NATO se krije iza mitske "ruske pretnje", dok je u stvarnosti Alijansa pravi agresor, naveo je nemački parlamentarac Aleksandar Noj. U prilog tome podsetio je da članice Alijanse u martu započinju manevre "Zaštitnik Evrope 2020", najveće vojne vežbe u poslednjih 25 godina.

Na vežbama "Zaštitnik Evrope 2020" NATO snage će trenirati ofanzivu u slučaju rata sa Rusijom.

Ruski eksperti upozoravaju da tokom tih vojnih vežbi vojska NATO-a neće samo testirati svoje sposobnosti, već će prikupljati i informacije o ruskom naoružanju i mogućnostima bezbednosnih sistema na njenoj granici.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg nedavno je otkrio da je vojno prisustvo SAD u Evropi dostiglo rekord od početka veka i naveo je da će Amerika prebaciti u Evropu 20.000 svojih vojnika radi učešća na vežbama "Zaštitnik Evrope". Očekuje se da će u ovim manevrima učestovati ukupno 37.000 vojnika.

Vuhanski koronavirus zatiče Kinu u nezgodnom trenutku, ali odgovor vlasti i celog društva na novonastalu epidemiju bio je brz, koordinsan i efikasan

Predsednik Si Đinping je na sastanku koji je održan početkom ove nedelje u Pekingu doslovno rekao generalnom direktoru Svetske zdravstvene organizacije Tedrosu Gebrejesusu da je epidemija koronavirusa "đavo" i da "ne možemo dopustiti đavolu da se sakrije". Gebrejesus sa svoje strane nije mogao a da ne pohvali Peking zbog njegove izuzetno brze, koordinisane strategije reagovanja - koja uključuje brzu identifikaciju sekvence genoma. Kineski naučnici su već predali ruskim kolegama genom virusa, kao i brze testove koji su u stanju da ga identifikuju u ljudskom organizmu u roku od dva sata. Rusko-kineska vakcina je u fazi izrade.

Đavo se, naravno, uvek krije u detaljima. Za samo nekoliko dana, na vrhuncu najgušćeg perioda putovanja u godini, Kina je uspela da izoluje urbano okruženje od preko 56 miliona ljudi, uključujući i megalopolis Vuhan i tri obližnja grada. Ovo se, kada je u pitanju javno zdravlje, doslovno dogodilo prvi put u istoriji. Vuhan, sa rastom BDP-a od 8,5 odsto godišnje, značajan je poslovni centar za Kinu. Leži na strateškom raskršću reka Jangcekjang i Han i na železničkom raskršću takođe - između ose sever-jug koja povezuje Gvangžu i Peking i ose istok-zapad koja povezuje Šangaj i Čengdu.

Dok je premijer Li Kećang poslat u Vuhan, predsednik Si je posetio strateški važnu južnu pokrajinu Junan, gde je ohrabrio ogroman vladin aparat da pojača mehanizme kontrole i sanitarne prevencije da bi se ograničilo širenje virusa.

Koronavirus zahvata Kinu u izuzetno osetljivom trenutku - nakon (neuspešne) taktike vođenja hibridnog rata prikazane u Hongkongu; nakon američke protajvanske ofanzive; trgovinskog rata koji je daleko od toga da bude okončan potpisivanjem dokumenta o "prvoj fazi" sporazuma budući da se protiv Huaveja planira još sankcija; pa čak i atentata na general-majora Kasema Solejmanija, koji je u konačnici povezan i sa širenjem Inicijative pojas i put u jugozapadnoj Aziji (na potezu Iran-Irak-Sirija). Šira slika pokazuje totalni informacioni rat i neprestano isticanje Kine kao "pretnje" - koja je sada metastazirala, u rasističkom tonu, kao biološka pretnja.

Dakle, koliko je Kina ranjiva?

Američki državni sekretar Majk Pompeo ove nedelje je u turneji po bivšim sovjetskim republikama. Cilj je, ocenjuju eksperti, da se suzbije ruski uticaj na tom prostoru i da se osujeti moguće zbližavanje tih zemalja pod okriljem Moskve.

Prva tačka na maršruti Pompea je bio Kijev, gde se on sastao sa predsednikom Ukrajine Vladimirom Zelenskim. Do 4. februara američkog državnog sekretara očekuju susreti sa predsednicima Belorusije, Kazahstana i Uzbekistana.

Pompeova "agresivna diplomatija" u bivšim sovjetskim republikama

Politikolog Sergej Sudakov ističe da se ovakve posete američkih zvaničnika mogu nazvati "agresivnom diplomatijom" koja nikako ne doprinosi formiranju dobrog, mirnog i održivog svetskog poretka.

