Vlada u sjeni
Za neke je to teorija zavjere, za druge je zavjera koja je zaživjela u praksi. Postoji financijska elita ovoga svijeta koja svojim umreženim korporacijama i lobistima određuje svjetsku politiku.

Britanski premijer u dva mandata Benjamin Disraeli je jednom rekao: "Svijetom vladaju drugi ljudi, a ne oni što ljudi misle da ih poznaju."

Theodore Roosevelt, američki predsjednik od 1901. do 1909. godine, 1912. je rekao: "Iza vidljive vlade na prijestolju sjedi nevidljiva vlada u sjeni koje nije odana nijednom narodu i ne priznaje nikakvu odgovornost."

Franklin D. Roosevelt, američki predsjednik od 1933. do 1945. godine, također je znao svoj okvir djelovanja: "Prava istina je da od dana Andrewa Jacksona (1829. - 1837.) neki dijelovi velikih financijskih centara dominiraju vladom."

A ako pogledate tijek razvoja događaja do danas, onda ćete doći do zaključka da je to stvarno tako. Sociolog i ekonomist Thilo Bode je to opisao u svojoj knjizi "Diktatura korporacija", gdje daje zanimljiv uvid u cijelu ekonomsku politiku, koja se u konačnici svela na jednu politiku, onu moći krupnog kapitala.

Riječ je o super bogatoj eliti i mnoštvu njihovih slugu koji su stvorili mrežu međusobno povezanih korporacija koje dominiraju velikim dijelom svjetskog tržišta.

Dok su mala i srednja poduzeća pod punom ovlasti države, koja ih guši porezima i obvezama, zbog čega nemaju ni najmanju šansu da postanu ozbiljni konkurenti, korporacije upravljaju iz poreznih utočišta za pranje novca. Uz sve to, elita dominira financijskim tržištima koja dodatno mogu vršiti pritisak na vlade i parlamente.

U osnovi, navedeno pokazuje da je demokracija samo farsa. Možete odabrati različite stranke i političare, ali osim manjih razlika, šanse za promjenu su nikakve.

A ako se netko i otme kontroli, uslijedit će velika reakcija s neredima kontroliranim izvana, uložit će se napori za smjenu režima, slijedi nametanje sankcija i drugih kaznenih mjera. Korporativni lobisti će vršiti pritisak na vlade zemalja koje još uvijek drže u rukama da nešto poduzmu i da se uvede red i disciplina.

Ipak, ne treba gubiti nadu. Treći milenij je era u kojoj kolaju informacije i ljude je sve teže držati pod kontrolom.

Točno je i da ogroman protok nevažnih i lažnih informacija jednako tako služi da se ljutnja i bijes kanaliziraju u smjeru gdje neće škoditi interesima elite o kojoj su govorili Benjamin Disraeli, Theodore Roosevelt i Franklin D. Roosevelt. Dakle, ovo je područje u kojem se mora djelovati. Istovremeno treba davati svesrdnu i neupitnu podršku slobodnim zemljama koje se opiru ovom nakaradnom sustavu, slagali se s njihovom unutarnjom politikom ili ne. Naravno, sve dok tu svoju politiku ne nameću drugima, što do sada nije bio slučaj.