena je promicanju slobode medija širom svijeta. No, Hunt ne mora gledati daleko kako bi pronašao primjer novinara koje progone netolerantne vlade. Julian Assange trenutno se nalazi u britanskom zatvoru, gdje je, prema UN-u, podvrgnut psihološkom mučenju.

U još jednom istaknutom slučaju, metropolitanska policija upozorila je medije da bi mogli biti procesuirani zbog objavljivanja dokumenata o vladi koji su procurili.

"To je očito duboko licemjerno", rekao je novinar Daniel Lazare RT-u. "To je britanska vlada koja je zatvorila jednog od najvažnijih novinara na svijetu, Juliana Assange", rekao je Lazare.

Dodao je kako je teško povjerovati kako Velika Britanija i druge zapadne zemlje imaju puno poštovanja prema novinarstvu, s obzirom na to da troše "ogromne svote" novca na "propagandu kako bi izokrenule vijesti".

EU je u nedjelju pozvao službenu Moskvu da poduzme "hitne" mjere kako bi se zajamčilo poštivanje Sporazuma o nuklearnom razoružanju (INF), potpisanog za vrijeme hladnog rata, iz kojega se Rusija povukla početkom srpnja.

Na temelju uredbe koju je objavio Kremlj i koja potpisivanjem stupa na snagu, Rusija je prestala poštovati Sporazum o nuklearnim projektilima kratkog i srednjeg dometa iz 1987. koji brani korištenje raketa dometa od 500 do 5500 km. Odluku najavljenu u veljači, u međuvremenu je ratificirao i ruski parlament.

"Duboko smo zabrinuti zbog razvoja situacije kada je posrijedi sporazum INF, koji bi mogao biti okončan 2. kolovoza 2019. godine", rekla je u priopćenju objavljenom u ime Europske unije šefica europske diplomacije Federica Mogherini.

Rusija je najavila povlačenje iz tog pakta nakon što je SAD pokrenuo šestomjesečni postupak izlaska iz INF-a jer je Moskva, kako tvrdi Washington, kršila odredbe sporazuma.


Vladimir Putin je suspenziju ruskog sudjelovanja u INF-u ratificirao 3. srpnja.

"U predstojećih nekoliko dana pruža se posljednja prilika za dijalog i poduzimanje potrebnih koraka da bi se očuvala ova važna komponenta europske sigurnosne arhitekture", rekla je Mogherini.

Pozvala je Rusiju da "efikasno odgovori na veliku zabrinutost" u pogledu "razvoja i raspoređivanja raketnog sustava 9M729 na tlu" te da povede računa o zabrinutosti koju izaziva kršenje INF-a.

Lider Hezbolaha, šeik Sayed Hassan Nasrallah, izjavio je u petak u intervjuu televiziji Al-Manar da Sjedinjene Države pokušavaju uspostaviti kanale kontakta s libanonskom šiitskom organizacijom koju Washington smatra terorističkom skupinom.

Ovo otkriće dolazi nekoliko dana nakon niza mjera koje je protiv tri člana Božje stranke poduzeo Ured za kontrolu stranih sredstava Ministarstva financija SAD-a, kojima su sankcionira dva člana libanonskog parlamenta i časnik za vezu Hezbolaha i sigurnosnih službi u Bejrutu.

Nasrallah je izvijestio da američka administracija "pokušava s posrednicima otvoriti kanale komunikacije s Hezbolahom u Libanonu".

"To je američki pragmatizam", sarkastično je dodao šeik Sayed Hassan Nasrallah.

MJERE PROTIV HEZBOLAHA

Šiitska organizacija, koja je dio libanonskog parlamenta i aktivno je sa svojim milicijama sudjelovala u ratu u Siriji, smatra se terorističkom organizacijom u Washingtonu, koji je tijekom godina pooštrio mjere za borbu protiv libanonskog pokreta otpora.

Činjenica da je Hezbolah otvoreno podržava Iran i da preko njega Teheran aktivno i sve više prodire u Siriju i Libanon, stvarajući ujedinjenu frontu protiv cionističke okupacije u okviru tzv. "Šiitskog polumjeseca".

Nova realnost je uznemirujuća za Washington i posebno za Izrael, koji ne skriva svoju paralelnu ratnu strategiju udarima na navodnu iransku imovinu u Siriji.

Washington pokušava suzbiti fenomen konsolidacije borbenih skupina okupljenih oko Irana, koji se pogrešno tumači kao "šiitski ekspanzionizam".

Odbrambene snage Izraela jedina su vojska u svijetu koja se može suprotstaviti Iranu u slučaju rata, izjavio je izralski premijer Benjamin Netanyahu.

On je tokom sastanka sa članovima izraelskog Koledža za državnu bezbjednost u svojoj rezidenciji u Jerusalimu podsjetio na svoju ulogu u borbi protiv potpisivanja Sporazuma o nuklerarnom programu Irana, koji je, kako kaže, samo omogućio Teheranu da investira nekoliko milijardi dolara u iransko carstvo i otvorio put stvaranju iranskog nuklearnog arsenala.