"Amerika želi da uradi sve kako bi se smanjila uloga Rusije — da zauzme prostor na koji je ranije pretendovala Moskva, kako bi ove države postale proameričke, to jest — da zona odgovornosti koja je ranije bila ruska sada postane američka. Mi se snažno protivimo tim pokušajima, jer nas sa ovim državama objedinjavaju tradicija, kultura, i istorijsko sećanje", ističe politikolog.

Postsovjetsko prostranstvo za SAD ima strateški značaj, prvenstveno zbog straha od jačanja uloge Rusije i integracionih procesa pod njenim okriljem, aktivnog delovanja Kine, ali i činjenice da se ovaj region graniči sa Iranom, Avganistanom, Pakistanom i Indijom — zemljama koje su stavile na probu američku hegemoniju, a u isto vreme razvile korektnu saradnju sa Rusijom i Kinom.

Amerika misli da između postsovjetskih zemalja ne postoji sloga, kao što je to bilo ranije, i zato pokušava da uradi sve kako bi Rusiju odvojila od svojih saveznika.

Agencija UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA) u petak je izrazila zabrinutost da će američki mirovni plan za Bliski istok potaknuti još sukoba i nasilja.

"Ozbiljno strahujemo da će američki plan rezultirati eskalacijom sukoba i nasilja", rekao je Christian Saunders novinarima u Ženevi.

"Palestinske izbjeglice se također pouzdaju u nas u ovom trenutku kada su njihova prava i sigurnost ugroženi."

Američki plan ne predviđa pravo na povratak u Izrael, a Saunders kaže da je to pravo "sadržano u međunarodno pravo i brojne rezolucije Opće skupštine UN-a".

UNRWA je ove godine pozvala na prikupljanje 1.4 milijarde dolara za pomoć 5.6 milijuna palestinskih izbjeglica na Bliskom istoku.

Američki režiser Oliver Stoun u intervjuu za televiziju RT izjavio je da je njegova zemlja "zla sila" kojoj zbog toga preti odmazda.

"Moram sa žaljenjem da konstatujem da je Amerika postala zla sila. Mi smo postali zla sila za sve one ljude koji žele reforme, koji žele da promene stvari. Konkretno, za ljude! Za obične ljude! Zbog toga se ništa neće promeniti, ja znam to", rekao je.

Međutim, Stoun je naveo i da u svetu, kako tvrdi, postoji "istorijska sila" koja sa sobom nosi "odmazdu", zbog čega Americi sve to što radi može da se vrati kao bumerang.

Pored toga, Stoun je rekao i da korupcija u Americi prevazilazi sve ostale zemlje sveta, te da je demokratija u SAD samo na rečima, a u zbilji državom upravljaju pare.

Zapadni svetski poredak više ne postoji, ma šta o tome mislili liberalni intelektualci, i on se neće vratiti. Budućnost i 21. vek pripadaju Aziji

Takozvana svetska istorija, koja se uči i predaje na zapadnim univerzitetima (i kod nas), duboko je pogrešna i nije nimalo "svetska". To je, zapravo, lažna istorija, ili samo jedan mali i proizvoljno tumačen segment prave i istinite, još nenapisane istorije sveta, viđen kroz zapadnu prizmu i očima zapadnjaka; iz ugla skučenih zapadnih poimanja i njihovih lukrativnih interesa. Zapadna "globalna" istorija, jednom rečju, počiva na "nedopustivom evrocentrizmu/zapadocentrizmu". O tome govori Sebastijan Konrad u svom delu Šta je globalna istorija? (What is Global History?). (Termin "globalna istorija" u naslovu njegovog eseja trebalo bi prevesti kao "svetska istorija".) Ali čak i ova, "globalna" disciplina, upozorava Konrad, na Zapadu "pati od nedopustivog evrocentrizma, ona na svet gleda kroz prizmu nacionalne države, pri čemu se umanjuje uloga neevropskih civilizacija i globalnih procesa".

Nasuprot tome, nasuprot ovim iskrivljenim i svakako površnim shvatanjima istorije, prava istorija sveta trebalo bi da bude "prikaz istovremenog razvoja različitih kultura i njihovih uzajamnih uticaja". A takvi uzajamni uticaji i kontakti su nesumnjivo postojali, još od najranijih vremena, čak i kada je reč o geografski udaljenim žarištima civilizacija, koje danas obično nazivamo "praistorijskim".

