© File: Sergei Chirikov/Reuters
Kada se tome pridodaju i vrlo zaoštreni turski odnosi s Izraelom, koje determinira i osobna netrpeljivost između njihovih vođa, predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i premijera Benjamina Netanjahua, čitava stvar izgleda još pesimističnije.
I najnoviji potezi Ankare ne idu u prilog deeskalacije napetosti, što se ogleda u dvije bitne stvari: prošlotjednom turskom testiranju kupljenih ruskih protuzračnih sustava S-400 Triumf usprkos protivljenju Washingtona i najavi mogućeg uvođenja američkih protu-turskih sankcija; i aktivnom miješanju Ankare u vojni sukob u Nagorno Karabahu ne samo kroz otvoreno svrstavanje na stranu Azerbajdžana i pružanje vojne pomoći toj zemlji, već i kroz javno poticanje Bakua na nastavak rata usprkos pozivima čitave međunarodne zajednice na žurni prekid vatre i rješavanje problema za pregovaračkim stolom, kao i kroz prebacivanje radikalnih islamističkih boraca sa sjevera Sirije na karabahske bojišnice.
Sve to dodatno usložnjava i rusko-turske odnose koji se posljednjih nekoliko godina prije svega baziraju na dobrim osobnim odnosima ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovog spomenutog turskog kolege, a onda i na međusobnoj snošljivosti i potrebi suradnje u ime dobrih i perspektivnih gospodarskih odnosa, ali, ne manje važno, i zajedničkoj želji za izbjegavanjem međusobnog otvorenog sukoba na pojedinim kriznim žarištima u ova složena globalna geopolitička vremena - prije svega u Siriji.
Ali rusko-turski odnosi zbog svega navedenog sve više počinju iskriti i pitanje je koliko će dugo izdržati test svoje čvrstoće zbog najnovijeg hazarda na koji je zaigrao Erdogan, prije svega na Južnom Kavkazu - toj, do sada neprikosnovenoj zoni ruskog utjecaja koju Moskva ne namjerava ni sa kim dijeliti s obzirom na strah od prelijevanja bliskoistočnog terorizma na njene južne granice.
Komentar: Politička se dinamika promijenila prošle godine svrgavanjem dugogodišnjeg sudanskog vladara Omara al-Bashira i njegova zamjena s prijelaznim civilno-vojnim vijećem. Sudanski generali, koji imaju stvarnu moć, podržali su uspostavljanje odnosa s Izraelom kao način koji će pomoći ukidanju američkih sankcija protiv Sudana i otvoriti vrata prijeko potrebne ekonomske pomoći.