Gospodari lutakaS


Blackbox

Erdoganovo 'samoubojstvo' ili rat kojega Turska ne može izgubiti?

erdogan
© File: Sergei Chirikov/Reuters
Turska se opasno zavadila sa čitavim Zapadom: od Sjedinjenih Država, preko EU kao cjeline a poglavito s pojedinim njenim članicama poput Francuske, Grčke i Cipra zbog turskog agresivnog ponašanja u istočnom dijelu Sredozemnog mora, u Libiji i Siriji, pa sve do NATO saveza čiji je i Turska član i koji nema političke snage razriješiti ozbiljne sporove između ključnih saveznica na njegovom južnom krilu.

Kada se tome pridodaju i vrlo zaoštreni turski odnosi s Izraelom, koje determinira i osobna netrpeljivost između njihovih vođa, predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i premijera Benjamina Netanjahua, čitava stvar izgleda još pesimističnije.

I najnoviji potezi Ankare ne idu u prilog deeskalacije napetosti, što se ogleda u dvije bitne stvari: prošlotjednom turskom testiranju kupljenih ruskih protuzračnih sustava S-400 Triumf usprkos protivljenju Washingtona i najavi mogućeg uvođenja američkih protu-turskih sankcija; i aktivnom miješanju Ankare u vojni sukob u Nagorno Karabahu ne samo kroz otvoreno svrstavanje na stranu Azerbajdžana i pružanje vojne pomoći toj zemlji, već i kroz javno poticanje Bakua na nastavak rata usprkos pozivima čitave međunarodne zajednice na žurni prekid vatre i rješavanje problema za pregovaračkim stolom, kao i kroz prebacivanje radikalnih islamističkih boraca sa sjevera Sirije na karabahske bojišnice.

Sve to dodatno usložnjava i rusko-turske odnose koji se posljednjih nekoliko godina prije svega baziraju na dobrim osobnim odnosima ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovog spomenutog turskog kolege, a onda i na međusobnoj snošljivosti i potrebi suradnje u ime dobrih i perspektivnih gospodarskih odnosa, ali, ne manje važno, i zajedničkoj želji za izbjegavanjem međusobnog otvorenog sukoba na pojedinim kriznim žarištima u ova složena globalna geopolitička vremena - prije svega u Siriji.

Ali rusko-turski odnosi zbog svega navedenog sve više počinju iskriti i pitanje je koliko će dugo izdržati test svoje čvrstoće zbog najnovijeg hazarda na koji je zaigrao Erdogan, prije svega na Južnom Kavkazu - toj, do sada neprikosnovenoj zoni ruskog utjecaja koju Moskva ne namjerava ni sa kim dijeliti s obzirom na strah od prelijevanja bliskoistočnog terorizma na njene južne granice.

Star of David

Trump najavljuje da su se odnosi između Sudana i Izraela normalizirali

trump
© ReutersPredsjednik Trump najavio je dogovor s čelnicima Sudana i Izraela
Treća arapska zemlja u tri mjeseca, nakon Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahraina, normalizirala je, posredstvom Trumpove administracije, odnose sa Izraelom.

Za sada ipak nema govora o potpunoj uspostavi diplomatskih odnosa, pošto se, u zajedničkoj izjavi, ne spominje otvaranje veleposlanstava.

Prva arapska zemlja koja je uspostavila diplomatske odnose s Izraelom bio je Egipat 1979., dok su diplomatski odnosi između Izraela i Jordana uspostavljeni 1994.

"Danas ogromna pobjeda za SAD i mir u svijetu. Sudan je pristao na mir i sporazum o normalizaciji s Izraelom! Uz Ujedinjene Arapske Emirate i Bahrein, riječ je o tri arapske zemlje koje su to učinile u nekoliko tjedana", napisao je Trump na Twitteru i objavio zajedničko priopćenje SAD-a, Sudana i Izraela.Trump je najavio, u istoj objavi, da će i druge arapske zemlje normalizirati odnose sa SAD-om.

