Znanost o duhuS


Rose

Scruton o važnosti Ljepote

Scruton
Već sam spominjao Scrutonov dokumentarac o Ljepoti (i modernoj umjetnosti); ako ga već niste pogledali znate što vam je činiti, nećete se razočarati.

Why Beauty Matters (60min, eng)

Nemam ništa za dodati, samo preporuke. (Pogledajte barem prve dvije minute.)
Par napomena; Dokumentarac je potrebno gledati (ne samo slušati u pozadini) kako bi shvatili reference. (Pretpostavljam da možete samo gledati ako vam je teško pratiti glas). Poveznica je na vimeo servis, postoje verzije i na drugim stranicama tako da možete potražiti ako uklone video.

Lako je pronaći Scrutonova predavanja slične tematike koje je vrijedno pogledati. Na blogu postoji kategorija Roger Scruton (3, 4, 5), post Roger Scruton - najbitniji živući filozof konzervatizma.

***


Hearts

Ljudi su danas sami jer ne znaju kako da se udvaraju

love kiss
© Unsplash
Jedan od glavnih razloga zašto su danas ljudi češće samci nego u vezi jeste to što jednostavno ne znaju da zavedu drugu stranu, pokazalo je novo istraživanje objavljeno u magazinu "Personality and Individual Differences".

Da bi mogli nekoga da privuku trebalo bi da znaju da pročitaju signale zainteresovanosti ali i da ulože vreme i trud, ali to ne rade.

Menelaos Apostolou, autor sa Univerziteta u Nikoziji na Kipru, otkrio je da bi ti isti ljudi zaista želeli da pronađu partnera, ali ne znaju kako to da učine, a u poslednjih godinu dana još jedan izgovor za njih je pandemija koja je zahvatila svet.

Apostolou je pretpostavio da nedostatak veština zavođenja i koketiranja, loše prepoznavanje znakova naklonosti i nedostatak napora utiču na procenat samaca, pa je za istraživanje pronašlo 1.228 muškaraca i žena koji u proseku imaju 30 godina.

Od 48 procenata učesnika koji su bili samci, 47 procenata okrivilo je neznanje zavođenja druge strane, a samo 23 procenta kaže da uživaju u slobodnom životu i da im niko nije potreban.

Većina je takođe priznala da jednostavno ne znaju kako da razumeju ili da prepoznaju kada se nekom sviđaju, ali i da ne znaju da daju znak, a autor okrivljuji duge periode koje su proveli sami, posebno u poslednjih godinu dana zbog pandemije, prenosi UNILAD.

Eksperiment koji je sproveo samo je potvrdio njegove tvrdnje.

Brain

SOTT Fokus: Tri razine razmišljanja; teorija o samopoboljšanju

mountain view peace meditation
Posljednjih mjesec dana proveo sam pregledavajući bilješke iz oko 200 knjiga. Dok sam se kretao kroz teme koje su obuhvaćale zdravlje, poduzetništvo, filozofiju, učenje i sve ostalo što me zanimalo, nisam mogao ne primijetiti neke trendove, neke kategorije mišljenja u koje bi se moglo organizirati te knjige.

Kad sam počeo energičnije čitati, usredotočio sam se na praktične knjige, o samopoboljšanju. The Power of Habit. I Will Teach You To Be Rich. The $100 Startup. Popularne knjige koje su me obećavale naučiti "hakiranje".

Na kraju, dosadile su mi knjige koje bi se mogle sažeti u tekst na blogu i počeo sam se baviti knjigama više razine. Peak. Seeking Wisdom. The Monk and the Riddle. To su knjige koje su pružale šire razumijevanje, bogatiji kontekst za predstavljene ideje.

Komentar: Pogledajte također: i poslušajte:


Info

Žene bolje čitaju misli od muškaraca, kaže nova studija

žene
Studija ističe novu psihološku metodu za procjenu sposobnosti „čitanja misli“
Čitanje misli, koje se u psihologiji ponekad naziva i "mentalisanje", važna je sposobnost koja nam omogućava da uočimo suptilne znakove ponašanja koji bi mogli da ukažu na to da neko s kim razgovaramo misli nešto što ne govori.

Rezultati nove studije pokazuju: Žene bolje čitaju misli od muškaraca

Istraživači sa Univerziteta Bat, Kadif i London kažu da svi imamo različite sposobnosti čitanja misli, a neki od nas suštinski su bolji od drugih.

