EU, SAD
Američki ministar trgovine Wilbur Ross je u četvrtak priopćio kako je Bijela kuća odlučila naplaćivati 25% carina na uvoz čelika i 10% carina na uvoz aluminija iz Kanade, Meksika i Europske unije, čime ušla u bojno polje trgovinskog rata s nekim od najboljih europskih saveznika Amerike. Ubrzo nakon najave Washingtona je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker obećao je da će "slijediti recipročne mjere".

EU bi se teško svojevoljno svetila agresivnim trgovinskim praksama koje karakteriziraju sadašnju američku administraciju. Iako je povjerenstvo za trgovinu EU ranije najavilo da će nametnuti carine u iznosu od 2,8 milijardi eura, novac koji bi se prikupio na carinama na američki uvoz, odlučnost Bruxellesa je i dalje nejasna.

Općenito je politika Europske unije nejasna i smušena, budući da je resor za trgovinu Trumpove uprave najavio carine za čelik i aluminij još u veljači, a Europska unija se nadala izuzeću.

Danas mnoge zemlje članice EU još uvijek ne mogu vjerovati da ih SAD nisu tretirale kao saveznike i da nisu dobile posebnu pažnju. No, takvo ponašanje zapravo odražava nedostatak volje za obranu multilateralnog trgovinskog sustava, koji je na udaru američke agresije.

Europa je sad u šoku, a Jean Claude-Juncker čak poziva da se prekine s demoniziranje Rusije i da se surađuje na svim područjima gdje je suradnja moguća, kao da jednom rečenicom želi napakostiti Trumpu, iako je malo vjerojatno da ga u Bijeloj kući uzimaju za ozbiljno.


Komentar: Predsjednik Europske komisije Juncker pozvao na "okončanje demonizacije Rusije"


Trumpove populističke trgovinske politike mogu imati katastrofalne posljedice za zemlje Europske unije. Američke carina na metale su tek početak. Donald Trump je već pokazao snažan interes za smanjenje uvoza europskih automobila u SAD. Bijela kuća bi mogla poduzeti dodatne korake, tražeći od EU da poveća svoja izdvajanja za NATO i zahtijevati od Njemačke da zaustavi izgradnju svojih energetskih projekata s Rusijom.

Međutim, ako govorimo samo o plinu, Rusija podmiruje skoro dvije trećine godišnje potrošnje plina u Njemačkoj. Izdvajanja za ogroman uvoz Berlin može ublažiti samo izgradnjom "Sjevernog toka 2" i ubiranjem prihoda od distribucije ruskog plina dalje u zemlje EU. Bilo koji drugi scenarij je u financijskom smislu čisti gubitak, što Nijemci, iako se smatraju zemljom s ograničenom suverenitetom, ne žele prihvatiti.

Njemačka bi u trgovinskom ratu SAD-EU pretrpjela najteže gubitke. Proizvodnja njemačke industrije je oduvijek bila jedan od najvećih konkurenata Americi, nešto što Trumpu nimalo ne sviđa. Članovi Trumpove administracije vjerojatno dijele mišljenje da je vrijeme da njemačkim industrijskim divovima daju lekciju i pokažu im što slijedi kada se natječu sa Sjedinjenim Državama.

Ono što slijedi neće biti jednostavan put za Europu, posebno za Njemačku. EU mora ustati i braniti se, jer Sjedinjene Američke Države već koriste svoja oružja. Osiguravanje mira i pravednosti je nemoguća zadaća, osim ako Europa ne shvati da mora biti spremna na borbu i čvrsto se suprotstaviti. Zemlje Europe koje samo žele malo ljubaznosti suočit će se s okrutnošću Washingtona.

SAD nemaju drugog izbora. Astronomski dug, sve manja globalna važnost dolara, stvarni gubici na bojnom, polju ne ostavljaju Bijeloj kući drugog izbora nego da račun počnu plaćati i "saveznici".

Sada je više nego jasno da nema nikakve razlike u odnosu Sjedinjenih Država prema Kini ili prema Europskoj uniji. Međutim, političke implikacije potencijalnog trgovinskog rata s Kinom su različite. Stoga vrlo malo ljudi u Kini, posebno u državnom vrhu vjeruje da će se Europa u sukobu s Washingtonom pridružiti Kini.