Ranije se spekuliralo da bi, možda i najvažnija država u arapskom svijetu, Saudijska Arabija mogla normalizirati odnose s Izraelom, budući da je njen bliski saveznik Bahrein učinio isto.

Normalizaciji odnosa prethodilo je američko skidanje Sudana s liste zemalja koje sponzoriraju terorizam, nakon što je Sudan pristao isplatiti 355 milijuna dolara odštete američkim žrtvama. U zajedničkom priopćenju ističe se da je sudanska prijelazna vlada "demonstrirala hrabrost i predanost borbi protiv terorizma".

Komentar: Politička se dinamika promijenila prošle godine svrgavanjem dugogodišnjeg sudanskog vladara Omara al-Bashira i njegova zamjena s prijelaznim civilno-vojnim vijećem. Sudanski generali, koji imaju stvarnu moć, podržali su uspostavljanje odnosa s Izraelom kao način koji će pomoći ukidanju američkih sankcija protiv Sudana i otvoriti vrata prijeko potrebne ekonomske pomoći.
bivši sudanski predsjednik
© ReutersOmar al-Bashir, uvjereni izraelski neprijatelj, smijenjen je s funkcije predsjednika 2019.
Dogovor Izraela i Sudana o normalizaciji odnosa, sklopljen pod posredstvom američke administracije, osiguran je "otkupninom", poručilo je iransko ministarstvo vanjskih poslova.
"Objava Bijele kuće o Sudanu nije mogla biti više simbolička. Platite dovoljnu otkupninu, zatvorite oči na zločine protiv Palestinaca pa ćete biti maknuti s tzv. crne liste 'terorizma.

Očigledno je lista lažna kao i američka borba protiv terorizma. Sramotno", objavilo je ministarstvo vanjskih poslova Irana na Twitteru.



Laptop

Poslovni partner Huntera Bidena, Tony Bobulinski, predat će materijale FBI-u

Tony Bobulinski
© ReutersTony Bobulinski
FBI je zatražio od poslovnog saradnika Hantera Bidena Tonija Bobulinskog da u petak prisustvuje intervjuu - dan nakon što je izneo optužbe protiv Džoa Bidena.

Bobilinski tvrdi da poseduje mejlove i SMS poruke koje pokazuje da Bajden mlađi nije govorio istinu.

On ima tri telefona za koja je rekao da će ih predati i za koje kaže da pokazuju 'korupciju' porodice Biden.

FBI je rekao da neće komentarisati "u skladu sa našom uobičajenom praksom da se niti potvrđuje niti negira postojanje istrage".

Sastanak, čak i ako se o tome malo govori, mogao bi stvoriti utisak istrage o Trampovom suparniku na predsedničkim izborima - dok predsednik prelazi zemlju i optužuje Bajdena i njegovog sina za "korupciju".

To se događa nakon što je Tramp tražio od državnog tužioca Bila Barra da "uradi nešto" u vezi sa e-porukama na laptopu Hantera Bajdena, a izveštava se i da je razgovarao o otpuštanju direktora FBI-a Chrisa Vraia, za koga je oboje frustrirano što nisu isporučili oktobarsko "iznenađenje" paralelno ponovno otvaranje istrage slično onoj o mejlovima Hilari Klinton.

Bobulinski je razgovarao sa novinarima u hotelu Meriot u centru Nešvila tri sata pre početka konačne predsedničke debate - i rekao da će predati tri mobilna telefona FBI-u i sastati se sa republikanskim senatorima o svojim bivšim poslovnim dogovorima.

Rekao je da je ljut na Hantera nakon što je želeo da iskoristi sredstva za potencijalni ugovor sa kineskom energetskom kompanijom koja je bila njegova "Hunterova lična kasica kasica".

Komentar: Pa tko je zapravo Tony Bobulinski?


Pumpkin 2

Loša strategija: U završnoj debati, Biden je podigao ulog - i postavio se tačno tamo gdje je Trump želio

biden i trump
© REUTERS / Jim Bourg / PoolTrump i Biden u drugoj predsjedničkoj raspravi, 22. listopada 2020.
Daleko uljudnija debata vidjela je da je demokratski predsjednički kandidat Joe Biden napravio višestruke neforsirane greške, udvostručujući "Russiagate" i politiku Obamine administracije čijim je kritikovanjem predsjednik Donald Trump izabran.