Činjenica da nismo svi dobri u čitanju misli može da predstavlja izazove - posebno za ljude sa autizmom, koji mogu dovesti do socijalnih borbi u izgradnji ili održavanju odnosa.

Da bi identifikovao one ljude koji imaju poteškoće i pružio im odgovarajuću pomoć, tim u Batu osmislio je novi test čitanja misli, koji se oslanja na podatke preko 4.000 autističnih i neautističnih ljudi u Velikoj Britaniji i SAD-u.

Ocenjeni su rezultati njihovog jednostavnog upitnika u četiri koraka, u rasponu od 4 do 16 (4 ukazuje na loše sposobnosti čitanja misli; 16 ukazuje na izvrsne sposobnosti).

Prosečna ocena za njihov upitnik bila je između 12 i 13. Nakon što su statistički potvrdili da je test merio istu stvar kod muškaraca i žena, otkrili su zapanjujuću osobinu, da su žene mnogo bolje čitale misli od muškaraca, istovremeno potvrđujući i neke od dobro poznatih socijalnih izazova sa kojima se suočava autistična zajednica.

Red Flag

SOTT Fokus: Psihopatija i izvori totalitarizma

blurry people crowd

Komentar: Izgleda da je James Lindsay, suautor Cynical Theories (zajedno s Helen Pluckrose), pročitao Političku ponerologiju Andrewa Lobaczewskog. Prema našoj procjeni, on je jedan od prvih istaknutih akademika koji je pročitao knjigu i napisao nešto značajno na tu temu (nažalost bez citiranja knjige). S obzirom na njegovo pozadinsko bavljenje kritičkom teorijom (Critical Theory), on je prava osoba za ovaj posao i njegov stav, u nastavku, vrijedi pročitati. Dodali smo nekoliko komentara koji povezuju neke njegove ideje s terminologijom u knjizi od Lobaczewskog.


Mnoge od najvećih strahota u povijesti čovječanstva duguju svoje pojavljivanje isključivo uspostavljanju i društvenom provođenju lažne stvarnosti. Zahvaljujući katoličkom filozofu Josefu Pieperu i njegovom važnom eseju iz 1970. godine "Zlouporaba jezika, zlouporaba moći" za taj pojam i ideju, ove alternativne stvarnosti možemo nazvati ideološkim pseudo-realnostima.

Pseudo-realnosti, budući da su lažne i nestvarne, uvijek će generirati tragediju i zlo u mjerilu koja je proporcionalna dosegu njihovog obujma moći - što im je i glavni interes - bilo socijalni, kulturni, ekonomski, politički ili (posebno) kombinacija nekoliko ili svih ovih. Ove pseudo-realnosti toliko su važne za razvoj i tragedije društava kad se pojave i ukorijene, da je vrijedno istaknuti njihova osnovna svojstva i strukturu kako bi ih se moglo prepoznati i pravilno im se oduprijeti prije nego što rezultiraju društveno-političkim katastrofama - uključujući i rat, genocid, pa čak i civilizacijski kolaps, sve što može odnijeti milijune života i što može uništiti dodatne milijune u uzaludnoj potrazi za izmišljotinom čiji su pratioci dovoljno netolerantni.

Priroda pseudo-stvarnosti

Pseudo-realnosti su, jednostavno rečeno, lažne konstrukcije stvarnosti. Očito je da među značajkama pseudo-stvarnosti stoji da one moraju predstavljati vjerodostojno, ali namjerno pogrešno razumijevanje stvarnosti. One su kultne "stvarnosti", u smislu da su one način na koji pripadnici kultova doživljavaju i tumače svijet oko sebe - kako socijalni tako i materijalni. Morali bismo odmah prepoznati da ove namjerno netočne interpretacije stvarnosti imaju dvije, međusobno povezane, funkcije. Prvo, one su namijenjene oblikovanju svijeta kako bi se udovoljio malom broju ljudi koji pate od patoloških ograničenja svojih sposobnosti da se nose sa stvarnošću kakva ona jest. Drugo, one su dizajnirane tako da zamijene sve druge analize i motivacije sa moći, koju će ovi esencijalni ili funkcionalni psihopatski pojedinci iskriviti i deformirati u svoju trajnu prednost sve dok god njihov pseudo-stvarni režim može trajati.