Podsjetimo samo kako je ista EU, koja sada gleda na Kinu, čak i Rusiju, odobrila protekcionističke napore Washingtona i pritisak na Kinu oko prava intelektualnog vlasništva i pristupa tržištu. Kina, SAD i EU imaju svoje interese i oni su različiti. Situacija bi se mogla samo pogoršati, ako dvije strane u ovom trokutu ujedine snage protiv treće. Ali to ne znači da ne trebaju reagirati.

Trumpova administracija je pokazala da neće poštovati pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO), iako se ova organizacija oduvijek smatrala više američkom, nego međunarodnom. Međutim, situacija u Americi je jednostavno takva da su pravila WTO, ranije tražena od Washingtona, postala balast za američko gospodarstvo i financije.

Europa i Kina se suprotstavljaju nasilničkom ponašanju i trgovinskom protekcionizmu. To je dobro, jer ako ne interveniraju velike ekonomije, nitko neće biti pošteđen. Trump bi postao suvremeni "Džingis-kan" koji diljem Euroazije ruši sve pred sobom.

Iako Kina i Europa možda ne rade i neće raditi zajedno na trgovinskim pitanjima sa Sjedinjenim Državama, dvije bi se strane trebale čvrsto držati politike suočavanja s trgovinskom praksom Washingtona. Ni Kina ni EU ne trebaju pristajati na nerazumne ustupke američkoj strani.

Trump je već pokazao da ionako ne želi surađivati ​​sa svijetom i za osvajanje stranih država će radije koristiti taktike trgovinske opsade.

Međutim, ako se svaka od jednostranih carina Washingtona suoči s oštrim odgovorom, to bi otežalo protekcionistički program Bijele kuće. Takvo bezobzirno ponašanje bi na kraju uzrokovale velike gubitke za prosječne Amerikance, koji nisu glasali za sukob Amerike sa svijetom, što bi uzrokovalo unutarnju nestabilnost.


Komentar: Američke tvrtke negoduju kada Trump započinje trgovinsku svađu s cijelim svijetom


Kina se do sada kretala na dva kolosijeka. Pristala je na ukidanje obostrano ukidanje carina i pregovore kako na uzajamnu korist smanjiti američki trgovinski deficit. Idila je trajala tjedan dana i Peking se morao vratiti snažnim protumjerama. Na svaki dolar Trumpovih carina Kina ima dolar svojih i ići će do kraja. Ako gledamo kronološki, sve kineske carine su bile odgovor na Trumpove i Peking će ih koristiti kao ulog u pregovorima s Washingtonom. Ne bude li obostrane koristi, Kina je već priopćila da su svi postignuti sporazumi nevažeći.

Ubrzo nakon što su SAD napustile iranski nuklearni sporazum, zatražile su i od europskih tvrtki da izađu iz zemlje. Mnoge europske tvrtke su se uplašile i popustile pred ucjenom. No, ako se Europa nastavi klanjati, na kraju će dobiti ulogu beživotne marionete kojom upravlja impulsivni maestro.

Istina je da je u ovom slučaju problem s Europskom unijom što je to tvorevina od nekoliko europskih naroda. Zapravo, govorimo o labavoj političkoj uniji u kojoj Njemačka vodi glavnu riječ. No, trenutno tema nisu unutarnji problemi Europske unije. Ako se sadašnji multilateralni trgovinski sustav raspadne, budući da se propisi neprekidno gaze, dobrobit svake države članice EU će biti ugrožen.

Europska unija to mora imati na umu. Mora odustati od infantilne nade o trajnom izuzeću od američkih carina i početi pripreme za predstojeći trgovinski rat. Sve ostalo su besmislice, jer Trump više nema alata kojima bi "Ameriku ponovno učinio sjajnom". Na raspolaganju ima klasičnu pljačku, sankcije i na kraju carine. Naravno, zadnja opcija je rat, ali ni tada američki "saveznici" ne bi imali nikakva jamstva da ih se neće tretirati kao neprijatelje.