Druga i posljednja predsjednička debata u četvrtak uveče u Tenesiju prošla je mnogo uljudnije od prethodne. Međutim, bilo je još dosta emocionalnih manipulacija.

Najmanje u tri navrata, Biden je promijenio temu da bi počeo da ističe zabrinutost zbog američkih porodica i kako se nose sa pandemijom, ekonomijom, zdravstvenim osiguranjem i tako dalje. Nesumnjivo, ovo su fokusirali najbolji politički konsultanti, ali to su smjele riječi koje dolaze od nekoga ko je proveo skoro pola vijeka u hodnicima moći.

Trump nije dozvolio Bidenu da to zaboravi, više puta napadajući potpredsjednika Baraka Obame zbog toga što je imao godine da sprovede sve ove nade i snove koje je obećavao, ali to nije učinio. Kada se suočio sa svojim dosijeom, Bidenov je izgovor bio "pogriješili smo".

"Nikada ne prekidajte svog neprijatelja kad griješi", kaže maksima koja se pripisuje Napoleonu Bonaparti. Tokom noći, Biden ih je zaradio nekoliko.

Komentar: 'Djeca u kavezima'
Demokratski kandidat Joe Biden došao je u nepovoljan položaj nakon napada na imigracijsku politiku predsjednika Donalda Trumpa, i bio je prisiljen priznati da je pritvaranje djece na granici bivšeg predsjednika Baracka Obame "pogreška".

"Govorili su da sam ja sagradio kaveze. Imali su slike u određenim novinama ... ovih užasnih kaveza. Govorili su: 'Pogledajte ove kaveze, predsjednik Trump ih je sagradio'", rekao je i dodao: "Tada je utvrđeno da su izgrađeni 2014. godine - to je bio on, " pokazujući na Bidena preko pozornice.
Imao je osam godina da učini ono što je rekao da će učiniti... riješili smo se mnogih užasnih stvari koje su stavili i s kojima su živjeli ... Nije radio ništa osim što je gradio kaveze kako bi zadržao djecu u njima.
Nakon što je prozvan Bidenovim dosijeom o reformama kaznenog pravosuđa
Predsjednik Trump kritikovao je svog izbornog izazivača tijekom rasprave u četvrtak, pitajući, "Zašto niste učinili [reformu kaznenog pravosuđa]? ... Znate li zašto, Joe? Jer svi razgovarate i ništa ne radite."

Biden je brzo branio navodno neaktivnost bivše demokratske administracije po tom pitanju, rekavši da su on i bivši predsjednik Barack Obama "imali republikanski kongres", koji je ometao svaku reformu.


Korisnici na mreži su ukazali na tako očitu laž, a Bidena su nazvali lažovom.


Pogledajte također: Troglava hidra: Ne kandidujem se samo protiv Bidena, već protiv ljevičarskih medija, velikih tehnoloških giganata i 'vašingtonske močvare', kaže Trump


Arrow Down

Podržavajući cenzuru priče o Hunteru Bidenu, ”mainstream” mediji najviše štete sami sebi

hunter biden
© Reuters / Brendan McDermidTrumpov pristaša drži fotografiju Huntera Bidena prije predsjedničke kampanje.
Erie, Pennsylvania • 20. listopada 2020.
U nedavnoj BBC-jevoj emisiji, Brian Stelter iz CNN-a i Sara Fischer iz Axiosa obranili su potiskivanje priče o Hunteru Bidenu, koju je prvotno objavio New York Post. To nije pametna taktika u hiper-stranačkom svijetu u kojem nitko ne vjeruje nikome.

Reći da je priča New York Posta u vezi s e-poštom Huntera Bidena bila velika vijest, bilo bi podcjenjivanje. Isto se može reći i za društvene mreže koje suzbijanju širenje priče, naizgled je pokušavajući zakopati što je prije moguće. Nakon toga, bilo je neobičnih obrana metoda koje su korištene ne bi li se ta priča nekako zataškala.