Komentar: Za više o ovoj temi, pogledajte:


Family

Najbolje od Weba: Depresija kao strategija preživljavanja, jesmo li do sada o depresiji razmišljali na pogrešan način?

sad, depression, loneliness
Generacijama smo depresiju doživljavali kao bolest, nepotrebno odstupanje od normalnog funkcioniranja. To je ideja koja ima smisla jer depresija uzrokuje patnju, pa čak i smrt. Ali što ako smo sve pogrešno shvatili? Što ako depresija uopće nije aberacija, već važan dio našeg biološkog obrambenog sustava?

Sve više istraživača iz različitih grana stručnosti dovodi u pitanje naše trenutne definicije depresije. Biološki antropolozi tvrdili su da je depresija prilagodljivi odgovor na nedaće, a ne mentalni poremećaj. U listopadu je British Psychological Society objavilo novo izvješće o depresiji, navodeći kako je "o depresiji najbolje misliti kao da je iskustvo ili skup iskustava, a ne kao bolest". A neuroznanstvenici se usredotočuju na ulogu autonomnog živčanog sustava (ANS) u depresiji. Prema polivagalnoj teoriji ANS-a [autonomni živčani sustav, op. prev.], depresija je dio biološke obrambene strategije koja nam pomaže u preživljavanju.

Komentar:


Brain

SOTT Fokus: Neuroznanost nam pomaže u razumijevanju zašto je slobodna volja stvarna

free will
Čini se da fizičarka Sabine Hossenfelder i biolog Jerry Coyne, koji negiraju slobodu volje, ne razumiju neuroznanost

Čini se da je evolucijski biolog Jerry Coyne opsjednut negiranjem slobodne volje. U nedavnoj objavi na svom blogu, Why Evolution Is True, podržao je tvrdnju teoretske fizičarke Sabine Hossenfelder da nemamo slobodnu volju:
Ako ste čitali ovu stranicu, znat ćete da su moji vlastiti pogledi gotovo jednaki njezinim, barem o slobodnoj volji. Mi je nemamo, a ne daje nam ju ni temeljna neodređenost kvantne mehanike.

Hossenfelder o tome govori vrlo direktno:

"To zapravo znači da je cijela priča o svemiru u svakom pojedinom detalju utvrđena već Velikim praskom. Mi jednostavno gledamo kako se sve odigrava". ...

QED! [quod erat demonstrandum - latinski izraz koji se koristi kako bi se prenijelo da činjenica ili situacija pokazuje istinitost nečije teorije ili tvrdnje, posebno kao zaključak formalnog dokaza, op. prev.]

Jerry Coyne, "Sabine Hossenfelder u članku Why Evolution Is True tvrdi da mi nemamo slobodnu volju, ali njezino nepostojanje ne bi nas trebalo smetati"
I Coyne i Hossenfelder su ateisti, materijalisti i deterministi - svojevrsna intelektualna mračna trijada - i njihova su uvjerenja znanstveno i logički neinformirana. Oni koriste poricanje slobodne volje kako bi potkrijepili svoju materijalističku i determinističku nereligioznost. To nije znanost; to je ideološki projekt, bez trunke znanosti ili logike koji ga podupiru.

Komentar: Pogledajte također:


Bulb

SOTT Fokus: Individualno rješenje za izbjegavanje totalitarizma

no face masks allowed
Ubrzo nakon prijelaza u trenutno stoljeće, našao sam se kako stojim u jednoj od dvorana političke moći u bivšoj Čehoslovačkoj, nakon što sam po ko zna koji put čuo horor priču iz komunizma i rekao sebi: "Volio bih da mogu proživjeti kroz malo komunizma da vidim kako su normalni ljudi dopustili da se sve to dogodi".

Jednostavno nisam mogao vjerovati kako se ova stabilna i prosperitetna međuratna demokracija mogla naći u agoniji staljinističkog komunizma i njegovih psiholoških previranja. Ipak, ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine, komunisti su došli na vlast i bilo je mnogo "novog normalnog" s kojim se trebalo suočiti nakon ratnih strahota. Poput današnje ere, postojalo je čak i razdoblje čehoslovačkog komunizma pod nazivom "normalizacia" ili normalizacija.

Što je bilo to što se zvalo normalizacija? Bio je to "drugi val" staljinizma koji je vodila stara garda, povratak nakon liberalizacije Praškog proljeća 1968. u najrepresivniji komunizam, "novu normalu".

Normalizacija je trajala od jeseni 1968. do 17. studenog 1989., kada je u bivšoj Čehoslovačkoj uspostavljena mirna revolucija.

