Kolumbija izabrala: Novi predsjednik je desničar Ivan Duque

advance.hr
Uto, 19 Lip 2018 11:45 UTC

Novi predsjednik Kolumbije je Ivan Duque - osvojio je 54% na izborima (u drugoj rundi, izlaznost je bila oko 53%), preuzima vlast nakon 8 godina vladavine Juana Manuela Santosa. Predstavnik je stranke Demokratska centristička stranka - riječ je o desničarskoj stranci (unatoč nazivu).

© AFP

Veliko pitanje koje se odmah postavlja je što će biti s mirovnim sporazumom između Kolumbije i marksističkih FARC pobunjenika? Podsjetimo, za okončanje dugogodišnjeg sukoba Ivanov prethodnik Santos dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Komentar: Mirovni pregovori ili pripreme za rat? Kolumbija, Iran, Kina, Kuba, Ukrajina, Jemen i Sirija

Kolumbija usko surađuje sa SAD-om, preko Bernarda Aronsona, vrlo nametljivog neo-konzervativnog 'nadglednika', koji je washingtonski koordinator u kolumbijskom ratu protiv pobunjenika. SAD održava sedam vojnih baza i stacionirale su preko tisuću američkih "savjetnika" na terenu i unutar kolumbijskog ministarstva obrane. Santosov režim je pokrenuo vojnu ofenzivu upravo dok je službeno bio uključen u dvoipolgodišnje "mirovne pregovore", tijekom kojih su tri od pet stavki 'mirovne agende' bile usuglašene pa je FARC naredio jednostrani prekid vatre.

Dva mjeseca ranije, predsjednik Santos je izdajnički podvalio FARC-u da smanji razinu vlastite obrane hineći da postupa "recipročno" kada je naredio "suspenziju zračnog bombardiranja FARC-ovih terenskih kampova". Drugim riječima, Santosova vlada i američki savjetnik Aronson iskoristili su 'pokriće mirovnim pregovorima' i FARC-ovu jednostranu 'obustavu vatre' kako bi pokrenuli veliku vojnu ofenzivu. FARC je prekinuo sa svojom obustavom vatre i nastavio borbu u deset regionalnih 'departmana', dok je režim intenzivirao ofenzivu bombardirajući sela u regijama koje je kontrolirao FARC. I dok su Santos i Aronson eskalirali vojnu ofenzivu u Kolumbiji, FARC-ovi pregovarači su u Havani nastavljali sa "mirovnim" pregovorima...

Predsjednik Santos i Aronson iskoristili su pokriće "mirovnim pregovorima" kao propagandni trik za pokretanje vojne ofenzive punog obima. Ustupci i sporazumi su poslužili da se snizi FARC-ov gard, identificira njegove dužnosnike i da se osiguraju obavještajni podaci o FARC-ovim terenskim kampovima. Uloga američkog savjetnika Aronsona je da osigura da kolumbijska vlada uništi popularni oružani otpor, i da prisili FARC da prihvati 'mirovni sporazum' koji ne mijenja status američkih baza, unosnih ugovora s međunarodnim rudarskim kompanijama i promovira 'slobodnu trgovinu'. Santosov režim je objavio da će se "mirovni pregovori" nastaviti u Havani... čak i dok jača rat u Kolumbiji, ubijajući članove i simpatizere FARC-a. Aronson i Santos traže 'mir na groblju'.

Kolumbijski i washingtonski režimi provode dvoznačnu 'politiku mirovnih pregovora i brutalnog rata' protiv FARC-a kao dio generalne općesvjetske političko-militarističke kampanje protiv masovnih popularnih pokreta koji se opiru neo-liberalnim ekonomskim politikama, ratovima koje je inicirao SAD i vojnim bazama, te tegobnim sporazumima o 'slobodnoj trgovini'.

U svakoj regiji SAD su razvile vrlo posebne odnose s ključnim vladama koje služe kao 'strateški saveznici'. Oni uključuju Izrael na Bliskom Istoku, Saudijsku Arabiju u Perzijskom zaljevu i Jugozapadnoj Aziji, Japan na Dalekom Istoku i Kolumbiju u Latinskoj Americi.

U zadnje dvije dekade Kolumbija je služila kao glavna operativna baza SAD-a za američko mornaričko i zračno nadziranje u Karibima, Centralnoj Americi i Andskim državama, te kao odskočna daska za destabilizacijske kampanje i intervencije protiv vlada Venezuele, Ekvadora i Hondurasa. Washingtonska korištenje 'mirovnih pregovora' kao predigre za vojnu ofenzivu u Kolumbiji je prototip strateške politike SAD-a u nekoliko drugih spornih područja u svijetu.

Ivan Duque sada poručuje kako će "postrožiti" mirovni sporazum kojime je okončan sukob koji je trajao 5 desetljeća (i odnio 220,000 života te raselio milijune).

Duque (41) također poručuje kako će baš on ujediniti polariziranu andsku zemlju te kako će se boriti protiv korupcije. No, pitanje je što govori sam Duque, a što netko drugi govori kroz njega - naime, mnogi smatraju kako je mladi Duque zapravo "proteže" bivšeg desničarskog predsjednika Alvaroa Uribea.

Komentar: Bivši kolumbijski predsjednik Santos je uspio ugurati Kolumbiju u NATO pakt prije kraja svog mandata:

Kolumbija ulazi u NATO kao globalni partner - Protiv koga će se NATO boriti u tom dijelu svijeta?

Stoga se interes za Kolumbiju od strane Sjevernoatlantskog saveza može opisati kao demonstracija sile, ako se uzme u obzir da su Rusija i Kina povećali svoje bilateralne odnose sa zemljama Latinske Amerike. SAD su zabrinute zbog njihovih velikih projekata, kao što su "kineski" kanal u Nikaragvi i širenje luke Mariel na Kubi od strane Rusije. Naravno, ne treba zaboraviti napetosti između Venezuele i Sjedinjenih Država i da Kolumbija graniči s Venezuelom

Zbog najave Santosa su posebno zabrinuti u nekim zemljama Latinske Amerike koje graniče s Kolumbijom, budući da je NATO od svog osnutka agresivna vojna organizacija.

Protiv koga će se NATO boriti u tom dijelu svijeta? Kolumbijski odnos s ovom organizacijom sigurno neće biti "humanitarni" i potez kolumbijskog predsjednika je uzrok zabrinutosti, a osim toga krši i međunarodne konvencije.

Ulazak Kolumbije u NATO pod krinkom globalnog partnera bit će vrlo osjetljivo pitanje za Latinsku Ameriku, jer se NATO uvijek koristi za promicanje američkih interesa, da se podijele troškovi rata među "saveznicima" i favoriziraju velike multinacionalne tvrtke.

U ovom trenutku, neposredno nakon predsjedničkih izbora u Venezueli, ova je latinoamerička zemlja proglašena izravnom prijetnjom američkim nacionalnim interesima i nakon službenog ulaska Kolumbije sljedeći tjedan u NATO, iako sa statusom "globalnog partnera", nije isključen nijedan scenarij.