Na BBC-jevom panelu pod nazivom "The Media Show", Stelter i Fischer objasnili su zašto misle da je cenzuriranje članka o sinu Joea Bidena u redu. Poznatim riječima, Stelter je pokušao odbaciti priču kao "staru vijest" i optužio "desnicu" za masovne dezinformacije.

Fischer je pohvalila "obrambene sustave", koji su korišteni za suzbijanje priče. Dalje je tvrdila da su mailovi Huntera Bidena "hakirani", iako nema dokaza da se hakiranje dogodilo.

Ako je nedostatak obzira prema slobodi tiska obrambeni sustav, nešto ovdje zaista nije u redu.

Odgovori obje medijske osobe indikativni su u vezi s time gdje se nalazimo, s obzirom na trenutno stanje korporativnih medija. Od ovog trenutka stvari su hiper-stranačke, s obje strane spektra. Teško ćete pronaći nekoga tko nije pretjerano pristran prema političkoj ljevici ili političkoj desnici. To je nesretni znak vremena. Međutim, s obzirom na sve ovo, ovakve stvari su u potpunosti nevažne.

Recimo da su okolnosti oko e-pošte Huntera Bidena tako lako objašnjive ili da su bile razotkrivene, da to uopće nije bila neka velika stvar. Ako je to doista slučaj, ako se ne radi niočemu pretjerano važnom, zašto cenzurirati priču? Zašto posezati za takvim sredstvima i sve u vezi s tom pričom cenzurirati na društvenim mrežama? Zašto je izvor koji je objavio priču i dalje zabranjen na Twitteru? Čega se treba bojati kad će se navodno sve to odbaciti kao "desničarske dezinformacije"?

Komentar: Da ponudimo odgovor autoru. 'Mainstream' mediji primjenjuje dosljednu logiku kada su zalijepljeni za određeni scenarij i ishod. U službi ove svete krave ključ je dosljednost, ma koliko god to lažno bilo.


Bullseye

Lavrov u Valdaiju: Željezna zavjesa još uvijek razdvaja Rusiju i EU

Ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov
Ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov

Lavrovljeve reči da bi Rusija trebalo da prestane da mari za procene evropskih partnera i da se orijentiše ka EU nisu obična izjava, već nešto pripremano jako dugo


Sergej Lavrov, ministar spoljnih poslova Rusije, najpoznatiji je diplomata u svetu. Ovaj sin jermenskog oca i ruske majke najmanje je za klasu ispred svih ostalih. Nedavno smo ponovo mogli da se uverimo zbog čega je to tako.

Krenimo od godišnjeg samita Valdajskog kluba - vodećeg ruskog instituta. Tu se odigrala izuzetno važna prezentacija godišnjeg valdajskog izveštaja pod naslovom "Utopija raznolikog sveta", u kojoj su, između ostalih, učestvovali Lavrov, Džon Miršajmer sa Univerziteta Čikago, Dominik Liven sa Kembridža i Jurij Slezkin sa UCLA/Berklija.

Retko kad imamo priliku da gledamo nešto što predstavlja himalajske vrhove ozbiljne političke debate. Tu je, na primer, Liven, koji je - upola u šali - definisao valdajski izveštaj kao "tolstojevski, pomalo anarhičan" - fokusirajući se na dva glavna, uzajamno isprepletana izazova: klimatske promene i činjenicu da se "350 godina zapadne i 250 godina anglo-američke dominacije završava".

Dok svedočimo "rastakanju aktuelnog svetskog poretka", Liven ukazuje na svojevrsnu "osvetu Trećeg sveta". Ali onda, avaj, zapadne predrasude ponovo odnose prevagu i on Kinu redukcionistički definiše kao "izazov".

Miršajmer se priseća da smo, sukcesivno, živeli u bipolarnom, unipolarnom, a sada i multipolarnom svetu: sa Kinom, Rusijom i Sjedinjenim Državama "politika velikih sila je ponovo na dnevnom redu".

