Erdogan Idlib
U današnjoj kolumni za The Wall Street Journal je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan napisao kako južno od turske granice "zločinački režim" Bashara Al-Assada sedam godina sirijske državljane terorizira s proizvoljnim uhićenjima, sustavnim mučenjima, izvansudskim likvidacijama, takozvanim barel bombama, te kemijskim i konvencionalnim oružjem. Aktivnosti sirijskog režima Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda naziva "najgorom katastrofom uzrokovanom ljudskim djelovanjem od Drugog svjetskog rata" u kojoj su milijuni nevinih ljudi postali su izbjeglice ili su interno raseljeni.

Očigledno svjestan činjenice da nije mogao uvjeriti ruskog predsjednika Putina i iranskog kolegu Rohanija da odustanu od kampanje oslobađanja Idliba, turski predsjednik Erdogan se odlučio obratiti kroz The Wall Street Journal.

Napad vladinih snaga na sirijskom Idlibu dovest će do pojave novih vrućih točaka terorizma i ekstremizma, napisao je Erdogan. Prema njegovom mišljenju, ne samo Zapad, već i saveznici Damaska, uključujući Moskvu i Teheran, dužni su utjecati na Bashara Al-Assada kako bi spriječili "humanitarnu katastrofu u regiji".

Ono što svi previđaju ili ne žele znati je činjenica da se u Idlibu nalazi oko 13 000 boraca Al-Qaedeiz svih dijelova svijeta i još nekoliko desetaka tisuća pripadnika radikalnih islamističkih skupina s vezama sa zaljevskim monarhijama ili Muslimanskim bratstvom, kojem pripada i sam Erdogan i vjerojatno cijela turska vladajuća Stranka pravde i razvitka.

Zamrznuti sukob na ovoj točki i ekstremističkoj rulji dati neki oblik samouprave, islamistički politički entitet koji bi funkcionirao kao država u državi je nemoguće. To znaju Bashar Al-Assad, i Hassan Rohani i Vladimir Putin. Točno je da u Idlibu ima lokalnih skupina bivše Slobodne sirijske vojske, ali one predstavljaju najmanji problem. Osim toga, to najvećim dijelom nisu stanovnici Idliba, nego teroristi koji su se ranije predali u drugim dijelovima zemlje.

Erdogan je već na summitu u Teheranu naglasio kako će učiniti sve da spasi sirijsku Al-Qaedu, iako je u završnoj deklaraciji morao potpisati kako će Turska ostati predana borbi protiv terorizma sve dok se u Siriju ne vrate mir i stabilnost. Međutim, sve je porekao u razgovoru s novinarima u zrakoplovu na putu za Ankaru, a sada se svijetu obraća kolumnom koju je ekskluzivno napisao za The Wall Street Journal.


"Južno od turske granice zločinački režim Bashara Al-Assada sedam godina sirijske državljane terorizira s proizvoljnim uhićenjima, sustavnim mučenjima, izvansudskim likvidacijama, takozvanim barel bombama, te kemijskim i konvencionalnim oružjem. Aktivnosti sirijskog režima Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda naziva "najgorom katastrofom uzrokovanom ljudskim djelovanjem od Drugog svjetskog rata", napisao je turski predsjednik Erdogan.

Prema njegovim riječima, Turska "učinila nevjerojatne napore kako bi ublažila patnju sirijskog naroda, prihvaćajući oko 3,5 milijuna izbjeglica, više od bilo koje zemlje na svijetu.

"Suočena s tim poteškoćama, Turska je počela tražiti političko rješenje tog pitanja. Dovela je sirijsku oporbu na pregovarački stol i zajedno s Rusijom i Iranom pokrenula je diplomatski proces u Astani. Zbog toga je Turska uspjela dogovoriti prekid vatre i stvaranje zona de-eskalacije sukoba i na evakuirati civilno stanovništva iz regije, kako se ne bi bilo meta napada", podsjeća Erdogan.

"Danas smo ponovno u kritičnoj situaciji. Assadov režim se, uz pomoć svojih saveznika, priprema pokrenuti masovni napad na Idlib, pokrajinu koja je dom za oko tri milijuna ljudi i dalje jedno od rijetkih sigurnih mjesta za sirijske unutarnje migrante", upozorava turski predsjednik.

Prema njegovu mišljenju, Damask pokušava dati legitimitet "neposrednom napadu", prikazujući ga kao protuterorističku kampanju.

"Budite sigurni, nijedna zemlja nije više učinila u borbi protiv terorizma od Turske, koja je ozbiljno pogođena terorističkim napadima, otkad je sirijski sukob počeo izvoziti nestabilnost diljem regije. Ali Bashar Al-Assad nudi lažno rješenje. Ne možete žrtvovati nedužne ljude u ime borbe protiv terorizma. To će samo stvoriti nove vruće točke terorizma i ekstremizma. Jačanje "Islamske države" je bilo posljedica, a ne razlog onoga što se dogodilo u Siriji. Kako bi spriječila da terorizam pusti korijene, međunarodna zajednica mora ograničiti takvo nasilje", piše Recep Tayyip Erdogan.