"Morao sam da se sam borim kako bih blokirao nuklearni sporazum. Morao sam da se borim protiv svih sila i predsjednika SAD. Išao sam do američkog Kongresa", rekao je Netanyahu.

Netanyahu je dodao da se sada može procijeniti da li je bio u pravu u vezi sa Sporazumom, ali da, prije svega, treba zaustaviti njegovo sprovođenje.

Prema riječima izraelskog premijera, jedina stvar koju je Izrael dobio "užasnim nuklearnom sporazumom" bilo je "snažno i sveobuhvatno zbližavanje" sa vodećim arapskim zemljama, kojima je Iran, navodno, također prijetio nuklearnim uništenjem.

Kako u najnovijem članku podsjeća stručnjak Elijah J. Magnier, otkako je aktualna vlada u Teheranu 1979. godine Islamskom revolucijom preuzela vlast, svijet je stao na stranu Irana zato što je to bila i ostala jedna od nekolicine muslimanskih zemalja koja nije bila spremna priznati, ali prije svega pokoriti se američkoj dominaciji na Bliskom istoku i cijelom svijetu.

Upravo tako, cijelom "svijetu", jer je nakon Islamske revolucije uslijedila ruska "perestrojka", proces koji se dogodio nakon pada sovjetskog carstva, koje se kao supersila protivilo Sjedinjenim Državama. Kina je tada bila velika azijska tvornica i nitko nije razmišljao o tome da će postati svjetska supersila. Osim toga, Iran je uspostavljanjem različitih pravila, koji su narušili američke planove za "Novi Bliski istok", naštetio prodaji američkog oružja u regiji. To je ugrozilo planove proširenja i sigurnosti Izraela, glavnog saveznika SAD-a u tom dijelu svijeta.

40 GODINA RATA PROTIV IRANA

Sankcije protiv Irana nisu ništa novo. Islamska Republika preuzela je kontrolu nad zemljom prije 40 godina i od tada živi s njima. Predsjednik Carter zabranio je uvoz iranske nafte, zamrznuo iranske račune vrijedne 12 milijardi dolara i zabranio svu trgovinu s Iranom i putovanja u to zemlju 1980. godine. Predsjednik Reagan nazvao je Iran državom koja sponzorira terorizam, protivio se odobravanju međunarodnih zajmova, odobrio slanje brodova u Perzijski zaljev kako bi embargo na uvoz iz Irana. Predsjednik Clinton je izvršnim dekretom 12959 pojačao sankcije, zabranio sva ulaganja i bilo kakvo sudjelovanje u iranskoj naftnoj industriji. Predsjednik George W. Bush zamrznuo je imovinu svih osoba, skupina, stranih entiteta i tvrtki koje su imale veze s Iranom ili ga podržavale. Predsjednik Obama zabranio je uvoz hrane i tepiha, izrekao sankcije Iranskoj revolucionarnoj gardi i prekinuo odnose s financijskim institucijama koje su poslovale sa Središnjom bankom Irana.

Unatoč svim sankcijama, kaže se da je na službenom računu vođe revolucije, trenutno ajatolaha Sayyeda Alija Hamneija, imovina vrijedna nekoliko desetaka milijardi dolara. Ajatolah Hamnei je nedavno uzeo četiri milijarde eura iz Nacionalnog razvojnog fonda kako bi pojačao raketne sposobnosti. U ozbiljnoj krizi Iran može preživjeti prodajom dijela svoje nafte zemljama koje su odbacile jednostrane američke sankcije i krijumčare stotine tisuća barela dnevno kroz "sivo tržište" ili robnu razmjenu, legalnim putem preko posebnih distribucijskih kanala, a služe za povećanje izvoza.

Čak i ako imaju snažne posljedice na stanovništvo, sankcije stoga nisu ništa novo za Iran i ne utječu na aktualne vlasti.

ZAPAD NE RAZUMIJE PREDANOST IRANA BORBI PROTIV NEPRAVDE

Između ostalog, Iran na sebe preuzima odgovornost da pod prisegom podupire "pravednu borbu potlačenih" i odbacuje bilo koji oblik imperijalističke dominacije. Njegov ustav predviđa potpuno uklanjanje imperijalizma i stranog utjecaja na Iran. Iransko vodstvo ima vrlo jasna ograničenja i ciljeve.

Netransparentno, protivno volji građana, nedemokratski — tako se opisuje kandidovanje Ursule fon der Lajen za novu predsednicu Evropske komisije, piše Juropijen vestern Balkans (JVB) u analizi koja objašnjava zašto nijedan nosilac liste na evropskim izborima nije izabran za šefa Evropske komisije.

Mesecima su poslanik u Evropskom parlamentu Manfred Veber i potpredsednik Evropske komisije Frans Timermans važili za najozbiljnije kandidate za Junkerovog naslednika, a Ursulu fon der Lajen, nemačku ministarku odbrane i blisku saradnicu kancelarke Angele Merkel, niko nije ni pominjao.

Međutim, kako primećuje JVB, dogovorom daleko od očiju građana, Nemačka i Francuska saglasile su se da će upravo ona biti ta o kojoj će se u utorak izjašnjavati EP i koja će, verovatno, voditi briselsku administraciju u narednih pet godina, preneo je Tanjug.