On ispravno procenjuje da će se, nakon užasnih iskustava "iz veka poniženja, Kinezi postarati da budu istinski moćni". A to će primorati Sjedinjene Države da pribegnu "visoko agresivnoj politici obuzdavanja", baš kao što je to bio slučaj sa SSSR-om, što bi "moglo da se završi i razmenom vatre".

USA

Troglava hidra: Ne kandidujem se samo protiv Bidena, već protiv ljevičarskih medija, velikih tehnoloških giganata i 'vašingtonske močvare', kaže Trump

trump
© Carolyn Kaster/APNa ovoj fotografiji od 17. srpnja 2019. predsjednik Donald Trump stiže kako bi govorio na predizbornom skupu u Sjevernoj Karolini
Američki izbori ulaze u finiš, a Donald Tramp i Džo Bajden će se danas sastati na televizijskoj debati, možda i poslednji put, jer su strasti u SAD sada toliko usijane da je teško zamisliti da će se ova dvojica ikad više sresti.

Čak i da se dogodi čudo i Bajden pobedi na izborima, Tramp možda jednostavno neće priznati rezultate glasanja ili barem neće doći na ceremoniju inauguracije, kršeći sve tradicije. A Bajden definitivno neće doći na Trampovu inauguraciju, tako da će u četvrtak imati poslednju priliku da jedan drugom kažu šta misle. I oni će tu šansu maksimalno iskoristiti, ocenjuje komentator Petar Akopov.

Tramp će Bajdena nazvati šefom kriminalne grupe i zahtevaće da Džo (zajedno sa sinom Hanterom) bude zatvoren. Džo neće otići u zatvor, ali kada izgubi na izborima, mediji će reći da ga je srušilo "oktobarsko iznenađenje", to jest, kompromitujući dokazi koji su objavljeni pre neki dan sa hard disk drajva Hanterovog kompjutera a koji optužuju bivšeg potpredsednika za laži i korupciju.

Komentar: Predsjednik Trump je ovo objavio prije par sati:




MIB

Axios: Iako je Bahrein tek nedavno ozvaničio odnose s Izraelom, Izrael je 11 godina imao tajnu ambasadu u Bahreinu

Manama, Bahrain
Manama, Bahrain
Prema izvještaju istanutog portala Axios, iako je Bahrein tek nedavno ozvaničio odnose s cionističkim režimom Izraela, taj režim je u Manami imao tajnu ambasadu već 11 godina.

Ministarstvo vanjskih poslova cionističkog režima održavalo je tajne diplomatske veze s Bahreinom punih 11 godina, a tajna kontaktiranja s ciljem osnivanja takvog ureda započela su 2007.god. tada su izraelski i bahreinski zvaničnici održali seriju susreta iza zatvorenih vrata.

Izvori tvrde kako su veze ojačale nakon što je 2009.god. Katar zatvorio izraelski ured u Dohi.

Tada je, nakon dolaska na vlast, Benjamin Netanjahu aktivirao izraelsku ulagačku kompaniju u Manami pod nazivom "Međunarodni centar za razvoj", ali se kasnije ispostavilo da je ona bila paravan za poseban ured za diplomatske aktivnosti cionističkog režima u Bahreinu.

Posredstvom te, naizgled male kompanije, potpisane su na stotine trgovinskih sporazuma s izraelskim kompanijama.

Nakon što su objelodanjeni odnosi Manama i Tel Aviva i potpisan sporazum o normalizaciji odnosa u Bijeloj kući, Tel Aviv je odmah zatražio otvaranje ambasade u toj zaljevskoj zemlji.

Map

Zašto Rusija ne želi 'spašavati' Armeniju?

nagorno karabah
Posljednjih me dana često pitaju zašto Rusija "šuti" ili zašto se aktivno (pri tom misle vojno) ne angažira i ne pomogne Armeniji vezano uz sukob u Nagorno Karabahu? Pri tom imaju u vidu činjenicu kako je Armenija članica ruskog pandana NATO saveza - Organizacije ugovora o zajedničkoj obrani.