Od dvije države do legalizacije nasilja

Uz pristiglu vijest iz Washingtona kako je američki predsjednik Donald Trump, kojemu Kongres ovih dana radi o glavi, uz frenetičnu podršku Benjamina Netanyahua, izraelskog premijera optuženog za korupciju, i pripadajućih "obožavalaca" iz Amerike, Izraela i svijeta, promovisao "plan stoljeća za mir na Bliskom istoku", zapravo plan o kraju Palestine - sjetio sam se pričice ispričane ze jedne novine krajem septembra minule godine:

Jedan od najustrajnijih graditelja savremene američke hegemonije Henry Kissinger - priča "izvor" sa jedne večere u New Yorku sa njim - odgovorio je na pitanje kako vidi Trumpa u Ovalnom uredu Bijele kuće. Ukratko, dvostruko je opasan. Prvo zato što se strasno upustio u krajnje dubiozno rušenje decenijama građenog multilateralizma u svijetu, uz rezultate porazne i po Ameriku. I drugo, fanatično je opsjednut idejom da uđe u svjetsku istoriju nekim grandioznim potezom tamo gdje niko od dosadašnjih predsjednika SAD-a nije uspio...

Nakon toga, uslijedili su dokazi, jedan po jedan, koji su potpuno potvrdili tadašnje Kissingerove riječi o očigledno bolesnoj opsjednutosti Trumpa da "uđe u istoriju".

Da se ovaj put zadržimo samo na potezima u vezi sa Bliskim istokom: Premjestio je Ambasadu SAD-a u Jeruzalem, priznao Jeruzalem kao glavni grad Izraela, priznao suverenitet Izraela nad okupiranim sirijskim Golanom, podržao Netanyahuov plan o najavljenoj definitivnoj otimačini Zapadne obale, predstavio preko svog zeta, cioniste Kushnera, minule jeseni "ekonomski aspekt" novog potpuno nesuvislog "plana za okončanje izraelsko - palestinskog sukoba", naredio javno kao predsjednik države "politički atentat" na visokog funkcionera druge suverene države na teritoriji treće suverene države (atentat na Iranca Soleimania u Iraku)...

Svemu ovome sada je, evo, pridodao konačnu verziju tog dugo očekivanog "Plana" koji, naravno, ima svoj izraelsko-palestinski aspekt ali, možda i još važnije, ovakav kakav je, cijeli svijet uvodi definitivno u potpuno novu i završnu eru poraza postojećeg međunarodnog poretka i legalizacije sile kao presudnog faktora u kreiranju svjetskih odnosa.

Kako je svojevremeno kazao iranski ministar vanjskih poslova, toj vrsti sliedžijstva nisu bili dorasli ni Džingis Kan ili Aleksandar Veliki, da se druge i slične i nepominje. Naravno, i tada i danas smiješno bi bilo povjerovati kako ovakva bolesna ambicija može razumjeti smisao prijedloga pomenutog ministra Trumpu i njegovoj političkoj sivoj eminenciji Netanyahuu: "Pokušajte s poštovanjem - to uspijeva!"

Iako smo ovu temu već obradili u analizi "Ma kakva klima?! - Greta Thunberg vrijedi 1000 milijardi dolara", gdje smo naveli sve aktere ovog ogromnog posla stoljeća kojem je glavni cilj još veće raslojavanje i prebacivanje novca poreznih obveznika na račune probranih imena s Forbesove liste ultramilijardera, budući da Europu čeka "New Green Deal", vraćat ćemo se ovoj temi sve dok barem uski krug ljudi koji prate ovaj portal ne postanu svjesni da nikoga od te "gospode" ne zanimaju ni okoliš ni klimatske promjene, već je jedini cilj propagiranja klimatske apokalipse i projekata za spas Zemlje dati više posla organizaciji Oxfam, koja godinama prati sve veći jaz između propadajuće srednje klase i siromašnih na planeti s jedne strane i poznatih "1%" s druge.

Ovdje ćemo prenijeti tekst kojeg je nakon održavanja Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu na internetskoj stranici New Eastern Outlook objavio William F. Engdahl, koji sugerira da pratite trag novca i sve će vam biti jasno.

Ako vas ne zanima, onda ništa. Dajte vlastima odriješene ruke da proračunski novac bacaju u sulude projekte koji neće promijeniti ništa, osim što će još više napuhati bankovne račune ultramilijardera koji uz pomoć medija i gurua klimatske apokalipse, kako se čini, uspijevaju praviti budalama većinu stanovništva Zapada.