On priznaje da terorističke organizacije nastavljaju djelovati u Idlibu. No, prema onome što tvrdi turski predsjednik, "militanti čine samo mali dio cjelokupne populacije pokrajine".

"Da bi uništili terorističke i ekstremističke elemente u Idlibu, te prognali strane militante, potrebna je sveobuhvatna međunarodna protuteroristička operacija. Umjereni pobunjenici su odigrali ključnu ulogu u borbi Turske protiv terorista u sjevernoj Siriji. Njihova pomoć i smjernice mogu biti presudni i u Idlibu, kaže Erdogan, sugerirajući da bi glavosjeci brigade Noureddin Al-Zenki, Ahrar Al-Sham, Sultan Murat i Islamske stranke Turkestana i drugi mogli i trebali biti brana međunarodnom terorističkoj mreži u Idlibu.

Erdogan kao da zaboravlja kada su u ožujku 2015. godine, uz pomoć Turske i Saudijske Arabije, sve ove skupine provele združeni napad i okupirale pokrajinu Idlib, kako si radosno sjedili na glavnom gradskom trgu i vezali zastave u znak vječnog prijateljstva i jedinstva.

Tada su Turska i saudijski režim, Katar i zapadne sile još uvijek djelovali kao jedno i sve karte su iskoristili za proboj u sirijskoj ratnoj pozornici, ne samo u Idlibu, nego na svim frontovima. ISIL je bio na vrhuncu moći i intervenirala je Rusija. Ostatak priče je poznat. Sada, korak do okončanja rata, turski predsjednik po tko zna koji put mijenja priču, iako su njegove prave namjere oduvijek poznate.

"U pristupu Idlibu svi članovi međunarodne zajednice moraju razumjeti udio njihove odgovornosti. Posljedice neaktivnosti bit će neizmjerne. Ne možemo ostaviti sirijski narod na milost i nemilost Basharu Al-Assadu. Svrha njegova napada na Idlib je uništiti oporbu, a ne voditi učinkovitu kampanju protiv terorizma. Njegove akcije će stvoriti ozbiljne humanitarne rizike i sigurnosne probleme za Tursku, za Europu i druge regije", za američki list piše turski predsjednik.

Prema njegovu mišljenju, Sjedinjene Države, koje su se usredotočile na kemijske napade, trebale bi odustati od ove "sporne hijerarhije smrti".

"Uostalom, mnogo više ljudi umire od konvencionalnog oružja. Ali odgovornost za zaustavljanje budućih krvoprolića ne leži ne samo na Zapadu. Partneri Ankare u procesu iz Astane, Moskva i Teheran, također su dužni zaustaviti humanitarnu katastrofu u Idlibu. Ako međunarodna zajednica, uključujući Europu i Sjedinjene Države, ne poduzme hitnu akciju, račun će platiti ne samo nedužni Sirijci, nego i cijeli svijet. Turska radi sve kako bi spriječila krvoproliće u susjednoj zemlji. Da bismo uspjeli u tom nastojanju, ostatak svijeta treba odustati od sebičnih interesa i podržati političko rješenje", zaključuje Recep Tayyip Erdogan.

Kolumna turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana za The Wall Street Journal podsjeća na papine nedjeljne pripovjedi u kojima traži da se zaštite nevini civili bilo kojoj strani pripadali. No Erdogan nije papa i ima vojsku koju je poslao u Idlib. Što je gore, aktivno je sudjelovao u planiranju operacije islamističkih militanata 2015. kada su doslovno kidane glave zarobljenim sirijskim vojnicima i "nevjernicima" koji nisu na vrijeme pobjegli na vladin teritorij. Tada je sultan bio na vrhuncu moći i nije imao razloga nikome se pravdati. Sada je odjednom zabrinut za civile u Idlibu, za moguće bujanje ekstremizma i terorizma i dolazak izbjeglica u Tursku. Danas je Erdogan moćan kao posljednji osmanski sultan Mehmed VI i sve što može je moliti na stranicama The Wall Street Journala da se Assad i njegova vojska zaustave u pretposljednjem poslu kojeg moraju obaviti, osloboditi Idlib. Onda na red dolaze Kurdi i proturske militantne skupine u sjevernom Aleppu.

U konačnici, sirijska vojska je to dužna onima koji su proteklih sedam godina ginuli za domovinu i branili zemlju do posljednjeg metka. Često kruže priče kako sirijski vojnici bacaju oružje i bježe kada uoče neprijatelja kilometrima daleko. Jesu li to učinili branitelji zračne baze Abu Duhur, svi pobijeni od strane Erdoganove umjerene oporbe? Ili možda branitelji bolnice Al-Kindi ili Centralnog zatvora Aleppu? Jesu li se predali branitelji začne baze Kuweires ili republikanska garda i jedinice SAA u Deir Ez-Zoru? Koliko je neznanih vojnika ostalo u rovovima u predgrađima Damaska ili braneći Dolinu kršćana od istih terorističkih skupina koje su sada u Idlibu? Na desetine tisuća, ne računajući pobijene civile. Stoga je sultanu s carstvom na umoru bolje da važe što će izgovoriti i koga će prozivati, dok Teheran i Moskva imaju strpljenja slušati njegove laži.