Takvi su upiti vjerojatno potaknuti i bezbrojnim komentarima na društvenim mrežama od strane brojnih "analitičkih stručnjaka", koji su uvijek spremni "osvijestiti" široke mase neukih ljudi svojim "znalačkim" konstatacijama, koje se po konkretnom pitanju najčešće svode na navodni ruski strah od ulaska u otvoreni sukob s Turskom, koja je eto i članica NATO saveza, da se Rusija boji izgubiti dobre gospodarske veze s tom zemljom, uključno i one energetske i td. i td.

Zapravo, i pravi profesionalci, koji se ovakvim i sličnim temama sustavno i ozbiljno bave, često se ne usuđuju iznositi konkretne ili završne prosudbe onoga što se točno događa i čime će nešto u konačnici rezultirati, dobro znajući kako do javnosti, često i do one analitičke (ukoliko nema neposredne ili barem dobre posredne veze s krugovima u ključnim državnim strukturama koje se bave pitanjima i sukobima takve vrste), najčešće dopire samo "vrh sante leda", dok se u pozadini odvijaju aktivni kontakti i procesi između obavještajnih i vojnih struktura sukobljenih i zainteresiranih strana, kao i ključnih vanjskopolitičkih igrača koji na pojedini konflikt imaju utjecaj. Sve je ovo itekako slučaj i s aktualnim vojnim sukobom u Nagorno Karabahu.

Ali kao pobliži odgovor na pitanje iz uvoda ovoga teksta ipak ću ukazati na neke bitne elemente:

Kao prvo, Rusija, ako ne djeluje vojno, ne znači da "spava" po pitanju karabahskog sukoba. Naprotiv! Ona vodi vrlo aktivnu vanjsku politiku s ciljem iznalaženja rješenja za najprije zaustavljanje, a potom i konačno rješenje ovog višedesetljetnog problema i to sa svim stranama, kako sukobljenim tako i zainteresiranim vanjskim - od Zapada, preko Turske sve do Irana.

Magnify

Bivši ukrajinski predsjednik Petro Poroshenko pod istragom zbog planiranja državnog udara

porošenko
© Reuters / Valentyn OgirenkoBivši predsjednik Ukrajine Petro Poroshenko
Ukrajinsko generalno tužilaštvo pokrenulo je krivični postupak u navodnoj zavjeri državnog udara bivšeg predsjednika Petra Poroshenka i njegovih saradnika, najavio je opozicioni poslanik, objavljujući skenirane relevantne dokumente.

"Objavljujem dokumente... o pokretanju istrage o činjenicama ilegalnog oduzimanja državne vlasti, pronevjere velikih razmjera i legalizacije "prljavog" novca od strane organizovane kriminalne grupe" čiji je Poroshenko, navodno, dio, napisao je na Facebooku Renat Kuzmin, poslanik za "Političku stranku Opoziciona platforma - Za život".

Zamjenik je među ostale navodne zavjerenike uvrstio bivšeg vršioca dužnosti predsjednika Ukrajine Alexsandra Turchinova, bivšeg premijera Arseniya Yacenyuka, bivšeg predsjednika parlamenta Andriya Parubiya, bivšeg ministra spoljnih poslova Pavla Klimkina i bivšeg visokog poslanika Davida Zhvaniyu.

Kuzmin je takođe priložio skenirane odgovore Tužilaštva na svoj upit o pokretanju krivičnog slučaja. Prema novinama, Poroshenko je istražen zbog pokušaja državnog udara u 2013-2014. i 2020. godini.

Bogati biznismen postao je ukrajinski predsjednik 2014. godine nakon što su neredi u Kijevu prethodnog lidera zemlje, Viktora Yanukovycha, svrgnuli sa vlasti.

Njegovo predsjedništvo bilo je narušeno smrtonosnim sukobom u istočnoj Ukrajini, naglim padom ekonomije zemlje i optužbama za korupciju. Prošle godine Poroshenko nije uspio da bude ponovo izabran, izgubivši od Vladimira Zelenskog premoćno, ali je odlučio da ostane u ukrajinskoj politici kao šef opozicione stranke Evropska solidarnost.