Uvek kada se ispituje ruski preporod u odnosima sa državama Bliskog Istoka i Afrike, stalno se govori o oružju, ekonomskoj konkurenciji i otopljavanju odnosa iz doba hladnog rata.

Malo analitičara ili novinara ispituje netransakcijske elemente politike Vladimira Putina. Da bismo zaista razumeli nedavne uspehe Putina i Rusije, moramo pomalo i da razumemo nejasne aspekte ruske spoljne politike.

Savršen primer kako ekonomska statistika dominira zapadnim mišljenjem o ruskoj politici može se naći u gotovo svakom istraživačkom centru Vašingtona ili Londona.

Uzmimo na primer izveštaj Četam hausa dr Aleks Vajnsa od prošle godine. Afrički program u Četam hausu nije imun na probleme koje uzrokuju zapadni stručnjaci koji previše pojednostavljuju i potcenjuju Putinovu spoljnu politiku. Da citiramo dr Vajnsa:

"Rusija već nekoliko godina tiho ulaže u partnerstva sovjetske ere i forsira nove saveze nudeći bezbednost, vojnu obuku i usluge predizborne kampanje u zamenu za vađenje minerala i druge benefite".

Kao što vidite, Vajns je potpuno fokusiran na transakcijske aspekte odnosa Rusije, pridržavajući se onoga što politikolozi nazivaju "rentierizmom" - ili novim imperijalizmom.

Kao što možda znate, koncept države rentiera je marksistički, za koji se smatra da je u ušao u praktičnu upotrebu za vreme Lenjina. Ali dok takozvani rentierski mentalitet, koji većim delom dominira na Bliskom Istoku i u Africi, utiče na Rusiju i politiku, dublje implikacije novih ruskih odnosa su podjednako važne.

Dr Vajns, Četam haus i gotovo sve druge zapadne analitičke organizacije govore o ruskom posedovanju meke moći. To je tačno jer njihovi pristupi i razumevanje svetskih poslova dolaze iz perspektive privrednika ili generala.

To je jedan od razloga zašto su odnosi zapad-istok toliko narušeni. Svaki novinar koji izveštava o politici u Njujorku ili Vašingtonu može da napiše biografiju o Vladimiru Putinu i "šta on želi", ali ne postoji niko ko zaista razume kako predsednik Rusije pobeđuje na svetskoj sceni.

Rusija je spremna odbiti ispunjavati odredbe iz sovjetsko-američkog "Sporazuma Ševardnadze-Baker" u okviru kojeg je Rusiji ograničeno pomorsko pravo u morskom prostoru Beringova tjesnaca. Ovu namjeru Moskve je najavio čelnik Odbora za međunarodna pitanja Vijeća Ruske Federacije Konstantin Kosačev.

O izvodljivosti daljnjeg provođenja sporazuma su na zatvorenom sastanku raspravljali nadležni odbori Vijeća Federacije. Sastanku su prisustvovali predstavnici Ministarstva vanjskih poslova, Federalne sigurnosne službe (FSB), koja koordinira rad Obalne straže, te Federalne agencije za ribarstvo. Predstavnici svih tijela su bili ujedinjeni u stavu o odbijanju provedbe spomenutog sporazuma. O svemu će uskoro i službeno biti obaviještena predsjednica Vijeća Federacije Valentina Matvijenko.

Prema zamjeniku ruskog ministra vanjskih poslova Sergeju Rjabkovu, sporazum potpisan 1990. godine nikada nije ratificiran na parlamentarnoj razini, ni pod Sovjetskim Savezom, ni kasnije u Ruskoj Federaciji. S točke gledišta međunarodnog prava, bez ratifikacije takvi sporazumi nemaju obvezujuću pravnu snagu, iako se privremeno mogu primjenjivati .

U listopadu 2019. je senator s područja Kamčatke Boris Nevzorov prvi put predložio da se ruski dio ekonomske zone, kojeg Sjedinjene Države smatraju svojim, proglasi ruskim. Nevzorov smatra da je "Sporazum Ševarnadze-Baker" diskriminirajući i nepravedno je oduzeo Rusiji 78 000 četvornih metara Beringovog mora, uključujući i kontinentalni pojas.

"Uvođenjem 200 milja ekskluzivnog gospodarskog pojasa između naših teritorija u Beringovom i Čukotskom moru, prema međunarodnoj praksi bi se razgraničenje morskih prostora trebalo odvijati duž srednje linije jednako udaljene od obala dviju zemalja. Međutim, zbog ustupka Eduarda Ševenadzea, granica spornih područja je povučena duž linije američkog epikontinentalnog pojasa na štetu ruskog", objasnio je Nevzorov.