Komentar: Očito želimo imati malo razboritosti i strategije pred gomilom autoritarnih sljedbenika, ali pitanje autora i dalje ostaje: Kakve odluke donosimo u ovom trenutku kako bismo [pomogli] širiti veću slobodu u svijetu?

Pogledajte također:


Evil Rays

SOTT Fokus: Kako su nas "MEAN" psiholozi natjerali da postupamo u skladu s koronavirus ograničenjima

mind control
Uvod

Rašireno prihvaćanje vladinih drakonskih diktata od strane britanske javnosti po svoj prilici je najznačajniji aspekt koronavirus krize. Dosad nezabilježena ograničenja naših osnovnih sloboda - u obliku zaključavanja, zabrana putovanja i obveznog nošenja maski - pasivno je prihvaćeno od velike većine ljudi. Unatoč nedostatku dokaza o učinkovitosti ovih ekstremnih mjera i sve većem prepoznavanju njihovih negativnih posljedica, čini se da se većina nas i dalje podvrgava aktualnih ograničenjima naših života. Zašto smo svjedoci takve kapitulacije?

Veliki doprinos masovnoj poslušnosti Britanaca vjerojatno su aktivnosti državnih psihologa koji rade kao dio "Behavioral Insights Team" (BIT). Nakon što izložim strukturu i navedenu nadležnost BIT-a, opisat ću strategije koje je primijenila ova skupina psiholoških stručnjaka kako bi oblikovala naše ponašanje u skladu s vladinim zdravstvenim pristupom koronavirusu. Osobito ću istaknuti četiri glavne taktike koje se koriste u njihovim COVID-19 komunikacijskim kampanjama kako bi nas 'usmjerili' prema poslušnosti: fokus je stavljen na GLASNIKA (engl. messenger), EGO, AFEKTE i NORME (ili 'MEAN' kao kratica) [riječ mean na engleskom jeziku znači zao ili zloban, op.prev.], pružajući konkretne primjere kako bi ilustrirao kako su ti influenceri zaposleni kako bi nas natjerali da poštujemo Vladine smjernice. Konačno, pozabavit će se upitnom etikom pribjegavanja ovim psihološkim intervencijama radi promicanja poštivanja sve spornije zdravstvene politike.

Behavioural Insights Team - struktura i nadležnost

BIT je zamišljen u Uredu premijera 2010. godine kao "prva vladina institucija na svijetu posvećena primjeni bihevioralne znanosti na politiku" (Hallsworth i sur., 2018.). U zajedničkom je vlasništvu Vlade Velike Britanije, Nesta (dobrotvorne organizacije koja sebe vidi kao 'inovacijsku zakladu' i 'prvaka radikalnog razmišljanja') i samih zaposlenika BIT-a. Prema BIT web stranici, njihov se tim brzo proširio iz jedinice od sedam osoba koja radi s Vladom Velike Britanije u "tvrtku za društvene svrhe" koja djeluje u mnogim zemljama svijeta.

Komentar: Za više informacija o koronavirusu pogledajte:


Eye 1

Najbolje od Weba: Najčešći mit o psihopatima i narcisima o kojem ljudi griješe

Masks of psychopaths
© psychopathsinlife.com
Jedna od najvećih zabluda o psihopatima i zloćudnim narcisima koji imaju psihopatske osobine jest ideja da oni imaju izljeve bijesa zbog boli kad se agresivnog ponašanja. Ništa nije dalje od istine.

Osnovna karakteristika psihopata je njihova sklonost upuštanju u ono što je poznato kao instrumentalna agresija (Glenn i Raine, 2009). Instrumentalna agresija je namjerna agresija koja se vrši na žrtvu u svrhu ispunjavanja određene agende ili dobivanja neke vrste nagrade. Ovu vrstu agresije, poznatu i kao proaktivna ili grabežljiva agresija, planirana je i osmišljena i često ne izazvana od njihovih žrtava; kontrolirana je, svrhovita i koristi se za postizanje osobne koristi, obično vanjski cilj poput novca, socijalnog statusa, slave, droge ili čak sadističkog užitka proizašlog iz čina nanošenja boli.

Istraživanje je pokazalo da je vjerojatnije da će se kriminalac psihopat uključiti u predatorsko instrumentalno nasilje, dok će nasilni kriminalac koji nije psihopat vjerojatnije sudjelovati u reaktivnom nasilju - nasilju kao odgovor na pretpostavljenu prijetnju.

Komentar: Pogledajte također: I, Psychopath